Dan državnosti Bosne i Hercegovine obilježava se danas u Federaciji BiH u spomen osnivačkoj skupštini ZAVNOBiH-a koja je postavila temelje savremene državnosti naše zemlje.

Spomen na osnivačku skupštinu Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, održanu 25. novembra 1943. god. u Mrkonjić Gradu, slavi se samo u Federaciji BiH.

Vlasti u republici Srpskoj ne priznaju obilježavanje Dana državnosti uz izgovor da BiH nema zakona o državnim praznicima.

Hmmm…

Za sve one koji Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom jedinom domovinom, iskrene čestitke!

Vaša EDINA!

Iskrene čestitke svima koji našu Bosnu i Hercegovinu osjećaju svojom domovinom!

Vaš tabko*

BiH, Istočna Bosna, 2009. Rijeka Drina

BiH, Mioča, 2009. Kemal Hasečić i njegova majka povratnici u selo Mioč kod Rudog

BiH, Istočna Bosna, 2009.

BiH, Rudo, 2009. Spomenik poginulim Srbima u ratu 1992-1995

BiH, Višegrad, 2009. Pomoć bošnjačkim povratnicima u Višegrad i okolna mjesta

BiH, Goražde, 2009.

BiH, Višegrad, 2009. Ostaci minirane kuće od strane Srpske vojske u ratu 1992-1995

BiH, Višegrad, 2009. Most Mehmed-paše Sokolovića na rijeci Drini

FOTO: Vranac Mahir

Pitanje koje nas pojedinačno, svakog muči, na neki način! A možda Vas i ne muči jer imate ledeno srce za tuđe probleme!

Ideja vodilja administratora i sljedbenika  na http://www.dobro.ba čak je i mene zapanjila svojom ažurnošću i odzivom ali i hrabrošću!

Svaka čast na ideji za pravljenje portala ali kod nas je običaj da neko pravi News magazin a pojma nema o novinarstvu, prave se IT-baze podataka (a neažurne su-prema tome i zastarjele!), neki raspravljaju o tehnici i tehnologiji a pojma nemaju, neki o alternativnoj medicini itd.

Daj ba ljudi, uozbiljite se!

Našoj Bosni i Hercegovini treba svaka vrsta pomoći ali nadri-naučnici-ljekari, bioenergetičari i sl. na žalost nisu!

Ne znam koji Vam je?

Iskreno se čudim čitajući vaše postove i razglabanja na njima! Molim najljubaznije foundera tog portala da mi se  javi makar na private e-mail!

(Poslao sam već inicijalni e-mail)!!!

Hmmm..

Možda neke akcije i urode plodom jer ću ih i ja zdušno podržati ali akcije tipa pomozimo nekome kome nema pomoći, nikako ne podržavam!

Nema pomoći kod raka (Carcinoma), transplantacije organa koje do sad ni svjetski sručnjaci nisu pokušali a slabi su rezultati i kod presađivanja koštane srži (leukemija) i tome sl. Možda je nekome i produžen ”kvalitet” života ali totalnog izliječenja svakako nema kod leukemije. Leukemija kad tad završava letalnim ishodom!

Molim admine tog portala da me konsultuju oko akcija pomoći jer sve je ostalo “laganje naroda”!

Zar ne?

 A  niko ne želi da dođe na “crnu listu” na ovako lijepoj wordpress-blog-zajednici!

Ovo je i napomena i “upozorenje” ali i moja borba sa lakovjernicima!

S poštovanjem!

Vaš TABKO***

Stotinama godina Bosna je bila prepoznatljiva po svojoj posebnosti oličenoj u mnoštvu različitosti skupljenih na jednom tako malom geografskom prostoru. Mnogi putopisi pronosili su ovu posebnost svijetom pa se po mnogim svjetskim bibliotekama mogu naći spisi i knjige o Bosni kao posebnom primjeru suživota ljudi različitih kulturnih i vjerskih tekovina. Na žalost, novokomponovani bosanskohercegovački politički, vjerski i kulturni dužnosnici potrudili su se da sve što je Bosnu stoljećima činilo tako posebnom, za vrlo kratko vrijeme unište i sruše. Nacionalizam, kao najveće zlo koje se može zamisliti u višenacionalnim društvima, postao je hrana velikom dijelu javnih službenika i ličnosti. Narod, kao narod lahko je okrenuti u bilo kom pravcu moćnom retorikom o ugroženosti i ulijevanjem straha od nečeg što je drukčije i različito.

Umjesto da svojoj djeci stvaraju bolju i bezbrižniju budućnost, oni im stvaraju drugu Palestinu. Doduše i političari i oni koji su bliži vatri su svoju djecu već odavno smjestili u svjetske metropole. Djeca koja će osjetiti plodove rada svojih “nacionalnih dušebrižnika” ostala su u mračnoj stvarnosti Bosne i Hercegovine. Istina, postoji mnogo stvari koje nas čine različitim, ali je puno lakše te različitosto gledati sa one druge strane. Puno je lakše vidjeti različitost kao bogatstvo i mogućnost za stvaranje jednog ljepšeg i bogatijeg društva. Pored svega toga što je različito postoji mnogo stvari u sva tri bosanskohercegovačka naroda koje nas spajaju i čine posebnim kao cjelinu. Baš onako posebnim kao što je i sama Bosna i Hercegovina posebna. Niko ne može pobiti činjenicu da imamo jednu Šantićevu Eminu niti činjenicu da je i sam Šantić bio Srbin, a da se njegov savremenik i veliki prijatelj zvao Osman Đikić. Da stvar bude još kompletnija obojica se rodiše i živješe u Mostaru. Niko ne može pobiti činjenicu da se na božićnoj ponoćki ipsred katedrale u Sarajevu okupe svi koji taj grad osjećaju svojim, bez obzira jeli riječ o katoliku, pravoslavcu ili muslimanu. Ko to može poreći činjenicu da je upravo Bogić Bogićević rekao NE upravo zbog same Bosne i Hercegovine? Zbog takvih ljudi i nepobitnih činjenica Bosna i Hercegovina i postoji. Ko to ima pravo i obraz da ruši i uništava tu posebnost? Zaista je došlo vrijeme da oni koji BiH osjećaju svojom domovinom, oni koji vole i cijene njenu posebnost ustanu i javno kažu NE nacinalnim “kraljevima” i nahuškanim huliganima. Upravo pregovori USA i EU u BiH su prava prilika jer su pokazali koliko su aktuelni političari u BiH nesposobni da vode državu u budućnost i koliko su spremni na rušenje BiH kao zajedničke domovine. Nije tu riječ samo o Dodiku (kao posebnom primjeru sirovine rasle u krajiškim šumama) već o kompletnoj grupaciji karijerista okupljenih u svim strankama s nacinalnim političkim programom. Upravo ta nesposobnost i propast pregovora dovoljan je razlog da se na izborima iduće godine izaberu novi, mladi kadrovi koji prije svega BiH osjećaju svojomi jedinom domovinom. Krajnje je vrijeme da se svim političkim hoštaplerima iz nacinalnih stranaka kaže doviđenja, šta ste krali, krali ste, vrijeme je za polaganje računa.

Svako jutro, uz kafu, pregledam najnovije vijesti na ovozemaljskim medijima u elektronskoj verziji. Naravno, vijesti iz BiH su jedna od neizostavnih stavki. Čovjek, kada živi tako daleko od domovine, ima jednu neobjašnjivu potrebu da sve što iz nje dolazi konzumira u velikim ili čak prekomjernim količinama, počev od sudžuke i suhog mesa pa do vijesti. Nažalost ono prvo povećava holesterol, a ovo drugo krvni pritisak. Iz dana u dan, iz hefte u heftu ništa lijepo za pročitati. Optuživanja, podmetanja, međusobno ignorisanje, šovinizam najniže klase, nacionalizam i nadasve ogromna količina balkanskog primitivizma. Sve to se jedino u BiH naziva normalnim svakodnevnim životom. U biti to nema veze sa životom, a kamoli još i normalnim, ali ima velike veze sa primitivizmom. o kakvom je primitivizmu riječ teško je objasniti bosanskohercegovačkim političarima, jer im je političko obrazovanje na veoma malom, ili čak nikakvom nivou. Džaba im doktorske titule (onima koji uopšte i imaju nešto od ozbiljne škole) kada ih učiteljica nije naučila da je lijepo ponašanje osnova bilo kakve komunikacije s okolinom. Bože mili kakve mi konje za političare imamo. Ma ne možeš to nazvati ni konjima, jer konj je plemenita i pametna životinja, a ono što se u BiH zove političarima nije ni prošlo pored pametnog. Ovdje prije svega mislim na vladajuću oligarhiju koja se svakodnevno vozi skupim autima, diskutuje uz skupe večere i putuje privatnim avionima. Riječ je od jednoj skupini dobro uvezanih, neotesanih, napuhanih i neiživljenih hoštaplera koji prije svega obrću ogromnu lovu preko leđa birača i čiji osnovni cilj političkog angažmana i jeste sticanje vlastite koristi na brz, lahak i naravno nezakonit način, jer se na zakonit način teško može postati bogat tako brzo. To što narod nema od čega da živi i to što su te pare koje oni troše i trpaju u vlastite džepove, narodne pare, nema veze. Pa Boga ti nisu oni tu radi naroda, već narod radi njih. Da je obrnuto, onda bi taj isti narod preko noći smijenio te svoje hoštaplere i poslao ih tamo gdje treba – u hapsanu. Al izgleda da narod u BiH voli da ga neko zajebava, a političari upravo to i rade, zajebavaju narod. Da žalost bude veća, narod dobrovoljno pristaje na takvo zajebavanje svrstavajući se iza “svojih” šovinističkih vođa, koji svoje kriminalne radnje zataškavaju tobožnjom brigom za narod i državu (pojam države ovdje je krajnje nedefinisan). Narod, naravno, to sve objeručke i s lakoćom prihvata. Čudan svijet, što ga više zajebavaš, ti mu sve draži. Umjesto da proradi zdrav razum, da se izvuku pouke iz svega što se desilo, da zadnji rat bude nauk za narednih 10 stoljeća, opet se čuje ona ista retorika kao prije 17 godina. Hajde što tom retorikom barataju gore pomenuti hoštapleri, već što se i narod potpuno isto ponaša kao 92.  Neka ba, neka ga, naš je. Ako mi ne podržavamo naše oni drugi će podržavat svoje!? Ma čiji to naši? Naši lopovi, naši ratni zločinci??? Zar neko zaista može sopstvenu inteligenciju, sopstvenu pamet i moć rasuđivanja staviti u službu onog laktaškog krkana? Zar neko zaista može budućnost svoje djece staviti u ruke onog klempe u Sarajevu koji hem što je ružan, hem što valja gluposti. Zar neko može vjerovati jednom hercegovačkom lopovu protiv kojeg se vode istrage i dižu optužnice? Hoćemo li to i dalje veličati ratne zločince u sopstvenim redovima i od njih praviti heroje i mitove? Čudne li ironije, u mraku te svoje nacionalne sljepoće u Širokom ubiše baš katolika, samo zato što je navijao za Sarajevo. Valjda su mislili da samo muslimani navijaju za Sarajevo. Pa dokle ljudi više? Zar nije dosta mrtvih, zar treba uništiti budućnost za narednih 10 generacija? Neshvatljivo …

dobrodosli na moj blog, posvećen mojoj jedinoj domovini, Bosni i Hecegovini…