U sredu 26.11.2009. održan je još jedan sajam omladinskog preduzetništva. Ove godine svoje proizvode i usluge predstavilo je veoma mnogo firmi iz svih krajeva Srbije, a pored njih izagala su i  studentska preduzeća koja su svoj biznis započela takođe kroz ovakav ili sličan program.

Kada smo mi pristigli na sajam bilo je oko 8-9 ujutru. Pošto je program počinjao u 11, imali smo dva sata da pripremimo štand i da se dogovorimo kako ćemo najbolje prezentovati našu firmu. Ceo korporativni identitet radio je Nebojša Muljava, dok je za sam izgled štanda bila najzaduženija Katarina Radovanović.

Atmosfera na sajmu bila je prilično prijatna. Bilo je dosta izlagača koji su vredno radili na pripremama za glavni deo programa. Veoma nam je drago što smo imali prilike da se vidimo sa prijateljima sa kojima nismo bili duže vreme u kontaktu. Muzika se čula sa svih strana, a bilo je tu i osveženja i grickalica, tako das u svi uživali…

Marko Dimitrijević je najviše zaslužan za prezentaciju samog proizvoda, jer je osmilio ceo govor i način na koji će sve to funkcionisati.

Posle par krugova ocenjivanja, u kojima smo morali da orgovorimo na pitanja tipa kome je proizvod namenjen, koje potrebe kupca zadovoljava, kako radi i slično, oko 4 sata popodne došlo je vreme za proglašenje pobednika. Rang liste najboljih firmi po kategorijama čitao je gospodin Jon, generalni director BIPs programa iz Norveške.

Nekoliko firmi iz ETŠ “Nikola Tesla” (kojima ćemo posvetiti poseban post uskoro) osvojilo je veoma dobre nagrade, ali vrhunac je bio kada su pročitali ime našeg preduzeća za osvojeno prvo mesto u kategoriji najbolje biznis ideje. Par trenutaka kasnije,  došlo je vreme za proglašenje pobednika po ukupnom broju poena (kada se saberu poeni koje nosi biznis ideja, prezentacija na sajmu i biznis plan). Bili smo veoma šokirani kada smo čuli da samo i u toj kategoriji zauzeli prvo mesto, jer to stvarno nismo očekivali! Pošto su nagrade javne, možemo sa ponosom da objavimo das mo osvojili 150 evra i nagradni seminar o inovacijama u biznisu i menažmentu u Sutomoru, Crna Gora, sledeće godine u junu.

Sve u svemu, ovo je za nas bilo jedno predivno iskustvo. Veoma smo se zabavili, dosta toga naučili, dobili podosta ideja za naš budući rad i stekli nova prijateljstva.

Kraća reportaža o sajmu, sa videom, postavljena je na sajt B92.net ovde.

Sve slike sa događaja možete videti na flickr strani. Još jednom vas podsećam da možete pratit na oficijalni twitter nalog sa redovnim novostima.

Takodje strana sa informacijama o proizvodu sada je osvežena novim slikama sa sajma i kratkim tekstom kojim smo T-LED lampu prezentovali na sajmu.

CJENOVNIK SMJESTAJA ZA ZIMU 2009./2010.

30.12.2009.-04.01.2010.

APARTMAN POLUPANSION – 96,00 eura

APARTMAN -NOCENJE S DORUCKOM – 88,00 eura

/cijene se odnose na dvije osobe/

SOBE POLUPANSION – 40,00 eura

SOBE – NOCENJE S DORUCKOM – 36,00 eura

/dvokrevetne sobe i trokrevetni poluapartmani/

/cijene su po osobi,dnevno/

04.01.2010.-01.02.2010.

APARTMAN POLUPANSION 70,00 eura

APARTMAN NOCENJE S DORUCKOM 62,00 eura

/cijene se odnose na dvije osobe/

SOBE POLUPANSION 30,00 eura

SOBE NOCENJE S DORUCKOM  26,00 eura

/cijene su po osobi/

01.02. – 01.05.2010.

APARTMAN POLUPANSION 60,00 eura

APARTMAN NOCENJE S DORUCKOM  52,00

/cijene se odnose na dvije osobe/

SOBE POLUPANSION  28.00 eura

SOBE NOCENJE S DORUCKOM  24.00 eura

/cijene su po osobi/

Djeca do dvije godine – gratis, u slucaju da koriste krevetac – 5 eura, dnevno

Djeca od -1 godina imaju 30% popusta i 50% popusta kada koriste zasebni lezaj.

Boravisna taksa i osiguranje iznose 1,10 eura, po osobi, dnevno.

Djeca do 12 godina oslobodjena su placanja boravisne takse i placaju samo osiguranje od 0,50 eura, dnevno.

Djeca od 1-18 godina placaju 50% b.takse – 0,30 eura, po danu, plus osiguranje 0,50 eura, dnevno.

INFORMACIJE I REZERVACIJE:

TURISTICKA AGENCIJA “LABOSTA”

HERCEG NOVI, NJEGOSEVA 176

00382 31 322 923, 00 382 69 777 575

e-mail: labosta@t-com.me

via: monteislam.com

Mešihat Islamske zajednice u Crnoj Gori, i ove godine organizuje akciju klanja kurbana za potrebe ishrane učenika Medrese u Podgorici. Uplatom kurbana za potrebe Medrese pomaže se da 94 učenika imaju svakodnevni obrok, čime se u velikoj mjeri olakšava rad ovoj islamskoj odgojno-obrazovnoj instituciji. Cijena uplate iznosi 140,00 €.

Žiro-račun: 550-3616-02
Primalac: Mešihat Islamske zajednice u Crnoj Gori
Sa naznakom: Uplata za kurban
INSTRUKCIJE ZA UPLATE IZ INOSTRANSTVA

via bosnjaci.net

BRAĆO MUSLIMANI I MUSLIMANKE!
Danas, kada narodi Jugoslavije udaraju temelje krvlju stečenim tekovinama Narodno-oslobodilačke borbe i sprovode u djelo Petogodišnji plan, potrebno je da i mi muslimani i muslimanke ne ostanemo po strani, nego da dademo svoj doprinos u velikom djelu izgradnje i obnove naše zemlje.
(…)
13. jul je dan početka borbe crnogorskog naroda. On je praznik svih poštenih ljudi Crne Gore. U danima 13-o julskog ustanka mi smo bili pod okupatorom, nijesmo mogli biti uključeni u borbu crnogorskog naroda za njegovo oslobođenje. Zato danas, kada se proslavlja ovaj dan, neka ne bude ni jedne muslimanke koja će na proslavu izaći sa feredžom, neka ne bude ni jedne koja će sakrivena ostati kod kuće da mirno posmatra druge.Neka nam to bude poziv svim našim ženama za masovno i konačno skidanje feredže.

Odnosi s medijima samo su dio odnosa s javnostima, a što smo svjesniji njihove moći, njihova načina funkcioniranja i utjecaja na moderno društvo; to ćemo im se lakše prilagoditi i iskoristiti ih u vlastitom interesu. Dakla; informacija, edukacija, zabava i komunikacija koju nam oni pružaju postali su kvalitativna nadogradnja naših života i zato je danas važnost medija neupitna. To se neprestano potvrđuje još od Napoleonovih osvajanja početkom 19- og st. kada je medije nazvao „sedmom silom svijeta“.
Osim što kreiraju javno mišljenje, mediji prenose informacije do krajnjeg konzumenta tj. potrošača. Zato je razvijanje i održavanje kvalitetnih odnosa s medijima jedan od primarnih segmenata svakog strateškog planiranja. Upravo zbog toga, u okviru odnosa s javnošću, najprije se razvilo zasebno PR područje djelovanja poznato kao „odnosi s medijima“. Prema Instituteu of Public Relations, definicija PR-a iz daleke 1978. glasi: „Public relations ili odnosi s javnošću su svjesna, planirana i održiva aktivnost kojom se uspostavlja i održava međusobno razumijevanje između organizacije i okoline“. Što to znači? To znači da samo planiranom i kontroliranom komunikacijom možemo postići da nas što kvalitetnije shvate oni kojima se obraćamo.

Ali što se događa kada se kroz medije kao sredstvo komuniciranja izvještava pristrano, paušalno i bez prepoznavanja dubljeg značenja vijesti ili teme, a sve to na uštrb poduzeća, institucije ili javne osobe? Svjesni smo činjenice da mediji imaju svoja pravila, zakonitosti i privatne vlasnike, ali isto tako trebale bi se poštivati određene granice dobrog ukusa. Novinari bi trebali prakticirati profesionalne standarde na čijim temeljima se grade kredibilitet i reputacija, ali rijetki su oni koji danas na to tako gledaju, jer prilozi u medijima i nisu baš najprofesionalniji već se kreću od „komercijalizacije“ do služenja javnosti. Uzmemo li u obzir i činjenicu da naši mediji imaju svoj „prikriveni“ politički profil, lako ćemo shvatiti da je granica između poštenog i manje poštenog izvještavanja tanka, a pridodamo li svemu tome senzacionalizam i kontroverze; dobivamo skandal. Opsežno europsko istraživanje koje je analiziralo povjerenje građana u institucije u svim tranzicijskim zemljama pokazalo je kako se u Hrvatskoj najmanje vjeruje političarima i novinarima. Medije zbog toga ne bi trebalo izbjegavat i bojkotirat, jer su mediji itekako utjecajni i moćni unatoč tome što na njih ponekad gledamo podcjenjivački. Tisuće i tisuće ljudi svakog dana čita novine, milijuni gledaju televiziju i htjeli oni to ili ne; ono što vide i čuju ipak ostaje u njihovoj podsvijesti i na taj način postupno stvaraju sliku o svijetu oko sebe. Dakle; mediji su ti koji kreiraju javno mnijenje ili naše mišljenje o pojedincu, političkoj stranci ili instituciji. Oni često traže kontroverze i emocije, stajališta dviju strana o problemu, pokušavaju pronaći negativnosti, ali što se događa kada sve skupa preraste u medijski linč? 

Upravo to dogodilo se u slučaju Doris Dragović. Naime; ta poznata i etablirana pjevačica dobila je poziv od strane kotorskog svećenika don Branka Sbutege za novogodišnji nastup u Crnoj Gori, sad već daleke 2000. godine. U samom početku lomila su se koplja glede njenog odlaska, a mediji su špekulirali sa kojekakvim informacijama iako se dotična nije javno očitovala tj. izbjegavala je medijski kontakt sve do trenutka objave svoje konačne odluke.  Nakon početnog ignoriranja medija, Doris se svekolikoj hrvatskoj javnosti obratila  u otvorenom pismu koje je prenijela Slobodna Dalmacija.

Nakon toga; ponos hrvatske nacije, kraljica Torcide, najdraža dama hrvatske estrade napadnuta je sa svih strana i to svim raspoloživim sredstvima samo zato što je prihvatila ponudu da svoj posao pjevačice dobro unovči u susjednoj republici. Dok najveća hrvatska poduzeća poput: INE, Podravke, Dukata, Kraša uredno trguju sa Srbijom, dok službena hrvatska nogometna reprezentacija igra utakmice usred Beograda sa službenom reprezentacijom Srbije, dok je omogućena slobodna i neopterećena razmjena dobara na svim razinama,jedna pjevačica pribijena je na stup srama jer je i ona odlučila raditi svoj posao. Uzmemo li u obzir činjenicu da je glazba univerzalna kategorija koja ne poznaje rasnu, nacionalnu, vjersku i ine pripadnosti, te podatak da je riječ o pjevačici koja je prva nastupila u: Vukovaru, Kninu, Mostaru i Sarajevu nakon dramatičnih ratnih zbivanja; lako ćemo doći do zaključka da su se mediji glede njenog odlaska u Crnu Goru vodili kriterijima senzacionalizma, a ne kriterijima prepoznavanja dubljeg značenja vijesti. Kada kažem na dublje prepoznavanje značenja onda mislim na gradnju suživota i mostova jer ratne sjekire odavno su zakopane. Barem za mene jesu.

U međuvremenu; Doris Dragović postala je pjevačica koja djeluje iz sjene. Nastup u Crnoj Gori uvelike se odrazio na njen daljnji tijek karijere, ali i percepciju od strane publike tj. javnog mnijenja. Nema je po festivalima, ne pjeva ni po klubovima, apstinira od medijskih istupa. Pojavljuje se rijetko i dozirano, a sve to zahvaljujući novinarima koji su površno i neprofesionalno obavljali svoj posao.
Zapravo; Doris Dragović klasičan je primjer toga kako mediji “rađaju” i “pokapaju” zvijezde, ali važno je naglasit da te iste zvijezde često puta znaju i “uskrsnuti”.

30.9.2009.god.
Mirsad Kurgaš, BAR

Originalno postovao ef. Sead Jasavić na Facebook-u pod naslovom:

„Ophođenja“ prema vakufu IZ Crne Gore

Izreka «Prolaze pored njih kao pored turskog groblja» koristi se kao ilustracija o ljudskom nehatu i nebrizi. Mnogima nije poznato da je ista ostala kao živo svjedočanstvo o pogromu muslimana u Srbiji početkom 19.vijeka a prema proklamovanom principu: trećinu pobiti, trećinu pokrstiti a trećinu protjerati.

Iako su činil…i većinu stanovništva u kasabama Beogradskog pašaluka, od Biograda do Prizrena i od Vranja do Užica, ništa od njih nije ostalo, samo paljevine, ruševine i pusta groblja. Danas ni njih nema…

Da se gore navedena nesrećna izreka može odnositi i na crnogorske muslimane osim u prošlosti potvrdu nalazimo i u sadašnjosti. I to ne samo u odnosu drugih prema njima već i njih prema samima sebi!

U Izvještaju o stanju grobalja upućenog Ulema-Medžlisu u Skoplju god.1940. (dokument se nalazi u Arhivu Islamske zajednice Bar) između ostalog se kaže: «…Nigde se ne pokazuje toliki nemar i nesvest muslimana u današnjem dobu za svoje ustanove kao kod grobalja čije je stanje upravo vrlo žalosno. Većina njih su zapuštena, nezagrađena, obrasla u trnju i korovu, ostavljena sama sebi. Kako u gradovima svaka džamija ima pored sebe malo groblje, ono je najčešće zapušteno da umanjuje i izgled same džamije; ograde polomljene, zakrčeni prolazi, nišanluci nagnuti ili srušeni … Muslimani i verski službenici ostaju slepi i dozvoljavaju teško skrnavljenje objekata njihovih predaka … Mnoga su izgubljena ili uzurpirana od vlasti ili pojedinaca … Druga su propala što su došla pod udar trasiranja puteva ili železničkih pruga i dizanja naselja a skoro nigde nisu dobijene naknade za njih …». Navedeni tekst je, nažalost, vrlo aktuelan i poslije sedam desetljeća i odslikava našu stvarnost.

Flagrantan primjer bespravnog otuđenja vakufske imovine odnosi se na ustupanje parcele u sklopu groblja Omerbašića džamije a za potrebe izgradnje zaobilaznice u Starom Baru. Opštini je, za pomenutu namjenu, ustupljeno 470kv.m. uz nadoknadu od 12500 EUR. Tokom završetka pomenute trase građevinske mašine ulaze još 9m unutar džamijskog groblja i tom prilikom se devastira oko 5 mezara (grobova). Opštinsko i rukovodstvo Odbora islamske zajednice (OIZ) Bar režiraju tragikomičnu predstavu u kojoj neki građani Starog Bara glasaju (?) o tome da se ustupi još 85kv.m. groblja. Naravno,rezultat glasanja je bio unaprijed poznat iako su organizatori znali da o vakufskoj imovini,koja je generalno neotuđiva, odlučuje isključivo Mešihat Islamske zajednice koji je dužan da Odluku dostavi u pisanoj formi (Ustav IZ CG,čl.15-17.). Frapantno je da je reagovanje izostalo čak i od onih kojima je islamska tj. pravna nauka struka! Ukupno je ekshumirano 45-50 mezara (zbog starosti istih nije bilo moguće utvrditi tačan broj) a u tu svrhu Opština Islamskoj zajednici uplaćuje 13750EUR!
Osim grubog kršenja Ustava IZ CG povrijeđen je i Zakon o zaštiti kulturno-istorijskih spomenika s obzirom da se Omerbašića džamija nalazi na toj listi a da ne govorimo da je ekshumacija takođe zakonski regulisana i da je mogu obavljati isključivo stručna lica, naravno uz prethodno dobijenu saglasnost nadležnih organa.

Koliko je podgradskog tj. tzv. Kapetanovog groblja barska IZ ustupila Opštini nije bilo moguće tačno utvrditi jer,kako kažu opštinski dužnosnici, «poravnanja» vrše isključivo najviši rukovodioci! A od čelnika IZ ,po pravilu i do sad smo najčešće dobijali dezinformacije (da ne upotrijebimo teži izraz). U medijima je rečeno da se radi o 450kv.m. ali po svemu sudeći radi se o dosta većoj površini. Zahvalnost je tom prilikom upućena i Gradskoj bolnici za takođe ustupljeni dio zemljišta.

Naravno,nigdje nije spomenuto da je ista sagrađena na vakufskom zemljištu gdje se još uvijek mogu naći ostaci mezara! Tako se tokom najsvetijeg islamskog mjeseca Ramazana rovokopačima skrnavi vjekovno muslimansko groblje! S obzirom da se na lokalnom nivou niko nije htio prihvatiti tog posla glavni barski imam angažuje radnu snagu sa Kosova. O nekoj stručnoj ekshumaciji, naravno, ni ovog puta nije bilo ni govora. Imajući u vidu iz prethodnog iskustva kako se lako otuđuje vakufska imovina,čelnici barske IZ ovog puta nijesu ni pokušali da fingiraju sastanak mještana.

Prezentirano je da je to,u stvari,ustupak u zamjenu za proširenje groblja na Belvederu (što,naravno, ne odgovara istini) a uz to je od Opštine dobijeno i 15000EUR. Što bi rekao aktuelni glavni imam (uz to još i predsjednik Sabora IZ,član Mešihata, prof. Medrese…): «živi-živima,mrtvi-mrtvima» i «sve za opšte dobro»… Imajući u vidu masivni kameni zid koji niče na ostacima pomenutog mezaristana, izgleda da nijesu bez osnova glasine o «namještanju» poslova nekim lokalnim tajkunima a uz aktivno učešće već pomenutih čelnika OIZ Bar!? Kako istoričar Š.Rastoder u jednom tekstu iznosi: «…Raspoloživi izvori pokazuju da se brojnim i relativno bogatim vakufima u barskom srezu gazdovalo aljkavo, nemarno, bez precizne evidencije, uz značajne sporove i sumnjičenja oko načina gazdovanja vakufima…».

A prisjetimo se nedavnog moljakanja bošnjačkih lidera da se na mjestu nekadašnjeg muslimanskog groblja na Pobrežju a gdje je izgrađen velelepan park (naravno, uz odgovarajuću simboliku koja je očita kada pogledate satelitski snimak istog: maps.google.com) postavi spomen obilježje. Iskopavanje groblja je vršeno bagerima da bi potom kosti prebacili na groblje pored Cijevne a na podgoričkoj periferiji mogli su se vidjeti ostaci polomljenih nišana (nadgrobni musl.spomenik) bačeni na gomilu!!! Na očigled svih Podgoričana pa i onih čiji preci su bili sahranjeni na tom groblju! Onda i ne čudi da sigurno ogromna većina Podgoričana ne zna da je današnje Pogrebno sagrađeno na muslimanskim kostima! Bjelopoljci, po svemu sudeći,nijesu dalje odmakli: Na mjestu Haznadar Mehmed-agine džamije sagrađena je zgrada Elektroprivrede a u sklopu koje se danas nalazi i kafić simboličnog naziva:»Uskok» («Prosvetina» enciklopedija: «…u borbi protiv Turaka,uskoci su «uskakali» u osvojene oblasti…»). U skladu sa svojim nazivom,pomenuti ugostiteljski objekat se, naočigled bjelopoljskih muslimana ,širi i na prostoru nekadašnjeg groblja otvara veliku baštu! Na prostoru nekadašnje «Hadžidanuše»- čaršijske džamije i groblja,koje li ironije, napravljen je spomenik palim borcima u NOR-u! Dugo nakon toga, kažu, noću se moglo vidjeti bjelasanje kostiju. Simbolike ne nedostaje (da li je to poruka?) ni u Gornjoj mahali gdje
posmrtne ostatke naših predaka čuva «Boginja pravde»: naime, na nekadašnjem muslimanskom groblju sagrađena je zgrada Suda! Pored magistrale a preko puta nekadašnjeg ŠIK «Špiro Dacić» na, naravno opet muslimanskom groblju,sagrađeni su privatni objekti i stambene zgrade. Islamska zajednica nije u stanju da se izbori čak ni za dio za koji posjeduje validnu dokumentaciju a nalazi se kod skretanja prema Gimnaziji!?

Kako od bjelopoljskih muslimana očekivati da se izbore za nešto kada nijesu u stanju da sačuvaju ni postojeće: staro groblje kod benzinske pumpe raskopavali su radnici Javnog komunalnog preduzeća. O angažovanju stručnih lica se vjerovatno nije mnogo ni razmišljalo. Na svečanom otvaranju gasulhane-kapele bilo je otužno slušati hvalospjeve opštinskim i republičkim funkcionerima (među kojim je bilo i onih koji su početkom 90-tih godina prošlog vijeka, a u sklopu zvanične crnogorske politike,premlaćivali bjelopoljske muslimane) i pri tom stajati na kostima svojih predaka. Kada vidimo indiferentan odnos bjelopoljskih (i drugih) muslimana prema svojoj baštini u centru grada zašto bi čudio nedostatak inicijative da se makar obilježe ostaci grobalja (ukoliko postoje) u,recimo, Šahovićima (današnjem Tomaševu) a da ne govorimo o Kolašinu, Mojkovcu Golubovcima, Zeti, H. Novom…

Naprijed je navedeno samo nekoliko primjera gdje su uzurpirana groblja, pa se može samo pretpostaviti kakva je situacija sa ostalom vakufskom tj.imovinom IZ CG (ogromni posjedi sa hiljadama korjena maslina i drugog voća, stambeni i poslovni objekti i dr.) kada su prema grobljima bili ovako uviđavni?

Izostanak reakcije sadašnjeg i prethodnih rukovodstava IZ ne treba da čudi: ako nijesu bili u stanju da se adekvatno brinu osvom groblju zar bi trebalo očekivati da će biti u stanju da ga zaštite od skrnavljenja i uzurpacije? Inače, Ustavom IZ CG predviđeno je da su odgovorna lica, čijom krivicom je otuđena imovina IZ,dužna nadoknaditi svu štetu koja je iz toga nastala (Ustav IZCG čl.17.st.3.)!

U sklopu staranja o svojoj imovini IZ bi trebala da,pored ažurirane postojeće,posjeduje i kompletnu dokumentaciju o oduzetoj imovini. Tako se ne bi desilo da aktuelni reis ne tako davno (naravno, opet putem medija) traži da državni organi produže Zakonom predviđeni rok u kom su vjerske zajednice trebale da podnesu zahtjev za povraćaj oduzete imovine! Vjerovatno bi stim u vezi i angažovanje advokata IZ za povraćaj ogromnog broja oduzetih vakufa bilo svrsishodnije od obračuna sa svojim vjernicima!

E sada,imajući u vidu navedeno postavlja se pitanje zašto ne reaguju organi Isl.zajednice (Odbori, Mešihat, Sabor) odnosno pravosuđe matične nam države? Odgovor je jednostavan: Islamskom zajednicom rukovode oni koji su načinom dolaska na tu funkciju prekršili Ustav i propise Islamske zajednice pa je logičan slijed bilo dalje kriminalno ponašanje istih.
Zvanične crnogorske institucije koje bi trebalo da procesuiraju očigledno kršenje pozitivnih zakonskih propisa,pravdaju se da je to van njihove nadlježnosti (pobogu,pa vjera je odvojena od države!). Naravno, u pitanju je samo deklarativna neutralnost (primjer nedavne ekspresne presude po tužbi rukovodstva IZ protiv svojih vjernika koji su potom izbačeni iz Osmanagića džamije, to najbolje pokazuje). Treba imati u vidu da «držanje u šaci» aktuelnih čelnika IZ (kako na lokalnom tako i republičkom nivou pa i šire) rezultira uplivom istih na glasove muslimanske pastve na svako malo izborima. Ništa na ovim prostorima se ne može u bescjenje dobiti kao glasovi muslimana (kako god se nacionalno izjašnjavali) aktuelnom režimu!

Nesposobnost i nedostatak želje da se na tom planu nešto uradi od strane rukovodstva IZ kao i političkih stranaka koje preferiraju da zastupaju interese muslimansko-bošnjačkog (i dijela albanskog) naroda u C.Gori ne opravdava pojedince koji bi trebali nastojati da makar sačuvaju sjećanje na svoje pretke u smislu sažimanja svih dostupnih podataka koji se odnose na našu kulturno-istorijsku baštinu. Nadam se da je ovo pisanije maker sićušan doprinos tome.

Zvuči poražavajuće ali (imajući u vidu prethodna iskustva) jedno ovakvo reagovanje, iako zasnovano na činjenicama, nije moguće objaviti niti u jednom islamskom glasilu u regionu (osim C.Gore, BiH i Srbija)! Da lirazlog tome trebamo tražiti u često spominjanoj floskuli o islamskom
fatalizmu!?

Hotel “Mediteran”  4+* – smjesten je u Becicima, na samo 2km od Budve, 5km od Svetog Stefana. Hotel je kompletno renoviran 2004/05.godine . Posjeduje 230 soba sa pogledom more/bazen/aqua park, sa balkonom, mini-barom, sefom, kablomskom TV, direktnom telefonskom linijom, internet pristupom. U sklopu hotela nalaze se : Kristalni restoran bife integral, kafe-restoran, plazni restoran-picerija, aperitiv bar, prodavnica, umjetnicka galerija, frizerski salon, apoteka, business centar, wellness&spa centar, otvoreni bazen, aqua park, kongresni centar, nocni klub, garaza sa parkingom, rent-a-car sluzba.

SPECIJALNA PONUDA ZA OKTOBAR, NOVEMBAR, DECEMBAR (vazi do 29.12.09.)  – min 7 dana

Polupansion 37 eura, po osobi, dnevno

Boravisna taksa i osiguranje – 2 eura, po osobi, dnevno

Ponuda ukljucuje:

- dorucak i veceru,

- jedno besplatno pice uz veceru – 2 dl vina, pivo, voda, sok,

- jednu specijalnu crnogorsku veceru (5.dana boravka),

- folklorno vece,

- muzicki program, svake veceri od 21:00-24:00h

Djeca do 12 godina, u pratnji dvije odrasle osobe – gratis – poseban krevet.

Djeca od 12-16 osoba, u pratnji dvije odrasle osobe – popust 50%.

Treca odrasla osoba – popust 30%.

Doplata za jednokrevetnu sobu – 30%.

INFORMACIJE I REZERVACIJE:

TURISTICKA AGENCIJA “LABOSTA”HERCEG NOVI

NJEGOSEVA 176

00 382 31 3 923, 00 382 69 777 575

e-mail:labosta@t-com.me, labosta.travel@gmail.com

INSTITUT IGALO – MEDITERANSKI ZDRAVSTVENI CENTAR  za zimu 2010. (01.01.-30.04.2010.) nudi specijalne uslove boravka za sve one koji u Institutu borave minimum 14 dana:

Cijena punog pansiona (dorucak -svedski sto) – 49 eura

Doplata za apartman – 6 eura

Puni pansion za pratioca – 32 eura

djeca 2-12 godina – placaju 70% od cijene ukoliko koriste sopstveni lezaj, odnosno 50% – zajednicki lezaj

boravisna taksa – 1 euro, po osobi, dnevno

U cijenu pansiona ukljuceno je :

- ljekarski pregled pri dolasku i odlasku,

- 10 medicinskih  gimnastika – grupna kineziterapija,

-  10 medicinskih gimnastika u bazenu – grupna hidrokineziterapija,

- 3 blatne aplikacije

- 5 podvodnih masaza ili bisernih kupki,

- 2  rucne masaze

- koriscenje olimpijskog bazena,

- svakodnevne ljekarske kontrole po potrebi,

- 24 sata dezurna ljekarska sluzba

Dodatne mogucnosti: ljekarski pregledi kod specijalista, konsultacije kod nutricioniste, usluge kozmetickog salona, laboratorijske analize, shiatsu, thai chi, ki yoga, chi gong..

INFORMACIJE I REZERVACIJE:

TURISTICKA AGENCIJA “LABOSTA”HERCEG NOVI

NJEGOSEVA 176

00 382 31 322 923, 00 382 69 777 575

e-mail: labosta@t-com.me, labosta.travel@gmail.com

Ho terminato la stesura del diario di viaggio della magnifica motovacanza croata di questa estate.

Spero che piaccia ma sia soprattutto utile a chi desidera intraprendere un viaggio simile, con le cose ed i luoghi che non si devono assolutamente perdere.

Siamo partiti il 1° di agosto (fortunatamente avevano già chiuso il nuovo passante di Mestre perchè intasatissimo, ricordate ?! ) e siamo tornati il 18.

Abbiamo percorso circa 3700 km e speso poco più di 2000 € tutto, ma proprio tutto, compreso.

Abbiamo fatto 2 giorni a Povoletto nell’agriturismo dell’ormai mitico Giorgio Clocchiatti per vederci con amici ed farci un giretto in Slovenia, quindi 3 giorni in Istria, 1 a Senj, 2 a Plitvice, 3 a Primosten, 2 a Dubrovnik, 3 a Korcula ed una notte ad Abbazia.

Ci siamo trovati bene ovunque, mai nessun problema di alcun genere. Avevamo prenotato solo i primi 3 giorni in Istria, il resto sul posto recandoci nelle agenzie locali.

Anche se tutti quelli che ci sono già stati mi han detto che negli ultimi anni i costi di vitto ed alloggio sono aumentati, si spende ancora veramente poco rispetto ai nostri canoni…

Mare fantastico praticamente ovunque, ma soprattutto a Korcula e sulla punta di Prevlaka. I laghi di Plitvice sono un paradiso naturale incredibile.

Ma ecco il Diario vero e proprio: “Ćevapčići a colazione”

anche scaricabile in PDF

mentre le foto le potete trovare QUI

A disposizione per qualsiasi info…

U centru Zabljaka, u privatnoj kuci, izdaju se  sobe: jedna dvokrevetna sa francuskim lezajem, trokrevetna soba – francuski + poseban lezaj, jednokrevetna soba s terasom.

U istoj kuci, u prizemlju dvije trokrevetne sobe. Grijanje- uljani radijatori.

INFORMACIJE I REZERVACIJE:

TURISTICKA AGENCIJA “LABOSTA” HERCEG NOVI

NJEGOSEVA 176

00 382 31 322 923, 00 382 69 777 575

e-mail:labosta@t-com.me, labosta.travel@gmail.com

!!!

Privatni smjestaj “Balsa” nalazi se u centru Zabljaka, blizu hotela “Gorske oci” i autobuske stanice. Posebna je stambena jedinica koja se sastoji od velike, komplet opremljene kuhinje, trpezarije sa dnevnim boravkom, predsoblja, kupatila i dvije sobe- jedne dvokrevetne, s krevetima na sprat, i druge trokrevetne.

U dnevnom boravku nalazi se trosjed na razvlacenje, tv.

Grijanje – elektricni radijatori u svakoj sobi.

Cijena dnevnog najma apartmana – 75 eura.

INFORMACIJE I REZERVACIJE:

TURISTICKA AGENCIJA”LABOSTA” HERCEG NOVI

NJEGOSEVA 176

00 38 31 322 923, 069 777 575

e-mail: labosta@t-com.me, labosta.travel@gmail.com

!!!

Vikendice -brvnare, smjestene su u neposrednoj blizini hotela “Planinka”, pogodne za smjestaj porodica ili  grupe prijatelja.

Sest brvnara istog sadrzaja: parking, kuhinja, dnevni boravak, centralno grijanje, TV, kupatilo- tus kabina, predsoblje, 2 dvokrevetne sobe na spratu, opremljenih u planinskom stilu. Od centra grada udaljene 500m, od Crnog jezera  2km, u neposrednoj blizini skijalista Javorovaca, 3 km od skijalista Savin kuk.

U dogovoru s vlasnikom, moguce organizovati transfer iz Podgorice, Niksica, Kolasina do Zabljaka.

Cijena dnevnog najma brvnare – 70eura – minimum 5 nocenja. Postoji mogucnost iznajmljivanja brvnare na manji broj nocenja, uz korekciju cijene na 100 eura po danu.

INFORMACIJE I REZERVACIJE:

TURISTICKA AGENCIJA “LABOSTA” HERCEG NOVI

NJEGOSEVA 176

00 82 31 322 923, 00 382 69 777 575

e-mail: labosta@t-com.me, labosta.travel@gmail.com

Imena 12 ukućana koji će večeras ući u kuću drže se u strogoj tajnosti, ali kako „Blic” nezvanično saznaje, u šou će sigurno ući Milan Boričić, mali čovek iz Podgorice.

Milan je visok 138 centimetara, ima 26 godina i živi u Podgorici gde ga svi znaju. On je jedan od popularnih lokalnih likova i vrlo je duhovit. Kako je napisao u prijavi, ne radi ništa jer ga mrzi, a „živi mami, tati i bratu na grbači”. Radio je kratko na parkingu na rampi, ali je dobio otkaz jer je više bio po kafićima nego na poslu, a u društvu je uvek taj koji zbija šale.

Milan obožava trikove sa kartama i puno ih zna, a ima zaista ekstreman smisao za humor. Na primer, kao dete je da bi uplašio komšiluk otišao u obližnji park i simulirao svoje samoubistvo tako što je namestio konopce da izgleda kao da se obesio!? Milan kaže da ga zna 70 odsto Podgorice, a on bi da ga poznaje mjoš više ljudi, te stoga ulazi u kuću „Velikog brata”.

Takođe, izvesno je da ću u kuću ući i jedan takmičar od nekoliko hiljada onih koji su se prijavili preko „Fejsbuka”. Kako je „Blic” juče najavio, u užem izboru su Manuel Stojanović iz Pirota, Dimitrije Stanković iz Vranja i Ivan Nikolić iz Požarevca.

Sve najnovije vesti možete naći na sajtu Veliki Brat i Veliki Brat Forum

Jednodnevni izlet Bokom Kotorskom: Risanski mozaici, Gospa

od Skrpjela, Perast, Kotor

Polazak iz Herceg Novog

Ono što čovjek ima da kaže najbolje je reći najjednostavnijim i najnarodnijim mogućim riječnikom, ne samo zato što se pisac bloga obraća širokom auditorijumu, nego zato što kada su misli jasne, treba da bude jasna i rečenica. Ja ću zato u ovom i u narednim blog postovima pokušavati da pišem što jasnije i što manje prosto – upravo je takva i stvar o kojoj imam želju da pišem, jasna kao dan svakome u Crnoj Gori, a usko povezana sa najdubljim problemima našega društva. O čemu bih ja, maturant gimnazijalac i uskoro student, mogao da pišem prije nego o obrazovnom sistemu u našoj zemlji, o njegovim svakome vidljivim problemima i o izglednim posljedicama tih problema?

Problemi našeg obrazovnog sistema su ujedno i problemi moje generacije, a pod mojom generacijom podrazumijevam vipe od od ovogodišnjih maturanata – zapravo svakog mladog našeg surgrađanina i sugrađanku koji su doživjeli da opcija za njihovo visoko obrazovanje bude jedna omrznuta, jedna prostačka i udbaška skraćenica – U.D.G. Mislim da je svakome u Crnoj Gori jasno šta je osnovni problem moje generacije – što ih, prosto rečeno, boli dupe. Glavna prepreka sa kojom se naš obrazovni sistem suočava jeste što je velika, prevelika većina maturanata potpuno indiferentna po pitanju izbora profesije, fakulteta i, u novije vrijeme, univerziteta. Đaci koji imaju mogućnosti, što je još gore imaju i znanje, najčešće ostaju da studiraju ovdje, u Crnoj Gori! Da se razumijemo, ja nisam nikakvo čudo, i želim da studiram u inostranstvu – bio sam spreman da prođem kroz fascinantno obimnu papirologiju i dva ispita Engleskog jezika (TOEFL i SAT), zato što zaista želim da se upišem na dobar fakultet u Sjedinjenim Američkim Državama ili Velikoj Britaniji. Kad ove ambicije nekome od mojih vršnjaka, ne daj Bože, pomenem, gledaju me kao Marsovca, ili kakvog primjerka rijetke ugrožene vrste egzotične ptice. Oni koji ne uspiju da se otrgnu provincijalizma i ne odole potrebi da mi zamjere ovu ambiciju vjeruju da sam se prodao zapadnjacima ili je to, pak, neka vrsta pranja nekog bogus prljavog novca – i svako ko ima bilo kakve ambicije koje ga odvajaju od tih šupljih ljudi ne može se nadati ikakvoj drugoj njihovoj reakciji – ja, naprimjer, želim da se vratim u Crnu Goru nakon studija (to nikome ni slučajno ne pominjem, da ne bih razbio pro-zapadno-prostitutsku sliku), ali kafanske provincijske priče nisu razlog zašto ljudi koji mogu da pođu u inostranstvo – ostaju ovdje. Da potkrijepim ovu žalosnu tvrdnju primjerom – odlična učenica iz Bara odlučuje da upiše studije prava u Donjoj Gorici, srećno joj bilo, zato što vjeruje da će joj Donjogorička diploma dati dobru startnu poziciju. Sve u svemu, odluka da li da se ostane na studijama u Crnoj Gori ili da se pokuša ići u inostranstvo bazira se na dva osnovna parametra – jedan je obrazovna ponuda koja se nudi u Crnoj Gori, a drugi je balans dobrih i loših strana studiranja u inostranstvu. Maturanti u principu nemaju nikakve dileme u vezi sa kvalitetom obrazovanja u inostranstvu i doma, većinom iz neobaviještenosti i stereotipa da je svaki mogući strani univerzitet nesrazmjerno bolji od crnogorskih univerziteta (a trebalo bi imati dilemu, jer u nekim se slučajevima dođe do zaključka da bi bilo pametnije dodiplomske studije završiti u Crnoj Gori) – znači, to je veliki razlog za studiranje u inostranstvu, nikako protiv. Ono što je osnovna mana studiranja u inostranstvu jeste što se većina mojih vršnjaka i vršnjakinja ne osjeća dovoljno samostalno da žive sami. Tu je i pitanje stranog jezika, i ostali razlozi koji nipošto nisu zanemarljivi, ali blijede u poređenju sa benefitom studiranja u nekoj zapadnoevropskoj zemlji, naprimjer. Tu je i potpuno odsustvo jasnih interesovanja kod ogromne većine mladih – prosto rečeno, srednjoškolce u prosjeku ne zanima ni jedno polje kulture, nauke ili umjetnosti, ne čitaju skoro ništa, socijalni odnosi su vrlo slabi, a portošačka Runway kultura vođena od strane Pink-Runway mašinerije (pisao sam o tome u pretprošlom tekstu) koja pruža lagodnu alternativu znanju. Naš sistem je kriv što je dozvolio da ta opaka potrošačka mašinerija (Atlas TV, TV Pink, i ostala bratija) ubije našim mladim sugrađanima bilo kakva kvalitetna interesovanja. Posljedica – neće mladi u inostranstvo.

Još jedan razlog ovog problema, nedovoljne zainteresovanosti mladih za studije, je domaća ponuda – tri univerziteta: državni, Milov, i Atlasov. Ono što je karakteristično za sva tri univerziteta jeste činjenica da je interesovanje za pravo i ekonomiju preveliko, a interesovanje za tehničke fakultete je premalo, i svake godine opada. A poznata je činjenica da je važan indikator za budućnost jedne zemlje i njenog ljudskog potencijala broj ljudi koji studiraju prirodne nauke. Osnovno pitanje je sljedeće: šta je to što čini Univerzitet Donju Goricu praktičnijim izborom od nekog stranog fakulteta? To je činjenica da vam je, ako diplomirate na UDG univerzitetu, određena vrsta posla u administraciji zagarantovana. Ipak, prije nego što moji vršnjaci pohrle da se upišu na UDG, treba da, bez eufemizama, objasnimo gdje se ti ljudi upisuju.

UDG je univerzitet koji se nalazi u Donjoj Gorici, opština Podgorica, a njegova sktaćenica se izgovara Ju Di Dži. To je univerzitet koji je, između ostalog, osnovao Milo Đukanović, premijer Crne Gore, kršeći Ustav i Zakon o Konfliktu Interesa, gradeći tu donjogoričku zgradu diskutabilnim parama.

UDG je univerzitet koji jedno vrijeme, dok je štancovao svoje prve generacije, nije imao licencu da bude univerzitet, i nije, kao ni sada kad ima licencu, bio priznat nigde van granice Crne Gore, to jest, van granice jednopartijske administracije, vođene od iste mašinerije koja je iznjedrila UDG kao svoje čedo. I ti će studenti moći da rade u takvoj administraciji dok god ona takva, jednopartijska, korumpirana, svakakva, i samo takva bude postojala.

UDG je univerzitet čiji je dekan Veso Vukotić, zvanično ime Veselin Napoleona Vukotić, otac jedne propale divlje neoliberalne fiskalne politike, guru Depeesovskog kapitalizma, promotor, i to svjesni promotor, nazovi ideologije koja je ustvari jedna najobičnija krađa. Veso Vukotić je, po mome ličnome mišljenju i utisku, najveća seljačina koga je kao nusproizvod izrodila AB revolucija, zajedno sa mladim, lijepim i pametnim džemperašima, i kao takav (sirovina) ima jezik na nivou uličnog podgoričkog dripca. Dalje, Veso Vukotić se o svojim pulenima (studenti koje prepozna kao male Vukotiće) stara na seljačko-mafijaški protektivan način – ćera ih da uče zajedno, jedu zajedno, idu na časove jahanja, zamislite, jahanja zajedno, dok ne napravi od njih male kiborge, nešto kao donjogorička varijanta „Tajnog društva Lobanja“. Poslije ovoga, bilo bi potpuno normalno pitati mlade vršnjake moje – želite li da budete kiborg Vesa Vukotića, ili sebe cijenite više?

Evo šta će se desiti ako se UDG tradicija nastavi – mi u Crnoj Gori imamo problem sa brojkama. 28 000 radnika je zaposleno u našoj administraciji, lokalnoj i republičkoj, u zemlji koja ima tek 650 000 stanovnika. Ovakav UDG će napraviti još toliko radnika administracije za manje od decenije. Ni jedna država na svijetu ne može da bude održiva na takav način. Ni jedna jedina, pa ni Crna Gora. Napravićemo neobrazovane poslušnike, indoktrinirane glupostima Veselina Vukotića i filozofije Donje Gorice, i naša zemlja neće imati ama baš nikakav ljudski potencijal. Ako se vi, maturanti i maturantkinje srednjih škola širom Crne Gore, opredijelite za UDG, znajte da je to put koji ste pomogli da se utaba.

Druga stvar koja nam se dešava, a koja će se još drastičnije nastaviti, je potpuna smrt građanske Crne Gore usljed ubijanja i posljednje nade za slobodnom riječi i misli, u toj Donjogoričkoj administraciji i Donjogoričkom Vesovukotićevskom Depeesovskom društvu, koje će štancovati poslušnike. Hoćete li, vršnjaci i vršnjakinje moje, u takvom društvu da živite? Je li linija manjeg otpora kojim većina nas ide zaista vrijedna užasnih posljedica po naše društvo i nas same? Recite samima sebi – nije!

Upišete li se, vršnjaci i vršnjakinje, na UDG, vi ćete doprinijeti nastavljanju zločina koji već dugo traje – silovanja građanskog društva, a sami u tom jednom mehanizmu vi nećete biti ništa više nego sluga, ništa značajnije nego pion, i ništa vrijednije poštovanja nego kiborg Judidžija.

Zato, moji vršnjaci i vršnjakinje, pojmovi kao što su „linija manjeg otpora“ i „najpraktičnija opcija“ su veoma diskutabilni. Ukoliko ne želite da se u to na sopstvenom primjeru uvjerite, vi koji ste najbolji – okušajte svoju sreću i studirajte na kvalitetnim univerzitetima. A onda se, ako ste baš radi života u Crnoj Gori i njegovih mnogobrojnih benefita, vratite u naše društvo – na taj način dobijate i vi i Crna Gora.

Kroz analizu i poređenje Njegoševog i Mažuranićevog antiislamizma, prof. Kilibarda upućuje na neodrživost dogmatskog pristupa vladičinom djelu i potrebu njegovog kritičkog i suptilnijeg iščitavanja

Pjevanje u maniru homerskog sažimanja.

Juče (10.08.2009) je u Vijestima osvanuo članak “Skuplje osiguranje vozila je realnost” u kome nas osiguravajuće kuće ubjeđuju o opravdanosti povećanja cijena osiguranja za vozila.  I sve to nakon (ili prije?) ekonomske krize i nakon osjetnog poskupljenja svih vrsta goriva.  Biva, u Njemačkoj su premije 10 puta veće.

Podsjećanja radi, i prethodne godine u septembru je osjetno poskupila registracija (premija oko 40%, a sama registracija oko 20), a iste godine u julu su agencije za tehnički pregled, u dogovoru sa njima samima, podigle cijenu tehničkog pregleda sa 10-25 eura na 35 eura. Na sjeveru Crne Gore cijena je oko 50 eura.

Osiljenost agencija za tehnički pregled je javna tajna, čemu govori u prilog i činjenica da od svake premije osiguravajuće kuće internim dogovorima daju oko 30+ posto agencijama.  To je otišlo dotle da neke osiguravajuće kuće počinju da otvaraju svoje agencije za tehnički pregled u kojima je usluga tehničkog pregleda simboličnih 1 euro.

Evo nas, vratili smo se na najžešće temperature. Odmor je trajao 2 dana kraće. tako da smo u Subotici bili u sredu prepodne. Razlog za raniji povratak bila sam ja. U daljem tekstu sledi objašnjenje, a sad da krenemo od polaska.

Barski voz po redu vožnje iz Subotice trebao je da krene u 18:40. Međutim…voz iz Kijeva kasnio je, i njega smo čekali sat i deset kako bismo ga propustili. Uzeli smo promo karte za kušet kola, 25 € po osobi. Išli smo podgoričkim vagonom. Moja druga polovina uživala je u putu, kao i ostatak našeg kupea. Ja sam putovala najgore do sada! Oka nisam sklopila zbog hrkanja saputnika. Mislim da nisu potrebni neki dalji detalji. Toliko o putu. Bilo je ludo, nezaboravno i provedeno u hodniku ! Stigosmo oko 11:30 u Sutomore. Sedamo u taxi i do Bečića.

Na recepciji u Alet Moc-u nismo mnogo čekali. Uzeli nam lične karte, platili boravišnu taksu, dobili ključ i pravac u sobu. Soba vrlo uredno. Odlazimo da speremo voz sa sebe tuširanjem i pravac plaža. Malko smo razbacali stvari po sobi, našli peškire i spustili se na plažu. Taj prvi dan nas je sa plaže oterao pljusak, ali taman nam je to odgovaralo kako bismo se naspavali posle puta. Ustali taman na vreme za večeru. Hrana je bila veoma dobra i to svih dana. Moram priznati da sam baš prijatno bila iznenađena time.

Neću vam pričati o svakom danu pojedinačno jer bi ovaj posto jako dobio na dužini. Prvo i najvažnije jeste da smo imali super vreme. Samo je u tu subotu kad smo došli i u subotu pre polaska padala kiša. Ostalim danima bilo je sunčano i ne previše vrelo, nekih 30-32 stepena. Taman idealno. More je bilo toplo i čisto. Samo jedan dan su bili veliki talasi pa su i doneli prljavštinu. Ali na svu sreću samo travu. Nije bilo flaša, hrane i ostalog. Obišli smo uzduž i popreko Bečićku plažu. Prepodne smo uglavnom bili na jednom delu gde smo imali hlad od zida restorana. Kada je sunce tamo došlo, oko pola 1 odlazili smo u sobu na popodnevni odmor. I opet oko pola 4 nazad na plažu. Tada smo uglavnom boravili na Ruskoj plaži, kako smo je mi nazvali. Naime plaža je veoma kratka, nekih 80 metara i nalazi se između dve stene. Plaža je ustavri u Rafailovićima (to je prva plaža sa leve strane, pre početka Bečićke plaže). Tu se nalazi ruski bar Mojito, gde po ceo dan možete da se sunčate i zanimljivim ležaljkama i da pijuckate koktele. Evo kako je sve to izgledalo:

Jedino razočaranje bilo je za gnjurce. Biljnog sveta u ovom delu Jadrana uopšte nema, a videli smo samo oko ovih stena ježeve, par vrsta ribica i po koju školjkicu. Plaže su bile dosta čiste, Svaka je bilo podeljena na pola. Jedan deo zauzimale su ležaljke i suncobrani za iznajmljivanje a drugi deo je slobodan. Jedan dan smo iznajmili ležaljke i trščani suncobran i taj deo plaže je bio podosta prljav. Tako da nije bilo bezbedno biti bos.

Uveče smo uglavnom izlazili da šetamo. Obišli smo i sve susedne plaže. Sa leve strane posle tzv. Ruske plaže je plaža Kamenovo koja je tek u izgradnji. Prokopan je tunel za šetače i mislim da će već naredne godine biti veoma popularna. Na drugu stranu je Budva i Slovenska plaža. Rusi su kupili čitavo brdo između pa su napravili tunel za šetače, i stepenište od drveta po brdu kako bi se moglo preći na drugu stranu. Na stranama stepeništa su slike kako će sve to jednog dana izgledati i mogu vam reći da oni tamo prave nešto poput mini Dubajia. Inače Rusi su glavni turisti, pored njih su i sami Crnogorci,a nas iz Srbije ima vrlo malo. Neću vam pričati kako je Rusima tu super i kako su se i kako će se izgraditi jer vam je to sigurno već poznato.

Već prvi dan sa celodnevnim suncem i ja sam dobila alergiju baš na njega. Moram reći da sam se baš uplašila. Crvene tačkice su mi poiskakale po licu, vratu, dekolteu i ramenima. Baš sam se nekako razočarala jer mi se nikad do sad nije to dogodilo. Otišla sam na more sa dobrom podlogoma a i inače sam tamnije puti. Tu sam se ja baš nekako snuždila, ali dobro, prošlo me je već sutradan. Dan po dan i prođe tih naših sedam dana. Petak na subotu je tamo bilo baš nevreme. Maltene dva sata su pucali gromovi. U životu takvu grmljavinu nisam čula. Baš je bilo jezivo. Ujutru oblačno, temperatura dosta niža, tako da smo bili u trenerkama. Otišli smo još do najviše tačke našeg hotela i slikali pogled na prazne plaže.

Opet u taxi i nazad za Sutomore, pa vozom do Prijepolja, na drugi deo odmora. Ipak sam odlučila da ću izveštaj sa odmora da podelim u dva dela. Menjam mu naslov, sutra stavljam ovaj današnji. Pisaću vam o Prijepolju i razlogu zašto smo odatle krenuli dva dana ranije. Za kraj posta kačim moju najomiljeniju sliku sa ovogodišnjeg letovanja.

Ljudi evo pokušavam napraviti nešto što zapravo ne znam niti objasniti. Naime ima puno ljudi u Hrvatskoj koji se žale na svoje firme i/ili poslodavce. Htio bih napraviti post o svakoj firmi posebno, ono što znam o njima, kakvi su uvijeti, a isto tako bih želio da vi svojim komentarima pomognete u ovome. Za početak mislio sam napravit samo za nekoliko poduzeća, malo poznatijih, a s vremenom bi išli sve više u detalje i napravili popis “svih” večih a i manjih poduzeća u Hrvatskoj.

Čak se nadam da ne bi ostalo samo na tome, u početku imam nekakav plan kako istu stvar napraviti za susjedne nam države (Ex-Yu), a nadam se da će se ovo proširiti i dalje.

Mislio sam započeti se poduzećima kao što su:

• Konzum,
• Plodine,
• AWD (na njega se ljudi najviše žale),
• Autohrvatska MAN,
• Zagrebačka Banka,
• Lidl Hrvatska,
• Metro, itd.

Molio bih vas da u komentarima ostavite svoje mišljenje, prijedloge i slično.

Naime sa ovime ću počet tokom ovoga tjedna, prvo bih htio nekoliko komentara, tako da vas stvarno molim da napišete nešto!!!

Otok Hvar

Turisticka agencija Labosta Herceg Novi i ove godine nudi veliku lepezu izleta.
_______________________

MONTENEGRO TURA

Starim putem , serpentinama, od Kotora ka Njegusima, nacionalni specijaliteti njeguskog kraja, Nacionalni park Lovcen, Njegosev mauzolej, Cetinje – Dvor kralja Nikole , cetinjski manastir

Aranzman ukljucuje prevoz, usluge vodica na srpskom, ruskom, engleskom jeziku, ulaznice za sve lokalite koji se posjecuju, zakusku na Njegusima, ulaznicu za NP, rucak na Cetinju

_______________________

SKADARSKO JEZERO

Obalom od Herceg Novog ka Petrovcu, preko Pastrovacke gore do Virpazara.

Aranzman ukljucuje prevoz, usluge vodica, ulaznicu za NP Skadarsko jezero, ulaznice za Centar za posjetioce NP, voznju brodom po jezeru, posluzenje na brodu, besplatno pice na brodu, u neogranicenim kolicinama, rucak…

_______________________

MANASTISKA TURA – OSTROG

Aranzman ukljucuje prevoz, usluge vodica, posjetu manastiru Ostrogu i jos jednom crnogorskom manastiru, rucak fakultativno.

_______________________

BOKA KOTORSKA
autobusom i brodom

Aranzman ukljucuje: prevoz, usluge vodica, posjetu risanskih mozaika, posjetu Perastu, Gospi od Skrpjela, Kotoru…

_______________________

DUBROVNIK

Svakodnevni polasci iz Herceg Novog i Igala. Satnice u skladu sa zeljama gostiju, izjutra ili poslijepodne.

_______________________

SPLAVARENJE TAROM

Aranzman ukljucuje: prevoz, usluge vodica, kompletnu opremu za rafting, prevoz dzipovima do splavista, dorucak, splavarenje u duzini od 18 km, rucak.

_______________________

OFF ROAD

Avanture crnogorskim planinama
Bjelasica, Durmitor, Sinjajevina

_______________________

i jos mnogo atraktivnih tura.

_______________________

Rezervacije i informacije:

LABOSTA, RITAM VASEG ODMORA