If St. Petersburg is Russia’s imperial crown, Moscow is its familial heart. It is a city in which one comes face to face with all that is finest and all that is most frustrating in Russia. The gregarious geniality of its people is as evident as the extreme tensions of a city coming to terms with the confusions of rapid social change. More than anywhere else in the country, it is in Moscow where the Soviet past collides with the capitalist future. Lenin’s Mausoleum remains intact, but today it faces the newly chic GUM (pronounced goom), which is becoming ever more akin to Macy’s or Harrod’s.

Yet, as the new Moscow emerges, it is becoming increasingly clear that any move into the future will be marked by a strong appreciation of the city’s rich and varied heritage–a heritage that vastly predates the era of Soviet rule. Indeed, the most striking aspect of the city today is not Moscow’s much-publicized embrace of Western culture but its self-assured revival of its own traditions. Ancient cathedrals are being restored and opened for religious services, innovative theaters are reclaiming leadership in the arts, and traditional markets are coming back to life. Moscow is once more assuming its position as the capital and mother city of the ancient state of Russia.

Slovenska Bistrica je jedan od najstarijih gradova u Sloveniji. Kao grad se spominje već 1313. godine kada je dobila i gradska prava. Zbog izvrsnog položaja ubrzo je to malo mjesto postalo trgovačko središte. Danas u Slovenskoj Bistrici živi oko osam tisuća ljudi, no ta brojka iz dana u dan raste zbog doseljavanja ljudi iz većih okolnih gradova. 1300. godine su naselje opkolili s obrambenim zidinama te visokim tornjevima. Slovenska Bistrica je stradala u tri požara koja su je do kraja uništila. Zbog toga je većina zgrada tek iz 18. stoljeća.

Slovenska Bistrica može se pohvaliti s mnogim kulturnim i prirodnim znamenitostima što zbog svoje povijesti što zbog svog geografskog položaja. Jedna od najvažnijih i najljepših je svakako dvorac Slovenska Bistrica s predivnim dvorskim parkom u kojem je najznačajniji grabov drvored. Danas je očuvana samo četvrtina tadašnjeg parka. Prvi privatni vlasnici dvorca bili su obitelj Vetter (kasnije von der Lilie) koji su dvorac obnovili. Nakon obnove dvorac je imao blago trapezast oblik s unutarnjim dvorištem te četirima tornjevima, kojeg je očuvao i danas. Drugi vlasnici su bili grofovi Wildenstain koji su na novo uredili park. Zadnji i najvažniji vlasnici bili su grofovi Attems koji su među ostalim uredili i znamenitu vitešku dvoranu koju je oslikao Attemsov dvorski freskant Franz Ignaty Flurer. Te freske su najopsežnije i najbolje Flurerovo djelo u Štajerskoj te predstavljaju visokobaročni ideal iluzionistički oslikanog prostora. Nakon drugog svjetskog rata dvorac je bio nacionaliziran te ga je prvotno koristila vojska a nakon toga je korišten kao stambeni objekat do 1985. kada je ponovo obnovljen i prenamjenjen u kulturno središte.

Među najljepše prirodne znamenitosti Slovenske Bistrice svakako spada i Bistriški vintgar, slikovita sutjeska koju je oblikovao potok Bistrica. Uvrštena je i u geomorfološke prirodne spomenike. Vintgar predstavlja izrazito zanimljivu turističku i obrazovnu pješačku stazu, privlačnu zbog slikovitosti, raznovrsnih stijena i rijetkog rastlinja.

Sveukupno područje tog malog mjesta je iznimno razgibano i zbog toga idealno za sportske i rekreacijske aktivnosti kao što su vožnja biciklom, trčanje u prirodi i u zimskim mjesecima skijanje na obližnjem skijalištu (TRC Trije Kralji) na Pohorju. Na svoje također mogu doći i ljubitelji lova te ribolova. Zanimljivih sadržaja u Slovenskoj Bistrici sigurno ne nedostaje s toga taj gradić nudi savršen provod za svakog posjetitelja.

Mlini su smješteni u Župi Dubrovačkoj, preciznije u Župskom zaljevu te ih krasi predivna priroda, šljunčane plaže, prekrasni cvjetni vrtovi, šetnice, hoteli, vile i ljetnikovci koji su sagrađeni još za vrijeme Dubrovačke Republike. Stari naziv za to malo mjesto bilo je Molina, pošto su bili sjedište mlinarskog obrta. Kroz njega idu i dvije manje rijeke, Zavrelje i Vrelo. Upravo tu vodu su pili i građani Dubrovačke Republike dok još nisu dobili vlastiti vodovod.

Jedna od bitnijih znamenitosti tog kraja je svakako stara crkvica sv. Ilara, koja je opisana još u statutu grada Dubrovnika iz 1272. godine, iako je sagrađena puno prije toga. Crkva je bila oštećena 1667. u potresu koji je pogodio ovaj kraj. Međutim, obnovljena je 1683. godine u stilu baroka. Sveti Ilar, zaštitnik Mlina, je prema legendama iz davnih vremena na obali ubio velikog zmaja i s time oslobodio to mjesto, stoga mu je u čast sagrađena crkva.

Znamenitost Mlina je još jedna crkva, crkva svetog Roka koja je sagrađena u 15. stoljeću kao i drvo velikog platana posađenog 1743. godine koje je smješteno uz samo more u središtu Mlina.

U tom malom mjestu posjetitelji mogu prenoćiti u jednom od hotela ili se pak odlučiti za privatni smještaj. Jedino što Mlinima nedostaje su mjesta za noćni izlazak, kojih uopoće nema. Međutim, zato su plaže prelijepe i savršene za bijeg od svakodnevnih problema.

Zbog svog geografskog položaja i predivne prirode Mlini su oduvijek bili jedna od atraktivnijih turističkih destinacija. Na tom području je čak i dubrovačka vlastela imala svoje ljetnikovce te se i danas osjeti ladanjski duh. Sve to oduševljava mnoge posjetitelje koji se iz godine u godinu rado vraćaju.

Trsteno je malo naselje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, udaljeno svega dvadesetak kilometara od Dubrovnika.

U Trstenu nalazi se i poznati arboretum te mnogobrojni ljetnikovci dubrovačkih plemića. Jedan od simbola vezanih za Trsteno svakako su dvije ogromne platane koje su smještene ravno uz jadransku magistralu i čija starost doseže čak starost oko 500 godina.

Trsteniški arboretum jedini je arboretum na hrvatskoj obali,te je poznat po mnogobrojnim perivojima, te raznovrsnom egzotičnom i mediteranskom bilju. Arboretum je osnovan na području bivšeg ladanjskog posjeda obitelji Gučetić-Gozze 1948. godine. Zaštićen je također kao spomenik vrtne arhitekture te se rasprostire na 25 hektara.

Ta dubrovačka plemićka obitelj podigla je ljetnikovac s perivojem već 1494. godine. Od kapetana su tražili da im sa svojih dugih i mnogobrojnih putovanja donesu sjemenke i biljke koje su vidjeli na putu oko svijeta. Arboretum je bio oštećen u ratu te je nakon toga bio skoro u potpunosti obnovljen, međutim 2000. godine stradao je u velikom požaru, koji je zahvatio čak 12 hektara. Međutim, ogromni platani, visoki šezdesetak metara, sa žilama od pet metara te jedinstveni u Europi, nisu bili oštećeni.

Trsteno osim arboretuma posjetiteljima nudi uz kristalno čisto more i predivan pogled prema Elafitskim otocima. U njemu nažalost nema nikakvog hotelskog smještaja, ali je zato ponuda privatnog smještaja više nego zadovoljavajuća. U naselju se nalazi i autokamp koji je u ljetnim mjesecima pretrpan stranim kamperima. Prednost ovog malog naselja svakako je blizina Dubrovnika, međutim problem je nedostatak autobusnih linija, što doista otežava posjet tim predivnim znamenitostima.

Nedaleko od samog naselja smještena je i predivna plaža Veliki Žali koja je sa svojom prirodnom ljepotom očarala mnoge posjetitelje.

Na području sadašnjeg Cavtata u povijesti je bilo antičko naselje i kolonija Epidaurus. Stanovnici te kolonije su se u 7. stoljeću povukli pred Slavenima te su se naselili na otok Ragusa u blizini (danas Dubrovnik). 1426. godine Cavtat je otkupila Dubrovačka Republika te od tada ima veliku važnost u toj državi koja nije pokleknula pred napadima brojnih osvajača.

Cavtat je također u raznim izvorima spominjan i kao Ragusa Vecchia što dodatno potvrđuje da postoji povezanost između njega i Dubrovnika. Cavtat i njegovo ime vezano je uz nekolicinu legendi. Prema prvoj, Cavtat je dobio ime po predivnoj princezi Cvatislavi, dok je prema drugoj ime izvedenica od glagola „captiti“ (cvasti).

Ostatci antičkog Epidaurusa danas su vidljivi jedino pod morem. Među ogleda vrijedne znamenitosti ubraja se prije svega rodna kuća i muzej Vlaha Bukovca,koji je jedan od najznačajnijih hrvatskih,kao i mauzolej obitelji Račić koji je smješten na groblju svetog Roka. Mauzolej je umjetničko djelo Ivana Meštrovića. U Cavtatu se također nalazi i Knežev dvor koji je izgrađen u 16. Stoljeću, te zbirka umjetnina zaklade Baltazara Bogišića. Jedan od značajnijih mještana Cavtata je i Frano Supilo, koji se borio za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom.

Danas je Cavtat jedna od najjužnijih hrvatskih turističkih destinacija s bogatim sadržajem. Ima čak pet hotela, među kojima je i hotel Croatia koji ima pet zvjezdica. Osim hotela, turističku ponudu čine i brojni restorani, kafići te suvenirnice. U Cavtatu je i manja luka u koju nerijetko uplovljavaju luksuzne jahte.

Jedna od najpoznatijih manifestacija u Cavtatu je susret klapa „Na me pogled tvoj obrati“ koji se održava prvi vikend u rujnu te je pokrenut na inicijativu cavtatske klape Ragusavecchia 2000. godine.

U Cavtatu se još uvijek osjeti duh Dubrovačke Republike te ga zbog njegovih prirodnih ljepota, bogatog kulturnog i povijesnog nasljeđa zaista vrijedi posjetiti.

Ston je naselje na poluotoku Pelješcu, koje je poznato prije svega po drugim najvećim zidinama na svijetu te najstarijoj solani u Europi.

Osvajačima je ovaj dio jadranske obale oduvijek bio zanimljiv. Prvi stanovnici na ovom području poznati su čak iz antike. Najprije su tu bili Iliri i Grci, a potom i Rimljani. Zbog njegove iznimne strateške vrijednosti nalazio se čak na rimskoj karti važnijih strateškim mjesta i puteva starog vijeka. Na tom području su se kroz povijest izmjenjivali mnogi vladari, sve dok 1333. Ston nije priključen Dubrovačkoj republici, kada za ovo područje započinje novo razdoblje. Tada se počeo graditi novi Ston, koji postaje jedno od sjedišta kneza, te se na tom području počinju naseljavati dubrovačke obitelji. Ipak najvažnijim se smatra izgradnja zidina, koja je Ston dodatno zaštitila od neželjenih osvajača. Stonske zidine su bile najveći fortifikacijsko-urbanistički pothvat u ondašnjoj Europi. Najprije su izgrađene zidine, te gradići Ston i Mali Ston, tek kasnije zidine su dodatno pojačane s 40-ak kula i 5 tvrđava od kojih je najveća Bartolomija (prozvana u čast sveca zaštitnika oružja). U Malom Stonu se nalazi kula Koruna koja se doima poput krune, dok se Ston naslanja na padinu.

Ston se može pohvaliti s mnogim znamenitostima što zbog svoje bogate povijesti, što zbog činjenice da je to područje bilo jedno od najznačajnijih naselja Dubrovačke republike. Među te znamenitosti se svakako ubraja i velika četverokutna tvrđava Veliki Kaštio koja je branila grad, a posebice Knežev dvor i kancelarija Dubrovačke Republike koja je najreprezentativnija stonska palača.

Zbog pozicije Stona i njegove važnosti kao prometnog čvorišta, trgovina je uz proizvodnju soli, koja i danas ima važnu ulogu u gospodarstvu ovog kraja, bila iznimno bitna djelatnost. Međutim, danas ipak turizam prednjači pred ostalim djelatnostima budući da ovo područje oduševljava sa svojom ljepotom, bogatom povješću i tradicijom te se nalazi na odličnoj lokaciji, koja predstavlja čvorište svih puteva do ostatka Pelješca i otoka Korčule.

Osim ostataka starih zidina i ostalih znamenitosti iz vremena Dubrovačke republike, Ston se također može pohvaliti i s odličnom gastronomskom ponudom, zasnovanom na kamenicama i dagnjama, čije uzgajalište se nalazi u blizini.

Vozeći se iz Dubrovnika prema Splitu mora se proći Dubrovačkim primorjem, a jedan od bisera ovog dijela Jadrana, Slano, veoma je podcjenjen. Ovo naselja i lučica nalazi se u dubokom zaljevu i udaljen je svega 37 kilometara od Dubrovnika.

Slano je naselje bogate povijesti koje je bilo naseljeno već u pretpovijesno doba, a o tome svjedoče ostaci kasteljera i gomile na obližnjim brdima. No, zbog uvale u kojoj se nalazi bilo je zanimljivo i u antici (ostaci iz toga razdoblja su rimski kastrum i sarkofazi).

Ovo područje je postalo dio Dubrovačke republike u 14. stoljeću, te je potom ovdje izgrađen Knežev dvor, a Slano je postalo sjedište kneza. Ostale znamenitosti su ljetnikovac obitelji Ohmučević, franjevačka crkva iz 16. stoljeća, te crkva svetog Vlaha iz 15. stoljeća.

Za vrijeme posljednjeg rata koji je pogodio ovo područje, Slano je bilo u potpunosti uništeno i opljačkano, a najveću štetu je doživio hotel Admiral koji je tek prošle godine obnovljen i ponovno otvoren.

Danas je Slano mirno odmaralište u kojem se nalazi i mala luka i sidrište za jahte u uvali Banja, dok se veće jahte sidre na ulazu u zaljev Slanog.

Osim hotela Admiral koji je otvoren tek u lipnju 2008. u blizini se nalazi i hotel Osmine, te nekoliko restorana i kafića.

Slano je mirno i pitoreskno neselje u blizini Dubrovnika koje pruža najbolji mogući odmor (ako je samo odmor bez velikih uzbuđenja u pitanju). Stoga, ako ste se zasitili prenapučenih turističkih centara, dođite u Slano i osjetite duh minulih vremena kada je sve bilo puno jednostavnije i mirnije.

Ova najjužnija općina u čijem su sastavu 33 naselja posjeduje sve u malom. Naime, postoji plodna dolina omeđena obroncima Snježnice prema BIH i Bjelotine prema Crnoj Gori, te strme stijene s morske strane na koje se nadovezuju Molunat i Prevlaka. Ovo je područje kontrasta između brdskog i nizinskog, krševitog i zelenog, te brda i mora. Očuvana priroda, spomenici, folklor, sklad čovjeka i prirode neki su od elemenata zbog kojih je ova regija toliko posjećena, popularna, ali i prepoznatljiva.

Ime Konavala potječe od latinske riječi canale, što se može povezati s vodovodom koji je vodu u rimsko vrijeme dovodio iz Vodovađe u Epidaurus (današnji Cavtat). Povijesni ostaci dokazuju postojenje naselja već u paleolitiku, a kasnije se nastavilo preko Iliraca, Rimljana, te Slavena. Upravo su Slaveni osvojili antički Epidaurus kao i čitave Konavle potjeravši već postojeće stanovnike. Konavle su potom postale dio Dubrovačke republike u 14. stoljeću, kada su ih Dubrovčani otkupili, te na taj način zaokružili svoj teritorij. Dubrovačkoj republici je ovo područje bilo od iznimne vrijednosti zbog poljoprivrede i stočarstva, no imale su i bitno strateško značenje. Stoga je i u Konavlima postojao knez, i to sa sjedištem u Pridvorju.

Nakon propasti Dubrovačke republike, Konavle dolaze pod francusku upravu, a kasnije i Austro-Ugarsku, sve do ulaska u Jugoslaviju i potom Hrvatsku.

Kulturni centar su Čilipi koji su najpoznatiji (osim po aerodromu) po nedjeljnim folklornim priredbama ispred crkve gdje se turisti na najbolji mogući način mogu upoznati za tradicijom i baštinom Konavala, te uživati u pogledu na jednu od najljepših hrvatskih nošnji.

Kao suprotnost ostatku Konavala je grad Cavtat koji se ističe starom gradskom jezgrom, kućom poznatog slikara Vlaha Bukovca, mauzolejem obitelji Račić kojeg je izgradio Ivan Meštrović, kao i Kneževim dvorom iz 16. stoljeća u kojem se danas nalazi galerija umjetnina.

No, sva konavoska naselja pružaju poseban ugođaj, te jedinstvo čovjeka s prirodom, i to kroz seoski turizam koji se sve više i više razvija. Ova regija je od ostalih djelatosti prvenstveno okrenuta poljoprivredi, turizmu i prometu, budući se u Čilipima nalazi Zračna luka Dubrovnik.

No, osim prirodnih i povijensnih znamenitosti, Konavle se mogu pohvaliti i po poznatim osobama koje su potekle iz ovog kraja poput slikara Vlaha Bukovca, pjevačice Tereze Kesovije, novinara i političara Frana Supila, političara Miha Klaića, automobilista Nika Pulića, te sportaša Luka Vezilića, Gorana Sukna, Mara Balića, Elvisa Fatovića, te Miha Boškovića.

Maribor je drugi najveći slovenski grad te gospodarsko, kulturno, sveučilišno i sportsko središte sjeveroistočne Slovenije. Nalazi se u srcu Srednje Europe, na križanju važnih prometnih puteva iz srednje u jugoistočnu Europu te zapadne Europe u Panonsku nizinu.

Stara gradska jezgra obećava nezaboravan provod: šetnju uz Dravu i po šarolikim ulicama te trgovima, gdje se povijest i tradicija mješaju s dinamičnošću i modernošću. Najstariji dio grada je Lent, na kojem raste Stara loza, najstarija loza na svijetu. Gradske ulice posjetitelje dovode do jednoga od najljepših gradskih parkova u Sloveniji. Gradski vinski brežuljci iznad Maribora, Piramida i Kalvarija, omogućuju predivan pogled na cijeli Maribor. Po Dravi vozi tradicionalni splav s kojeg se posjetitelji mogu diviti staroj gradskoj jezgri odnosno Lentu.

Već sama gradska jezgra plasira Maribor među europske gradove, koji su prepoznatljivi po svojoj jedinstvenosti, tradicionalnoj i kvalitetnoj ponudi, privlačan položaj uz Dravu, između Pohorja i vinorodnih brežuljaka još dodatno doprinosi boljem raspoloženju posjetitelja.

Odlazak na zeleno Pohorje oduševljava planinare, bicikliste te ljubitelje adrenalina. Slikovite vinske ceste prepletene po obroncima Pohorja i vinorodnim brežuljcima sve do austrijske granice tvore vinsko-kulturni put, gdje na svoj račun ne dođu samo poznavatelji vina, nego i ljubitelji kulinarike, tradicionalnih običaja, etnološke baštine, izvrsnih razglednih točaka.

Na području Maribora otkriveni su tragovi ljudskih naselja od  paleolitika i ostaci rimskih naselja. Srednjovjekovni Maribor razvio se iz agrarnog naselja na Dravi u upravno središte zemaljskih knezova.

Maribor će 2012. godine biti nositelj naziva Kulturne prijestolnice Europe, a godinu dana kasnije organizator 26. Zimske univerzijade.

Bilo je žalopojki kako je Široki nedostojno dočekao Novu 2009. jer nikakav event nije upriličen na glavnom gradskom trgu. Jednostavno nepojmljivo za bilo koji grad koji drži do svoje reputacije. U Širokom, na Široki, od Širokog – samo “pljušte” kritike. Tako je, primjerice, izvjesni Miljenko u srpnju 2008. na web portalu Poskok stanje u gradu opisao ovako: “Iza sjajnih porculanskih zubi krije se smrdljivi karijes”. Što je mislio pod “porculanskim zubima”, nije jasno naznačio, ali u “karijes” dotični ubraja kroničan nedostatak zelenih površina, čak “najmanje u cijeloj Hercegovini”, potom divlju i bespravnu gradnju dok središte grada “krase” devastirane zgrade. Miljenko je, dakle, otkrio toplu vodu.

Problema u središtu Zapadno-hercegovačke županije uvijek ima i da su barem gore navedeni jedini. U Širokom se nekako sve radi sporo i u pogrešno vrijeme. Vlast se prečesto proziva da ne znaju ili neće pravilno odrediti prioritete. Ali, zar nije tako svugdje? Kad se već spomenula širokobriješka vlast, treba se nadati da na cijeli grad nije navukla novogodišnje prokletstvo. Zadnjeg dana 2008. održana je općinska sjednica na čelu sa, u listopadu izabranim načelnikom Mirom Kraljevićem. Ništa nije izglasano, čak ni proračun ni odluka o privremenome financiranju. Tako da je Široki u Novu ušao bez para. Ako je istina da je godina onakva kakav je i njen doček, gradu se gadno piše.

I tako, po uzoru na televizijske emijsije koje pred kraj godine objavljuju sve njene naj trenutke, i za Široki nije zgorega napraviti malu inventuru 2008. Za početak, Miljenku je vjerojatno bilo drago primijetiti da je grad tijekom godine radio na ukidanju statusa rekordera u manjku zelenih površina. Nikad dosta kipova, pa je Široki na izmaku svibnja dobio novi: spomenik Gojku Šušku. Na portalu Široki rekli su kako je grad taj dan bio “središte svih Hrvata”. A prilično je hrvatstva u centru grada. Doslovno. Ali dobro, barem je prigodom podizanja kipova Šuška, i Tuđmana od ranije, uređen i okolni prostor, koji je dotad izgledao prilično loše.

Iako se o tome pričalo još od 2006., tek je prošle godine, u veljači, počela izgradnja gradske mrtvačnice. Načelnik je tada entuzijastično najavio da će radovi završiti do kraja ljeta. Po običaju, još traju i tko zna dokad će. Isto tako, dogovorena je i izgradnja osnovne škole na Lisama, što definitivno jest prioritet za grad. I o tome se dugo vremena samo pričalo. Dobivanje financijskih sredstava za ovaj projekt valjda je siguran pomak s mrtve točke.

Veliki ponos Širokobriježana uvijek su sportski klubovi. U 2008. NK Široki proslavio je šezdeset godina postojanja. Iste godine za trenera su dobili Ivana Katalinića. A i Kup UEFA još je prilično svježe sjećanje. Osim sporta i još sporta, u Širokom je u 2008. bilo i kulture, a i koji zabavni, zanimljiviji event. Prljavo kazalište u prosincu, glazbeno-filmski festival West Hercegovina Fest u kolovozu. Još se svašta radilo, gradilo, otkazivalo, izostavljalo, ali za Široki, onako malen kakav jest, i navedeno je sasvim dovoljno. Do sljedeće inventure, sretna mu Nova!

Veoma pohvalno je i to što se u 2008. uređivao i jedan od najvažnijih simbola Širokog – Borak:

Centar Širokog Brijega

“Brijeg koji je pust, i na kojem ništa ne raste… Brijeg na kojem se tek golo kamenje plavi… On će i umrijeti, a brijeg se neće maknuti… Brijeg, ta plava skamenjena vječnost…” Tim je riječima pjesnik Antun Branko Šimić opisao Široki Brijeg, tada mali gradić u zapadnoj Hercegovini, a danas poznato kulturno, vjersko i  gospodarsko središte Hercegovine. Sam grad ima nekih osam tisuća stanovnika, dok s brojnim okolnim selima broji oko trideset tisuća stanovnika. Godine i godine su bile potrebne da se ostvari njegov zavidni utjecaj u svim sferama života kakav ima danas. Ostvaren je zahvaljujući prvenstveno njegovim stanovnicima koji su strpljivo radili na uzdizanju gospodarskog, kulturnog i vjerskog života grada.

Glavni trg

Široki Brijeg je jedno od važnih prometnih čvorišta preko kojeg su primjerice mnogi gradovi zapadne Bosne povezani sa srednjim i južnim Jadranom, ali i drugim gradovima u Zapadnohercegovačkoj županiji. Poznate građevine  koje se ponosno uzdižu iznad grada su Franjevački samostan i crkva “Uznesenja Blažene Djevice Marije”, te poznata visokoobrazovna ustanova Likovna akademija gdje se danas obrazuju brojni studenti iz  Bosne i Hercegovine, te susjednih država. Također, ne spomenuti fra Didaka Buntića i fra Dominika Mandića uz nastanak i razvoj Širokog Brijega je kao ne spomenuti Leonarda da Vincija uz nastanak “Mona Lise”.

Širokobriješka Crkva se ponosno uzdiže iznad grada

Fra Didak Buntić, čiji se spomenik danas veličanstveno uzdiže neposredno u blizini širokobriješke Gimnazije, te fra Dominik Mandić čije ime nosi znamenita Širokobriješka gimnazija su dali veliki doprinos razvoju gospodarstva ovog grada. Sukladno tome, može se reći da su upravo franjevci nosioci cjelokupne kulturne tradicije ovog grada. Grad ima odličan zemljopisni položaj, jer ako mještani žele “skoknuti “ na more, nema prepreka, relativno mala udaljenost od Jadranske obale im to omogućava. Ako pak žele malo skijati i uživati u zimskim radostima, i to je moguće, jer je potrebno tek sat vremena do planinskih masiva Vrana, Čabulje, Čvrsnice, te Blidinjske visoravni. Izgradnja brojnih ugostiteljskih objekata koji u svojoj bogatoj ponudi prvenstveno nude izvorne hercegovačke specijalitete, te izgradnja skijaškog centra na Risovcu, učinila je ove lokacije još privlačnijim i uvelike ubrzala razvoj zimskog turizma. Širokobriježanima je sunčano nedjeljno popodne uvijek rezervirano za kavicu s prijateljima ili obitelji, te za ugodnu i laganu šetnju kroz grad pa do “Borka”, šetališta koju čini dolina s nekoliko izvora rijeke Lištice okruženih gustim zelenilom, strmim padinama iznad koje se nadvija vijadukt.

Borak je omiljeno šetalište Širokobriježana

Vikendi tijekom godine su uvijek namijenjeni za obiteljske posjete nekim od tih čudesnih i tako reći “Bogom danih” prirodnih lokacija koje postaju primamljive ne samo Širokobriježanima, već i turistima iz susjednih država.

Pogledajte znamenitosti i ljepote grada Širokog Brijega:

Vršac se nalazi na udaljenosti od 85 km od Beograda prema severoistoku. Smešten je na obodu Panonske nizije u podnožju Vršačkih planina i od granice sa Rumunijom udaljen je svega 14 km.

Grad leži na međunarodnom putu Beograd-Temišvar. Drumski granični prelaz Vatin udaljen je nekoliko kilometara od grada. Do njega se stiže za oko 10 minuta vožnje. Kroz Vršac prolazi međunarodna železnička pruga Beč-Budimpešta-Beograd-Bukurešt. U okviru Pilotske Akademije u Vršcu nalazi se aerodrom koji trenutno koriste manji avioni, aviotaksi i letelice srednje veličine. Dužina piste je 1000 m, a širina 25 m.

Vršac ima oko 55 000 stanovnika i predstavnja multietničku zajednicu u kojoj žive pripadnici 16 nacija. Najbrojnija nacionalna manjina su Rumuni (10 %) i Mađari ( 2.5 %).

Stub vršačke privrede čine jaka farmaceutska industrija, prehrambeno – konditorska industrija, industrija vina i piva. Nosioci privrede u Vršcu su: Hemofarm Koncern, ”Swisslion”, Industrija čokolade”Banat” AD, ”Vršački vinogradi” AD, ”Vršačka pivara”AD, AD IMLEK Mlekara Vršac, DKP ”Drugi Oktobar” Vršac.

Kada je u pitanju stepen ekonomske razvijenosti, opština Vršac je na desetom mestu u Srbiji , po visini

ostvarenog narodnog dohotka.

STANOVNIŠTVO

Na teritoriji opštine Vršac živi 54 396 stanovnika. Najbrojniji su Srbi 39 418 ( 72,5 %), zatim Rumuni

5913 (10,8 %) i Mađari 2619 (4,8%).

Trend kretanja ukupnog broja stanovnika opštini Vršac u periodu 1948-1961 bio je pozitivan, ali po veoma niskoj prosečnoj stopi rasta od 0,09 %, a od 1981/02. postoji permanentan pad populacije po prosečnoj stopi rasta -0,55%.

ZAPOSLENOST

Ukupno zaposleno: 11.195

Br. zaposlenih na 1000 stanovnika: 201

Ukupno nezaposleno: 7.373

Br.nezaposlenih na 1000 stanovnika: 136

Radno sposobno stanovništvo: 35.094

Udeo radno sposobnog u ukupnom stanovništvu: 64%

Stopa zaposlenosti u odnosu prema radno sposobnom stanovništvu: 32%

Stopa nezaposlenosti u odnosu prema radno sposobnom stanovništvu: 21%

Prema podacima Nacionalne službe za zapošljavanje – ispostava Vršac, u periodu od 01.01. 2004.-

31.12.2004. ukupno je nezaposleno 6466 lica, što je manje u odnosu na podatke iz 2002. godine, kada

ju u Vršcu bilo nezaposleno 7373 lica.

Međutim, broj lica koja su proglašena kao tehnološki višak u 2004. godini je 543, a u 2003. godini za tehnološki višak proglašeno je 368 lica.

OBRAZOVANJE

Danas u Vršcu rade pet osnovnih škola, Gimnazija ” Borislav Petrov-Braca”,Hemijsko-tekstilna škola

”Braća Acketa”, Tehnička škola ” Nikola Tesla”, Poljoprivredna škola ” Vršac” Viša škola za obrazovanje

vaspitača i Učiteljski fakultet gde se nastava odvija na srpskom i rumunskom jeziiku. Nastava se u

pojedinim školama odvija na srpskom jeziku, a postoje odeljenja u kojima se odvija na rumunskom i

mađarskom jeziku. Specifična školska ustanova je JAT pilotska akademija, u kojoj se obučavaju domaći

i strani piloti.

V začetku junija sva se z Rokom podala na izlet. Plan je bil, obiskati enih par gradov in dvorcev. Če morda strnem potopis v en ali dva stavka. Od petka do nedelje sva prepotovala del notranjske in skoraj celo primorsko regijo. Pivo je teklo v slapovih, za večerjo sva pekla čevape, Ford se je pregreval skoraj na vsaki vzpetini (nazadnje sem videl kuhati Zastavo 101 leta ‘80, hehe), spala sva v službenih bivakih in predvsem fotografirala sva kot norca. Lepšega vremena si ne bi mogla želeti.

Ker sem že počasi sit tvojih očitkov Rok, evo fotk. Končno, a ne? Na začetku je bil moj namen obdelati v HDR tehniki, kasneje pa sem želel dodati občutek tesnobnosti in temačnosti. Ali mi je uspelo ali ne, pa presodite sami. HDR in nula saturacije. Komentarje prosim.

grad Snežnik



hmm, ne spomnim se ravno imena

grad Branik ali Rihemberk







in seveda Štanjel.

Pa ne bit jezen. Sej je legenda. Heh, Ford…

Opština Prijepolje se nalazi u Zlatiborskom okrugu u jugozapadnom delu Srbije na prostoru srednjeg Polimlja između 43°09′25 i 43°29′42 severne geografske širine i 19°27′00 i 19°53′45 istočne geografske dužine. Prosečna nadmorska visina područja je iznad 1200 m, što ukazuje da se radi o brdsko planinskom kraju, čija je najviša tačka vrh planine Jadovnik (Katunić) sa 1734 m, a najniža na ušću Mileševke u Lim na 440 m nadmorske visine.


ISTORIJAT

Na prostoru Prijepolja postoje ostaci ljudskog stanovanja još iz praistorijskog oba pa sve do današnjih dana. Jedan od najznačajnijih arheoloških nalazišta na ovom prostoru je lokalitet Dvorine na kome je otkriven veći broj predmeta od keramike, stakla, bronze srebra i zlata, a datiran je u rimsko doba.

Najstariji pomen Prijepolja pod tim imenom je iz 1332. godine kod Gijoma Adama, a u analima Dubrovačke republike spominje se prvi put 1343. godine. Prijepolje se u srednjem veku razvijalo kao trg (tržnica) manastira Mileševa i nalazilo se na tzv. dubrovačkom drumu koji je povezivao obalu srednjeg Jadrana sa centralnim i istočnim delovima Balkanskog poluostrva. Razvoj Prijepolja stoga je usko povezan sa trgovcima koji su kroz njega prolazili i u njemu trgovali još od srednjeg veka.

Serbian passport holders can travel without a visa to following countries :

• † indicates countries that have an agreement with Serbia on visa free travel; rest of the countries generally do not require visas or have adopted a unilateral waiver

Africa

Countries	allowed stay
Botswana†	90 days
Burkina Faso	90 days (on arrival)
Burundi	on arrival
Cape Verde	on arrival
Comoros	on arrival
Djibouti	10 days (on arrival)
Egypt†	30 days (issued on arrival)
Kenya	90 days (issued on arrival)
Madagascar	90 days (on arrival)
Mozambique	30 days (on airport arrival)
Niger†	90 days
São Tomé and Príncipe	30 days (issued on arrival)
Seychelles†	90 days
Tanzania	on arrival
Togo	7 days
Tunisia†	90 days
Uganda	12 months max. (on arrival)
Zambia†	90 days

Asia

Countries	allowed stay
Armenia	through validity of passport if holding letter of invitation
Azerbaijan	7 days
Cambodia	30 days (on arrival)
Iran	17 days (on arrival)
Jordan	15 days (issued on arrival)
South Korea	30 days
Laos	15 days (on airport arrival)
Lebanon	90 days (tourist visa issued on arrival)
Macau	30 days (on arrival)
Maldives	30 days (on arrival)
Nepal	150 days max. (on arrival)
Singapore	30 days (on arrival)
Sri Lanka	30 days
Timor-Leste	30 days (on arrival)
Turkey†	30 days (issued on arrival)

Europe

Countries	allowed stay
Andorra	no restriction
Albania	180 days
Belarus†	30 days
Bosnia and Herzegovina	90 days*
* Serbian ID card can be used as a travel document instead of passport.
Croatia	90 days
Macedonia†	60 days
Montenegro	no restriction*
* Serbian ID card can be used as a travel document instead of passport.
Russia†	30 days with voucher and return ticket*
* Serbian citizens do not need the Russian visa if they possess a valid hotel voucher for desired period of stay accompanied with the return ticket
Ukraine†	30 days with voucher*
* Serbian citizens do not need the Ukrainian visa if they possess a valid hotel voucher

Latin America

Countries	allowed stay
Argentina†	90 days
Chile†	90 days
Costa Rica	90 days
Cuba	90 days
Dominica	21 days
Haiti	90 days
Jamaica	on arrival
Saint Vincent and the Grenadines	30 days
Peru	90 days
Trinidad and Tobago	exempted for 30 days

Oceania

Countries	allowed stay
Fiji	4 months
Federated States of Micronesia	30 days
Niue	30 days
Palau	return ticket required
Samoa	30 days
Solomon Islands	no restriction
Tonga	30 days
Tuvalu	30 days (on arrival)

Source: Wikipedia>>>> here

  Da nije bilo Antonija Gaudija, Barselona ne bi bila to što jeste (uz izvinjenje ljubiteljima fudbala za koje je Barselona isključivo grad u kome se nalazi Nou Camp).

Svako voli svoj grad,ma kakav život bio u njemu,pa tako i ja volim svoj Bor iako je pravo čudo živeti u njemu i ostati zdrav i normalan!

Upravo sada mi Borani preživljavamo najteža vremena u istoriji svoga grada!

Neupućeni će misliti da je to zbog zagađenosti vazduha koja se graniči sa ekološkim genocidom po čemu je Bor “prepoznatljiv”…? Ne,nije zbog toga,jer mi smo Borani već davno počeli da dišemo na škrge,a pluća samo “okačimo” kada idemo van grada…

Nedaj bože da se desi neka nuklearna katastrofa,ali…ako se desi,budite sigurni da će jedini preživeli biti Borani….

Šalu na stranu,ali nama Boranima najteže pada privredni sunovrat i katastrofa našeg privrednog giganta RTB-a Bor od koga smo nekada svii živeli veoma dobro,čak odlično,a i ne samo mi…!

Međutim sada…sada se situacija potpuno preokrenula.S’izuzetkom Majdanpeka,ovde se ubedljivo najgore živi u Srbiji…!

Taj veliki pad nas je satro,jer mnogi nisu navikli da se sami snalaze.Ljudske nesreće sustižu jedna drugu filmskom brzinom…više ne može da se prati ko je sve umro,ko je koga ubio,ko se sam ubio,ko je skočio sa zgrade,ko je umro od droge,ko u saobraćajnoj nesreći…a najviše stradaju ljudi mlađe i srednje dobi,i čitav grad je izlepljen čituljama….zgrade,izlozi,kuće…i što reče jedan moj prijatelj iz Beograda,kada sam ga proveo kroz Bor da ga razgleda: “u Boru ima više čitulja nego bilborda u celom Beogradu…!”

Ali,..i pored svega toga Borani vole svoj grad,mnogi su mogli da odu da žive u drugi grad,ali nisu.

Oni koji su otišli u druge gradove i zemlje da žive i mogli tamo još da ostanu i žive,polako se vraćaju svom Boru ili planiraju da to urade…

Izgleda da svaki grad ima neku svoju “tajnu” pa tako i Bor , i ta tajna se duboku “utisne’ u dušu svakog stanovnika i on to zove “dušom grada!”

Za mnoge Borane,pa i mene,pored ostalog…duša grada je ona slika Bora sa početka posta!!

Tog dela grada već odavno nema,jer kad su počeli da ruše,da bi izgradili nešto “novo”,počeli su od “duše”,ali sve jedno…duša je duša…tajna je tajna…svako to čuva duboko u svom srcu i duši…!

Svako od nas Borana ima neku svoju “gradsku dušu” i zato neizmerno volimo Bor i ne bi ga menjali ni za koji “lepši” grad u svetu!

FOTO GALERIJA BORA I NJEGOVE OKOLINE

Bor Danas

Stari Bor

Borsko Jezero

Brestovačka banja

Zlotske Pećine

Planina Stol

Dubašnica

Beograd je glavni grad,prestonica  Srbije.

Naslovna > Upoznajte Beograd > Činjenice o Beogradu > Geografski položaj Geografski položaj Beograd se nalazi u jugoistočnoj Evropi, na Balkanskom poluostrvu. Leži na ušću Save u Dunav, na kosi između aluvijalnih ravni. Vode reka ga opasuju sa tri strane i zato je, od iskona, čuvar rečnih prolaza. Zbog takvog položaja, sa pravom je nazivan “kapijom” Balkana i “vratima” srednje Evrope. Temenom te kose, od Kalemegdana, Knez Mihailovom ulicom, preko Terazija do Slavije, vodi glavna gradska arterija. U Knez Mihailovoj ulici obeležene su koordinate Beograda: 44049′14″ severne geografske širine 20027′44″ istočne geografske dužine nadmorska visina 116,75 m. Beograd je raskrsnica puteva Istočne i Zapadne Evrope koji moravsko-vardarskom i nišavsko-maričkom dolinom vode na obale Egejskog mora, u Malu Aziju i na Bliski istok. Beograd leži na Dunavu, plovnom putu, koji povezuje zapadnoevropske i srednjoevropske zemlje sa zemljama jugoistočne i istočne Evrope. Izgradnjom veštačkog jezera i elektrane Đerdap, Beograd je postao rečno-morsko pristanište. U njegovu luku dolaze brodovi iz Crnog mora, a puštanjem u saobraćaj kanala Rajna – Majna – Dunav, našao se u središtu najznačajnijeg plovnog puta u Evropi: Severno more – Atlantik – Crno more.

U Beogradu postoji oko 1000 sportskih objekata koji pokrivaju čitavu teritoriju grada i opremljeni su za skoro sve aktuelne sportove, na svim nivoima takmičenja. U ovom pregledu su dati samo najznačajniji i najveći sportski objekti. Beograd je bio domaćin mnogih velikih sportskih događaja, a klubovi iz Beograda su bili prvaci Evrope i Sveta. Činjenice o Beogradu “Nebo je nad Beogradom prostrano i visoko, promenljivo a uvek lepo; i za zimskih vedrina sa njihovom studenom raskoši; i za letnjih oluja kada se celo pretvori u jedan jedini tmurni oblak koji, gonjen ludim vetrom, nosi kišu pomešanu s prašinom panonske ravnice; i u proleće kad izgleda da cvate i ono, uporedo sa zemljom; i u jesen kad oteža od jesenjih zvezda u rojevima. Uvek lepo i bogato, kao naknada ovoj čudnoj varoši za sve ono čega u njoj nema i uteha zbog svega što ne bi trebalo da bude. Ali najveći raskoš toga neba nad Beogradom, to su sunčevi zalasci. U jesen i u leto oni su prostrani i jarki kao pustinjske vizije, a zimi prigušeni tmastim oblacima i rujnim maglama. A u svako doba godine vrlo su česti dani kad se oganj toga sunca koje zalazi u ravnici, među rekama pod Beogradom, odbije čak gore u visokoj kupoli neba, i tu se prelomi i prospe kao crven sjaj po razasutoj varoši. Tada sunčano rumenilo oboji za trenutak i najzabačenije uglove Beograda i odblesne u prozorima i onih kuća koje inače slabo obasjava.” O Beogradu napisao: Ivo Andrić, srpski nobelovac BEOINFO arhiva Vrh strane

Гери Олдман, у улози Дракуле Френсиса Форда Кополе из 1992.
Gary Oldman, as Dracula by Francis Ford Coppola, 1992

Овде, у Даблину, између Фервјуа и Марина, на путу који води у Клонтарф, на самој обали Ирског мора и пар минута хода од места где живим, практично одмах иза ћошка, у улици Марино Кресент бр. 15, налази се кућа у којој се родио и у којој је живео Брем Стокер, ирски иписац, творац мита о Дракули какав нам је данас познат.

Улица Марино Кресент, Даблин
Marino Crecent, Dublin

Here, in Dublin, between Fairview and Marino, on the road to Clontarf, close to the Irish Sea, few minutes of walk from the place where I live, practically around the corner, on Marino Crescent Nо 15 – is a house where Bram Stoker, Irish novelist and creator of contemporary myth on Dracula, was born and lived.

Connemara map

Залив Црне Утрине (Blacksod Bay)

Мапа покрајине Мејо (County Mayo map):

Зграда осигуравајуће компаније Лојд, архитекта Ричард Роџерс, Лондон-Сити.

У околини ситија, после радног времена нема нигде никог. А тешко је видети и небо:

А и кад се види, више је него драматично: