Novo kolo kros lige, novi osobni rekord, ali ovog puta nisam pobijedio. Nisam bio čak ni drugi! Izgleda da mi se obilo o glavu ono pisanje od prije dva tjedna pa je ovo kolo lige bilo kao u “dobra stara vremena”. Prvi put ove godine na ligu je došao Šime Sušić i odmah mi je bilo jasno da nas čeka jurnjava. A jurilo se već od starta. Ovog puta nije povukao Mijo, već ja. Ali moj tempo je pratila grupica od 4-5 trkača. Osim Šimeta, tu je bio Parip (trčao u majici dugih rukava na 25 stupnjeva), neka dva dečka koje ne poznajem i Mijo. Prvi kilometar sam provukao u sekundu isto kao prošli put (3:10), a onda je vodstvo preuzeo Šime. Kasnije mi je rekao da mu je početak bio prespor i da se nije ni uspuhao. Za njim je krenuo Dragec, a ja sam se hrvao s jednim od ova dva dečka da uhvatim priključak s vodećima. Na kraju prvog kruga sam bio odmah iza njih, njima je sudac viknuo prolaz 7:03, a meni 7:05. No tada je Šime još ubrzao, ili sam ja usporio, i ubrzo se razmak povećao na 50-ak metara. Dragec ga je i dalje pratio u stopu, a mene je moj pratitelj napustio. Na one dvije uzbrdice po sredini kruga je i Parip posustao, ali tada su on i Šime bili skoro 100m ispred mene. Nekako sam preživio ta dva hupsera i onda do kraja nizbrdo prava milina. Malo po malo sam se približavao Paripu, ali do cilja sam samo uspio smanjiti razliku na 35-40m. Rezultat 14:25, osobni rekord popravljen za 11 sekundi. Drago je išao 7 sekundi brže, a Šime 13:55!!! Svaka čast! Drugi krug je istrčao za 6:52 i tko zna koliko bi išao da ja nisam onako sporo provukao prvi kilometar. Vjerojatno bi pao i rekord staze (13:47) kojeg drži Željko Letonia. A neki stariji trkači kažu da se prije moglo brže trčati nego sada jer je bilo manje nasutog šljunka koji dosta usporava… Poslije lige sam čuo komentar u stilu “Murinjo još trebaš puno trenirati, dobio te trkač od 50 godina”. Slažem se da trebam još puno puno trenirati, ali Dragec sigurno nije tipičan 50-godišnjak. Čovjek je fenomen i malo je takvih trkača u svijetu. Njegovi ovogodišnji rezultat na polumaratonu (1:10:30) obračunat po starosnom hendikepu iznosi 1:03:48, sekundu sporije od njegovog hrvatskog rekorda iz 93. godine. A ja još puno pure moram pojesti da dođem do 1:10, i kad bih to uspio barem jednom u životu, bio bih jako zadovoljan. Ili bi možda bolje bilo da jedem manje? Još bih se malo vratio na Sušića. Moje je skromno mišljenje da je Šime trenutno naš najbolji trkač na distancama od 1500m do 5000m. Ne pišem to zato što me dobio, niti da isprovociram Slaveka da i on dođe na ligu, a ni zbog toga što mi je nešto posebno zgodan , već je to moj subjektivan stav uzevši u obzir neke zadnje rezultate na trkama, kakav je tko dojam ostavio i sl. Što ne znači da će tako biti i za mjesec dana kad počnu prva ozbiljna natjecanja na stazi.

Za one kojima fali trčanje kros lige na nasipu evo poziv na jednu humanitarnu utrku koja će se ovog vikenda održati u Zagrebu. Pozvani su i oni koji ne vole nasip, ali vole pomagati ljudima koji trebaju pomoć.

Medikus.hr-medicinski magazin organizira humanitarnu kros Utrku zdravlja 2009. u nedjelju 10.5.2009. u 10h na Savskom nasipu, Prisavlje (pored Boćarskog doma). Utrka se održava pod pokroviteljstvom Grada Zagreba i povodom Svjetske godine sporta pod motom “Sportom do zdravlja” na Međunarodni dan tjelesne aktivnosti. Staza je dugačka 5000 m, kružnog oblika i prelazi preko Savskog mosta i Mosta slobode.

Pozivamo vas da sudjelujete u sportskoj manifestaciji, unaprijedite svoje zdravlje i učinite dobro djelo.

Prvi nastup na maksimirskom dijelu kros lige i odmah osobni rekord na kratkoj stazi. A sve do pola sata prije starta sam se premišljao da li da trčim dugu ili kratku. Na kraju sam se ipak odlučio za kratku jer od jeseni nisam trčao po takvom valovitom terenu nešto brzo i lakše mi se prisiliti da idem sam brzo dva kruga, nego četiri. Šteta što malo više atletičara sa staze ne dođe koji put na kros ligu jer bi im to sigurno bio dobar trening, konkurencija bi bila jača i bilo bi boljih rezultata. Danas su u Maksimiru trenirali dečki iz Dinama i baš mi je na zagrijavanju kad sam ih vidio kako rade uzbrdice palo na pamet da bi bilo super da dođu na jedno kolo lige pa da vidim koliko brzo mogu trčati u pravoj trci, a ne u solo nadmetanju sa samim sobom. Mislim da sam već jednom spomenuo kako sam svoj najbolji rezultat na ligi istrčao kad nisam bio prvi, već me Šime Sušić dobio u zadnjih 500m kratke lige na nasipu. Čini mi se kako je prije više brzih trkača dolazilo na ligu, a to potvrđuju i rekordi staza. Prije desetak godina bilo je par trkača koji su dugu ligu na nasipu trčali ispod 28 minuta, a sad je mojih 28:58 najbolji rezultat u zadnjih 3-4 godine otkad sam počeo dolaziti na ligu. A prije je znalo biti i po desetak trkača na jednom kolu koji su trčali oko 30 minuta i brže. Barem tako kažu ovi stariji trkači. Da li je tada bilo općenito više trkača pa tako i ovih dobrih? Statistika pokazuje da je u zadnjih nekoliko godina primjetan porast trkača na maratonima i polumaratonima, onda je valjda i općenito porastao broj trkača. U čemu je onda problem? Zašto sam ja uglavnom prvi na ligi, a svi znamo da nisam tako dobar trkač?

A sad par riječi o današnjoj trci… Na startu je Mijo Jagatić povukao kao da ga vuci gone. Ja za njim da vidim do kud će izdržat. Poravnam se s njim, on još ubrza. Ubrzam i ja, dođem ispred njega, Mijo i dalje drži. A išli smo dosta brzo, meni je već nakon dvije minute puls bio iznad 170. I tako do prve uzbrdice kad je Mijo ipak malo usporio, kako je sam poslije lige rekao, mogao je još držat, al ga je bilo strah da ne pukne. Kad sam ostao sam i ja sam malo usporio, ali ne puno. Prvi krug (2150m) sam prošao za 7:18, a u drugom krugu sam držao taj neki submaksimalni tempo do kraja prve uzbrdice, a onda sam opet ubrzao i trčao najbže što mogu do kraja. Cijeli zadnji kilometar je nizbrdo tako da sam dosta brzo povukao. I u cilju 14:36, drugi krug u sekundu kao i prvi. Prijašnji rekord mi je bio 14:40, ali sa prolazom 7:10 na pola. I na 3 otkucaja višem pulsu nego danas. Prosjek po kilometru mi je 3:22, kao na dugoj stazi na nasipu, ali ovo je dosta zahtjevnija staza sa dvije oštre uzbrdice u krugu. Vrijeme je danas bilo idealno za trku, 11 stupnjeva i minimalan vjetar. Trčao sam u Salomon Cross Speed tenisicama koje mi pašu za trčanje nizbdo po neasfaltiranom terenu. Mijo je na kraju istrčao odličan rezultat, vjerojatno i svoj rekord, oko 15:20, a odmah iza njega kroz cilj je prošao Zvonko Čubrić, naš triatlonac koji je prošlih godina lovio plasman na Olimpijske igre, a sad više ne trenira tako ozbiljno kao prije, no i dalje je u dosta dobroj formi. Na dugoj stazi pobijedio je Hrvoje Lovelos Slovinac, reprezentativac Hrvatske u planinskom trčanju koji nije baš puno trenirao preko zime, ali sad polako ulazi u formu i sigurno će opet dobro trčati brdske trke.

Ozljeda lista je stvar prošlosti, već sam napravio jedan trening u sprintericama ovaj tjedan. Pozdrav!

Šesto kolo kros lige – novi PB na dugoj stazi!

8,6km – 28:58 (3:22/km)
prosječan puls:176
maksimalni puls: 183

Prva 3km trčao sam s Andrejom Višticom koji je išao kratku stazu, a do kraja solo. Marko Valičević, koji se prijetio zadnjih nekoliko tjedana, trčao je isto kratku stazu, ali nakon 500m više ga nisam vidio.

Novi četvrtak, novo kolo kros lige, novi post… No neće biti tako stalno. Od sad ću malo češće pisati tekstove na stranici, barem dva tjedno. Obećavam! A sad da malo opišem današnja događanja. Napokon je osvanuo lijep, skoro pa proljetni dan. Sunčano jutro, temperatura oko 10 stupnjeva i malo južnog povjetarca. Čim sam to vidio znao sam da danas ne smijem loše trčati. Tko zna kad će opet biti takvo vrijeme?! Do starta lige (u 17h) malo se naoblačilo i temperatura je pala za par stupnjeva, no i dalje su bili savršeni uvjeti za jednu dugoprugašku utrku. Na startu lige se opet pojavilo puno ljudi. Većina nas koji idemo na maraton u Ferraru, današnje kolo smo iskoristili za svojevrsnu kontrolu na 5km. Iako se tu teško nešto može iskontrolirati, to su skroz druge discipline. Meni ovakav nastup više služi da razbijem nervozu pred važnu trku, da ne dođem prenapet na glavnu trku, da se malo opustim. U tom duhu sam odradio prošlo kolo, a tako sam odlučio i ovo. Jedina razlika je u tome šta sam prošli tjedan išao kontrolirano, ne do daske, a danas sam ipak išao jako, da budem malo prost, do jaja.

Prošle godine sam istu kontrolu odradio za 16:15, a danas sam htio barem za sekundu brže. Tako sam i krenuo, kao da me netko iz topa ispalio. Prvi kilometar sam prošao za 3:03, a slijedeća dva kilometra s vjetrićem u prsa sam išao 6:29. No onda je došao Most Slobode koji nikako da otrčim dobro. Most Mladosti na dugoj stazi mi puno bolje leži, a ovaj je ipak puno teži i redovito gubim 10-ak sekundi na njemu. Pokušao sam i krenuti lagano prvu polovicu koja je uzbrdo pa onda ubrzati u drugom dijelu, i obratnu taktiku, i ravnomjerno trčati cijelu dužinu, i rezultat je uvijek isti – četvrti kilometar puno padnem. Jedino mi preostaje da zamolim gradonačelnika Bandića da napravi novi most, malo ravniji i sa kraćim prilazom do njega. Danas sam se opredjelio za taktiku da malo prikočim uz stepenice i onda polako ubrzavam prema kraju mosta i ništa, opet sam previše izgubio. Zadnji kilometar sam odradio po planu i na kraju rezultat 16:15! U sekundu isto kao prošle godine… Doduše, ja sam štopao 16:14, no piše se onaj rezultat kojeg je zapisao sudac. Ali ima jedna bitna razlika između prošlogodišnjega nastupa i današnjeg. Prošle godine sam imao jakog konkurenta u liku Hrvoja Kovača i utrkivali smo se do zadnjih metara, a ovo danas je bila solo trka. Prvih 500m društvo mi je pravio Mato Šapina, ali nažalost nije mogao dugo držati moj tempo. On je na kraju išao oko 17 minuta i popravio je svoj rekord za 20-ak sekundi što znači da je dobro odlučio kad me pustio.
A moj rekord na ovoj stazi je 16:14 i zanimljivo je da tada nisam bio prvi već me u zadnjih 200-300m isfiniširao Šime Sušić (još jedan moj klupski kolega, i tadašnji i sadašnji), a on je trčao 16:07 što je ujedno i drugo vrijeme ikada na ovoj stazi. Jedino je Dražen Dinjar trčao brže od njega i to u prošlom tisućljeću (1999.). Šime i ja se već neko vrijeme palimo na taj rekord, ali nikako da se poslože sve kockice u mozaiku pa da rekord padne. Tko zna, možda ćemo ove godine imati više sreće?!

Za kraj posta bih još pohvalio dva trkača koji treniraju po mom programu, a danas su nastupili na ligi, Željka Pavera i Nevena Perkovića. “Dečki” slušaju sve što im kažem i napreduju iz treninga u trening. Tako je Željko danas s punih 58 godina istrčao svoj osobni rekord na kratkoj stazi, i to ne bilo kakvo vrijeme, već odličan rezultat od 19:40 s kojim bi se ponosili i mnogi mladići. I Neven se spušta sve bliže svojim najboljim rezultatima koje je postizao prije operacije koljena koju je imao prije nekoliko godina. Bravo dečki!

U nedjelju se nasipu održava 1. Savski polumaraton, prognoza najavljuje pravi proljetni dan pa dođite u što većem broju. A budući da ću ja ići 4:30/km, to je prilika mnogima da me pobijede. Vidimo se!

This is just an example for picture, video and PDF:

PDF-File: poredak-kratka-10-kolo

Picture:

Video: