n 2004, Alexi founded a side-project called Kylähullut, which was assembled together with Tommi Lillman (ex-Sinergy) and Vesa Jokinen 69er (from Klamydia). The band was created merely for the entertainment of the musicians, and takes a carefree approach to their music. The band’s discography includes two EP’s, and two full-length albums.

Alexi’s life is dedicated almost entirely to music, and whenever he is not on tour with one of his bands, he is playing video games, drinking, or practicing. His main hobby is cars; he was taught how to drive by his father at the age of 10. Alexi owns a Pontiac Firebird, a 1974 Dodge Monaco (license plate COB-79) and a Buick. In February 2002 Alexi married Kimberly Goss, the front-woman of the band Sinergy, during a private ceremony in Finland. Prior to the marriage, they dated for four years. In 2004 they separated, but still remain close friends and band mates in Sinergy. More than once, Alexi has referred to his band-mates as “probably the only real friends I ever had” or saying “Those motherfuckers aren’t my friends… I’m just brothers with them.” He has the letters “COBHC” (Children of Bodom Hate Crew) tattooed on his left hand and “HATE” tattooed on his right hand as an homage to Ozzy Osbourne, who has a similar tattoo with the letters O-Z-Z-Y. Alexi has been featured on the cover of Young Guitar Magazine several times, as well as being on the cover of Guitar World along with master guitarists Steve Vai and Zakk Wylde. In January 2005 Rolling Stones interviewed Kirk Hammett of Metallica and the interviewer asked him “Who do you think is the best guitarist ever?” to which Hammett responded “That would be me! Nah, just kidding. I would say it’s the one and only Joe Satriani or that kid Alexi! What a power he has!” The “Wildchild” nickname comes from the song Wild Child by the band W.A.S.P.. His first guitar was a Tokai Stratocaster.

Samo klikni po linkovima i uživaj :

machine gun

Ariel

Malo pomezetili i naravski popili, pa ja došao na izvrsnu ideju = hoču svirat gitaru,A nemam pojma, ono slušam mjuzu od kako znam za sebe, zaista je obožavam, odrastao sam čini mi se uz Radio Luxemburg , slušao do besvjesti Hendrixa i Blackmorea , bilo kako bilo možda ovih dana i kupim gitaru.Kurseve sam več našao ::

Kurs 1

Uz laganu muziku Prem Joshue,veceras se otiskujem duz svete rijeke Gang. Sve aktivnosti su utihnule. Sitar ,me odnosi na tihu nocnu plovidbu .Pa da se otisnem !

Molio bih samo da danas ne mješate onog pakšuneleta sa Sejom Sexonom i Sulom, onaj prvi je papak bio i ostao a ovi su zaista carevi :

Pušenje ruleZ

Samo poslušaj text i uživaj :

Lahku noć, stari

Nisam nikada prije volio Zabranjeno Pušenje i Neletovo kreveljenje.Nikad mi nije posebno sjedao sa svojim glupim fazonima.S druge strane , u Sarajevu je djelovala jedna druga grupa imena ” Bolero ” izdala jedan ali zlata vrijedan album. Kakve veze imaju ove dvije grupe. E danas je Pušenje sasvim nešto drugo i po mom mišljenju zasigurno najbolje što dolazi sa Balkana. Poslušajte ih samo u pjesmi ” Kad procvatu behari “

Kad Procvatu Behari

A grupa ” Bolero ” nažalost ne postoji više, ostalo je tih par pjesama a jedna od njih je i ” sječanja “

Sječanja i Bolero

Sitni su sati.Blizi se ponoc,a time i zvanicno zavrsetak aprila. Pred nama je mjesec maj,nekako uvijek u uskoj vezi sa ljubavlju .Pa neka otpocne i rastopi sva hladna srca ovog svijeta.Od njih,nikakva korist,samo nepregledna polja ljudskih patnji.

… I koju god stazu odaberes
gazices je sam,
i ma kako trnovita bila,
ne prestajes da se nadas
da tamo negdje,
iza trnja,bodlji i zica,
stoji neko
ko te godinama ceka,
rasirenih ruku
nasmijana lica.

Styx,americka rock grupa,oformljena sedamdesetih godina.Sjecam se ,bila sam 7. razred os,kada sam kupila njihov prvi album.Neko je svoj dzeparac trosio na nesto, sto je imalo znacenje za njega,a ja sam moj ,uglavnom samo za ploce.Stajala sam u redovima pred Jugotonom i trpila guranja i nepodnosljivu guzvu.Sve to, samo da bi nabavila zeljeni album.Styx-i su se redovito okretali na mom gramofonu.Obicno na poledini korica LP-ija,bio je odstampan tekst svih pjesama, koje sam ucila sa velikom strascu i entuzijazmom.Muziku sam slusala uglavnom glasno,mnogo glasnije nego sto je bilo podnosljivo za raditeljske usi.Ali oni su bili tolerantni i puni razumijevanja za muziku,koja je i tada,kao i sada,uvijek nalazila prioritetno mijesto, na listi – “Ne mogu bez.”Ali u to vrijeme ,nisam smatrala da sam nesto posebno privilegovana ,jer je mentalitet mladosti uvijek imao dozu egoizma i vrcenja oko svoje ose.Danas na sve to gledam zrelijim ocima, i posto se stvari vrte u krug,a danas sam i  sama roditelj, i znam kako je kada, muzika tutnji satima iz sobe na kraju hodnika.Trudim se da budem tolerantna,znam i sama koliko prostora  zauzima i koliko je vazna, muzika u mladosti. Ona mi je i samoj definisala stil.

Mr.Robato,je jedna od pijesama koja je obiljezila ´80.Vrtila se na radio stanicama i time priblizila ovu grupu siroj populaciji.

Reunion -Chicago – 1995.Uh,voljela bih da sam mogla prisustvovati tom koncertu.Ako dopustim fantaziji da rasiri svoja krila,onda imam potpuno jasnu sliku,koga bih voljela da sam mogla ,povesti na taj koncert.Moju drugaricu iz djetinjstva,koja je na moju veliku srecu i radost,djelila moj muzicki ukus.Bilo bi divno, sigurna sam.Bacile bi u pozadinu nasu svakodnevnicu,obaveze i sl.Skakale bi kao ofurene vrelom vodom,drale bi koliko nas grla nose,nezaboravne  tekstove i uzivali u atmosveri,zajedno sa mnostvom ljubitelja njihove muzike.Obozavam da gledam reunion koncerte,da bacim pogled na publiku i prepoznam sebe u licima,koji likom ne obiljezavaju vise, prvu mladost,ali zato su simbol vjecne mladosti,koja nema nikakve veze sa godinama.Predivna je cinjenica,kada covijek zna da nije sam,da na ovoj planeti jos uvijek tinja baklja kasnih ‘70 i zlatnih ‘80.Ne znam zasto,mozda zvuci pomalo prepotentno,ali imam neko osjecanje u sebi,da ove nove generacije,mislim na one rodene zadnjih 20tak godina,su zaista propustile nesto vazno,a to vazno su,ni manje ni vise ,nego” Zlatne ‘80 -te.”

Ovo je bio ponovni osvrt na kasne ‘70 i zlatne ‘80.Sigurno,ne i posljednji.

Duende del Sur

Samo bosih nogu i nikako drugacije. 

Danas,sasma slucajno cujem djelic jedne stare pijesme,koju sam veoma voljela nekada davno, kada sam bila u cvatu moje mladosti.I dok sam se koncentrisala na meloduju,zvuk nestade,a ja ostadoh sa bezbroj upitnika u glavi.”Ma kako se zove ova stvar?”Pocnem tako da dumam i pjevusim pjesmu,onako s brda s dola i samo mi se neke rijeci pojavljuju,ali od kljucne rijeci ni traga ni glasa.Ni pjevaca nisam mogla da se sjetim.Zapravo nisam bila potpuno sigurna da li se radi o pjevacu ili o grupi.I pocnem tako da se forsiram,ali bez rezultata.Nedostajala mi je karika u lancu i to ne jedna,vec vise njih.Poslije nekog vremena odustanem jer vidim hoce glava da ni prsne od naprezanja.Ali ne prode malo,a ja se ponovo uhvatim kako pjevusim melodiju u nekom cudnom grcu.Valjda da je ne zaboravim, ako vec ne  mogu da se sjetim imena izvodaca ili naziva pjesme.Postavila sam si i pitanje sto sam se uhvatila igranja arheologa,ali odgovor nisam mogla da nadem.Uglavnom da ucinim pricu kracom,cijeli dan sam provela u naporu da se sjetim barem necega vezano za ovu pijesmu.Kada sam se posteno izcrpila i bacila bijeli rucnik u ring,ime mi se samo nametnulo.Potpuno lagano i bez ikakvog opterecenja.Trknula sam do youtuba,napisala ime,klik i zvuk pjesme se pojavio.Nema greske,to je bila pjesma Bakker street od Gerry Rafferty-ja.Da,da,dobra stara stvarka,jedna od klasika iz perioda mladosti.Pa da je poslusamo svi skupa,kada sam se vec tako izmucila pri trazenju iste.

Ugodno slusanje.

U ovoj hladnoj veceri,u ovim sitnim satima tisine,zvuk dobija na intenzitetu,a dusa bi da poleti,da se otme svim postavljenim preprekama ,da osjeti vazduh pod krilima koji je nosi, tamo gdje bi u ovom trenutku najradije bila.Sve je utonulo u mir,samo otkucaj sata i pomjeranje dijafragme,djeli ovaj trenutak na budnost i san.Ponavljam melodiju,ona veceras ima ljekovitu moc.Budna sam,a sanjam,otvorenih ociju,ne dopustajuci sadasnjosti da mi izcezne.Uhvatila sam je cvrsto,objema rukama.Mozda ipak poletim u sljedecem pokusaju.

Blues gnjus

Vratih se u neko vrijeme,

u jedan grad,

na jedno mijesto,

u jednu odredenu situaciju…

Kao da je bilo juce,

sijecanje je kristalno jasno…..

              While Your Lips Are Still Red

Veceras cu da se opustim uz muziku finskog metal-kvinteta,Nightwish.Uradili su fantasticnu podlogu za film, po imenu”Lieksa”.Film je poceo da se prikazuje u Finskoj,prosle godine u septembru mjesecu.Ja jos uvijek strpljivo cekam da dode i u ove krajeve.Najradije kao dvd.Navratim ponekad u prodavnicu da pitam da li je stigao,ali oni nisu nikad culi za naziv ovog filma.Nema mi druge,nego strpljivo cekati.A do tada,mogu samo uzivati u zvucima ove prekrasne pjesme.Nekako mi pase uz ovo tiho i prohladno vece.Kao da se meni obraca i zove me iz daljine ali i sapuce na uho u isto vrijeme.

Malo se rovilo po arhivi sjecanja.Na povrsinu su isplivale prvo cetiri pijesme,ali posto sam ja ljubitelj neparnih brojeva,morala sam pronaci jos jednu,tako da sam ovaj vecerasnji izbor zaokruzila na pet.Nisam obracala paznju na stilove,vec sam se koncentrisala na pijesme ,koje su tada ostavile utisak na mene.Takode sam svijesno izbjegla imena izvodaca i nazive pijesama.Nije lose prisjetiti se, nekih od njih i mozda, biti cak i prijatno iznenaden.Ko zna?

1.

2.

3.

4.

5.

Jedan osvrt  na sezdesete,kada je Rock ‘n’ roll, zvanicno poceo da potresa nasu planetu.Neki su “svirali samo jedno ljeto”,dok su drugi dosli da ostanu i da  za uvijek obiljeze epohu i neko vrijeme…

Ove tri pijesme su  jedne od onih, koje vrijeme nije nikad uspjelo da izbrise.Neke stvari opstaju bez velikih Hokus-pokus trikova.Kao da imaju neku svoju talasnu duzinu,kojoj  korozija vremena nema pristup.

Uzivajte!

 Animals – House of the rising sun

 Procol Harum – A Whiter Shade of Pale

The Moody Blues – Nights in White satin

Dire straits

 Stay on these roads

M….. Zar je vrijeme tako brzo prohujalo?Zar su rijeci tvoje, jos tako jasne i treperave,razbile svaku nedoumicu u sitne komadice i sjecanju vratile moc tvoga glasa,cije se djelovanje ne moze mjeriti vremenom?….Veo je pao…… zablistale su rijeci,na krilima ponesene,kliktajem prenesene,visinama date,da je zabiljeze u arhivama vjecnosti.   

STRANGE ?

Ja bih radije rekla  – ORGINALNA !

Follow you follow me,
ove godine,puni,”30 “godina postojanja.Ipak,jos uvijek,snazna i jaka.Sjecam je se,bas kao da je juce bilo.Vrijeme prolazi,ali ne mari…
Omiljenoj muzici se mogu, uvijek iznova vracati. 

Kakva privilegija! 

Znas li da je sunceva zraka pronasla moje lice ?Ona je htjela da ovoga puta otvorim oci na sasma drugaciji nacin,nego sto sam to cinila,tokom bezbroj proteklih mjeseci.Obicno me budi sat,taj iritirajuci predmet,koga moram posjedovati,ali do koga ni najmanje ne drzim.Otvorila sam oci i zapazila, da je cijeli prozor ozaren zutom svijetloscu.Meskala sam se u krevetu jos nekoliko minuta,dopustajuci suncu da me zrakama, umije i grije.Razmisljam,kako je sunce ovdje,nesto sto se ne podrazumijeva.Njemu se nada i u njemu se uziva, punim plucima.Ipak, njegovo svakodnevno prisustvo nije nesto na sta se racuna.Ali zato kada dode,nema navlacenja zavijesa i teskih satenskih zastora.Sve se razmice u stranu.Oslobada se prostor svakoj zraci, da ude i osvjetli svaki ugao prostorija u kuci.

Tokom niza zadnjih godina,primjetna je gradnja kuca sa ogromnim staklenim povrsinama.Gdje god je moguce ugraditi prozor ili staklena vrata,to se cini.Zaista, niko kao sjevernjaci, ne zna da uziva u suncu.Ako je sunca barem malo promolilo glavu,lako je primjetiti ljude, kako sjede na poljskim stolicama i lezaljkama i suncaju se.Ako je jos uvijek prohladno,za to nema brige.Iznese se deka,solja caja i kafe i uziva se dok traje.To mozda daje i najbolju sliku ljudi, ovog podrucja.Danci su proglaseni za najsretniji narod na planeti.Ali ta titula ih nije natjerala, da izgube tlo pod nogama i pocnu nosom da struzu po oblacima.Oni su i dalje onakvi kakvi jesu.Jednostavnii prizemljeni,na neki sasma”cool “nacin.I naravno da su bili zaintrigirani, zasto su bas oni ,dobili titulu najsretnijeg naroda svijeta.I poslije istrazivanja,doslo se do zakljucka da se ne radi se o novcu i visokom standardu.Ima jos toliko drugih, dobro stojecih zemalja na svijetu,pa nisu dobili tu titulu.Cak je na listi najsretnijih  i nekoliko drzava, koje nisu ekonomski stabilne.Pa,sta je onda razlog, toj velikoj sreci?Odgovor je fakticki, veoma jednostavan.Radi se o nekoj karakternoj crti i kulturi ljudi, ovog podnevlja.Nesto, sto je veoma karakteristicno je, da danci, ne ocekuju previse od zivota.Znaci, nema previsokih ciljeva,koji su uvijek u uskoj vezi sa razocarenjem.Zivi se u stilu…Uzmi i iskoristi najbolje od date situacije,ne zanosi se prevec i nemaj veci apetit, nego sto ti dzep moze podnijeti!Mozda ce neki reci,da je to nedostatak hrabrosti snivanja velikih snova.Mozda!Ali ,ako jedan realistican pristup zivotu ljudima donosi srecu,zar je potrebno ulaziti u teze i teorije.Zar nije jednostavnije zadrzati ono sto funkcionise?

Oni koji vole i zele ici putem sirokih vizija, mogucnosti postoje,ako je covjek uporan i zna sta hoce.U zemlji postoje mogucnosti za sve koji teze i koji se trude.Ipak,kao zelja i teznja za samorealizacijom  sirih razmjera,USA je,svakako izazov za mnoge.Neki  odlaze,ili su vec otisli,tamo preko bare, da se iskusaju u “Americkom snu.”Ima dosta uspjesnih danaca u Americi, a samim tim i u svijetu.Mozda, jedan od najpoznatijih je Lars Ulrich,bubnjar i voda grupe Metalica.Jedan broj njih se dokazao i ostvario karijeru u modnoj bransi,drugi kao umjetnici,dizajneri,…itd.Ne smijem propustiti ni poznatu firmu LEGO,niti  firmu obuce ECCO,niti poznatog H.C Andersena niti Sørena Kikrkegård-a,ni Nilsa Bor-a i Jørna Udzona,poznatog arhitektu koji je nacrtao, opera kucu u Sidneju.Dakle, ne radi se o pasivnoj energiji,vec realistickom gledanju na stvari i na sebe, kao dio okruzenja.

Ali sad da ne nabrajam,i ne filozofiram prevec,mada to nisam uspjela izbjeci u potpunosti,ali krenulo me,sta da se radi? .Mozda da se radije vratim suncu.Napokon se pojavilo,konacno je obasjalo sjever i probudilo proljece u meni.Sagela sam glavu prema zemlji.Opazila bezbroj zelenih drskica,koje su promolile glavu iznad povrsine.Visibabe su vec  uveliko procvale.Sada ,na red dolaze: kukurjeci,zumbuli,narcisi,a zatim ljiljani,forzicije.Primjetni su.Na putu su da se pokazu svijetu.Da nas jos jednom i iznova podsjete da se sve vrti u krug.Da se sve rada i umire… i ponovo rada iz pepela sagorjelog ,zdrobljenog i na izgled ,nestalog sa povrsine zemlje.

Otvoricu prozor i pozeljecu proljecu dobrodoslicu,dopustiti mirisu cvijeca da svojom aromom zamirise i omadija ovaj dan i ucini ga sjajnim i carobnim,sve dok ponovo ne usnim u neke sitne vecernje sate,uz navijeni sat na nocnom stolicu.Znam i svijesna sam da on ,tj. sat,nema blage veze sta se dogada.On samo vrsi funkciju tecenja.Tika taka,tika taka……odmjerava vrijeme svima nama.”Pred vremenom smo svi jednaki!”………..Ali to je vec, sasma druga prica……

Buena Vista social club (saznaj nesto vise)