The FujiFilm REAL 3D camera uses the MPO file format for storing stereo image information. I haven’t been able to find a simple way on the Mac to extract the two JPEG images contained in this format, so I wrapped an Automator action around a shell script using the command-line ExifTool, and voilà, now I have a GUI app that accepts drag and drop. Here’s a description of what I did, as well as two download links if you only care about the what, not the how.

The REAL 3D saves stereo images as MPO files – basically a wrapper for two JPEGs. While FujiFilms new 3D products and services work with this format, most image processing applications cannot do much with it.  There’s an especial dearth of MPO-savy applications on the Mac. (Ricoh does publish a small app called VM-1 that supposedly handles MPOs, but, in my testing, it failed to process FujiFilm’s MPOs.)

So are we only supposed to look at the stereo images on FujiFilms 3D displays or lenticular prints? Shall we give up on anaglyphs and other view options? I’m sure there will soon be elegant GUI-based solutions for extracting the two JPEGs from the MPO on a Mac, but for the time being, here’s a little GUI hack that takes a bunch of MPO files and extracts the image pairs from them.

What I did was to follow the leads on the comment thread of this blog post, where a command line utility called ExifTool was mentioned as being capable of performing the extraction.

But who likes command line tools? (OK, a bunch of people do. But photo processing is pretty much a drag-and-drop and GUI-based thing for me, so I wouldn’t want to switch over to the Terminal for dealing with photos unless absolutely necessary.) So I did download ExifTool from here, and learned from a blog comment above that the two images can be extracted by using these commands:

xiftool -trailer:all= image.mpo -o mpimage1.jpg
exiftool image.mpo -mpimage2 -b > mpimage2.jpg

Where image.mpo is the original image, and mpimage1.jpg and mpimage2.jpg are the stereo pairs.

So, how to wrap a GUI around all this? Well, of course, by using Automator!

In Automator, I created an Application, and added a single “Run Shell Script” action to it.

I then edited the script to read

for f in "$@"
do
   exiftool -trailer:all= $f -o ${f}_l.jpg
   exiftool $f -mpimage2 -b > ${f}_r.jpg
done

I saved the application under some name in some location, and, to make things easier, dragged its icon to the Finder toolbar. Once that’s done, I can now just simply drag and drop a bunch of MPO files on this icon, and the app will put their stereo pair equivalents in the same folder as the original MPO files are located, adding “_l.jpg” and “_r.jpg” to their file names. Of course, if you want to use a different naming convention, just change the shell script above.

If you don’t want to follow all these steps, just download ExifTool from here (may not be the latest version), run its installer, then download my Automator application from here.

Please understand that this little kludge performs no checking whatsoever, so I’m not even able to tell you what it will do if you use it on the wrong file types.

Beethoven last weekend was a blast – what a privilege to play with Tengku Ahmad Irfan Tengku Ahmad Shahrizal, and especially to hear him perform his compositions.  I have no doubt that we will hear great things from him over the next few years.

It was also a blast (literally) to play Berlioz’s amazing Symphonie Fantastique yesterday and Saturday.  It is such an  innovative and modern piece of music (written only 3 years after Beethoven’s death), and continues to intrigue me with its brilliant harmonies and orchestrations.

Unfortunately the DFP was not nearly as full as it could have been for the Berlioz/Debussy/Auber concert.  I’m not sure why: lack of a soloist? not interested in the repertoire? concert overload after last week’s gala? something good on TV? bad weather? please feel free to leave a comment and let me know your theory…

This weekend should be a little different:  Carl Davis is coming to town!  His concerts are always very popular, and a lot of fun to play.

I am well-rested after our magical Japan tour, and am looking forward to the MPO’s season opening concert this Saturday.  It is sure to be a great evening, because of the fantastic repertoire (all Beethoven), and because of our soloist.  He is an 11-year old Malaysian boy who has been playing the piano for all of 3 years, and is by all accounts, an astonishing talent.  He’ll be playing a rarely-heard Beethoven Piano Concerto, sometimes referred to as “No. 0″ because it is un-numbered and predates his 5 other piano concertos.  It was written when Beethoven was 13.  So we will have an 11-year boy, accompanied by an 11-year old orchestra performing music written by a 13-year old!  Kids rule!

Another exciting thing about the evening will be a performance of Beethoven’s Fifth Symphony.  It is one of those pieces that is sometimes filed in the “Old Chestnuts” or “Warhorses” category.  Beethoven’s Fifth is one of the most frequently performed orchestral pieces, and the first movement is probably the most familiar piece in all of classical music.  It is played way too often (but not in Malaysia – if memory serves, this is only our 3rd performance of it in eleven years), but it is played so often for a very good reason:  it is GREAT music.

I hope to see you at DFP this weekend!

We are back in KL now, and it is good to be home.

We had a concert in Tokyo on Monday night, and I thought it was the best one on our tour; we played well, in a spectacular hall (Tokyo Opera City), and there was a full, appreciative house. A great way to finish the tour.

MPO rehearsing at Tokyo Opera City

Tokyo is an incredible city – the number and density of Tokyo’s residents is mind-boggling, and yet it is an orderly, safe, and clean place. And the food was amazing in Tokyo, and indeed everywhere else we went in Japan.

at the end of this beautiful park is one of Japan's finest concert halls

It is easy when touring to get into a routine (also sometimes known as a rut) and to forget what day it is, and what city we’re in. Such has not been the case here in Japan so far; for me, the experience of visiting and playing in Nagoya (Tuesday) and Sapporo (Thursday) could not have been much different; the two cities highlighted the diverse geography and culture of Japan. The people are different in each city, the food has a different feel, the trees and vegetation are different, and the weather was quite a bit cooler in the more northerly Sapporo. The other huge difference for me was the two concert halls we played in, each of which had vastly different acoustical properties.

Acoustics is (are?) a fascinating field, about which I know nothing more than a typical concert-goer with good hearing. I know that there are many considerations that go into acoustical design (such as the shape and height of the walls and ceilings, the quality and amount of fabric used on chairs, the different types of wood and other surface coverings, and countless other things – I even knew a trumpet player who would move chairs off the stage he was playing on, claiming they adversely affected the acoustics) but I think the final test of a hall’s acoustic quality is the experience that the concert-goer takes home. It’s difficult to judge the audience’s experience from the stage, but I do have a chance to listen to my orchestra playing in some of the repertoire in which I’m not involved, so I’m then able to switch hats and listen to my colleagues from a concert-goer’s perspective. My impressions of our last two concert halls:

Nagoya – a fine hall with an intimate feel

Sapporo – an excellent hall with a rich, warm, personal sound. I would go so far as to say that the Sapporo Concert Hall is one of the finest halls I’ve played in.

The orchestra arrived in Japan on two flights, on the 6th and 7th of September.  I was on the second (overnight) flight, which arrived yesterday morning at 7:00 a.m.  Despite my extreme sleepiness, I needed to prepare for an MPO Education & Outreach activity that we had planned for that afternoon.  My quartet played for an extended care home filled with lovely elderly Japanese people, as well as some mentally handicapped residents.  They were wonderful – so enthusiastic and friendly, despite the total language barrier.  I think that will turn out to be a highlight for this trip.

The rest of the afternoon and early evening yesterday were spent walking around central Osaka and trying all kinds of delicious (and otherwise) food.

Johan enjoying a Japanese prawn

This evening is our first orchestra concert, and we are all pumped.  There’s nothing like getting out of our comfort zone and playing in a new hall for a new audience in another country.

This morning we finished rehearsals for our tour of Japan, and tomorrow afternoon is the deadline for getting our instruments (or at least the ones that are too large to be carried on the plane) packed into the MPO’s well-worn cargo boxes.  There’s a very special feeling of anticipation and excitement in the air when those large crates appear backstage. We have been working hard to prepare for these concerts, and it is finally time to hit the road (or the skies, as the case may be).  We (the musicians) have done our part and are ready, and now the crew and management have to take over and make sure things run smoothly.  I always admire the work they do.  We play a concert and get to experience the appreciation of a couple of thousand people, most of whom (I hope) received some pleasure from our work;  the stage crew and management, however, don’t get any applause for having our instruments at the hall at the right time.  What they do get is chewed out and complained to if our chairs are too low, or if the backstage sandwiches are not quite right. So a big thanks to them for all the thankless work they’ll be doing over the next two weeks.

Greetings to my hordes of visitors (hi mom).  I was asked by the HR department of my employer – the Malaysian Philharmonic Orchestra, also known as the MPO – to start a blog.  They asked me to write about what it’s like to play/work in the orchestra, and said I could be as blunt and to the point as I liked.  We’ll see if they still think that in a few months!

We are leaving for a tour of Japan next week, so that seemed like a good time to start blogging.  More later…see you soon.

MPO Musician

Čitatelj Ajgor posjećuje pomalo čudne siteove, pa nas je tako obavijestio o planu demografske obnove iz pera legendarnog don Ante Bakovića. Cijeli plan možete pročitati na blogu drugog poznatog katoličkog redikula, don Kaćunka; navodno postoji i na stranicama Bakovićevog Pronatalitetnog pokreta “Jedno dijete više”, no ja to nisam uspio naći na tom Flash-only siteu.

Plan je definitivno štivo za preporuku svima koji vole apsurdne tekstove, a Ajgorovu analizu možete pročitati u nastavku.

Otac na poslu, majka u kući!

Čitajući razne napise o MPO, sjetih se starog asa na području demografske obnove, negdašnjeg standardnog prvotimca Feralove rubrike “Greatist Shits”, don Ante Bakovića. U travnju ove godine, don Kaćunko je na svome blogu objavio zanimljiv program demografske obnove čiji je autor gore navedeni don Baković.

Cijeli tekst dostupan je na http://angelo1.blog.hr/2009/04/1626168615/godine-demografskog-preporoda-hrvata.html i na http://www.jednodijetevise.com/ s nešto opširnijim uvodnim slovom.

Vrijedi pročitati. Zaista vrijedi, jer 25 točaka programa demografske obnove sadrži u sebi neke “vrijednosti” koje danas njeguje Katolička crkva u Hrvatskoj. One su ovdje, kako i priliči Bakoviću, iznesene na karikaturalniji način nego što to čini većina klera, ali misli vodilje su prepoznatljive.

(Ovo je samo skraćeni osvrt, reklo bi se nogometnim rječnikom “na prvu”)

1. Totalitarna svijest

(Wikipedia: “Totalitarizam je koncept koji se koristi radi opisivanja političkoga sustava gdje država kontrolira svaki javni i privatni život.”)

Svi u Hrvatskoj (Crkva, Država i mediji) moraju razraditi programe protiv sadašnje prakse hrvatskih obitelji s dvoje djece, tzv. “Zwei Kinder System”.

Uz svaku župu treba sagraditi dječji vrtić i dati časnim sestrama da ga vode.

Ima ih koji se zbog niskih motiva ne odlučuju za brak. Zato neženje treba oporezivati, a taj novac od poreza neženja usmjeriti na populacijsku politiku.

Netko bi se u Hrvatskoj trebao pozabaviti idejom o izgradnji domova za mlade, u kojima bi se brojni naši mladi sastajali i družili bez droge, alkohola i drugih zala.

Program je u cjelini usmjeren protiv zdravog razuma i ljudskih prava, a ovih nekoliko izdvojenih rečenica ilustrira do koje razine Crkva želi utjecati na privatnost i slobodno odlučivanje.

Ovo nije samo stav ridikuloznog don Bakovića već je samo razrađeno ono što je u studenom 2008. izjavio uzoriti kardinal Bozanić:

Ženidba i obitelj nisu neka privatna stvarnost koju svatko za sebe može slobodno oblikovati.

2. Nerazumijevanje demokracije

Od podanika posljednje apsolutne monarhije u Europi ne bi se niti moglo očekivati razumijevanje demokracije (iako se oni i na tom polju osjećaju pozvanima i kompetentnima dijeliti lekcije).

Možda je najkomičniji, a zasigurno i dovoljan za pojašjenje teze o nerazumijevanju osnova demokracije, ovaj Bakovićev prijedlog:

Treba donijeti zakone prema kojima će i djeca imati pravo glasa, razumije se preko svojih roditelja. To znači da bi jedna obitelj s petero djece imala sedam glasova.

3. Nacionalizam i ksenofobija

Nacionalizam može imati i pozitivne konotacije, međutim cijeli Bakovićev program dodatno je prožet i ksenofobijom što sve zajedno daje teško probavljivu smjesu.

U nekim točkama ksenofobija je izražena tek kroz aluzije, npr.

Njima (arhitektima i investitorima koji zbog profita grade manje stanove, op.a) je svejedno hoće li u tim stanovima sutra živjeti Hrvati ili Kinezi.

No, ima i vrlo otvorenih stavova:

Treba donijeti nove zakone koji bi bili samo i isključivo za dobrobit hrvatskoga naroda. Svi zakoni koji daju prednost, prioritet i povlastice nacionalnim manjinama — a na štetu nacionalne većine — treba ukinuti.

Zanimljivo je podsjetiti kako “katolička” znači “univerzalna”. (Ali, poznato je i to da naš isprazni ateistički umovi ne znaju teološki razmišljati i zaključiti da “crno” zapravo znači “bijelo”).

4. Diskriminacija žena

Ništa novo, poteže se od Biblije do današnjih dana — žena prvenstveno služi za rasplod, zatim udovoljavanju mužu, a može još i raditi ako baš želi.

Hrvatski sabor hitno treba usvojiti zakon o majci odgojiteljici, tj. da svaka majka sa četvero ili više djece dobije status majke odgojiteljice pa tako i državnu plaću na razini svojih kvalifikacija. Majka ne mora raditi nego, ako želi, može ostati kod kuće i odgajati djecu.

Sve prema slobodnom izboru. Majka koja želi raditi može izabrati radno mjesto, ali ako želi ostati kod kuće — treba joj osigurati i tu mogućnost.

Don Baković velikodušno ostavlja ženi mogućnost zaposlenja… za čime čezne svaka ona koja ima četvero ili više djece i idealnog muža iz sljedeće točke koja je naslovljena “Pater familias — glava obitelji”:

Muškarac koji ima svoju obitelj trebao bi imati prioritet pri zapošljavanju.

Ni jedan otac obitelji ne smije biti bez posla. Država mu mora pronaći posao. Treba nastojati da se majke oslobode rada kako bi bile doma s djecom, a da se očevima poveća plaća kako bi obitelj mogla pristojno živjeti od jedne, očeve plaće. Otac na poslu, majka u kući! To je ideal koji Hrvate također može spasiti od izumiranja.

Sramota je i teška neodgovornost naših političara (koji su pobijedili na izborima, izvojevali hrvatsku državu i kasnije pobijedili u Domovinskom ratu) da nemaju hrabrosti ukinuti onaj komunistički zakon o pobačaju iz 1977. Taj zakon Hrvatski sabor mora hitno staviti izvan snage!

U crkvenim krugovima neizmjerno zgražanje izaziva i sama pomisao da bi žena mogla odlučivati o svome tijelu.

5. Nerazumijevanje stvarnosti

U nekim točkama programa očituju se posljedice dugogodišnjeg života u virtualnom svijetu i nerazumijevanje realnosti.

Treba tražiti da Država od cjelokupnoga državnog proračuna 12% izdvoji za realizaciju ovoga projekta, i to 7% za pronatalitetnu politiku a 5% za povratak Iseljene Hrvatske na njezina stoljetna ognjišta u Hrvatskoj, BiH, Boki kotorskoj, Bačkoj i Srijemu.

Zapravo, ovo je u redu. Smije se svašta tražiti; pitanje je samo može li se i od kuda dobiti.

Prednosti u privatizaciji treba dati obiteljima s brojnom djecom! Neka obitelji s brojnom djecom u svemu imaju povlastice!

Ideja odražava duboko poznavanje gospodarstva i poduzetništva… iako, kad bolje razmislim, cijela privatizacija iz 1991. kao da je i rađena po nekom sličnom modelu, a rezultat je poznat.

Hrvatskom seljaku vratiti dostojanstvo, čast i bogatstvo! Kada hrvatski seljak bude bogat, onda će i Hrvatska biti gospodarski bogata i zdrava!

Obiteljima s troje i četvero djece trebala bi se na tržištu omogućiti kupnja većih stanova, a obiteljima s petero i više djece država bi trebala sagraditi obiteljske kuće.

Izvrsno, čak i genijalno! Istina, za sada imamo tek Bakovićeva idejna rješenja; još “samo” treba riješiti tehničke pojedinosti.

6. Nepoštivanje Ustava Republike Hrvatske

Cijeli program obiluje protuustavnim prijedlozima, ali to nije ništa čudno kada znamo da je kreativan odnos prema svjetovnim zakonima konstanta crkvenog djelovanja — nekako su Crkvi najmiliji oni ugovori s Vatikanom koji se moraju poštivati, dok ostali vrijede od zgode do zgode.

Evo nekoliko rečenica iz Ustava koje imaju veze s Bakovćevim programom:

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Državljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike Hrvatske niti mu se može oduzeti državljanstvo…

Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

Svi su pred zakonom jednaki.

Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.

Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.

Još malo

Na kraju, jedna zanimljivost:

U vrijeme saborske rasprave o MPO svećenici su se trudili dokazati da neplodnost nije bolest. Tako je Glas Koncila vrlo kršćanski ismijao  neplodnost (uz doda tak homoseksualnosti, te omiljene teme muškaraca u haljinama), što je na svom blogu prenio i već spomenuti don Kaćunko. Istovremeno, don Baković predlaže ovo:

23. KLINIKA ZA LIJEČENJE NEPLODNOSTI

U Zagrebu, u naselju Remetincu, davno se počela graditi velika klinika, a radovi godinama stoje. Zašto se radovi na toj klinici ne bi završili, a klinika preuredila u nacionalnu kliniku za liječenje neplodnosti?!

Zastrašujući je podatak da je gotovo 30% mladih u Hrvatskoj neplodno. Ta bi klinika značila velik dobitak za demografski preporod Hrvata!

Obojica kvalificirani tumači vječnih i apsolutnih istina… ali kome vjerovati?!

Na stranici Pronatalitetnog pokreta “Jedno dijete više” najavljeno je da se 23. svibnja ove godine trebalo održati savjetovanje o predloženom programu. Nisam uspio pronaći izvještaj ili osvrt na savjetovanje, a baš bi me zanimalo koji su bili sudionici i kakve su bile rasprave.

A bilo bi zanimljivo znati i tko financira ovu Bakovićevu udrugu…

Opaske by Charon

Svakako je bilo zanimljivo, mada ne i naročito iznenađujuće, saznati tko financira rečenu udrugu: Proračun Republike Hrvatske. Npr. u Izvješću o korištenju sredstava proračunske zalihe državnog proračuna za siječanj-prosinac 2006. godine (PDF), na stranici 297 (dvanaesta od petnaest stranica samog dokumenta) nalazi se podatak o isplati 250.000 kn proračunskih sredstava Bakovićevoj udruzi “za podmirenje dugova i financijsku pomoć izdavanja lista “Narod” u 2007. godini”. Postignuta svota je time fascinantnija ako se zna da je ta udruga, prema podacima Baze udruga Republike Hrvatske i podacima stranice Donacije Info, osnovana 10.7.2006. godine! Dakle, tek u drugoj polovici iste godine u kojoj su iz Proračuna RH dobili četvrtinu milijuna kuna! Koliko se mladih obitelji moglo pomoći tim novcem u visini 50ak tadašnjih prosječnih godišnjih plaća?

Inače, na stranicama Donacije Info ima i simpatičan opis djelatnosti rečene udruge, odakle ćemo izdvojiti sljedeći paragraf:

U svojoj djelatnosti, se ne služi nikakvim metodama koje su u suprotnosti ljudskim pravima i slobodi odlučivanja već se isključivo u duhu Zakona o udrugama kao i svojeg Statuta poštuje svačija sloboda odlučivanja o broju djece, ali svojim radom motivira, animira i oduševljava zdrave obitelji da se odluče na treće i četvrto dijete.

Osim toga, radimo na povezivanju sa sličnim međunarodnim udrugama i ako u Europi i svijetu nema ovakve identične udruge. Stoga ova naša Udruga svojim će sadržajem obogatiti Hrvatsku, Europu i svijet, te će biti na čast i ugled Hrvatskoj.

Povežite napisano s Ajgorovom analizom, tj. sa ksenofobijom (valjda taj dio ide “na čast i ugled Hrvatskoj”, kao i pojedini školski udžbenici) i protuustavnim pozivima na diskriminaciju (to valjda ide u “ne služenje nikakvim metodama koje su u suprotnosti ljudskim pravima i slobodi odlučivanja”).

No, kad jednom i pregrmimo mržnu prema različitosti (prikrivanu u ljubav prema svojemu), ostaje gola činjenica ovog i sličnih pamfleta: treba rađati, bez ikakvog plana i brige kakav će život ta rođena djeca imati!

I, naravno, žene su samo živi inkubatori…

Hvala, Ajgore, na ovom vrijednom doprinosu.

Pregledavajući arhivu objavljenih tekstova na vašoj stranici, nisam
pronašao komentar na jedan vrlo, vrlo zanimljiv tekst iz travnja ove godine – radi se o
Bakovićevom programu demografske obnove. Malo je out of date, ali kako se radi o tekstu koji
svjedoči o bezvremenim dometima klerikalnog uma, dopustio sam si malo ga komentirati te podastrijeti
javnosti ako to zadovoljava vaše kriterije za objavu.
 Pozdrav,
 Ajgor
 PS: Nisam mogao smisliti dobar naslov pa sam se poslužio citatom iz Bakovićevog programa. Ako
smislite nešto bolje, slobodno promijenite.
«Otac na poslu, majka u kući!»
 Čitajući razne napise o MPO, sjetih se starog asa na području demografske obnove, negdašnjeg
standardnog prvotimca Feralovog Greatist Shits natjecanja, don Ante Bakovića. 

 U travnju ove godine, don Kaćunko je na svome blogu objavio zanimljiv program demografske obnove
čiji je autor gore navedeni don Baković.
 Cijeli tekst dostupan je na http://angelo1.blog.hr/2009/04/index.html (objavljeno 26.4.2009.) i na
http://www.jednodijetevise.com  s nešto opširnijim uvodnim slovom.

 Vrijedi pročitati. Zaista vrijedi, jer 25 točaka programa demografske obnove sadrži u sebi neke
«vrijednosti» koje danas njeguje katolička Crkva u Hrvatskoj. One su ovdje, kako i
priliči Bakoviću, iznesene na karikaturalniji način nego što to čini većina klera, ali misli
vodilje su prepoznatljive.

 (Ovo je samo skraćeni osvrt, reklo bi se nogometnim rječnikom «na prvu» …)

 1. Totalitarna svijest

 (Wikipedia: «Totalitarizam je koncept koji se koristi radi opisivanja političkoga sustava
gdje država kontrolira svaki javni i privatni život.»)
«Svi u Hrvatskoj (Crkva, Država i mediji) moraju razraditi programe protiv sadašnje
prakse hrvatskih obitelji s dvoje djece, tzv. "Zwei Kinder System".»
«Uz svaku župu treba sagraditi dječji vrtić i dati časnim sestrama da ga vode.»
«Ima ih koji se zbog niskih motiva ne odlučuju za brak. Zato neženje treba oporezivati, a taj
novac od poreza neženja usmjeriti na populacijsku politiku.»
«Netko bi se u Hrvatskoj trebao pozabaviti idejom o izgradnji domova za mlade, u kojima bi se
brojni naši mladi sastajali i družili bez droge, alkohola i drugih zala.»

 Program je u cjelini usmjeren protiv zdravog razuma i ljudskih prava, a ovih nekoliko izdvojenih
rečenica ilustrira do koje razine Crkva želi utjecati na privatnost i slobodno odlučivanje. 

 Ovo nije samo stav ridikuloznog don Bakovića već je samo razrađeno ono što je izjavio
uzoriti kardinal Bozanić u studenom 2008:
“Ženidba i obitelj nisu neka privatna stvarnost koju svatko za sebe može slobodno
oblikovati.”  

 2. Nerazumijevanje demokracije

 Od podanika posljednje apsolutne monarhije u Europi ne bi se niti moglo očekivati razumijevanje
demokracije (iako se oni i na tom polju osjećaju pozvanima i kompetentnima dijeliti lekcije).
 Možda najkomičniji i samim time i dovoljan za pojašnjenje teze o nerazumijevanju osnova
demokracije je ovaj Bakovićev prijedlog:
«Treba donijeti zakone prema kojima će i djeca imati pravo glasa, razumije se preko svojih
roditelja. To znači da bi jedna obitelj s petero djece imala sedam glasova.»

 3. Nacionalizam i ksenofobija

 Nacionalizam može imati i pozitivne konotacije, međutim cijeli Bakovićev program dodatno je prožet
i ksenofobijom što sve zajedno daje teško probavljivu smjesu.
 U nekim točkama ksenofobija je izražena tek kroz aluzije …
«…Njima je svejedno hoće li u tim stanovima sutra živjeti Hrvati ili Kinezi.»
… ali ima i vrlo otvorenih stavova:
«Treba donijeti nove zakone koji bi bili samo i isključivo za dobrobit hrvatskoga naroda. Svi
zakoni koji daju prednost, prioritet i povlastice nacionalnim manjinama – a na štetu
nacionalne većine – treba ukinuti.»

 Zanimljivo je podsjetiti kako «katolička» znači «univerzalna». (Ali,
poznato je i to da naši isprazni ateistički umovi ne znaju teološki razmišljati
i zaključiti da «crno» zapravo znači «bijelo»).

 4. Diskriminacija žena

 Ništa novo, poteže se od Biblije do današnjih dana – žena prvenstveno služi za
rasplod, zatim udovoljavanju mužu, a može još i raditi ako baš želi.
«Hrvatski sabor hitno treba usvojiti zakon o majci odgojiteljici, tj. da svaka majka sa
četvero ili više djece dobije status majke odgojiteljice pa tako i državnu plaću na razini
svojih kvalifikacija. Majka ne mora raditi nego, ako želi, može ostati kod kuće i odgajati djecu.
Sve prema slobodnom izboru. Majka koja želi raditi može izabrati radno mjesto, ali ako želi ostati
kod kuće – treba joj osigurati i tu mogućnost.»

 Don Baković velikodušno ostavlja ženi mogućnost zaposlenja … za čime čezne svaka ona
koja ima četvero ili više djece i idealnog muža iz sljedeće točke koja je naslovljena
«Pater familias – glava obitelji»:
«Muškarac koji ima svoju obitelj trebao bi imati prioritet pri zapošljavanju.
Ni jedan otac obitelji ne smije biti bez posla. Država mu mora pronaći posao. Treba nastojati da se
majke oslobode rada kako bi bile doma s djecom, a da se očevima poveća plaća kako bi obitelj mogla
pristojno živjeti od jedne, očeve plaće. Otac na poslu, majka u kući! To je ideal koji Hrvate
također može spasiti od izumiranja.»
«Sramota je i teška neodgovornost naših političara (koji su pobijedili na
izborima, izvojevali hrvatsku državu i kasnije pobijedili u Domovinskom ratu) da nemaju hrabrosti
ukinuti onaj komunistički zakon o pobačaju iz 1977. Taj zakon Hrvatski sabor mora hitno staviti
izvan snage!»

 U crkvenim krugovima neizmjerno zgražanje izaziva i sama pomisao da bi žena mogla odlučivati o
svome tijelu. 

 5. Nerazumijevanje stvarnosti

 U nekim točkama programa očituju se posljedice dugogodišnjeg života u virtualnom svijetu i
nerazumijevanje realnosti.
«Treba tražiti da Država od cjelokupnoga državnog proračuna 12% izdvoji za realizaciju ovoga
projekta …»

 Zapravo, ovo je u redu. Smije se svašta tražiti, pitanje je samo može li se i od kuda
dobiti.
«Prednosti u privatizaciji treba dati obiteljima s brojnom djecom! Neka obitelji s brojnom
djecom u svemu imaju povlastice!»

 Ideja odražava duboko poznavanje gospodarstva i poduzetništva … iako kad bolje
razmislim, cijela privatizacija iz 1991. kao da je i rađena po nekom sličnom modelu, a rezultat je
poznat.
«Hrvatskom seljaku vratiti dostojanstvo, čast i bogatstvo! Kada hrvatski seljak bude bogat,
onda će i Hrvatska biti gospodarski bogata i zdrava!»
«Obiteljima s troje i četvero djece trebala bi se na tržištu omogućiti kupnja većih
stanova, a obiteljima s petero i više djece država bi trebala sagraditi obiteljske
kuće.»

 Izvrsno, čak i genijalno! Istina, za sada imamo Bakovićeva idejna rješenja, još samo
treba riješiti tehničke pojedinosti. 

 6. Nepoštivanje Ustava Republike Hrvatske

 Cijeli program obiluje protuustavnim prijedlozima, ali to nije ništa čudno kada znamo da je
kreativan odnos prema svjetovnim zakonima konstanta crkvenog djelovanja – nekako su joj
najmiliji oni ugovori s Vatikanom koji se moraju poštivati, dok ostali vrijede od zgode do
zgode.
 Evo nekoliko rečenica iz Ustava koje imaju veze s Bakovćevim programom:
“Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo,
socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode
i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše
su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.»
“Državljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike Hrvatske niti mu se može
oduzeti državljanstvo…”
“Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože,
spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu,
imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
 Svi su pred zakonom jednaki.“
„U Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.”
„Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog
života, dostojanstva, ugleda i časti.“
„Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na
nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.“

 Na kraju, jedna zanimljivost:
 u vrijeme saborske rasprave o MPO svećenici su se trudili dokazati da neplodnost nije bolest
– već spomenuti don Kaćunko je neplodnost vrlo kršćanski ismijao
(http://angelo1.blog.hr/2009/07/index.html, objavljeno 19.07.2009.), a don Baković predlaže ovo:
«23. KLINIKA ZA LIJEČENJE NEPLODNOSTI
 U Zagrebu, u naselju Remetincu, davno se počela graditi velika klinika, a radovi godinama stoje.
Zašto se radovi na toj klinici ne bi završili, a klinika preuredila u nacionalnu
kliniku za liječenje neplodnosti?!
 Zastrašujući je podatak da je gotovo 30% mladih u Hrvatskoj neplodno. Ta bi klinika značila
velik dobitak za demografski preporod Hrvata!»

 Obojica kvalificirani tumači vječnih i apsolutnih istina … ali kome vjerovati?!

 Kako je bilo najavljeno na stranici http://www.jednodijetevise.com/, 23. svibnja ove godine trebalo
je biti održano savjetovanje o predloženom programu.
 Nisam uspio pronaći izvještaj ili osvrt na savjetovanje, a baš bi me zanimalo koji su
bili sudionici i kakve su bile rasprave.
 Bilo bi zanimljivo znati i tko financira ovu Bakovićevu udrugu

“Svakog dana, afera nova”, moto je kojim nam naša “elita” — pretežno neprincipijelna koalicija HDZ-a (sa satelitima) i RKC-a — odvlači pažnju. Tako još malo tko danas priča o srednjevjekovnom Zakonu o MPO, na kojeg nas u nastavku podsjeća čitatelj Ajgor.

Ministar Milinović će uvesti smrtnu kaznu?

Jedan od najžešće kritiziranih članaka zakona o MPO je onaj o zabrani zamrzavanja zametaka. No sve kritike, uključujući i one stručne, Milinović & Co. odbacili su tvrdeći da život počinje trenutkom začeća, a kako se metodom zamrzavanja zametaka ne iskoriste svi zameci, već neki i propadnu, to je po njihovoj interpretaciji zapravo ravno ubojstvu… kao što je to i abortus, kažu oni.

Ovaj stav HDZ-a potvrdio je Milinović i u intervjuu Jutarnjem listu od 20.08. (Milinović: Bio sam dovoljno lud i naivan da donesem zakon):

Zabrana zamrzavanja zametaka, kaže Milinović, odraz je stava njegove stranke koja vjeruje da život počinje začećem.

Na stranu sada što se jedan liječnik, kojemu bi znanost trebala biti default, poziva na vjerovanje… zbunjuje zapravo nastavak:

- No, ako se pokaže da je pao broj djece začete medicinskom oplodnjom, ja ću osobno za godinu dana promijeniti zakon i dozvoliti i zamrzavanje ako bude potrebno – najavio je Milinović.

Da, da, zanimljiv je ovaj faraonski način izražavanja: on će osobno promijeniti zakon i on će dozvoliti i zamrzavanje… Ali, osim stila zanimljivo je i ovo:

Metoda zamrzavanja zametaka koju je HDZ odbacio zbog  činjenice da zapravo “ubija” neke zametke, može biti vraćena pod uvjetima koje on, ministar Milinović bude smatrao valjanima!

E sad, ako uvažimo gorespomenuti stav njegove stranke, govori li Milinović o potencijalnoj legalizaciji ubojstva? Ili bismo na to mogli gledati kao na uvođenje smrtne kazne?

I tko je Milinoviću dao za pravo da se igra Boga određujući pod kojim uvjetima će se smjeti ubiti?

S nestrpljenjem očekujem reakciju Kaptola i Glasa Koncila…

Komentari by Charon

Izvrno primijećeno, a ja bih se još osvrnuo na nastavak teksta u Jutarnjem (moje boldanje):

Jedna je od novosti da će svaka ustanova morati imati posebno educiranog pravnika i psihijatra ili psihologa, koji će savjetovati parove i izdavati im pismene potvrde o savjetovanju.

- Povjerenstva za medicinsku oplodnju, koja su uvjet za licencu, morat će u sastavu osim ginekologa, biologa i genetičara, imati i psihologa i pravnika. Važno je da par u jednom danu na jednome mjestu obavi sve konzultacije i dobije potvrde – kaže ministar.

Dakle, ustanove si neće moći “posuđivati” stručnjake ili plaćati vanjske suradnike, nego će za stalno trebati zaposliti psihologa ili psihijatra (što za zdravstvene ustanove još i ima smisla) i pravnika! To valjda ide ruku pod ruku s odlukom (od prije par godina) da bolnice trebaju plaćati i svećenika. Čini se da ministar Mengelinović u bolnice uvodi model zapošljavanja iz HŽ-a i HEP-a.

Nastavak je još i bolji:

Pred istim povjerenstvom, tvrdi ministar, par će se morati izrijekom izjasniti koliko zametaka žele da se ženi vrati u maternicu. Zakon kaže da se mogu oploditi najviše tri jajne stanice te se isto toliko njih može vratiti u maternicu. Međutim, zbog velike mogućnosti višeplodnih trudnoća, koje su rizične i za ženu i za djecu, Europska udruga za humanu reprodukciju preporuča da se ženi vrati samo jedan zametak.

- U tom slučaju žena treba reći da želi samo jedan zametak pa će stručnjaci oploditi samo jednu jajnu stanicu – poručuje ministar. Na opasku da je tehnički nemoguće odabrati samo jednu jajnu stanicu i biti siguran da će biti uspješno oplođena, ministar uzvraća: stručnjaci to mogu. Ostale stanice će biti zamrznute.

Jajna stanica je, tvrde stručnjaci, osjetljiva i nakon odmrzavanja uspješnost oplodnje je tri posto. U svijetu u 30 godina rođeno je tek 600 djece iz odmrznute jajne stanice, a samo u Hrvatskoj lani rođeno je 150 djece iz zamrznutih zametaka.

Dakle, europski stručnjaci preporučaju jedan zametak, a kod nas će tu odluku morati donositi roditelji. Naravno, roditelji se neće htjeti igrati s onih 3% šanse i tako će tražiti dva ili tri zametka, povećavajući broj višeplodnih trudnoća i zapravo umjetno povećavajući Mengelinovićevu statistiku (i broj malih, od smrzavanja spašenih Katolika).

I, šlag na kraju, za vrlog ministra svi smo mi Mirko Zamorac:

- Slažem se da je to eksperiment, ali ide se naprijed – kaže Milinović…

Eto, čovjek jasno kaže da eksperimentira na vlastitom narodu, na nečemu što europske države imaju odavno proučeno i riješeno. Nadasve humano i katolički!

Pridružujem se Ajgoru u očekivanju reakcije Kaptola i Glasa Koncila…

Sat, 15 August – While everyone else in KL went to Sunway Lagoon for some MTV show, we were off to  Petronas Philharmonic Hall. It was her (miss agony aggie for the weekend) treat for my birthday…awww, sweet!

We had talked about never had the chance to catch anythin yet at the MPO, and since they were playing jazz, she didn’t need additional sugar to sweeten the deal. So off to my birthday treat!

Baby had ‘one gum too many” that day. So straight on, we were on the lookout for a place that serves good soup! How about Dome? Anyone been there lately?
Instead we went opposite, Chinoz!

A fusion of a dinner…french onion soup together with salmon tuna sushi and chicken mushroom pie. And illy coffee…how all coffee shud taste like (at least for non-coffee lovers)

Next…Jazz all the way from New Orleans. Hall was a beauty. Seats were right in the middle. Stage all set for a good time. Music was good too. Live music, always has its own charm. New Orleans Jazz was slightly different from the mainstream ones I hear. But entertaining in its own right. Slow beats to fast rhythm. Hands clapping, feet thumping. Trambones to clarinets from drums to the bass. Shiny golden instruments by well-suited men.
Thats Jazz@MPO for you…

Thank you Baby…

Danas je blagdan Velike Gospe. Vjerojatno najpoznatije obilježavanje tog blagdana događa se u Sinju, u spomen na pobjedu nad Turcima 1715. (detaljnije možete vidjeti na Wikipediji; ukratko: Turci zbrisali vjerojatno zbog dizanterije, pa Sinjani to pripisali Marijinoj slici koju su donijeli iz samostana u tvrđavu).

Kako to važno duhovno slavlje izgleda danas, u sekularnoj Hrvatskoj? Otprilike ovako:

Oko 80.000 vjernika posjetilo je danas najveće južnohrvatsko marijansko svetište Čudotvorne Gospe sinjske, a središnja vjerska proslava tradicionalno je počela procesijom s Gospinom slikom ulicama Sinja, u kojoj su sudjelovali svećenici, alkari i alkarski momci, pripadnici policije i Hrvatske vojske te vjernici.

…

Uz zahvale Majci Božjoj u svojoj propovijedi mons. Barišić osvrnuo se i na aktualno stanje u hrvatskom društvu.

Govoreći o važnosti obitelji istaknuo je kako je ona isključivo zajednica muškarca i žene. Spomenuvši problem niskog nataliteta u Hrvatskoj osvrnuo se i na zakon kojim se, kako je rekao, egoistične želje žele pretvoriti u legalizirana prava, a s druge strane već začetom ljudskom životu uskraćuje se to pravo.

…

Mons. Barišić također je rekao kako i radna nedjelja donosi više štete nego koristi, a na kraju propovijedi nebesku Majku Mariju zamolio je da nas “oslobodi straha od križeva u javnim prostorima naše Domovine i društva”.

…

Jedan od najvećih katoličkih blagdana, dan kada se obilježava navodno Marijino uznesenje na nebo (rekli bismo godišnjica smrti), mons. Barišić iskoristio je kako bi pričao o:

• homoseksualcima i njihovim zahtjevima da se njihovu ljubav ne diskriminira (što najvatrenije zagovaraju neke kršćanske (to je religija ljubavi) denominacije poput Katoličanstva),
• svjetovne medicinske zakone (srednjevjekovni zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji i legalnost abortusa u RH),
• reguliranje rada nedjeljom svjetovnim zakonima,
• pozive na poštivanje Ustava RH (oko uklanjanja vjerskih simbola iz javnih ustanova).

Ne znam kako Vama, no meni se ovo čini kao uvreda iskrenim vjernicima (ne onima koji su u Sinj išli po pivu i/ili na provod, nego onima koji zaista vjeruju u Boga i njegov nauk). Je l’ tako teško na Marijin blagdan pričati o njoj i njenom sinu?

I da objasnim mons. Barišiću: mi se ne bojimo križa. Za nas koji ne dijelimo Vašu opsesiju nekom od kršćanskih dogmi, križ nije više od dvije letve uz koje se veže mnogo brutalnih priča i stvarnih povijesnih krvoprolića.

Meni osobno ne smeta križ, nego oni koji taj križ i svoje srednjevjekovne stavove naturaju (i) nama koji s tom religijom veze nemamo. Pustite nas na miru, pa ćete vidjeti kako brzo nestaje “strah” od križa…

P.S. Živo me zanima je li mons. Barišić zaista rekao da je “obitelj zajednica muškarca i žene” (dakle, djeca tu ne spadaju) ili je ipak riječ samo o novinarskoj omašci…

CAVEMAN* News!

Override the Veto of a binding RTA refendum! (See other posts here also please)

Last week, the Gov. vetoed both the binding referendum and the money for roads in the Dane RTA legislation. Even Sen. Jon Erpenback (D) –Waunakee said, “Without the referendum in this I wouldn’t have supported the RTA being included in the state budget” (OK Senator, spearhead an override of his veto!)

http://www.madison.com/archives/read.php?ref=/wsj/2009/06/30/0906290246.php  (T) June 30, 09 WSJ- P.1 “Doyle veto of binding vote on tax criticized”

Is there anything you can do now?   YUP! Leave a comment on this blog! and…..

1) On our website are the Emails of County, state, Federal congressional members, the Federal Transit Authority- the money bags. One well written email to all of them from 200 people will get plenty of attention. Ask for an override in the Legislature of the vetoed binding referendum by your Assembly and Senators. (If you don’t know yours, the site will take you to them via your name, address, Zip from the official Wisconsin site.)

2) Or call, write or see your representatives. Get involved.

3) Send thegreattrainrobbery.org a check. The other side- our elected, appointed and paid officials and Transport 2020 staff and supporters – have spent $9 million of your tax dollars over the last ten years on selling you trains instead of addressing the real problem of traffic congestion. 

We are private individuals, unpaid, donate our time who self fund the web site and have had a few generous donors who donated some money to keep the web site going. (We’re talking “David vs. Government Goliath” here!)

4) We are looking for volunteers for 2 hour stints at the SAT morning Farmer’s Market on the Square to hand out literature, take names, phones and email addresses for the long fight ahead to educate and motivate people to pay attention to this top down billion dollar boondoggle that actually will make traffic congestion much worse if we are forced to pay for a train for a couple dozen of the Madison elites to ride once in awhile.

 As you know, the legislature passed bills encouraging RTA’s (Regional Transit Authority) in several areas of the state. The one for Dane county included a binding referendum that those in the Madison area Metropolitan Planning Organization  (MPO) would be able to vote for or against- likely in sometime in 2010. For info on MPO area that will be taxed for trains see:

http://www.madison.com/archives/read.php?ref=/wsj/2009/02/23/0902230025.php

FEB 23, 2009 WSJ: “Transit issue could go to voters in 2010″ Matthew DeFour. The map is not in the link.( Source for the map showing RTA boundary was from Madison Area Metroplitan Planning Organization) Be sure to read Dane County Towns Association President, Jerry Derr’s and Stoughton Mayor, Jim Griiffen’s comments in the article also. Here’s two guys with a back bone!

 The Governor’s Budget (don’t ask why it was in the budget) included an appointed, not elected RTA board that had this allotment that frankly would insure the “trainiacs” only would be selected to the RTA: Gov. 1, Dane Cty Exec 2, Madison Mayor 2, one each from Middleton, Fitchburg, Sun Prairie and one from the towns association.

 The folks who are already on board for trains would then have 7 of the 9 votes, with only Sun Prairie and the Towns Assoc. having a shot at opposition. (Even those two slots would fall in the “fat chance” category since these are all appointed – likely by the county board who’s majority are on record for trains would appoint only those smitten with trains and trolley syndrome.)  

 At the last part of March before the April 1 County Exec election cycle, Kathleen Falk also asked the Governor for money for roads, so the legislature provided 25% for roads of the extra sales tax collected for the RTA/ trains.  Many considered this just a sop to try to convince future referendum voters that roads would be upgraded to secure their votes.

(Look at past performance on county roads, (rated “F” for congestion, performance) stalling N. Mendota Parkway, Highway 12 to Prairie du Sac and the utter disdain for cars, roads and parking by the county Exec., county board and Mayor (Trolleyman) Dave. 

 The Gov. vetoed both the binding referendum and the money for roads in the Dane RTA legislation. County Exec Falk, Mayor Dave have publicly stated there will be a referendum-which they will tightly control and no doubt, write. 

* Dane Cty.Supervisor Stoebig at the Aug. 16, 2007 vote approving the resolution for ½ cent sales tax, an RTA for commuter rail for Madison called those in opposition not unlike Cavemen- Citizens Against Virtually Everything. So we adopted his slur against his own constituents.

* CAVEMAN stands for: Citizens Against Voting for Endless Madison Area Nonsense

Hari Senin (18/4) diadakan diskusi antar gerakan mahasiswa Islam di UGM. Diskusi yang awalnya saya pikir akan sepi (karena begitu minim publikasi cetak), justru secara tak terduga dihadiri oleh peserta yang berjubel. Bahkan, ruang seminar FISIPOL (yang notabene berkapasitas ± 100 orang) tak mampu menampung kelebihan kapasitas peserta tersebut.

Hmm… mungkin inilah kekuatan terselubung dari jaringan mahasiswa gerakan. Kita memang tidak perlu gembar-gembor publikasi, karena jaringan komunikasi “below the line” yang akan beraksi.

Nah, diskusi ini merupakan kelanjutan dari penulisan buku bersama berjudul “Dinamika Gerakan Mahasiswa Islam” yang ditulis oleh perwakilan 9 pergerakan dan organisasi Islam di Kampus. Pergerakan dan organisasi Islam itu antara lain: HTI, FOSDA, HMI-DIPO, HMI-MPO, KAMMI, IMM (gerakanku), PMII, Jamaah Shalahuddin, dan Jaringan Islam Kampus (JARIK). Dan, minus perwakilan dari JS, praktis semua perwakilan gerakan dan organisasi tersebut hadir pada diskusi kemarin untuk memberikan pemaparan.

Ternyata, diskusi ini memang lebih fokus pada profil organisasi masing-masing. Sedikit berbeda dengan harapan saya memang. Namun, memang itu lah isi buku tersebut. Walhasil, satu per satu perwakilan menjelaskan secara singkat profil gerakan atau organisasi masing-masing. Bagi saya dua hal yang menarik adalah, pertama, kehadiran Pak Eko Prasetyo selaku moderator. Beliau memang terkenal dapat membuat suasana forum apapun bergejolak (karena mampu hadir dengan guyon khasnya, yang seringkali asal ceplos). Selain itu, statemen dari rekan-rekan JARIK pun amat menarik bagi saya. Karena bagi saya mereka amat berani keluar dari mainstream gerakan lain. Di saat gerakan lain mengusung isu Islam sebagai suatu hal yang paripurna (baik secara substansial maupun yang hanya secara kemasan), mereka justru mendekonstruksi itu. Ya apalagi kalau bukan karena misi SEPILIS a.k.a. Sekularisme, Pluralisme dan Liberalisme yang mereka bawa.

Kalau mereka saja berani mengatakan hal yang “tidak benar”. Lalu kenapa kita harus takut mengatakan kebenaran?

Wallahua’lam, saya memang speechless untuk menghantam argumen-argumen mereka. Namun, saya bersepaham dengan Immawan Aris (Ketua Umum IMM UNY) untuk tidak bersimpati sedikitpun dengan pemaparan mereka. Lha, gimana lagi? Jelas ini sudah menyalahi aqidah kita sebagai seorang muslim. Seorang muslim harusnya meyakini bahwa Islam adalah agama yang benar, bukan paling benar. Karena sederhananya, bila semua agama itu dibenarkan maka secara otomatis tak ada yang namanya kebenaran itu sendiri. Nah, yang nanti perlu diperdebatkan itu bagaimana batasan kita berbuat baik terhadap non-muslim. Bukan, kebenaran Islam itu sendiri.

Alhamdulillah. di akhir diskusi ada seorang akhwat HTI yang memberikan komentar pedas akan pemikiran JARIK tersebut. Di situ dia menggunakan analogi sederhana tentang “kebenaran”. Bahwa kebenaran adalah suatu hal yang mutlak, bukan relatif. Kalaupun masih relatif maka masih ada porsi kebenaran intersubjektif yang diyakini oleh orang kebanyakan. Akan tetapi, saya berpikir bahwa sebenarnya ada kebenaran yang lebih essensial lagi yaitu kebenaran dalam perspektif Islam yang bersumber dari Al Quran dan Sunnah. Jadi, kita boleh saja mengutip referensi dari barat. namun jangan sampai kita terlalu mengagung-agungkan referensi tersebut, menganggapnya ilmiah, dsb. Sedangkan, di saat lain rujukan dari Al Quran, begitu kita sepelekan. Tidak adil bukan??

Alhamdulillah, dari diskusi ini, saya jadi yakin bahwa apapun gerakannya. Kita punya modal yang sama sebagai muslim, yaitu: fastabiqul khoirot. Dimana kita semua berkewajiban untuk untuk terus berlomba dalam berbuat kebajikan, kapanpun dan dimanapun itu. Setuju kawan-kawan?

Terus membaca, terus menulis, terus berdiskusi! LEDAKKAN!!

… czyli luźna uwaga o kryzysowym zapotrzebowaniu na superbohatera. A luźna uwaga jest taka, że mroczne sprawy i wielkie tajemnice roztaczają szczególnie mamiącą aurę właśnie w kryzysowych czasach. Poszukiwanie wzorców przybiera na sile, a idąc dalej tym tropem dochodzi się do superbohatera, do kogoś, kto da nadzieję, pomoże oswoić niepewną rzeczywistość, sprawi, że szary świat nabierze nowych kolorów, da nową jakość i… nie będzie Chocolateman’em.

W kryzysowym kontekście, z różną siłą podbijanym w mediach, nie dziwi wysp herosów, którzy szczególnie zdominowali repertuar kinowy. Ale … to, podobnie jak kryzys (i stonka), eksport amerykański (sic!). Nie podejmuje się rozwijać dalej tego wątku.

W opozycji do eksportowych wzorów stoi najważniejszy, europejski, festiwal komiksowy w Angouleme, który, prawie półtora miesiąca temu, zdominowany został również przez „superbohaterów”, ale dziecięcych.

Nie dziwą zatem nagrody:
- w kategorii Album Roku – Winshluss za Pinokia,

- w kategorii Grand Prix miasta Angouleme – Blutch, w Polsce wydana została jego Rozkosz,
- w kategorii Essentiel Jeunesse – Joann Sfar za adaptację Małego Księcia, do tej pory dał się poznać jako twórca Kota Rabina i Klezmerów.

Jakby tego było mało Nowy Teatr – duży + za mniej męczącą stronę internetową, serwuje sukcesywnie MPO (Miejska Powieść Odcinkowa). Więcej informacji na stronie teatru.

Poniżej fragment z odcinka 7 – autor: Bartosz Żurawiecki, komiks: Przemek Truściński.

I co dalej z tym fantem? Może …po prostu nie dajmy się ładnie opakowanemu eksportowi zza oceanu, a bliżej przyjrzyjmy mniej komercyjnym, bardziej ambitnym, realizacją. Taki truizm.

Rada: Poznaje się tylko to, co się oswaja. Mały Książe.