Czy to zdarzenie (pobicie pracowników Domu Studenckiego – dop. JJ) nie potwierdza słuszności zamontowania domach studenckich systemu monitorującego? Jak potwierdziła rzeczniczka uczelni, projekt taki istnieje, ale na drodze ku realizacji stoją ogromne koszty inwestycji. Montaż systemu w czterech „deesach” przekracza kwotę miliona złotych.

Ów cytat z wczorajszego “Miasta” kolejny raz dowodzi nieznajomości materii, na temat której się wypowiada (Pani A. Kowalska), i o której informuje się szeroką opinię publiczną (red. R. Czerwiński). Otóż w dniu przeprowadzania wspomnianej rozmowy, w Biuletynie Informacji Publicznej PK pojawiło się nic innego, jak… ogłoszenie o zamówieniu publicznym dot. “Dostawy i montażu systemu telewizji dozorowej CCTV w Domach Studenta nr 1, nr 2 i nr 3 Politechniki Koszalińskiej“. Obejmuje ono co prawda 3 z 4. DS (dlaczego? co z ostatnim budynkiem?), ale i tak to zmiana stanowiska o 180%.

Jak to jest, że tego samego dnia wdrożenie monitoringu jest problematyczne finansowo (słowa) i jednocześnie pieniądze przestają być problemem (działania)? Czy uczelnia w swojej polityce kieruje się dalekosiężnymi planami, czy opiera się na doraźnych rozwiązaniach? Dlaczego jedno odosobnione zajście ma determinować ich zwielokrotnienie w przyszłości? W jaki sposób kamery mają się przysporzyć do poprawy bezpieczeństwa?

Niedługo na blogu szerzej poruszę problem wpływu wszędobylskich kamer na poprawę bezpieczeństwa.

Preneseno sa drugog portala!

Na sjednici Skupštine Zvorničko-tuzlanskoj eparhiji bez naknade će biti dato 30 dunuma na lokalitetu ‘Pet jezera’…

Na sljedećoj sjednici Skupštine općine Bijeljina odbornici će odlučivati o dodjeli oko 30.000 kvadratnih metara, odnosno 30 dunuma zemljišta na lokalitetu Pet jezera pored Bijeljine, Srpskom pravoslavnom manastiru Svetog Vasilija Ostroškog u Bijeljini, metohu manastira Svete Petke, koji se na tom lokalitetu već gradi.

Budući da se volji vladike Vasilija Kačavende nije uputno opirati, očekuje se da će odbornici ovo zemljište, koje je vlasništvo 1/1 općine Bijeljina, svojom odlukom prepustiti Zvorničko-tuzlanskoj eparhiji bez naknade.

Kako je obrazloženo u prijedlogu, osnov za donošenje ove odluke je član 16. Zakona o prometu nepokretnosti u RS donesenom 1994. godine, kojim je regulirano da društveno-pravno lice može poljoprivredno zemljište van kompleksa otuđivati iz društvene svojine u korist Srpske pravoslavne crkve (SPC), bez naknade, uz prethodno odobrenje Vlade RS.

Na spomenutom zemljištu predviđena je izgradnja doma za stare i iznemogle osobe, te dječijeg obdaništa, koji će biti pod nadzorom SPC.

Inače, do sada je općina Bijeljina, uz saglasnost Vlade RS, dodijelila Zvorničko-tuzlanskoj eparhiji i vladiki Vasiliju Kačavendi oko 600 dunuma zemljišta.

Omiljeno izletište

Inače, lokalitet ‘Pet jezera’ je omiljeno izletište Bijeljinaca kojim je gazdovalo Sportsko-ribolovno društvo “Riba” i na kojem se održava tradicionalna manifestacija “Zlatni kotlić Semberije”.

p.s.

Hvala, drugarima ribolovcima. Izgleda nas je “polikita” nadglasala! Fino smo se družili, riblja čorba vam je fantastična ali polikite su vam stvarno KITE! I ništa više od toga! I sajam (poljoprivredni) vam je bio dobar ali kako očekujete da vam opet dođemo? Kako? Kako da nas privolite a da nas ne zakoljete?

A gdje su prognani bošnjaci?

Slavite i darujete nekog (Kačavendu), ko je blagosivljao granate upućene na Tuzlu! Na tuzlansku KAPIJU! I taj isti, nedodirljivi, šeta se gradom.

Neka vas je sram! Nema vjere u vas. Pogan jedna!

Odmaknite mobitel 2,5 cm od glave…

Ni jedna studija do sada NIJE NEPOBITNO DOKAZALA VEZU između KORIŠTENJA MOBILNIH TELEFONA I RAKA  ALI…

Mobilni telefoni zrače!

S ovom ste činjenicom sigurno dobro upoznati. Razlog tome je vrlo jednostavan! Da ne zrače ne bi ni mogli raditi  jer se naši digitalizirani glasovi između mobitela i najbliže bazne stanice prenose radio valovima ili elektromagnetskim zračenjem.

Bez previše tehničkih termina, napomenimo da frekvencija rada mobitela spada u tzv. nejonizirajući dio EM spektra, što znači da ljudski organizam na takvo zračenje reagira samo zagrijavanjem.

Kraći radio valovi, od UV zraka (npr. rendgensko i gama zračenje) puno su opasniji po žive organizme jer izazivaju promjene na atomskom i molekularnom nivou.

Osim toga, izlazna snaga mobilnog telefona je tek par wati. Za ljudsko je zdravlje kudikamo opasnije snažnije zračenje dalekovoda, mikrovalnih pećnica, tv i radio odašiljača, baznih stanica, radarskih stanica itd.

Kontraargument je u ovome slučaju tipičan! Da, reći će protivnici nove tehnologije ali mobitel prislanjamo uz uho, za razliku od dalekovoda i mikrovalnih peći!

Eksperiment dug 20 godina

U posljednje smo vrijeme bombardirani raznim pričicama o štetnosti korištenja mobilnih telefona. Sigurno ste čuli pokoji savjet o štetnosti nošenja mobitela u džepu hlača, ili kuhanju (kokošjih!) jaja jednosatnim razgovorom?

Ako niste, vjerojatno ćete skoro čuti kako je “snaga stotinu mobitela” jednaka snazi ozloglašene mikrovalne pećnice ili rezidualnome zračenju tla u ukrajinskome Pripjatu.

Do sada nije uspješno provedena studija koja bi nepobitno dokazala vezu korištenja mobilnih telefona i raka  jer jednostavno nema dovoljno podataka. Najdalje su otišli Danci, koji su dvadeset godina pratili 420.000 korisnika, pri čemu nije zabilježena povećana stopa smrtnosti od malignih bolesti.

Malo je poznata činjenica da je ljudsko tijelo, radi prosječne visine čovjeka, pet puta više prijemljivo za zračenje televizijskih odašiljača i FM radio stanica nego za RF zračenje mobilne bazne stanice.

Kao konkretna mjera zračenja mobilnih telefona uveden je SAR (Specific apsorption rate, ili specifična stopa apsorpcije), izražen u watima po kilogramu težine. Imajući na umu da je u Europi gornja granica SAR-a 2,0 w/kg, mobiteli su neškodljivi, jer trenutno najzastarjeliji modeli ne zrače preko 1,9 W/kg.

Internet naprosto vrvi web stranicama sa SAR indeksima za sve postojeće modele. Ipak, i od takvih se zračenja možemo zaštititi na više načina. Prvi i najdjelotvorniji je samo načelo korištenja ALARA, “As Low as Reasonably Achievable”.

U prevodu – što je kraće moguće. Korištenje mobilnoga telefona shvatite kao nužno zlo a ne zabavu. Kako se ovoga pravila sigurno nećete pridržavati, čitajte dalje. Mobilni telefoni opasni su po mozak jer su naslonjeni na uho. OK – jednostavno ih udaljite od glave slušalicama ili modernom Bluetooth naušnicom.

Pri tome treba imati na umu da se i Bluetoothom ostvaruje radio veza od slušalice do mobitela. Iako se radi o puno manjoj izlaznoj snazi dometa tek desetak metara, zračenje je ipak prisutno. Puno je zdravije korištenje žičanih handsfree slušalica ali se onda morate pomiriti sa groznom činjenicom da nitko neće vidjeti koji “mobić” koristite dok vozite…

U posebnu ezoteričnu skupinu spadaju čipovi, oklopi, štitnici, košuljice, magične trakice, phone guard, EM shield kutijice, elektro-grudnjaci i slične marketinške smicalice kojima se korisniku obećava zaštita od zračenja. Efikasnost takvih spravica je, blago rečeno, upitna. Od zračenja će vas spasiti koliko i Čang-Šlang čaj Džirlo djevojku od debljanja…  a možda i neće.

Mobiteli nisu za djecu?!

Želite li jednostavnu i brzu zaštitu, tokom razgovora odmaknite slušalicu za dva i pol centimetra od glave. Time ćete smanjiti zračenje mozga na 1,5 % od onog nivoa koji biste primili da uobičajeno prilijepite mobitel na uho.

A još je besplatno! Ako ste u području slabe pokrivenosti signalom, pričekajte s pozivom i pronađite područje bolje pokrivenosti. Isto tako, radije telefonirajte bliže prozoru ili vani, nego u zatvorenim prostorima. I na kraju, ne dajte mobilne telefone djeci u ruke.

Oni jesu lijepi statusni simboli i zgodni alati za lociranje klinaca na igralištima, ali dječji je organizam triput podložniji svim vrstama radijacije od odrasloga. Počnu li djeca rano s korištenjem, čeka ih znatno duži vijek i izlaganje relativno novom i neistraženom fenomenu.

Tata, mama, kupite mi mobitel!

Trebaju li djeci mobilni telefoni? Kada su dovoljno “veliki” da dobiju mobitel na korištenje? Ta, i još mnoga druga pitanja muče vjerojatno sve roditelje. S jedne se strane mobilni telefon nudi kao praktički besplatno sredstvo nadzora najmlađih. Nešto o čemu su starije generacije mogle samo sanjati.

 Telefonska veza bilo gdje i bilo kad djeci ali i roditeljima daje dozu sigurnosti. U nevolji, najmlađi često umjesto nepoznatih osoba koriste mobitel. Osim toga, djeca se korištenjem tih malih multimedijalnih računala uče novim tehnologijama, slušaju muziku, dopisuju se, fotografiraju…

Druga strana medalje nije nimalo sjajna! Djeca su (osim samim zračenjem uređaja i često prekomjernim korištenjem) ugrožena sve prisutnijim mobilnim bullyingom ili su žrtve kradljivaca privučenih skupim i prestižnim (“čiji je bolji?”) gadgetima.

Udarci virtualni ali bolni

Zlostavljanje preko mobitela poprima upravo zastrašujuće razmjere. Djeca su često meta maltretiranja zastrašujućim porukama vršnjaka. Ono što se prije rješavalo “šakama” puno je perfidnije i bolnije a žrtva nije sigurna ni u vlastitoj kući (“od poruke ne možeš pobjeći”), dokle god je telefon uključen.

Djeca opremljena mobitelima sve su češće žrtve pedofila, koji se služe njima jednako kao i internetom. Moderni mobiteli, opremljeni kamerama i sposobni za brz prijenos podataka, često služe kako mamac za slanje lažnih fotografija.

Ovaj je simptom svjetskih razmjera prepoznat u Skandinaviji i Japanu, gdje su ultrabrze mobilne 3G komunikacije dio svakodnevice. Upravo u Japanu je zabilježen porast seksualnoga zlostavljanja najmlađih (gotovo 300%) a gotovo po pravilu počinitelj prvi korak sa žrtvom uspostavi mobitelom. Virtualno širenje digitalnih sadržaja čini problem ucjena i poniženja teško rješivim.

Nije neuobičajeno da se u srednjim školama tajno snimaju razgovori ali i razni ekscesi, sukobi, pa čak i spolni odnosi. Žrtve obično bivaju ucijenjene ili javno podvrgnute ruglu! Dovoljno je samo nekoliko trenutaka za upload i digitalni je zapis zauvijek dostupan “negdje na webu”!!!

Zvonjava na časovima nastave

Muku muče i fakultetlije iako varanje na ispitima nije strano ni predakademskoj dobi. Kamere visoke rezolucije na novim se mobitelima podrazumijevaju pa je sadržaj ispita lako slikati i poslati “na obradu” a rezultat se vraća preko SMS ili MMS poruke.

Drugi koriste male Bluetooth slušalice kako bi komunicirali s doušnicima izvan učionice. Na kraju, čak i kada ne “švercaju” zadatke, mobiteli na satu najčešće rade ono što najbolje znaju. Nesnosno zvone, što će potvrditi svaki nanervirani profesor. Imajući sve navedeno na umu, lako je shvatiti zašto postoji nacionalni koncenzus oko pitanja je li mobitelu mjesto u školi.

Kratko i jasno. Ne!

 Broj mladih korisnika mobilnih uređaja je u stalnome porastu. Po istraživanju Eurobarometra, 90 % tinejdžera, više od 70 % djece do 12 godina, te 23 % sedmogodišnjaka ima mobitel! Finska studija “Save The Children” pokazala je kako gotovo trećina maloljetnika smatra da im roditelji ne znaju ništa o njihovu korištenju mobitela, posebno kod prepaid usluge.

Tako su, uz pornografiju, bullying te grooming (upoznavanje starijih osoba s djecom preko mobitela), djeca izložena i ekonomskoj zloupotrebi jednostavnim “nabijanjem” računa putem multimedijalnih, njima prilagođenih usluga! Ko bi odolio najnovijim melodijama, slikama ili igrama za download?!

Na našem tržištu, nažalost, nisu dostupni posebni mobilni telefoni za najmlađe korisnike, kakvi su npr. britanski Teddyfone u obliku medvjedića, ili Firefly. Ovakvi uređaji dizajnom omogućuju “parental lock”, kontrolu roditelja nad biranjem i odgovaranjem na nepoznate brojeve.

Naša praksa je takva da djeca dobivaju mobilni telefon “na korištenje” već do četvrtoga razreda tj. u dobi od 9-12 godina. U pravilu im je zabranjeno nositi uređaj u školu a koliko najmlađi postaju opterećeni statusnim simbolom, govori izjava jednoga devetogodišnjaka, koji se majci požalio da mu se prijatelji rugaju jer “njegov mobitel jedini u razredu nema – Bluetooth”.

Nakon cijelog niza ovisnosti (alkohol i droga prije svih) mlade generacije širom našeg planeta suočavaju se s još jednom, ovisnošću o – mobilnom telefoniranju.

 Povremeni slučajevi još uvijek nemaju obilježja pravde epidemije ali ih je svakim danom sve više.

Posljednji u nizu na koji je javnost bacila oko jest slučaj dvoje tinejdžera u Španiji koji su primljeni u kliniku za mentalne bolesti kako bi se riješili ovisnosti o svojim mobitelima.

Na bolnički tretman i razgovor s psihijatrima doveli su ih sami roditelji nakon što su posljednjih nekoliko sedmica zapazili “čudno ponašanje svoje djece”, prije svega nemogućnost izvršavanja svakodnevnih obaveza koje su bile pred njima.

Ni u kući, a ni u školi neimenovana djeca (u dobi od 12 i 13 godina) nisu imala želje ni za čim drugim osim za “druženjem” s mobitelom…

YouCam / TiKam
Community Intervention / skupnostna intervencija

Author / avtor: Igor Štromajer
intimate mobile communicator / intimni mobilni komunikator
Intima Virtual Base / Virtualna baza Intima

Design and Webmastering  / oblikovanje in skrbništvo spletnega mesta: Renderspace d.o.o.

Curators / kustosinji: Zdenka Badovinac, Bojana Piškur – Moderna galerija Ljubljana (Museum in the Street)

Co-production / soprodukcija
Moderna galerija Ljubljana (Museum in the Street)
Renderspace d.o.o.
Virtualna baza Intima

Ljubljana, September 2008

TiKam je koncipiran posebej za projekt Muzej na cesti Moderne galerije Ljubljana, kustosinj Zdenke Badovinac in Bojane Piškur.

#

YouCam
Community Intervention

www.TiKam.si

Spot and map surveillance cameras in Ljubljana!

YouCam is a community project addressing the residents of and visitors to Ljubljana, inviting them to join in a research project that involves locating surveillance video cameras in public places and mapping the video surveillance systems in the city.

Photograph surveillance cameras in Ljubljana and their views!
Monitor surveillance cameras!
Monitor the ones that monitor us!
Return the gaze of the surveillance cameras!

How to participate?

1. Spot a surveillance camera in Ljubljana and make a detailed record of its location.

2. Photograph the camera and its perspective with your camera or your cell phone (stand as close as possible to the camera and photograph the camera’s view).

3. Upload the two photos to the YouCam/TiKam website and fill in the form with the information on the camera’s location.

#

Museum in the Street – The catalogue of the Museum in the Streets now available

23 September – 19 October 2008
Project’s opening: Tuesday, 23 September 2008

Participants:
Alterazioni Video, Velibor Barišić, Jože Barši, Ajdin Bašić / Žiga Testen, Viktor Bernik, Sezgin Boynik, Jasmina Cibic, Ibrahim Ćurić, Andreja Kulunčić, Said Mujić, Osman Pezić; Vadim Fiškin, Dejan Habicht, Jeanne van Heeswijk, Minna Henriksson, Ištvan Išt Huzjan, Irwin, Gal Kirn, Miklavž Komelj, Gašper Kralj, Tanja Lažetič, Polonca Lovšin, Nebojša Milikić, Jaša, Novi kolektivizem, Cesare Pietroiusti, Anja Planišček, Tadej Pogačar, Marko Pogačnik, Marjetica Potrč, Marija Mojca Pungerčar, Franc Purg, radioCona, Renata Salecl, Sašo Sedlaček, son:DA, Zora Stančič, Mladen Stropnik, Kateřina Šeda, Nika Špan, Igor Štromajer, Tomaž Tomažin, Endre Tót, Matej Andraž Vogrinčič.

Curators: Zdenka Badovinac, Bojana Piškur

The project presents the specific features of Ljubljana from a different angle by redefining the concept of art in public spaces. The first to focus on art interventions in public spaces in Slovenia was the artists’ collective OHO; this still remains to be researched using contemporary methodology, and critically reflected. Museum in the Street project attempts to do this by focusing on the representations of the city, urban identity, exploring / mapping the city, interventions in the city, urban visions.

With the new global order and the ensuing different conceptualization of space, public space has literally disappeared. We are faced with a new spatiality, which cannot be categorized in the same way as before. There is no longer a single public space; now it is divided into spaces of various identities that are not based only on positivism, but include also a negative component. Negativity is understood in this context as a part of the identity of a given social group, and the antagonism which characterizes its identity also prevents it from becoming enclosed in itself.

In the context of the Museum in the Street project, artists, theoreticians and activists will explore and intervene in the so-called urban antagonisms, that is, those aspects of the city that are both present and at the same time invisible, marginalized, repressed, making them in this way visible in a new, artistic context. The project has three main topics: urban extremes (psychological particularities of the city – trash, diseases, sexuality, crime, rumors/gossip), urban margins (parallel strategies of survival, self-organizing practices, migrants, workers’ hostels, prisons) and urban antagonisms (partisan monuments and modernist architecture).

More info: Adela Železnik (Moderna galerija Ljubljana), 01/2416808, adela.zeleznik@mg-lj.si

#

Že zadnjič sem napovedala, da moje srečanje z vesoljcem in črnim bikom verjetno ni bilo zadnje. Nisem se motila.

Prišla sta in mi servirala čudno zgodbo o občutku nadzora od Nekje zgoraj. Ker nisem hotela verjeti, sta mi postregla s fotodokazi.

Vesoljec (recimo mu Roki Modri) je kot ponavadi stikal za novostmi na tem čudnem planetu, iskal čudovite zelene pošasti in se brigal za stvari, ki ga sploh ne bi smele brigati.

Njegov zvesti črni bik Veliki črni bik je pozorno motril okolico, da bi Rokija Modrega ob prvem znaku nevarnosti ponesel na varno. Naenkrat je njegovo prazno-črno oko uzrlo res čuden prizor. Rokiju Modremu je s pihom namignil, naj se potuhne, ker se obeta nova vznemirljiva dogodivščina, ki jo morata povedati Sparkici, tako željni vznemirljivih stvari. Tako Roki Modri kot Veliki črni bik sta se skrila…

Dva vojščaka, zavoljo preprostosti zgodbe jima recimo Bakreni in Srebrni, sta splezala na za njiju določen stražarski položaj.

Bakreni: Ne vem, kaj se dogaja z menoj. Zadnje dni imam tako trda kolena.
Srebrni: Kaj ne poveš… Res zanimivo, tudi mene dajejo kolena. Tako trda so in tako neupogljiva. Starava se, sablja moja.
Bakreni: Veš kaj? Ne morem se znebiti občutka, da naju nekdo opazuje. Nekdo od Nekje Zgoraj…
Srebrni: Bi rekel, da ni res, vendar imam isti občutek

Bakrenega in Srebrnega občutek ni varal. Za njunim hrbtom so trije člani plemena NigabloInNebo, vse tri smo zadnjič lahko opazovali v akciji Kako fentati zadnjega dinozavra, možganili o tem, kako bi Bakrenemu in Srebrnemu zagodli. Njihove ženske so jih namreč spravile na rob Razuma pred prepadom Blaznosti. Po čudnih kanalih so izvedele za njihovo mehko plat in dobrosrčnost ob peripetiji s poslednjim dinozavrom, kar jim nikakor ni bilo povšeči. Napele so jim ušesa in jih poslale na kazensko misijo. Kazenski misiji primerno razpoloženi so Irokezar (vodja trojice), MamSulico in TudiJazSemNašelSulico razglabljali v skrivališču…

Irokezar: Srce se mi para, ko ju (Bakrenega in Srebrnega) gledam, vendar je zdaj prelepa priložnost, da ju prestrašimo. Ajd, gremo!
MamSulico: Slab občutek imam glede izzivanja usode z godenjem. Še zdaj imam migrenske napade zaradi Ženkice. Kako mi jih bo šele napela, če bo slišala, da smo Bakrenemu zagodli. Mislim, da Ženkica ljubimka z njim. Nimam dokazov, a vem, da je res. Pa še nek čuden občutek imam…
TudiJazSemNašelSulico: … občutek, da nas nekdo od Nekje Zgoraj gleda?
Irokezar: Mevži! Čeprav… tudi mene obdaja nerazložljiva vibracija gledanja od Nekje Zgoraj?! :|

Ženkica, ki TudiJazSemNašelSulici ni zaupala, je preventivno sledila Bakrenemu in Srebrnemu, da bi preprečila morebitno katastrofo. Čeprav je vedela, da benigno ljubosumje TudiJazSemNašelSulice ne more škodovati Bakrenemu, ji notranji nemir ni pustil spati. Bala se je, da jih je morda zadnjič preveč napela TudiJazSemNašelSulici in da mu lahko nekega dne poči film. Ždela je na skali in opazovala celotno dogajanje. Čez čas jo je začela motiti slutnja, da jo nekdo opazuje… Nekdo od Nekje Zgoraj.

Velikemu črnemu biku je bilo dovolj čakanja in nesmiselnega občutka, da nekdo od Nekje Zgoraj tako grdo manipulira z njim. Jezno je zapihal in zapuhal, skopal s kopiti, Roki Modri je prilezel iz skrivališča, se povzpel nanj in že sta oddrvela. Ženkica v zamaknjenosti ni opazila, da je Veliki črni bik pobral Rokija Modrega. Še naprej je skrbno spremljala dogajanje…

Kaj se je zgodilo po odhodu mojih vrlih spremljevalcev nezaslišano razburljivih dogajanj, se ne ve.

Ne še. Do naslednjič!