Izvor: Vijesti

Oni testiraju granice i u sudnicama i na fakultetima i u kafanama. Malo im je ovo dosadašnje, jer moć nije moć ako se ne kezi svima u lice. Moć traži pokazivanje i dokazivanje. Moć hoće da se čuje i da se pamti. Moć zahtijeva postojanje „nemoćnih“. Ona bez njih ne može. I to je njena najveća slabost.

Počnimo, kao Kant nekada, od drveta koje pada u šumi. Ako nema nikoga da ga čuje, da li ono pravi zvuk? Počnimo, kao Frojd nekada, od patoloških sadista. Oni vole da pričinjavaju bol. Ali ako nema onih koji vole da im je bol pričinjen, ako nema mazohista, mogu li sadisti opstati? Počnimo, dakle, od toga da promjena svijesti vodi promjeni društveno-političkih odnosa. I neka nam to bude ideja vodilja.

Prisjetimo se stare kineske priče o selu koje živi u podnožju velike planine. Ona mu zaklanja sunce, i sva djeca rastu rahitična. Onda jednoga dana najstariji među seljanima krenu put planine sa gvozdenom kašikom u ruci. Drugi ga gledahu u nevjerici, zar sa kašikom da pomjeri planinu? A on se okrenu i tada im reče – „Znam da neću uspjeti, ali neko mora da počne.“

A gdje su naše „sijede“ glave? Ako su „intelektualne,“ onda te glave krotko čuče u predvorjima režimskog trezora. I kad to, kojim slučajem, nisu, i onda kradu bogu dane uz mizerne i ponižavajuće penzije, usput pretvarajući u živo blato i budućnost svojih unuka. Jer što je crnogorski režim? Uronjen u smrdljivu smjesu surovosti i pohlepe, on je porodio Crnu Goru bezakonja i samovolje koja ne samo da zaklanja sunce, nego bez dileme – preko Pobjede, Dnevnika 2 i njihovih nekoliko prikrivenih medijskih satelita – tvrdi da je ona sunce. I da se svijet okreće oko njega. I Njega.

Postojalo je vrijeme kada je i Noriega mislio da može prevariti velike sile. I Milošević je bio njihov „faktor“ mira i stabilnosti na Balkanu. „Čistu košulju“ su otrcali, pa su ih brzo „pelcovali“ i zatvor im odredili kao posljednje zemaljsko boravište. Autoritarni lideri malih država su za velike sile samo maramice za išmrkavanje sopstvene koruptive sline. A ko slinu vraća natrag u džepove?

Logično je – zašto bi inostrani centri moći uvažavali Crnu Goru, ako je njena vladajuća politička elita godinama mrcvari, razara i za sobom ostavlja sprženu zemlju? Može li se u isto vrijeme drugovati sa licima sa Interpolovih potjernica i sa demokratskim svijetom? Mogu li uspostavljati evropske standarde oni kojima su metode razmišljanja i djelovanja, kao i sam način života, antievropski?

Jasno je da pozitivan međunarodni imidž Crne Gore može graditi samo demokratska politička elita. Ta elita se svakodnevno kali i jača u sukobima sa režimskom represijom. Kad već nije starost, mladost je u Crnoj Gori mudrost. Cetinjski gimnazijalci uspjeli su da utule, kao svijeću, samovolju jednog ministra. Studenti Fakulteta političkih nauka na dobrom su putu da staljinističko ponašanje jednog dekana cementiraju u stub srama da ostane za primjer nečasti i nemorala za sve buduće generacije. I kao upozorenje za buduće dekane. Da se nijedan od njih više ne usudi da u svoje ruke uzme da zazida prostor njihovih prava i njihove slobode i da njihovo obrazovanje učini taocem svojih privatnih i partijskih interesa. Stotine studenata FPN-a su spremni da se uhvati ukoštac sa laži i nepravdom da bi živjeli kao slobodni pojedinci. Radujem se tome. Kao Dušan Matić beogradskim studentima juna ‘68, poručujem im: „Zaboravite stare reči, izmislite nove reči, zašto ste mladi.“

Izvor: Dan

Prema zvaničnoj statistici UNDP-a, objavljenoj u junu 2009. godine, u Crnoj Gori živi 12 odsto stanovništva u zoni apsolutnog siromaštva, a skoro trećina građana je ugrožena siromaštvom. Jaz između deset odsto najbogatijih i deset odsto najsiromašnijih od 2004. godine, kada su prvi put vršena istraživanja socijalne isključenosti UNDP-a, povećan je za 60 odsto. Kada Evropska komisija u svom izvještaju napiše da je generalno napravljen napredak, to elementarno nije tačno za najmanje jednu trećinu onih koji najlošije žive u ovoj zemlji. To su nepobitni argumenti, kaže profesor Milan Popović, u razgovoru za “Dan” govoreći o razlozima zbog kojih je prije dva dana Klajvu Ramboldu, predstavniku EK u Podgorici, poručio da govori kao portparol vladajuće partije, užeg klana i oligarhije Mila Đukanovića.

Rambold je negirao optužbe Popovića tvrdeći da se EK zalaže za čitavo društvo, državu i standarde, a ne za bilo koju političku partiju. Popović smatra da su zvanični statistički podaci o socijalnoj isključenosti u Crnoj Gori dovoljan argument koji govori u prilog njegovim ocjenama o ulozi EK u Podgorici.

Popović objašnjava da se u velikim geopolitičkim korupcijama izaberu određeni akteri koji dobijaju podršku bez obzira na siromaštvo i druge aspekte nazadovanja čitavog društva i države. Kako je precizirao, “to znači da velika sila, a ovdje se, nažalost, EU ponaša tako, procjenjuje ko je velikosilskim strateškim interesima najbliži kao njihov čuvar, što je u ovom slučaju Crna Gora”.

Na pitanje kako gleda Evropsku uniju kao instituciju, Popović naglašava da je to stvar stava nauke i teorije. Međutim, kako ističe, u Crnoj Gori naučna i teoretska misao, nažalost, uopšte, pa ni u ovoj stvari, nije razvijena. Umjesto nje, prema Popovićevim riječima, razvijena je apologetika, dogmatika, seminarska pamet koja se na dvije nedjelje pokupi na primorju.

Navodeći da je njegova uža naučna specijalizacija teorija sistema, a ona je naslednica teorije dekadencije, Popović ističe da svako ko je upućen u probleme međunarodne ekonomije 20. vijeka zna da je teorija zavisnosti nastala na latinoameričkom iskustvu. On podsjeća da je poslije Drugog svjetskog rata u Latinskoj Americi bila zastupljena jedna forma perifernog kapitalizma sa fasadom feudalizma, dok je centralni kapitalizam predstavljala SAD.

- EU na početku 21. vijeka slična je priči SAD – Latinska Amerika iz druge polovine 20. vijeka. EU nije ona koja je neproblematična, kako je prikazuju njeni ili portparoli podgoričkih oligarhija, već veliki znak pitanja. Ukoliko njena konzervativna desna populistička vladajuća politička opcija nastavi današnju solidarnost sa balkanskim oligarhgijama, onda ćemo imati reprizu filma Latinske Amerike iz druge polovine 20. vijeka, kao što su bili Čile, diktature, vojni režimi, oligarhije… Crna Gora je vrlo je slična latinoameričkoj priči – smatra Popović.

On je pozvao crnogorsku javnost i građane da zaista otvore oči i vide je li u pravu profesor Popović koji se poziva na zvaničnu statistiku, upozorava da se vraćamo u vrijeme prije svetog Petra Cetinjskog. Vraćanje na vrijeme prije svetog Petra Cetinjskog Popović kaže da potencira jer danas formalno imamo policiju, zakone i sudove, ali ne i suštinski. Kao primjer navodi slučaj novinara “Vijesti” Mihaila Jovovića i podgoričkog gradonačelnika Miomira Mugoše, gdje se žrtva nasilja nalazi pred sudom. Popović slično dešavanje očekuje i nakon nedavnog incidenta između podgoričkog biznismena Veselina Barovića i advokata Nebojše Batrićevića.

- U oba slučaja riječ je o političkim i privatnim poslovnim prijateljima ovog našeg sultanističkog režima. Mi koji kritikujemo tu crtu sistemski reagujemo, a ta osoba ima svoju ličnost kao utemeljenje čitavog režima i svi stradaju zbog toga – kazao je Popović govoreći o vlasti Mila Đukanovića.

To su, kako je zaključio, “teže optužnice na adresu vladajućeg režima, ali nažalost i adresu Evropske komisije nego sve što bih ja mogao dodatno da kažem”.

EU, naglašava Popović, srećom u svom korpusu ima i onaj drugi, pozitivni, emancipatorski, integratorski potencijal.

- Kada kritikujem ovu prvu stranu to je sa željom da ojača druga. Da odgovarajuće solidarističke pozitivne razvojne komponente EU nađu zajedničku pozitivnu hemiju sa takvim snagama u Crnoj Gori, a ima ih, ali to sigurno nijesu snage Mila Đukanovića i njegovog divljačkog oligarhijskog kapitalizma. To su neke druge snage spremne da razviju našu crnogorsku, balkansku i evropsku budućnost u pozitivnom, a ne smjeru reprize latinskog filma – naveo je Popović.

Komentarišući ulogu diplomatskog kora u Crnoj Gori, Milan Popović istakao je da ne može dati generalnu ocjenu. On je upozorio da uvijek treba paziti da se ne napravi hipergeneralizacija i donijeti zaključak na osnovu određene prakse i pojave.

- Veliki pozitivni primjer je ambasada Njemačke koja upravo u Crnoj Gori demonstrira ono kako treba jedna ozbiljna diplomatija da se bavi. Ne miješa se u unutrašnje poslove zemlje, ali ne staje na stranu oligarhije, niti bilo koje partije, nego osnovnih vrijednosti i standarda – naveo je Popović.

Komentarišući saopštenje DPS-a u kojem ga naziva ostrašćenim pojedincem zbog stava o ulozi EK u Podgorici kao portparola vlasti, Milan Popović ističe da kada bi bio sujetan kazao bi da je to odlično. Odlično zato što, kako ističe, jedna tako moćna partija kao što je DPS troši snagu i resurse na pripremanje i objavljivanje saopštenja povodom moje sasvim obične, čak i ne pripremane, diskusije na okruglom stolu”. Međutim, Popović naglašava da nije sujetan, već rezigniran.

- Ono što se sa jedne strane vidi u tom saopštenju jeste da su blaži i vaspitaniji nego što su ikada bili. Ne mislim da je to zbog suštinske promjene, nego zato što žele još jednom da se lažno prikažu kao demokratska partija. Ostaje ona njihova tvrdnja da sam ja ostrašćen, ignorišem činjenice, imam lične animozitete, zavidim uspješnom Đukanoviću… To je sve serija laži i sitnih propagandnih štoseva koji ne zaslužuju ozbiljan komentar. Ozbiljan komentar, međutim, zaslužuje to što su oni u svojoj oligarhijskoj aroganciji toliko daleko otišli da neki od njih čak vjeruju u sopstvene laži – kazao je Popović poručujući da ovo saopštenje treba čitati kao novi sistem rada u DPS-u “šipke na rasklapanje, koja bi mogla da zamijeni aktuelni amblem vladajuće stranke pero i mastilo”.

Izvor: Vijesti

Dragi Filipe, ovo pismo počela sam da pišem davne 2000. godine, jednog dana na Univerzitetu Crne Gore, tada vjerujući da se ovdje mogu stvoriti uslovi za novu proizvodnju znanja i promjenu starih dotrajalih, okoštalih i neproduktivnih konstrukcija koje su devedesetih, ako ne najviše, ono bar potpomogle da fašizam nadvlada i učini nas zločincima, stegne za vrat i ostavi u zarobljeništvu nikada preuzete odgovornosti za ulogu akademskih građana u ratu na Balkanu.

Univerzitet je ostao zatvoren u svom mraku, u ignoranciji koja priliči onima koji ništa ne znaju do čuvati kožne fotelje i svježe preuzete položaje, sa sjenkama koje je trebalo da plaše osvješćivanje. Izostala je samokritičnost i kritičnost u odnosu na realnost. Izostala je odgovornost za učinjeno i neučinjeno.

Tada se dalo zaključiti da je današnja korumpirana univerzitetska „svijest i savjest“ kupljena sitnim privilegijama, proizvodnjom magistarskih i doktorskih znanja i zvanja, koja nisu prešla granice sopstvenog grada a kamo li prošla elementarne procedure i verifikaciju da bi se mogla postaviti kao proizvođač znanja i kadra. Puštena je tišina kao mrtvački pokrov. Ocvali kadrovici sa strane, prepisivački akademci, sumnjivi profiteri na doktorska zvanja jer se u svojim sredinama nisu mogli izboriti sa konkurencijom, preuzeli su položaje – i potkopali i poremetili proizvodnju znanja u proizvodnju nekvalitetnih profesionalnih biografija koje neće preuzeti odgovornost za razvoj kadra za proizvodnju naučne i svake budućnosti.

Prije će biti da se dešava ukidanje proizvodnje nauke i znanja, i države bez kvalitetnih stručnjaka. To i jeste najgori kraj – ukidanje budućnosti. Bio je to, i ostao, pokrov nauke, politike, strategija prevladavanja, prikazivanja i pravljenja neprijatelja. Takvo stanje je u kulturi. Takvo stanje je u ekonomiji. Takvo stanje je u politici. Slažem se sa tobom. Nepokorenost i neposlušnost današnjem korumpiranom sistemu u svakom smislu i jesu najbolji način da se sačuva duh i misao.

Opšte stanje ćutanja i povlačenje pred siledžijstvom, od ukidanja časova univerzitetskom profesoru sa legitimitetom međunarodnih naučnih institucija do indiferentnog i arogantnog prolaska politički odgovornih pored štrajkačica u Bijelom Polju i svim gradovima Crne Gore, uprkos dubokom jazu između sirotinje koja je sve veća i manjine bogatih koji nas drže taocima, pokazuje da se scenarij ponavlja i odigrava uz podršku bjelosvjetskim, beskrupuloznim i nemoćnim politikama koje od nas traže topovsko meso tamo gdje njihova djeca neće ići, do suglasja sa našim dželatima u sitnim privilegijama i javašluku koji čini našu realnost. Tako da nam mogu pričati svoje ljubavne štorije o našim liderima, i lamentirati nad sopstvenim ambicijama koje nisu mogli ostvariti u svojim uređenim sistemima, jer ih tamo kontrolišu i država i vlast i javno mnjenje. Ovdje je početak priče i razlog ovom pismu.

Ukidanje prava na rad sve većem broju ljudi od radnika do profesora, uništavanje profesija, proizvodnja haosa i nereda ostavljanjem bez elementarnih uslova za život sve većeg broja ljudi i medijsko slikanje sa crvenim tepisima negativnih junaka ove priče, kolorisanje realnosti na način onih koji su se snašli i devijacija razvoja mladih koji uče silu „sada i ovdje bez odlaganja“ ginući na drumovima, ubijajući se i dilujući narkotike je samo kap kolateralne štete koju je proizvela vlast koju podržavaju na svakom mjestu kadrovici kupljeni sitnom privilegijom.

Ili se tabaju po kafanama. Zato se ukida posao onom koji je svoje znanje i zvanje stekao na nekom drugom mjestu mnogo legitiminijem za naobrazbu.

Zato se našoj djeci ukida mogućnost da ga takvi profesori osposobljavaju i spremaju za društveno značajan rad na napretku. Zato se ovdje obračunavaju jer ne mogu da podnesu, da izdrže prepoznavanje kvaliteta tih istih mladih ljudi koji žele da autentično i nezavisno jednog dana zauzmu svoje mjesto u društvenom razvoju.

Bez obzira na sve rečeno, dobro je da si tu. Za sve nas je dobro da nam se svi slični dese. Ono nad čim nikada niko, pa i ovi dželati nisu ništa mogli bila je nada, radost i igra bio je posljednji potez da se mediokriteti uvijek vrate u svoje jazbine, kao virus kuge koji ugiba u mrazu.

Petog decembra 2009. na Trgu slobode u Podgorici, bez prisustva medija, poslata je poruka koja je stigla na pravo mjesto – NEĆE BITI LAKO SA NAMA.

MI NEĆEMO ODUSTATI. Za to vrijeme mediji će morati da se suoče sa sopstvenom umiješanošću i odgovornošću za izostavljanje i obmanjivanje javnosti Crne Gore. Nisu bili tog dana na trgu – kao što ih nema trinaest mjeseci na trgu u Bijelom Polju, gdje radnice LENKE i PRVE PETOLJETKE ŠTRAJKUJU tražeći svoje pravo na rad, na zaradu, tražeći oživljavanje fabrika koje su u bescjenje prodate među kumovima i prijateljima. Nema ih bilo gdje gdje štrajkuju radnici/ce u Crnoj Gori. Rade ono isto što su radili devedesetih – komponuju, režu, selektuju, biraju ono što im se kaže. U spotu povodom 65 godina RTCG – nabrojani su uspjesi ( mislim na brojne ljude koji su stvarali medije u Crnoj Gori sa dostojanstvenim biografijama), ali nije bilo kritički postavljenog pitanja – DEVEDESETIH SMO PALI NA ISPITU. Da je to artikulisano znala bih da je neko postavio pitanje odgovornosti. I da smo krenuli u nekom drugom pravcu!

Petog decembra su žene koje su bile zajedno na Trgu postavile novi zahtjev društvu – TRAŽIMO KORAK NAPRIJED. Svi moraju da nauče. Moraće da urade nešto više. I ne plaši mene manjina. Kada je manjina u pitanju ne radi se o broju već o izvoru drugačijeg mišljenja koje je od vitalnog značaja za jednu zajednicu. U tom smisilu Filipe, ja sam tako čula i tvoj glas. Patnja zbog gladi je dobrodošla, patnja zbog ideja je jeres.

I to je dobro. IMA NADE. Budi najbolje što možeš.

Izvor: Dan

Profesor na Fakuletetu političkih nauka doc. dr Filip Kovačević kazao je juče da bi u situaciji da je najavljeno povlačenje premijera Mila Đukanovića rezultat koordinacije pritiska međunarodnih faktora zajedno sa opozicionom crnogorskom javnošću premijer imao manji manevarski prostor za planiranje svoje političke budućnosti.

- Međutim, kako stvari stoje, iza njegove odluke stoji samo pečat jednog dijela briselske administracije, kao i jedne antibušovske struje u okviru američkog spoljnopolitičkog i bezbjednosnog aparata – kazao je Kovačević u razgovoru za “Dan”.

Po njegovom mišljenju, treba imati na umu da geostrateški interesi ovih faktora mogu da se kose sa interesima brze i autentične demokratizacije Crne Gore, to jest odlučnog suočavanja sa organizovanim kriminalom i ratnom prošlošću.

- Upravo po ovom pitanju ključnu uloga mora odigrati crnogorska opozicija jer se mora jasno staviti do znanja i Vašingtonu i Briselu da ono što zanima opoziciju nije samo smjena jednog čovjeka, nego i uspostavljanje drugačijeg funkcionisanja političkog sistema u Crnoj Gori. A da bi takav politički sistem zaživio, niko ne smije nekim dogovorom iza zatvorenih vrata dobiti imunitet za ono što je učinio u prošlosti. Crna Gora mora zadržati pravo da u svakom trenutku izvede pred sud one koji su je osiromašili i kriminalizovali – ocijenio je Kovačević.

Kako ističe, povlačenje Mila Đukanovića sa mjesta premijera neće biti toliko dramatično koliko će to biti njegovo povlačenje sa mjesta predsjednika DPS-a – ako po inostranom diktatu do njega dođe.

- Bez Đukanovića DPS će ličiti na santu leda koja se topi. Unutarpartijska borba između najmanje tri frakcije, koja tinja godinama, izaći će na svjetlo dana. Neki analitičari jednu od ovih DPS frakcija nazivaju “zdravim jezgrom” i priželjkuju njeno vezivanje sa dijelom sadašnje opozicije i formiranje nove koalicione vlasti. Ne slažem se s tim. Nema “zdravog jezgra” u patološkoj autoritarnoj strukturi. Jedino što DPS može da postavi na put poštovanja vladavine prava je boravak u opozicionim klupama – saopštio je Kovačević.

Premijer Đukanović najavio je prije nekoliko dana da neće obaviti do kraja šesti mandat na čelu Vlade, već će se, zbog želje da se bavi i drugim stvarima osim politike, povući u najboljem mogućem trenutku.

Da bi obavile uspješno demokratizovanje Crne Gore, i opozicione partije će morati da “očiste” svoje redove od onih koji nose hipoteku ratne prošlosti, smatra Kovačević.

- Sigurno će doći i do konstituisanja novih političkih snaga i faktora. Zajedno sa reformisanom opozicijom, koja neće upasti u zamku “identitetskih pitanja”, one mogu omogućiti da Crna Gora pređe najteži dio puta sopstvenog uobličavanja u evropsku demokratiju – ocijenio je dr Kovačević.

Izvor: DNMN

Večeras se odlučih da odgledam duel Perović – Perović. Ovo me nešto podsjeti na Kramer protiv Kramera. Prvi put ga gledam, te godine sam ga propustio a ovdje me nešto mrzjelo. Elem, ostah zaprepašćen, 4 dio od 08:37 do 08:58;

Slavko Perović: Vi ste u emisiji Montena optužili Miroslava Vickovića da je bio Bulatovićev policajac držite li se toga, vi ste imitirali kako je čovjek stavio uho tamo neko i kako zarađuje zahvaljujući ušima, Miroslav Vicković!

Miodrag Perović: Cio vijek uključujući i danas kao vaš doušnik! Tačno tako!

Nevjerovatno! Scenu od 08:53 do 08: 58 ponavljam maltene cijelo veče, već su se zabrinuli i ukućani za mene. Pokušavam da gledam čovjeka u oči dok izgovara takve laži. Nije ovo ni političar, ni neko samozvano piskaralo, ni… Ovaj čovjek je profesor Univerziteta, vlasnik medija čija je svrha ne zarada nego emancipacija Crne Gore, valjda. Ovo je čovjek koji zna da priča laži, ovo je… Nemam riječi. Zarad čega? Jeste da je u politici mnogo toga dozvoljeno ali ne ovoliko.

Devedesetih je u Srbiji jedan čovjek, novinar, uopšte nebitan toliko da sam i ime zaboravio, bio optužen po njihovom tadašnjem Zakonu o informisanju od neke gg firme koja se pojavila tada prvi put. Okvalifikovali su ga svakakvim imenima i sud mu je odredio da plati neki drakonski iznos. Sjećam se priče toga novinara poslije kako je sreo svoga ‘tužioca’ na Sajmu knjiga i kako mu je prišao i rekao ‘nije valjda da se ljutiš na mene!?’ Ne bi me čudilo da je i M. Perović slično razmišljao. Ništa strašno, sve je to politika, jel!?

Često se prevarim kada pomislim da je Crna Gora mala i da po tome mnoge stvari bi trebale da se znaju. Ali kod nas je sve obratno pa i to ili baš što se mnoge stvari znaju čini se lakšim da se sve stvari izvitopere i da svako u svojim ‘istinama’ doda neki svoj ‘začin’. Tako da 90 odsto kritika ide na račun ličnoga ‘znam ga ja…’, ‘reče mi jedan čo’ek’, ‘e da znaš koja je to budala…’, a malo, vrlo malo ide na račun realnog, objektivnog…

Zato mi se sva svijetla gase i potpuno isključujem pažnju kada neko počne priču o ‘spavačima’, ‘špijunima’… ovim i onim. Ne zanima me. Zanimaju me stavovi, ideje i oću ako mi se ne sviđaju da se sukobim sa njima sve ostalo je mrak i bolesno fantaziranje, bez dokaza, bez skrupula… Jedno bolesno ‘grudvanje’ sa tim crnim snijegom koje je postalo nacionalni sport u Crnoj Gori i ne doprinosi ničemu. Naprotiv.

I šta ima ja da očekujem kada kritikujem internent komentatore koji svoje smiješne priče i nebuloze grade na istim pričama, kada se time služi i jedan univerzitetski professor, ‘elita’…

Ništa, stvarno ništa.

Ovo sam napisao iz respekta prema jednom sjajnom čovjeku, jednom vedrom duhu koji je unosio šta god da je radio. Miro Vicković niti je, niti je mogao po funkciji na kojoj je bio u tadašnjem RSUP-u biti to, niti je njegova funkcija bila velika i značajna da bi se spominjala. Još manje je mogao biti ‘Bulatovićev policajac’, misli se na Pavla, pošto se svega par mjeseci zadržao od njegovog imenovanja.

Znam da ću sa ovim postom ispasti nekima kontroverzan ali me nešto probilo u želudcu pa eto… neka bude.

Povezani tekstovi:
Don Manuel, komentator DNMN: “A sad ću da Vam pokažem original Vaše ponude koju Vi nijeste pisali!”
TV Duel: Slavko Perović – Miodrag Perović

Izvor: Monitor

Vijeće FPN-a je osudilo Filipa Kovačevića, koji se pobunio zbog toga što mu dekan Srđa Darmanović ukida nastavne predmete. Reakcija probranih glava odiše i prikladnim tonom uvrijeđenosti. „Vijeće Fakulteta političkih nauka sa indignacijom odbacuje optužbe i manipulacije koje je na račun našeg fakulteta u javnosti izrekao docent Filip Kovačević”. Ovako to odliježe: Filip Kovačević se nije pobunio protiv nepravičnih odluka, već protiv našeg fakulteta, što je izdaja; učinio je to javno umjesto da šuti kao sav normalan svijet. Treba im zapamtiti imena. Srđan Darmanović, kao takav, Miloš Bešić, desna ruka, Milan Marković sudija Ustavnog suda, Sonja Tomović-Šundić, Predsjednikova savjetnica, i Saša Knežević, generacija koja dolazi. Vlada u sjeni. Koliko samo ova rečenica sadrži podvala, pritisaka i prijetnji. To intelektualna baza režima pokazuje gazdi kako oni znaju biti pouzdani egzekutori.

Đukanović bije odsudnu bitku da Crnu Goru 21. vijeka oblikuje po vlastitom liku i interesu. On i njegovi hoće da trajno utemelje svoj vrijednosni svijet, da obesmisle i njihov odlazak s vlasti. Da budvanizuju, cementiraju duh i vladaju društvom i kad odu iz politike. I sa ovog svijeta. Zato učvršćuju sistem koji može sam sebe da reprodukuje, a oni tako da traju kroz generacije. To je ono što Milan Popović naziva – vampirizam. Filip Kovačević se grdno zamjerio univerzitetskim i ostalim vlastima, zato što podstiče sumnju, što legitimiše pravo na drugačiji, nesputan stav. Na Fakultetu političkih nauka školuju se budući novinari, diplomate, razni savjetnici, ljudi na kojima će počivati institucije Crne Gore. Stvarno je opasno dopustiti Filipu Kovačeviću da tamo nekontrolisano širi virus slobode. Zato ide čas permanentne nastave: evo draga djeco šta dobijate ako ste Srđa, a šta vas čeka ako hoćete da budete Filip. Cementiranje se odvija na svim sektorima.

Evo je opet Pobjeda krenula da spašava antifašizam. Na meti je udžbenik istorije za četvrti rezred gimnazije. Autori Šerbo Rastoder, Dragutin Papović i Sait Šabotić, počinili su strašan grijeh: Maturanti ove godine uče da su naši mirotvorci Đukanović i Marović sa svojim šefom Bulatovićem ili ratni Miloševićevi saveznici, a da su otpor ludilu pružali LSCG, SDP, Monitor, udruženja intelektualaca… To je danas na udaru režima, sve bajke o ugroženom antifašizmu su koprena. Djevojke i mladići podstaknuti takvim udžbenikom mogli bi jednom pitati ono čuveno: šta si radio tata dok je gorio Dubrovnik i izdisala Srebrenica? Možda bi im bilo jasnije šta to Monitor piše o krvnom srodstvu zločina rata i zločina pljačke Crne Gore? Možda bi lakše razumjeli ono što im govore nepokoreni profesori. Možda bi im bilo normalno da pohitaju da pruže podršku Slobodanu Pejoviću, koji trpi nasilje zbog svjedočenja o zločinu.

Sve je očitije kolike su posljedice nedonošenja zakona o lustraciji. To ohrabruje ono najgore u ljudima: neodgovornost za posljedice vlastitog djela. Jednom kad Đukanović ode, armija skutonoša satraće se da svu krivicu svale na njega. Samo, sve crnogorske srđe i njihova vijeća moraju znati da će doći dan kada će biti označeni kao ideolozi zla, stubovi režima u najgorem od svih njegovih poslova. Društvo tolerancije i slobode ne gradi se trpljenjem i popuštanjem nasilnicima. Biće kobno za ovu zemlju ako se dozvoli vlastima da ubiju sjećanje i tračak nade da se svaštočinstvo ipak ne isplati. Opasan je znak ova javna tišina dok režim i njegove ispostave udaraju na Filipa Kovačevića. Uz rijetke i očekivane izuzetke Univerzitet je reagovao – šutnjom. Ni sada ni ranije, nijesu ni prstom mrdnuli rektor Predrag Miranović i predsjednik Upravnog odbora Ljubiša Stanković. Tako su poslali poruku da je Srđa Darmanović na blagoslovljenom zadatku – uzimanja mjere Filipu Kovačeviću. Opozicione partije kad god zatreba – nijesu tu. Ona najjača ni poslije prošlonedjeljne mojkovačke bitke izgleda nije shvatila da nema tih izbora koje ova vlast neće dobiti dok god ih ona raspisuje. Ne oglašavaju se ni NVO. Slučaj Filipa Kovačevića izgleda nije predviđen njihovim projektima. Uvijek je vlastima najvažnije da izoluju žrtvu, da onom na kojeg krenu prirede lelejsku noć, da osjeti ledeni dah samoće. Srećom, ovaj put su se namjerili na majstora.

Izvor: Vijesti

Za profesora dr Milana Popovića, Univerzitet Crne Gore (UCG) nije državni već (jedno)partijski, i dat je, kako kaže, kao posjed na upravljanje u okviru kvazifeudalnog sistema, Socijaldemokratskoj partiji (SDP), optužujući za to stanje, prije svih, bivšeg rektora Ljubišu Stankovića i dekana Fakulteta političkih nauka (FPN) Srđana Darmanovića.

Osvrćući se na aktuelni slučaj ukidanja dva izborna predmeta profesoru Filipu Kovačeviću na FPN-u, Popović je kazao “Vijestima” da to nije jedinstven slučaj i da se slične stvari dešavaju svim slobodnomislećim profesorima na UCG.

“Filip Kovačević je potpuno u pravu. Naravno, nije riječ samo o njemu i stanju na FPN-u. Da je riječ o najbrutalnijoj političkoj diskriminaciji pokazuju i slučajevi profesora Filipa Radunovića, Milke Tadić-Mijović, moj slučaj, i mnogi drugi. Takva situacija je i na cijelom UCG, a kao što su neke kolege kazale, i u čitavom društvu”, kazao je Popović.

On je podsjetio da mu je uprava FPN-a ukinula predmet Nacionalna i međunarodna bezbjednost – postjugoslovensko iskustvo, a da ga nije obavijestila, ako se, kako je kazao, ne računa nedavno objavljeno saopštenje Nastavno-naučnog vijeća (NNV) u kojem se navodi da je odlučeno da se ukinu svi izborni predmeti.

“Pitanje je zašto ukidaju izborne predmete kad imaju Filipa Kovačevića u Kotoru, Milana Popovića i ostale u Podgorici i ne moraju da plaćaju nikakve dodatne honorare regionalnim štrajkbreherima, koji šire privid o demokratičnosti ovog režima”, poručio je Popović, pozivajući čelne ljude Univerziteta i FPN-a da objave izvještaj o honorarima koje su im tražile nevladine organizacije.

On je kazao da je prošle školske godine uprava FPN-a onemogućila upis dva studenta na doktorskim studijama u oblasti Analize svjetskog sistema.

“Jedini razlog je bio politička diskriminacija. Jedan od ta dva studenta je Andrea Đonović, prethodne godine proglašena za najbolju studenticu na FPN-u. Njoj i još jednom studentu onemogućili su upis samo zato što sam ja bio planirani rukovodilac tih studija”, kazao je Popović, objašnjavajući da je nakon tog slučaja napustio FPN i vratio se na Pravni fakultet.

Prema njegovim riječima, profesorima koji nijesu DPS-SDP kadar, blokira se rad na FPN-u, ali i Univerzitetu, dok su u nastavi, kako tvrdi, “sve vodeće perjanice režimske propagande”.

“SDP Alkaida čak više i ne krije kriterijum podobnosti i nepodobnosti. A za takvo stanje najveću odgovornost snose oni koji njime upravljaju, a to su, prije svih, prethodni rektor Ljubiša Stanković, koji je i nakon isteka svog rektorskog mandata zadržao odlučujuću moć, i dekan FPN-a Srđan Darmanović”, kazao je Popović.

Prema njegovim tvrdnjama, glavni problem UCG je to što on nije državni nego partijski, ističući da je u koalicionoj podjeli DPS-SDP, pored Aerodroma i Fonda za zdravstvo, Univerzitet pripao manjoj koalicionoj partiji.

“Za takvo stanje najveću političku odgovornost imaju Stanković i Darmanović, a ona svakako ima i krivično-pravni aspekt, ali u uslovima zarobljenog suda i zarobljene države, to se ne može realizovati. Treba se nadati i učiniti sve da dođe do vremena u kojem će svako odgovarati politički i krivično-pravno a ne samo moralno i ljudski”, poručio je Popović.

UCG, tvrdi on, zarobljen je u raljama 4K (kartel, konflikt interesa, korupcija i organizovani kriminal), a SDP je dobio na upravljanje zahvaljujući apologetama i dogmatama, režimskim intelektualcima koji, kako kaže, danas pokušavaju da ospore tvrdnje i stavove kritički nastrojenih profesora.

“Kada jedna kvaziintelektualna, kvaziprofesorska, kvaziuniverzitetska upravljačka struktura dobije moć da sprovodi zločine političke diskriminacije, pri tom izvrćući stvari, i ne pokušavajući da sakriju retoričku, ideološku i mentalitetsku bliskost sa svojim Gazdom, čovjekom broj jedan 4K, onda zaista niko nema potrebe da kritikuje takvo ponašanje jer oni sve o sebi kažu”, ocijenio je Popović.

Po njemu, najnovija ilustracija postojanja 4K je izjava prvog čovjeka Centralne banke Ljubiše Krgovića da je ta institucija pod pritiskom zbog toga što je u Prvoj banci jedan od suvlasnika predsjednik vlade, te da zbog toga CB trpi veliki pritisak.

“Kad se tako nešto kaže i desi u normalnoj zemlji predsjednik vlade daje ostavku i pada vlada. Ovdje čak ni opozicija u parlamentu ne postavlja pitanja povjerenja Vladi zbog takve stvari. E, sad, takva situacija je povezana i sa Univerzitetom jer jedan čovjek, jedna porodica, jedan klan drže za gušu cijelu Crnu Goru. Nema oblasti društvenog rada i života u kojoj taj čovjek ne drži monopol. Tako je i u oblasti visokog obrazovanja”, kazao je Popović.

On je rekao da je priča o Univerzitetu Donja Gorica (UDG) vezana za sudbinu UCG, negirajuću tvrdnje ministrice za evropske integracije Gordane Đurović koja je nedavno kazala “Vijestima” da konflikta interesa nema u činjenici da je premijer ujedno i jedan od vlasnika privatnog univerziteta.

“Ako je tačna hipoteza Stivena Hokinga da postoje dva paralelna kosmosa, onda se čak i iz onog drugog kosmosa vidi da u ovom našem postoji konflikt interesa. Kad ministrica u toj Vladi kaže kako to nije konflikt interesa, to samo dokazuje da je čitava Vlada u konfliktu interesa”, tvrdi Popović.

Prema njegovim riječima, stanje na UCG gore je nego u jednopartijskom sistemu 70-ih i 80-ih, ili tokom ratnih 90-ih, jer se “brutalno, protivustavno i na zločinački način politički diskriminišu profesori”.

“U tom pogledu, stanje na UCG je gore nego u KAP-u ili Željezari, samo što većina zaposlenih radnika u tim preduzećima ima barem minimum ljudskog dostojanstva i samopoštovanja. Oni demonstriraju na ulicama, što nije slučaj sa profesorima UCG”, kazao je Popović.

Na pitanje kakva je budućnost UCG s obzirom na sve okolnosti, Popović je kazao da je vrlo moguće da će se primijeniti više puta viđen obrazac, preko lojalnih kadrova, “izvlačenja zdravih sokova, nakon čega se ruši sistem i otkupljuju preostale ekstremno jeftine komponente”.

“To je model ruske tranzicije, ruske privatizacije, koji se u slučaju Hrvatske, Srbije, Crne Gore primjenjuje. Oni su to prvo uradili sa sferom materijalne proizvodnje, privredom, “Radojem Dakićem”, KAP-om, a sada prelaze na medije i univerzitete jer znaju da mentalna sfera ima ključnu ulogu u reprodukciji sistema velikog zločina i laži. Prvo se desio veliki zločin, onda velika laž, koja pomaže velikom zločinu da ostane nekažnjen”, kazao je Popović.

On je ocijenio da je moguće vidjeti kako, kroz nekoliko godina, državni univerzitet na ledini stoji ispražnjen, iscrpljen od, kako kaže, “malog SDP-DPS parazita”, u vidu nefukcionalnog skeleta.

“Debudžetiranje jedinog državnog univerziteta traje godinama unazad, za šta je odgovoran prethodni rektor, glavni rektor ili nadrektor, koji je sve to tolerisao bez ikakve kritičke reakcije. Zbog tog destruktivnog, kancereznog delovanja 4K u čitavoj državi, društvu i univerzitetu, došlo je do njihovog zarobljavanja. Sada se treba kritički suočiti sa 4K i sa njegovim poraznim posljedicama”, poručio je Popović.

“Veoma sam pažljivo pročitao, iako nijesam očekivao da ću tu nešto posebno naći, saopštenje Nastavno-naučnog vijeća FPN-a i izjave Srđana Darmanovića. U najkraćem, to je mješavina laži i poluistina, sakrivena iza fasade potpuno fiktivnih, zarobljenih i obesmišljenih institucija ovog sistema”, ocijenio je Popović.

Prema njegovim riječima, NNV fukcioniše na taj način jer je riječ o partijskoj vojsci, na šta, kako tvrdi, ukazuju i ljudi koji sjede u tom tijelu.

“Dovoljno je pogledati ko su članovi NNV kojima je Darmanović omogućio da se tu zaposle, blokirajući i onemogućavajući sve druge. Čak je i u jednopartijskom sistemu 80-tih Savez komunista dopuštao unutar SSRN više sveštenika nego što danas u tom NNV i kolektivu na FPN-u ima onih koji su poznati po minimalnoj kritičkoj misli prema ovoj vlasti”, kazao je Popović.

Prvi među jednakima je, tvrdi, dekan FPN, “inače glavni neformalni savjetnik, Konsiljero našeg dvostrukog šefa: šefa Vlade i onog drugog šefa iz one italijanske optužnice koja je protiv njega arhivirana zbog imuniteta”.

“Tu je i predsjednik Ustavnog suda, savjetnica predsjednika države, onda onaj koji se kao povukao iz javnog života. Tu nema nijednog imena koje je poznato po minimalnom kritičkom diskursu”, zaključio je Popović.

Profesor Popović je ocijenio da vjerovatno nije slučajnost što je do sada dobio dva prijeteća anonimna pisma i što je jedini profesor Univerziteta kome su zbog uručivanja poziva Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT) prekinuli čas koji je u toku.

“Tada je prekršena autonomije Univerziteta, i naravno, to je bio samo još jedan vid političkog pritiska na nekoga ko je kritički orijentisan. Ranka Čarapić je mogla da zna i pre nego što me je pozvala da ja nisam insajder koji joj može dati podatke o Milu Đukanoviću, ali ona nije tražila italijansku optužnicu, niti međunarodno-pravnu pomoć nego je zvala mene koji sam o tom problemu pisao analitički, profesorski, naučno, a ne insajderski, policijski i inspektorski”, kazao je Popović.

On je ocijenio da ga je VDT pozvao da bi na njega bio izvršen pritisak, te da bi se pred izbore zastrašila i studentska i šira javnost.

“Tu je bila riječ o demonstracionom afektu zastrašivanja, ali ostaje tužna činjenica da je samo dekan Pravnog fakulteta dao korektnu izjavu i kritikovao i osudio takvo ponašanje”, kazao je Popović.

Popović, koji iza sebe ima 30 godina rada i generacija studenata i 15 objavljenih knjiga, kazao je “Vijestima” da razmišlja o tome da se povuče sa mjesta profesora državnog Univerziteta zbog, kako je rekao, višestrukih partijskih i političkih diskriminacija, šikaniranja, staljinističko-fašističke represije prvih ljudi te visokoobrazovne ustanove.

“Nijesam poražen, već želim da sačuvam minimum pozitivne produkcije koja u ovom koncentracionom logoru skoro više da nije moguća”, kazao je Popović.

O ovom potezu je počeo da razmišlja, kaže, jer se na crnogorskom Univerzitetu malobrojni kritički misleći intelektualci šikaniraju i diskriminišu, “nad njima se uspostavlja kažnjenički režim studija koji ne važi za druge profesore, u kojem oni ne mogu da utiču na način rada sa studentima, a lojpurovska cirkularna pisma sa pozivom na visoke evropske standarde u crnogorskim ‘afričkim’ uslovima sa hiljadu studenata kruže li kruže”.

“U tom kažnjeničkom sistemu koji važi samo za kritički orijentisane profesore, u kojem imamo samo gubitak energije, snage, života, nemogućnost rada bez minimuma elementarne građanske, profesorske i profesionalne ravnopravnosti sa kolegama i koleginicama koje podržavaju DPS-SDP monstruma ili ćute o svemu, razmišljam da odem i to ne zbog defetizma i osjećaja poraza, nego da bih produžio iste borbe tamo gde je to moguće”, kazao je Popović.

Izvor: Mina

Profesoru Filipu Kovačeviću uručeno je uvredljivo anonimno pismo u kome mu je poručeno da prestane da „olajava ljude“ i da „prošeta malo kod psihijatra“.

Kovačeviću je kovertu juče uručila sekretarica Fakulteta političkih nauka. Osim kratkog pisma u koverti je bio i isječak iz Vijesti sa Kovačevićevim tekstom Ontološka tiranija.

On je ocijenio da je pismo još jedna vrsta pritiska na njega, ali da su sada autori pribjegli „alteranativnim sredstvima“, prenose Vijesti.

„To me neće pokolebati da i dalje suočavam lažne autoritete s istinom o njihovom djelovanju“, naveo je Kovačević.

On je dodao da pritisci koje trpi „potiču od najgorih izdanaka korumpiranog sistema, karakterišući ih kao ništavila s ljudskim likom“.

Izvor: Vijesti

Za profesorice Mirjanu Kuljak i Maju Kostić-Mandić državni Univerzitet nije nezavisan, već je riječ o instituciji koja je pod direktnom kontrolom vladajuće oligarhije. Kuljak i Kostić-Mandić smatraju da stanje na Univerzitetu Crne Gore (UCG) oslikava opšte stanje u društvu, za razliku od profesorice i potpredsjednice Vlade Gordane Đurović, koja tvrdi da je on nezavisan, da nema politizacije, te da su “naučni radnici autonomni u prezentovanju stavova i vrlo oštri u kritikovanju svih stubova vlasti”.

Dok za Đurovićevu profesori Univerziteta imaju mogućnost da svoje stavove predstave u dnevnoj štampi i istraživačkim radovima iz domena svoje specijalizacije, a pravni okvir obezbjeđuje zaštitu za normalno funkcionisanje, Mirjana Kuljak tvrdi da je UCG, ali i ostale institucije sistema, ostao pod kontrolom, kako kaže, kripto-komunističkog režima koji se suštinski nije promijenio 1989. godine.

“Pad Berlinskog zida se u Crnoj Gori nije desio. Isti sistem je ostao, samo što se danas on ne zove Savez komunista, ali je suština ista, vlast, koja je u međuvremenu mutirala, i dalje vrši kontrolu nad svim institucijama sistema”, kazala je “Vijestima” Kuljak.

Prema njenim riječima, kontrola vladajuće elite nad Univerzitetom i drugim institucijama postoji, i u tijesnoj je vezi sa fukcionisanjem cijelog sistema.

“Nije samo Univerzitet zarobljen i kontrolisan. Tako funkcioniše cijeli sistem, jer on nije demontiran kada je trebalo, i suština problema je u tome što je priroda mehanizma kontrole ostala identična onome u periodu prije AB revolucije”, tvrdi Kuljak.

Prema njenim riječima, sadašnji sistem raspodjele vlasti i moći omogućen je kontinuitetom rada državnih službi, i kontrolom nad Državnom bezbjednošću, danas Agencijom za nacionalnu bezbjednost, od vlasti – Saveza komunista, danas koalicije DPS-SDP, zbog čega nema ni riječi o nezavisnosti i autonomiji Univerziteta.

“Što se direktnije ukazuje na probleme u društvu, na probleme sistema i njegovog funkcionisanja, veći je rizik i izloženost pritisku. Moguće je provesti cijeli radni vijek, do penzije, a da se ne pojave problemi, međutim, ako ste se nekada uključili, na primjer u Liberalni savez, ili sada kao kolega Filip Kovačević progovorite javno o prirodi i karakteru vlasti, što već zadire ozbiljno u sistem moći kontrole na Univerzitetu, onda ćete osjetiti taj pritisak”, rekla je Kuljak.

Za Kostić-Mandić indikativno je upravo to što se, kada je riječ o Univerzitetu, iako Đurović tvrdi drugačije, ne može čuti autentično kritička misao, ili se ona čuje u malom obimu, jer je, kako kaže, “veliki dio profesora ušao u sistem i lično ne pokazuju spremnost da učine bilo šta da bi došlo do nekih promjena”.

“Politička situacija ima uticaja na dešavanja na Univerzitetu, ali, sve što se dešava, dešava se u sofisticiranoj, zavijenoj formi. Suština je da, šta god da se radi, forma uvijek biva zadovoljena, čemu, nažalost, doprinose i sami profesori”, kazala je Kostić-Mandić “Vijestima”.

Saglasna sa njom, Kuljak dodaje da najviša tijela državnog Univerziteta, definitivno ne koriste direktne političke pritiske, objasnivši da se zaposleni kontrolišu kroz funkcionisanje legislativnog okvira.

“Mutirani sistem kontrole funkcioniše kroz nesprovođenje zakona, ili kroz njihovo nekvalitetno i neadekvatno sprovođenje. Tako, na primjer, procedura za izbor u određeno zvanje može nikada da se ne pokrene, i da se nekome na taj način onemogući napredak u karijeri, ili pak, dešava se da u toku procedure pisanja recenzija to uzmu da rade korumpirani ljudi koji su u interesnim grupama”, objasnila je Kuljak.

Iako smatra da je Univerzitet kao cjelina kontrolisan i samim tim i “ugrožen”, Kuljak tvrdi da su, ipak, najugroženiji profesori koji rade na fakultetima društvenih nauka.

“Oni su ti koji najbolje razumiju društvene procese i koji imaju najveći legitimitet da ukažu na probleme kontrole sistema”, objasnila je Kuljak.

Za nju, sasvim je svejedno da li Univerzitet kontroliše DPS ili SDP, jer, kako kaže, “lista je ista”, a ista je i struktura vlasti, sa čim se slaže i Kostić-Mandić, dodajući da je riječ o jednoj istoj matrici.

“Riječ je o jednoj svijesti koja nije pretjerano različita bez obzira da li se radi o DPS ili SDP kadru. Radi se o ljudima koji su u sistemu, i koji onda stavljaju neke druge interese, samo ne interese Univeziteta, na prvo mjesto”, ističe Kostić-Mandić.

Za profesoricu Kuljak, jedino rješenje je oslobađanje institucija sistema.

“Sve institucije, pa i Univerzitet, treba osloboditi, i to preko bojkota parlamentarnih i lokalnih izbora, jer oni jednostavno ne funkcionišu na demokratski način”, poručuje Kuljak.

Kostić-Mandić, govoreći o drastičnom smanjenju budžeta Univerziteta, kazala je da smatra da se to radi da bi se umanjio značaj UCG, i da bi se on sveo na nivo niskorangirane i krajnje neinteresantne institucije.

“Dobro je da se otvaraju privatni univerziteti, međutim, nigdje na svijetu nema primjera da ljudi koji su u konfliktu interesa, koji su vlasnici privatnih univerziteta, odlučuju o državnom univerzitetu”, kazala je Kostić-Mandić.

Đurović smatra, s druge strane, da se državni univerzitet ne nalazi u nelojalnoj tržišnoj konkurenciji, te da je smanjenje budžeta samo posljedica mjera štednje.

“Sljedeća godina će sa finansiranjem biti godina skromnih izdataka, a to ne znači da Univerzitet ne može pokazati razumijevanje i vitalnost, posebno imajući u vidu da postoji mogućnost za dobijanje evropskih grantova za saradnju na opštim-istraživačkim projektima”, objasnila je Đurović.

Za nju, smanjenje budžeta treba da se prihvati kao izazov za menadžment Univerziteta, a od same kritike nema ništa.

“Univerzitetska profesija jedna je od najljepših, i svi oni koji kritikuju državni Univerzitet, treba ipak da priznaju da postoje lagodnosti i ljepše strane bavljenja tim poslom, što su do maksimuma posljednjih decenija profesori i iskoristili”, poručila je Đurović.

Prema njenim riječima, univerzitetski profesori sada “treba da dokažu da je taj sistem vitalan, održiv, i da može da opstane u konkurenciji”.

“Treba pokazati da je državni Univerzitet brend, i mi treba da čuvamo tu višedecenijsku tradiciju time što ćemo doprinositi kvalitetu i na javnoj sceni se boriti za njegovo unapređenje”, kazala je Đurović.

Za razliku od koleginice Kostić-Mandić, Đurović smatra da UCG ima vrlo dobre inpute za ulazak u kvalitetan dijalog reformi sistema visokog obrazovanja, i za nju, premijer Milo Đukanović, jedan od vlasnika Univerziteta Donja Gorica, nije u konfliktu interesa.

Izvor: Mina

Iz Ministarstva je saopšteno da je stručna služba u tom resoru analizirala dokumentaciju koju je dostavio Školski odbor, i utvrdila da je ona kompletna i da je postupak izbora direktora objavljen u skladu sa zakonskom procedurom.

»Cijeneći da je Odbor, sastavljen od istaknutih i uvaženih građana Cetinja, jednoglasno izabrao Đurišića za direktora, kao i da nema formalno-pravnih nedostataka u proceduri izbora, ministar je, u skladu sa zakonom, dao saglasnost na konačnu Odluku Odbora«, kaže se u saopštenju.

Iz Ministarstva podsjećaju da je »ministar sada prvi put dobio konačnu Odluku i odlučivao o davanju saglasnosti za izbor direktora Gimnazije Cetinje«.

Izvor: PcNen

Dr Filip Kovačević, profesor na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, optužio je danas Vijeće FPN da je u jučerašnjem reagovanju na njegovo otvoreno pismo javnosti iznijelo laži, koje su “još jedan dokaz staljinističkih metoda i unaprijed utvrđene matrice obračuna sa političkim neistomišljenicima”.

Napominjući da “žali moralni integritet kolega koji su pristali da daju svoj glas jučerašnjem saopštenju Vijeća”, Kovačević kaže da je “apsolutna laž” da su mu ukinuti samo izborni predmeti. “Uz dva izborna predmeta, ukiniti su mi i predmeti na magistarskim i doktorskim studijama”, navodi Kovačević i pita, da li je i tada zasijedala ‘nadležna’ i savršeno anonimna ‘Komisija’, jer to nije saznao “do dana današnjeg”.

“I zbilja ko je to uzeo sebi za pravo da odlučuje da baš moja dva predmeta ne treba više da postoje na FPN-a? Koja je to osoba odlučila da studentima FPN-a, otkada sam počeo da pišem kolumne za dnevni list Vijesti, nisu potrebna znanja iz oblasti koje ja predajem? Jer svi ostali profesori koji su, kao i ja do ove godine, predavali izborne predmete na trećoj godini smjera međunarodni odnosi dobili su priliku da svoje izborne predmete učine obaveznim, dok su samo moji predmeti izbrisani iz nastavnog plana. Uz, dakle, ukupno četiri izbrisana predmeta, izbrisan mi je i obavezni predmet psihologija politike na jednom od dva smjera na kojem ga predajem, i to baš na smjeru novinarstvo. Izgleda da je ista ‘nadležna Komisija’ odlučila da sam ja nedovoljno podoban da predajem mladim novinarima, jer ja se ipak javno zalažem za stvaranje korpusa istraživačkog novinarstva u Crnoj Gori koje će razotkrivati sve partijsko-mafijaške devijacije koje podrivaju njene temelje kao države. Pa su moj predmet bez mog znanja izbrisali i zamjenili ga sa predmetom poslovna komunikacija koji predaje savjetnica predsjednika Filipa Vujanovića. Zar ovo nisu ključni elementi klasične političke diskriminacije? ‘Pravi prijatelji’ i politički istomišljenici bivaju nagrađeni, a oni koji kritički promišljaju kažnjeni.”, navodi Kovačević u reagovanju na saopštenje Vijeća FPN.

On navodi i da se “ponovo pojavljuje laž” koja se tiče njegovog statusa na FPN. “Nije istina da ja na FPN-u samo ‘gostujem’ tj. ostvarujem dodatni honorar i da mi je matična jedna druga organizaciona jedinica Fakulteta. Mene je Senat Univerziteta Crne Gore na sjednici održanoj 26.10.2006. godine izabrao za docenta FPN-a za oblast Psihologije politike, kao i za docenta za oblast Liderstvo u velikim sistemima na FTH-u u Kotoru. To znači da je moj akademski status jednak na oba Fakulteta. To što se ova odluka lažno predstavlja u medijima i time krši odluka Senata treba da postane predmet dodatne pažnje Uprave Univerziteta”, kaže Kovačević.

On priznaje da saopštenje Vijeća FPN “sadrži i jednu istinu”. “Naime, moj dosadašnji naučni doprinos – knjiga u bibliotekama najpoznatijih svjetskih univerziteta, dvogodišnji rad na Ruskom Državnom Univerzitetu i stipendija Međunarodnog Društva za političku psihologiju, uz prevode mojih radova na turski i njemački – zbilja govori o meni. A omalovažavanje i ocrnjivanje ovih nespornih akademskih uspjeha o onima koji su potpisali saopštenje. I o onoj priči o lisici i kiselom grožđu”.

Izvor: Vijesti

Univerzitetski profesor i poslanik Pokreta za promjene Branko Radulović ocijenio je juče slučaj profesora Kovačevića upravo u punom smislu odražava karakter autokratskog režima, stanje na državnom univerzitetu i u visokom obrazovanju u Crnoj Gori, naglašavajući sa je tokom zadnjih dvadeset godina “Univerzitet ostao samo poluga i zatočenik režima”.

On je upitao da li se ikad sa Univerziteta čuo većinski glas, bilo kada se na onakav način urušavala stara država, sistem etičkih i civilizacijskih normi ili danas kada se potiru i poslednje pretpostavke ka socio-ekonomskoj održivosti.

“Štaviše, mnogi profesori, naše kolege, su dali pečet i potpis pogubnom činjenju i sramnim odlukama režima. Za sitne pare i privilegije”, naveo je Radulović.

On je poručio kolegi Kovačeviću da je njegov glas za slobodom “direktan atak na savjest nekih profesora”.

Radulović je najavio da će parlamentarna opozicija zajedno podnijeti Skupštini Crne Gore interpelaciju u oblasti douniverzitetskog i visokog obrazovanja, kao i u nauci.

Prema riječima nekadašnje stručna saradnice te univerzitetske jedinice Milke Tadić-Mijović, slučaj ukidanja predmeta profesoru Kovačeviću samo je jedan u nizu eliminacionih poteza dekana Darmanovića, kada je riječ o angažmanu ljudi koji politički razmišljaju drugačije od njega.

“Da je moj angažman na FPN-u prestao saznala sam van kruga fakulteta. Onda mi se javio Darmanović sa objašnjenjem da se ugovori sastavljaju i raskidaju, i da je to normalno”, ispričala je Tadić-Mijović.

Ona je kazala da je tokom prve godine svog rada na fakutetu imala deset studenata na diplomskom ispitu, te da joj je sljedeće godine Darmanović kazao da ne može biti mentor studentima bez akademskog zvanja.

“Postavlja se pitanje kako je moguće da sam jedne godine mogla biti mentor a druge ne ”, kazala je ona.

Prema tvrdnjama Tadić-Mijović, iako je tokom druge godine rada na FPN-u upisala postdiplomske studije i od predavača postala asistent, do prekida angažovanja je došlo “iz istih razloga zbog kojeg je došlo do ukidanja predmeta profesora Kovačevića”.

“Darmanović i ja smo veoma različitih mišljenja. Ja imam kritički odnos prema vlasti, i mislim da je to bio glavni razlog zašto je raskinuo ugovor koji sam imala sa FPN”, kazala je direktorica Monitora.

Na sajtu FPN-a u rubrici stručni saradnici angažovani na tom fakultetu navode se imena: Draška Đuranovića, Branka Vojičića, Darka Šukovića, Vojislava Raonića i Živorada Kovačevića.

Izvor: Oscar, komentator DNMN

Vijeće Fakulteta političkih nauka sa indignacijom odbacuje optužbe i manipulacije koje je na račun našeg fakulteta u javnosti izrekao docent Filip Kovačević. Na način neprimjeren univerzitetskom nastavniku, doc. Kovačević pokušao je da obmane javnost u vezi sa nečim što je uobičajeni i regularni postupak na Univerzitetu Crne Gore.

Nastavni plan Fakulteta političkih nauka promijenjen je u junu 2009g. u proceduri којu propisuje Statut Univerziteta Crne Gore. Na osnovu predloga nadležne Komisije FPN, Vijeće FPN usvojilo je predlog izmjena nastavnog plana za akademsku 2009/2010. godinu, što je, kako to nalažu pravila, potvrdio i Senat Univerziteta Crne Gore.

Izmjenom nastavnog plana, više izbornih predmeta zamijenjeno je obaveznim predmetima. Samim tim, jedan broj nastavnika, uključujući poznate univerzitetske profesore, prave prijatelje i suosnivače ove ustanove, ostao je bez izbornih predmeta. Većina ovih nastavnika, kao i doc. Kovačević, zadržali su svoje obavezne predmete na FPN, na kojima i danas predaju.

Vijeće FPN apsolutno odbacuje optužbe o navodnoj privatizaciji FPN i upućuje javnost na činjenicu da doc. Kovačević ne može znati kako Vijeće FPN funkcioniše, jer nije ni njegov član. Patetičnim istupom u javnosti, izmišljenim optužbama i pokušajem stvaranja slučaja tamo gdje ga nema, doc. Kovačević zapravo nije ništa kazao o našem fakultetu, ali je prepotentnim tvrdnjama o njegovom ”doprinosu razvoju društvenih nauka u Crnoj Gori”, osim što zabavlja javnost, mnogo toga rekao o sebi.

Iz priloženoga je jasno da apsolutno ne postoji nikakav „slučaj Kovačević“, niti je on bio izuzetak ovom prilikom. Osim toga, docent Kovačević nije zaposlen na FPN, već je angažovan sa druge univerzitetske jedinice, Fakulteta za turizam i hotelijerstvo u Kotoru. Samim tim, on nema nikakve ingerencije da određuje kako će Vijeće Fakulteta političkih nauka vršiti svoj posao, odnosno kako će utvrđivati svoje prioritete u izmjeni nastavnih planova i angažovanju nastavnika sa drugih univerzitetskih jedinica ili drugih univerziteta, niti će to svojim politički motivisanim kampanjama i pritiscima u javnosti moći i ubuduće.

Činjenica da doc. Kovačević sada reaguje na nešto što je Senat Univerziteta Crne Gore usvojio još prije pola godine ukazuje da se ovdje ne radi o nastavnim planovima FPN. Naprotiv, izigravajući žrtvu, doc. Kovačević djeluje, prije svega, u saglasju i za račun svojih medijskih mentora. U slučaju nastavka ove očigledne političke kampanje, Vijeće FPN se više neće iscrpljivati nametnutim i vještački konstruisanim pitanjima i slučajevima.

Izvor: Mina

Profesor Filip Kovačević optužio je danas dekana podgoričkog Fakulteta političkih nauka (FPN) Srđana Darmanovića da mu je bez obavješetnja ukinuo dva predmeta na osnovnim studijama te univerzitetske ustanove.

„Obavještavam crnogorsku javnost da je dekan FPN-a, Srđan Darmanović, na staljinistički način nasrnuo na moje lično i profesionalno dostojanstvo tako što mi je bez mog znanja, saglasnosti i obavještenja ukinuo dva predmeta na osnovnim studijama“, naveo je Kovačević. On je u otvorenom pismu crnogorskoj javnosti naveo da mu je Darmanović ranije na isti način ukinuo i dva predmeta na magistarskim i doktorskim studijama.

„Ovakvo brutalno razračunavanje koje ugrožava moju materijalnu egzistenciju, povezujem sa mojim javnim angažmanom i političkim stavovima koje zastupam. Jer, moj doprinos razvoju društvenih nauka u Crnoj Gori je očigledan za svakoga ko nije politički ostrašćen“, tvrdi Kovačević.

On je objasnio da je, kroz njegovu knjigu o psihoanalizi i kritičkoj teoriji, prisutan na najpoznatijim svjetskim univerzitetima – Harvardu, Jejlu, Prinstonu, Berkliju, Oksfordu, Kembridžu, ali i u Melburnu, Torontu i Hong Kongu, Britanskoj Nacionalnoj Biblioteci u Londonu i u Njemačkoj Nacionalnoj Biblioteci u Frankfurtu.

Kovačević je kazao da je dvije godine predavao na Ruskom državnom univerzitetu u Sankt-Peterburgu, a ovog ljeta je bio pozvan da održi predavanje o savremenoj psihoanalitičkoj teoriji na Medicinskom Univerzitetu u Beču, gdje je, kako je naveo, studirao Sigmund Frojd.

„Samo u papagaj-državi i feudalnoj partitokratiji, kao što je Crna Gora, neko sa ovakvim međunarodnim referencama može biti diskriminisan na državnom Univerzitetu“, naveo je on.

Prema njegovim riječima, to je jasan dokaz da Darmanović ne radi u interesu razvoja crnogorskih intelektualnih resursa i potencijala, a time ni u interesu javnog dobra svih crnogorskih građana.

„Naprotiv. On na Fakultetu angažuje više od 20 gostujućih profesora iz država u regionu, opterećujući time budžet Univerziteta Crne Gore troškovima koji se mjere desetinama hiljada EUR za honorare, avionske karte i hotelski smještaj“, kazao je Kovačević.

On je optužio Darmanovića da je takvim “potezima od Fakulteta napravio privatnu firmu momišićkog neoliberalnog tipa, koja, kao i sve takve firme u Crnoj Gori, opstaje prazneći džepove crnogorskih građana“.

Kovačević je kazao da će ga teško pokolebati „takvi postupci Darmanovića ili bilo kog drugog da i dalje radi na demokratizaciji Crne Gore i njenom konačnom uobličavanju u pravnu i pravičnu državu“.

„Znam da sam u pravu, a to zna i većina crnogorskih građana. Stoga insistiram da Uprava Univerziteta u skladu sa Statutom i javnim interesom zavede red na Fakultetu političkih nauka“, zaključio je on.

Izvor: Vijesti

Prema nezvaničnim informacijama “Vijesti”, pored Vuksanovića, kome je telefon juče bio isključen, za mjesto sekretara i pomoćnika ministra konkurisali su Stojan Sjekloća, Kemal Grbović, Danilo Cmiljanić, bivši pomoćnik ministra prosvjete Ćazim Fetahović, Mladen Bigović i Radojica Vlaović.

“Vijesti” nijesu juče dobile zvaničnu potvrdu ove informacije, kao ni ko od navedenih je konkurisao za mjesto pomoćnika a ko za mjesto sekretara, jer direktorica Uprave za kadrove Svetlana Vuković nije odgovarala na telefonske pozive.

Oko 15 časova u Upravi, po riječima sekretarice, nije bilo nikoga ko bi potvrdio ili demantovao nezvanične informacije “Vijesti”.

Dva mjesta u Ministarstvu prosvjete upražnjena su nakon što su bivši pomoćnik ministra Marko Jokić i sekretar Snežana Šćepanović podnijeli ostavke, zbog četrdesetdvodnevnog štrajka đaka cetinjske Gimnazije.

Njihove nasljednike izabraće Sreten Škuletić, nakon što Uprava za kadrove sačini listu kandidata.

“Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da se za radna mjesta sekretara i pomoćnika ministra raspisuje javni konkurs preko za to nadležnog organa – Uprave za kadrove. Nakon sačinjene liste za izbor kandidata, navedeni organ je dostavlja starješini organa, odnosno ministru prosvjete. Ministar predlaže jednog od kandidata Komisiji za kadrovska pitanja Vlade za imenovanje, koja postavlja sekretara i pomoćnika ministra”, pojasnilo je nedavno Ministarstvo prosvjete proceduru izbora.

Pomoćnik ministra i sekretar, u skladu sa zakonom, mogu biti imenovani na period od pet godina. Po isteku mandata, pomoćnik ministra i sekretar mogu biti ponovo imenovani na te funkcije. Konkurs za pomoćnika ministra i sekretara Ministarstva prosvjete završen je prošle sedmice, a Uprava za kadrove trenutno razmatra pristigle prijave kako bi listu kandidata dostavila ministru prosvjete.

Izvor: Politika

Književnik Milorad Pavić preminuo je danas u 13.10 časova od posledica infarkta u 81. godini, potvrdila je Tanjugu Pavićeva porodica. Pavić je važio za jednog od najviše prevođenijih savremenih srpskih pisaca zahvaljujući romanu „Hazarski rečnik”, objavljenom pre 25 godina.

Akademik, visoko cenjeni poznavalac srpske književnosti, Pavić je do penzije bio profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.

Pavić će ostati zapamćen kao jedan od najboljih prevodilaca ruskih klasika i kao autor izuzetno lepih priča, desetak romana, drama, eseja …

Vreme i mesto sahrane biće naknadno objavljeni.

Izvor: Dan

Ministar prosvjete i nauke Sreten Škuletić potvrdio je “Danu” da bi Vlada, čiji je premijer Milo Đukanović osnivač pet privatnih fakulteta, već od naredne studijske godine mogla početi da finansira i privatne visokoškolske ustanove. Kao mogući model finansiranja visokog obrazovanja ponovo se pominje vaučerizacija, to jest jedinstveni konkurs za sve studente, na kojem bi svršeni srednjoškolci dobijali vaučere i odlučivali da li će ih iskoristiti za upis na državnu ili privatnu ustanovu.

U Crnoj Gori radi jedan privatni univerzitet “Mediteran” sa šest jedinica, zatim 10 fakulteta različitih odnivača, od kojih su pet u vlasništvu premijera Mila Đukanovića, bivših profesora državnog Univerziteta Dragana Vukčevića i Veselina Vukotića, kao i biznismena Tomislava Čelebića.

Dok sa privatnih fakulteta tvrde da se zalažu za jednakost studenata u pogledu tretmana od strane Vlade, bez obzira na to gdje se školuju, sa Univerziteta Crne Gore tvrde da neće pristati na takav model.

Škuletić je povodom prošlonedjeljnog sastanka sa predstavnicima Udruženja privatnih univerziteta i fakulteta kazao “Danu” da je u pripremi pravilnik o kriterijumima finansiranja visokog obrazovanja koji će tretirati i izdvajanje iz državnog budžeta za privatne visokoobrazovne ustanove. Na naše pitanje kako će se naći sredstva za finansiranje privatnika ako se uzme u obzir da se sa državnog univerziteta često čuju izjave da nemaju finansija za osnovne potrebe, Škuletić je odgovorio da će ministarstvo finansirati kvalitet.

- Ko dokaže kvalitet, taj će dobiti pare. Sačekaćemo da vidimo kriterijume, ali će ministarstvo i Vlada finansirati isključivo kvalitet. Ko ispuni taj uslov, ali i kriterijume po osnovu kapaciteta i opremljenosti ustanova, moći će da se održi. Onaj sa lošim kvalitetom neće preživjeti konkurenciju, ali neće dobiti ni podršku države – poručio je Škuletić.

On je kazao da će početkom naredne godine radne grupe krenuti u izradu stretegije razvoja visokog obrazovanja, pravilnika o kriterijumima finansiranja i najavio moguću izmjenu Zakona o visokom obrazovanju.

Prorektor Zdravko Uskoković, inače član radne grupe za utvrđivanje kriterijuma za finansiranje visokog obrazovanja, ocjenjuje da Vlada ne bi smjela da uvede vaučerizaciju, jer bi na taj način “državnom univerzitetu svezali obje ruke u jednu rukavicu i poslali ga da boksuje sa konkurencijom.

- Mi smatramo da Vlada prvo mora donijeti strategiju razvoja visokog obrazovanja u kojoj će procijeniti da li joj odgovara da ima državni univerzitet ili ne. Ako ne odgovara, postaćemo jedina država na planeti koja nema državnu visokoobrazovnu instituciju. Sa druge strane, moraju biti svjesni da ne možemo svi biti jednaki, jer smo u tom slučaju svi istovremeno i državni i privatni. Model jedinstvene kvote, to jest konkursa na kojem bi studenti koji se kvalifikuju dobijali vaučere i njima upisivali željeni fakultet ne postoji nigdje u svijetu. To je pokušano na univerzitetima američke države Kolorado, ali su vrlo brzo shvatili da je potpuno neodrživo – tvrdi Uskoković.

On navodi da je vaučerizacija zasada samo glasina, jer su se predstavnici privatnih fakulteta na nekoliko sastanaka radne grupe zalagali samo za ravnopravost studenata u pogledu njihovog standarda.

- Za taj dio su donekle u pravu, ali se to može riješiti na drugi način. Država mora imati kontrolu nad kvalitetom visokog obrazovanja, a to nije moguće preko modela koji se pominje – zaključuje Uskoković.

Sekretar privatnog Univerziteta “Mediteran” Dragica Anđelić očekuje vrlo brzo sistemske promjene koje uključuju i finansiranje studenata i njihove školarine.

- Da bude sasvim jasno, mi zagovaramo „model studenta”. To znači da država ne opredjeljuje sredstva prema instituciji, kao što je to do sada bilo, već prema studentu, bez obzira na to da li se školuje na privatnom ili na državnom fakultetu. Ovakvim načinom finansiranja unaprijediće se visoko obrazovanje, jer bi se najbolji đaci opredjeljivali za fakultete za koje procijene da nude najbolje obrazovanje, bez opterećenja da li im roditelji mogu obezbijediti sredstva za školarinu – objasnila je Anđelićeva.

Profesor državnog Univerziteta i šefica Stručnog tima PzP-a za nauku i obazovanje Branka Bošnjak tvrdi da je Crna Gora specifičan slučaj jer je premijer Milo Đukanović suvlasnik još nelicenciranog privatnog univerziteta u Donjoj Gorici, a i ministar finansija Igor Lukšić predavač na tim privatnim fakultetima.

- Oni ne žele da ulažu u svoju konkurenciju i prilično bahato pokušavaju da kroz mala vrata uguraju finansiranje studija kod „privatnika”. Nisam iznenađenja predlogom, jer se već duže radi na urušavanju ugleda državnog univerziteta koji funkcioniše sa veoma skromnim sredstvima i sa više nego skromnim primanjima profesora. Kategorično sam protiv toga da se iz državnog budžeta Crne Gore finansira studiranje na privatnim fakultetima, jer svakoj ozbiljnoj državi reper kvaliteta mora biti državni univerzitet, a ne da zbog maćehinskog odnosa bude prinuđen da kroz upisivanje neukusno velikog broja samofinansirajućih studenata pokušava da „preživi” – zaključuje Bošnjak.

Anđelićeva smatra da su studenti privatnih fakulteta diskriminisani u odnosu na svoje kolege sa državnog univerziteta, jer nemaju pravo na smještaj i ishranu u domovima, kao ni na studentske kredite.

- Država mora voditi računa o najboljim studentima, bez obzira da li studiraju na privatnoj ili na državnoj ustanovi. Sva ova pitanja već duže opterećuju crnogorsko privatno visoko obrazovanje. – zaključila je Anđelićeva.

Uskoković smatra da je najbolje da se organizuju javne rasprave u vezi sa strategijom, na kojima bi se utvrdilo koliko je univerziteta Crnoj Gori dovoljno.

- I konačno da raspravljamo o kriterijumima za licenciranje privatnika. Ne bi trebalo dozvoliti da na 650.000 građana imamo preveliki broj ustanova visokog obrazovanja – objasnio je Uskoković.

Bošnjak navodi da “ovo definitovno postaje privatna država, pa će njeni vlasnici dati prednost svom privatnom univerzitetu”.

- Važeći Zakon o visokom obrazovanju predviđa da privatna ustanova može sticati sredstva od Vlade za nastavu i istraživanja koja su u javnom interesu, na predlog Savjeta za visoko obrazovanje. A šta se to izučava na privatnim fakultetima što je od javnog interesa a da već ne postoji na državnom – upitala je Bošnjak.

Izvor: e-novine.com

U Nemačkoj je na desetine univerziteta od utorka u potpunoj blokadi, a nekoliko desetina hiljada studenata započelo je proteste širom zemlje zahtevajući reformu obrazovnog sistema i veću finansijsku podršku. Istovremeno, demonstracije su prelile i u još nekoliko evropskih zemalja poput Italije, Austrije i Francuske.

U nemačkoj prestonici, Berlinu, gde policija navodi da se broj demonstranata kreće oko 5 000, studenti i profesori su nosili transparente sa natpisima ”Besplatno obrazovanje za sve”, ”Obrazovanje, a ne banke” i ”Obrazovanje je preskupo! Kolika je cena gluposti?”. Studenti su u početku zauzeli amfiteatre i slušaonice, a zatim su, zajedno sa nekim profesorima, izašli na ulice.

Nezadovoljstvo se iz glavnog grada Nemačke proširilo i u ostale gradove, poput Minhena, Hamburga, Hajdelberga i Kelna, a prema rečima organizatora u 50 nemačkih gradova ovih dana protestuje oko 85 000 ljudi. Akademci traže da visina školarina – koja se trenutno kreće između 100 i 500 evra po semestru – bude smanjena, kao i da visina školarina bude prilagođena siromašnijim studentima, ne na osnovu prosečne ocene, već na osnovu individualne finansijske situacije.

”Mi nismo ljudski resursi. Obrazovanje za sve, u suprotnom će izbiti neredi”, kazao je jedan od govornika na protestu. Nije mali broj onih koji smatraju da je pristup visokoškolskom obrazovanju otežan za one koji su u slabijoj finansijskoj situaciji. Čini se da se većina onih koji su izašli na ulice Berlina prvenstveno oseća iznevereno. Katrin Lilinger, studentkinja prve godine psihologije na Univerzitetu u Berlinu, kaže: ”To je tužno. Mislim da je ceo kurs interesantan, ali gradivo je toliko sabijeno da mi je drago kada je predavanje otkazano. Studentima treba pružiti mogućnost da razvijaju kritičko mišljenje, ali za to nema vremena, time se ne stvaraju uslovi za pojavu kreativnih ideja.”

Italijnski studenti takođe su izašli na ulice 50 gradova širom te zemlje kako bi iskazali svoje neslaganje sa reformama obrazovnog sistema, koje je nedavno najavio premijer Silvio Berluskoni. Kako piše slovenački Dnevnik, studenti u Rimu su prošetali do zgrade Vlade, dok je na protestima u Milanu došlo do tenzija između protestanata i policije, nakon čega su četiri studenta uhapšena. Demonstranti su uzvikivali parole u kojima se traži jednako obrazovanje za sve građane i u kojima se Vlada optužuje da će novom reformom osiromašiti italijanski visokoškolski sistem. Reforma, koju je pripremila ministarka obrazovanja Mariastela Đelmini, predviđa značajne mere štednje na italijanskim univerzitetima. Prema novom paketu reformi, pet penzionisanih profesora biće zamenjeni samo jednim. Istovremeno, planiraju se radikalne promene prilikom izbora novih profesora, stroži uslovi za upis na visoke škole, kao i smanjenje broja kako profesora, tako i studenata.

Osnovni povod za proteste širom Evrope je takozvana bolonjska reforma, kojom su studnetni nezadovoljni. Ona se već deset godina postepeno uvodi na univeritete širom Evrope, s ciljem da obrazovanje učini istovrednim, čime bi studenti mogli lakše da se obrazuju i usavršavaju svoja znanja u inostranstvu. Međutim, Bolonjski proces doveo je do sabijanja gradiva, racionalizacije studijskih grupa, sve viših školarina i istovremeno nižih kriterijuma prilikom ocenjivanja, čime se univerzitetsko obrazovanje spušta na nivo običnog privatnog preduzeća, čiji je jedini cilj ubiranje što većeg profita.

Akademci u Nemačkoj nezadovoljni su uvođenjem obaveznog prisustva na predavanjima (koje im, prema rečima nekih od njih, uskraćuje mogućnost zaposlenja tokom studiranja), konstantnim testovima tokom cele godine, kao i činjenicom da mnogi nakon osnovnih studija ne mogu da pređu na viši stepen obrazovanja, pošto mogućnost za sticanje zvanja mastera imaju samo najbolji.

”Iluzija je da se čovek može zaposliti ako ima samo osnovni nivo obrazovanja. Master studije su preduslov za bolji posao”, smatra Lilingerova. Nemačka minitarka prosvete, Aneta Šavan, priznala je da u novom sistemu postoje izvesni problemi, dodavši da je za novoizabranu koalicionu vladu Angele Merkel jedan od prioriteta izdvajanje sredstava za studente iz nemačkog sistema finansijske pomoći. Inače, pre samo dve nedelje, Šavanova je odbacila predlog za povećanje finansijske pomoći studentima.

Studentskoj buni u Evropi pridružili su se i akademci iz Švajcarske. U Bernu i Bazelu su zauzeli amfiteatre na univerzitetu protestvjući protiv “ekonomizacije” obrazovanja a slični vid protesta se najavljuje u Cirihu i Ženevi. U Bazelu je rektor univerziteata pretio da ukoliko demonstranti ne izađu iz amfiteatra da će im uprava fakulteta isključiti struju i grejanje.

Izvor: Pobjeda

Univerzitetski profesori zatečeni su izjavom profesora Milenka Popovića da intelektualci u Crnoj Gori ćute, jer su kupljeni. Ovakvu ocjenu Popović je, podsjetimo, saopštio medijima nakon okruglog stola posvećenom „Intelektualnim kapacitetima Crne Gore – stanje i perspektive”, kojeg je organizovala NVO Forum univerzitetskih profesora i istraživača, a koji je održan na Univerzitetu Crne Gore.

Dekan Arhitektonskog fakulteta dr Goran Radović kazao je za „Pobjedu” da ova izjava predstavlja „veoma tešku optužbu”. „Prosto je neprimjereno da se tako razgovara na jednoj renomiranoj visokoškolskoj instituciji. Što se mene tiče, nemam iskustava takve vrste, odnosno niko nije pokušao da me „kupi”, i nekakvom trgovinom spriječi da prećutim nešto sa čime se ne slažem. Siguran sam da će isto ovo reći i mnoge moje kolege, barem one sa kojima ja kontaktiram, prokomentarisao je Radović.

Slično je reagovao i dekan Metalurško-tehnološkog fakulteta prof. dr Kemal Delijić.

- Nikada u životu nijesam imao takvo iskustvo. Niko mi nije nudio novac ili neku privilegiju da bih ćutao. Naprotiv, mislim da me je dobro „zaobići” u pojedinim situacijama, jer ne prećutkujem ono što mislim, kaže Delijić.

Profesor Filozofskog fakulteta dr Bojka Đukanović kaže da „intelektualci, u svakom slučaju, treba da imaju kritički odnos prema određenim pojavama u društvu, ali kritika- kritike radi- je besmislena”.

“To ostavlja utisak da se za cilj ima samo lična promocija. Meni se, zapravo, čini da smo mi zaboravili da vodimo tolerantni i konstruktivni dijalog, koji bi rezultirao pozitivnom energijom, koja nam je u društvu i te kako potrebna”, kazala je Đukanović.

Za dr Sinišu Jelušića, dekana Akademije dramskih umjetnosti, koji je prisustvovao sastanku o intelektualnim potencijalima, jeste sporno to što Crna Gora ima hiperprodukciju diploma, koja ozbiljno dovodi u pitanje stepen obrazovanja i u tom smislu stepen intelektualnog nivoa.

„Stepen obrazovanja ne određuje intelektualca, nego njegova sposobnost kritičkog mišljenja i odnosa prema društvu, politici, okruženju u kome je. U savremenoj Crnoj Gori takvu kritičku misao nemamo, i po tome nijesmo izuzetak. Postoji apatija kritičkog duha svuda u svijetu, čak i u savremenom američkom društvu, ocjenjuje Jelušić za „Pobjedu”.

Okruglom stolu na Univerzitetu Crne Gore prisustvovalo je samo dvadesetak od preko 160 pozvanih profesora i istraživača, riječju predstavnika intelektualne elite. Okrugli stolovi FUPI-ja bili su u početku, podsjetimo, veoma posjećeni. Zašto se smanjilo interesovanje za, bez sumnje, značajne teme koje pokreće?

Prateći sjednice ove NVO imali smo prilike da prisustvujemo sličnim reakcijama poput Popovićeve i kvalifikacijama na račun pojedinih aktuelnih predstavnika vlasti. Premijer je, na jednom od okruglih stolova, bio posebna „poslastica”.

Univerzitetski profesori visokih naučnih referenci, čiji je profesionalni i lični rejting „preživio” i u našoj sredini sklonoj raznim podmetanjima, nijesu htjeli da zvanično komentarišu Popovićevu izjavu. U neslužbenoj komunikaciji, međutim, jasno su saopštili da ne žele da ulaze u raspravu sa Popovićem, jer bi ta priča bila zloupotrijebljena, a on postao „žrtva”.

- Ovo je još jedan udar na prosvjetare. Krediti su bili slamka spasa za mnoge zaposlene u prosvjeti. Zahvaljujući mogućnosti da se zaduže, lakše su podnosili visoke račune, kupovali knjige, oblačili djecu i slali ih na đačka putovanja. Mnogi prosvjetari su upravo u kreditima vidjeli, maltene, jedinu šansu da dobiju krov nad glavom. Znajući sve to, kao i kolika su njihova primanja prosvjetara, prosto mi je neshvatljiva odluka Ministarstva prosvjete i nauke da se školama zabrani da budu garanti prilikom podizanja kredita – kaže za „Pobjedu” predsjednik Sindikata prosvjete Zvonko Pavićević.

Pavićević objašnjava da apsolutno podržavaju propise po kojima se kredit ne može odobravati onima koji su prezaduženi, ali mu nije jasno zašto se u isti koš stavljaju i radnici koji mogu da se zaduže.

- Dok sa jedne strane Vlada insistira da se banke oporavljaju, upravo da bi mogle da odobravaju kredite, na drugoj se pojavljuju ovakve, poptuno neshvatljive odluke.

Sindikat prosvjete je tražio da se Opštim kolektivnim ugovorom predvidi obaveza poslodavca da zaposlenima omogući podizanje kredita, odnosno odbijanje rata preko platnih spiskova, kaže Pavićević.

Povezana vijest:
Milenko Popović: Elita je kupljena

Izvor: Vijesti

Iako je u Crnoj Gori sve veći broj kadra sa fakultetskim diplomama, intelektualci nemaju dovoljno angažovan kritički stav ili ćute o aktuelnim društvenim zbivanjima, ocijenjeno je na okruglom stolu „Intelektualni potencijal Crne Gore – stanje i perspektive“ koji je organizovao Forum univerzitetskih profesora i istraživača. Na pitanje novinara, nakon skupa, zašto intelektualna elita u Crnoj Gori danas ćuti, profesor na Univerzitetu Mediteran Milenko Popović je kazao da je to zato što je kupljena.

„Ćuti zato što je kupljena. Jednostavno postoji partitokratski sistem, koji na svim ključnim pozicijama u visokom obrazovanju postavlja ljude koji izvršavaju zadatke i mi faktički imamo univerzitete i fakultete koji više nijesu fakulteti”, kazao je Popović.

Savjetnik za nauku na Univerzitetu Crne Gore, Branka Bošnjak, saglasna je sa ovakvom ocjenom i ukazala na to da se u Crnoj Gori ne vodi adekvatna briga o kadrovskim potencijalima.

„Većinu upravljačkih mjesta pokrivaju ljudi po političkim, a ne stručnim kriterijumima“, ocijenila je ona tokom skupa.

Profesor i književnik Todor Živaljević ocijenio je da je danas “ćutanje osnova intelektualaca u Crnoj Gori“, dok je akademik Zoran Lakić u izlaganju kazao da je najveća opasnost spoznaja da se na drugi način, a ne znanjem i istinom, pravi univerzitetska i naučna karijera.

Popović je kazao da se, nažalost, crnogorskim fakultetom ovladalo na način da nema slobodne kolektive koji funkcionišu kao klasični fakulteti kakvi su nekada bili.

“To je trend i na zapadu i nije ništa novo, ali ne u ovolikoj i često tragikomičnoj mjeri”, istakao je profesor Popović.

Dekan akulteta dramskih umjetnosti na Cetinju Siniša Jelušić ocijenio je u svom izlaganju da o intelektualnom potencijalu govori i mali broj prisutnih na okruglom stolu.

Od preko 160 pozvanih da prisustvuju okruglom stolu na skupu je bilo svega 20 učesnika.

Razočarenje brojem učesnika nijesu krili ni organizatori skupa Forum univerzitetskih profesora i istraživača Crne Gore, koji kako je kazao njegov predsjednik, profesor na Elektro fakultetu Radovan Stojanović, ima oko 100 članova. Akademik Zoran Lakić istakao je da na okruglom stolu nema rektora, prorektora a da je i dekana malo.

Pavićević rekao je da su intelektualci osobe koje stalno tragaju za istinom i učestvuju u njenom stvaranju.

„Ako se intelektualac prikloni onoj narodnoj – ćutanje je zlato, onda nije intelektualac“, kazao je on.

Pavićević je pozvao crnogorske intelektualce da ne ćute, već jasno i javno iznose stavove o stanju u društvu.

„Osnovno određenje intelektualaca jeste da javno govori“, naveo je on.

Jelušić je naglasio da intelektualca ne čini diploma, već da je za njega najvažnija njegova sposobnost da može kritički da misli. On je ukazao na potrebu razvijanja kritičkog mišljenja kao afirmacije lične slobode. Intelektualac, tvrdi on, treba da ima angažovan kritički stav.

„Kod nas je kritičko mišljenje najviše dovedeno u pitanje“, ocijenio je Jelušić.

On smatra da i intelektualni potencijal treba da se potvrđuje na širem prostoru, a ne samo na lokalnom.

Na kritičko mišljenje osvrnuo se i Živaljević. On smatra da u Crnoj Gori postoji nedostatak kritičkog mišljenja.

„Stanje je katastrofično, perspektive katastrofičnije. Bojim se da će doći do urušavanja sistema i to veoma brzo“, kazao je Živaljević i naglasio da se stvari u obrazovanju moraju vrlo brzo promijeniti od dna ka vrhu.
Popović je kazao novinarima da ga čudi da ljudi u Crnoj Gori nijesu svjesni da je sklonost ka školovanju u Crnoj Gori toliko velika da je to zaista jedna od ključnih komparativnih prednosti.

„Mislim da to nije ni u kaklvom konfliktu ni sa interesima vladajuće elite i da bi u njenom najboljem interesu bilo da te potencijale iskoristi“, kazao je Popović.

Iako je na skupu bilo predviđeno da se razgovara o mjestu i ulozi inteklektualca u društvu, istorijskoj digresiji, intelektualnom potencijalu i politici u Crnoj Gori, o tome zašto se Crna Gora brže ne razvija na bazi intelektualnog potencijala, koliki je potencijal našeg znanja i koliko je znanje o potencijalu, kakvi su intelektualni resursi i uslovi rada svih onih koji se bave ovom oblašću, budućnost i šta treba raditi, rasprava se najviše fokusirala na stanje u viskoškolskom obrazovanju i prednostima i manama državnih i privatnih fakulteta.

Na skupu je ukazano na problem kvaliteta fakultetskih diploma, a ocijenjeno je i da obrazovnom sistemu prijeti kolaps zbog prevelike i nelojalne konkurencije visokoobrazovnih ustanova.

Zbog toga takve konkurencije, smatra Popović, prijeti opasnost od ozbiljnog urušavanja kvaliteta obrazovnog sistema u Crnoj Gori.

Profesor Milenko Popović je kazao da u crnogorskom obrazovanju postoji sistemska greška, jer većinu visokoobrazovanog kadra čine osobe sa diplomama fakulteta društvenih nauka, a EU je toga zasićena.
„Evropskom tržištu trebaju ljudi sa tehničkih fakulteta, a mi u Crnoj Gori imamo situaciju da iz godine u godinu imamo sve manje studenata tih fakulteta“, naveo je Popović.

On je dodao da če tržište EU biti otvoreno za naše studente tek za 12 godina i istakao da za izlazak na to tržište postoje određene barijere, prije svega jezičke.

Poslovni Salon - edukativna i savjetodavna konferencija za malo i srednje poduzetništvo

Poslovni Salon je nova i jedinstvena edukativna i savjetodavna konferencija za malo i srednje poduzetništvo koje podržava Hrvatska udruga poslodavaca malog i srednjeg poduzetništva te Privredni vjesnik koji zajedno sa Poslovnim učilištem filaks i event management agencijom Marketing odjel organiziraju ovu konferenciju.

Poslovni Salon programski vodi direktor programa Goran Šikić. Više o konferenciji Poslovni Salon možete saznati kroz ovaj press-clipping:

• Poslovni.hr: Poslovni Salon 2009 – Opstanak: Učiti brže i primijeniti odmah
• tportal.hr: Poslovni salon 2009 – Opstanak
• Profitiraj.hr: Učiti brže i primijeniti odmah

Izvor: Znanje.org

Rodjen je pisac Petar II Petrović Njegoš, crnogorski vladar i vladika čija je kruna stvaralaštva nenadmašni dramski spjev “Gorski vijenac”. U osnovi je refleksivno-lirski pjesnik, što je uočljivo i u njegovim najvažnijim djelima, iako ona imaju epsko-dramski oblik, a njegov jezgroviti stil je obojen snažnim elementima mirnog klasičnog stiha i svježinom narodne pjesme.

Rade Tomov Petrović – iz porodice koja je Crnoj Gori više od 100 godina davala vladike – monaško ime dobio je po stricu, vladici i vladaru Crne Gore Petru I, poznatom i kao Sveti Petar Cetinjski, koji ga je odredio za nasljednika.

Školovao se u Cetinjskom manastiru i u Topli kod Herceg Novog, a učitelj mu je bio i Sima Milutinović Sarajlija koji ga je uputio u istoriju, filozofiju i književnost. Kao državnik položio je temelje moderne crnogorske države, ustanovio izvršnu vlast i senat, organizovao sudove, uveo poreze i izdejstvovao veću pomoć Rusije.

Takodje je podigao prvu osnovnu školu, a 1834. osnovao je štampariju. Pritisnut bolešću, umro je 1851. u 38. godini života. Ostala dela: “Luča mikrokozma”, “Lažni car Šćepan Mali”, misaone i lirske pjesme.

Prije pola vijeka pojavila se studija Isidore Sekulić “Njegošu knjiga duboke odanosti”. Ta je knjiga pisana u zanosu Njegoševom fizičkom i duhovnom pojavom. Njeni bitni zaključci, kao što je onaj da je Njegošu kosovska ideja bila životni smisao – izazivali su suprotna mišljenja kritike. Isidora je posebno visoko cijenila Prolog, kako ona kaže, “Luče mikrokozma” i monologe iz “Gorskog vijenca”, po kojima je to djelo “ne samo crnogorska, nego i opstečovječanska tema”.

Izvor: Mina

Školski odbor cetinjske Gimnazije jednoglasno je izabrao Miomira Đurišića za direktora te obrazovne ustanove. Đurišić je tu funkciju obavljao i prethodne četiri godine.

„Školski odbor je jednoglasno odlučio da između dva kandidata za mjesto direktora povjerenje pokloni Đurišiću“, kazala je predsjednica Školskog odbora, Milica Vušurović. Prema proceduri, izbor Đurišića za direktora Gimnazije na Cetinju, sada treba da verifikuje Ministarstvo prosvjete i nauke.

Na konkursu za direktora Gimnazije, koji je raspisan 14. Oktobra, prijavili su se osim Đurišića, Bosiljka Kankaraš iz Podgorice, kao i Slaviša Čurović i Marjan Božović iz Bijelog Polja. Vušurović je kazala da dva od četiri kandidata nijesu ispunjavali konkursom predviđene uslove, ali nije željela da kaže koji.

Školski odbor Gimnazije zasjedao je i u petak, ali je ta sjednica prekinuta, zbog nepravilnosti u radu. Član Odbora, Nataša Stanojević, nije imala pravo glasa, jer se istovremeno nalazila na mjestu vršioca dužnosti direktora Gimnazije. Nakon toga je umjesto nje za novog člana Odbora izabrana je profesorica informatike u Gimnaziji Snežana Miketić.

Učenici cetinjske Gimnazije su 42 dana bojkotovali nastavu protestvujući zbog toga što je Ministarstvo prosvete u julu poništilo reizbor Đurišića za direktora te škole.

Izvor: www.zavodzaskolstvo.gov.me

Ogorčeni spletom događaja koji dovode u pitanje produžetak mandata direktoru Zavoda za školstvo, dr Draganu Bogojeviću, osjećamo potrebu da, kao kolege i saradnici, javnosti ukažemo na njegove lične i profesionalne reference. Saopštićemo u najkraćem isključivo provljerljive činjenice, kao i naše stavove.

Dr Dragan Bogojević je dolaskom na čelo Zavoda za školstvo najviše doprinio objektivnoj afirmaciji postojećih kadrovskih pretpostavki za funkcionisanje nove institucije. Planski je raspoređivao budžetska i donatorska sredstva za razvijanje ljudskih i materijalnih resursa Zavoda, kao i realizaciju složenih obrazovnih ciljeva.

Takođe, dr Bogojević je svojim znanjem, iskustvom i zalaganjem doprinio da Zavod za školstvo bude prepoznat u široj i stručnoj javnosti kao ugledna obrazovna institucija. Gdin Bogojević je okupio intelektualnu elitu koja ima referentnu moć i, što je najvažnije, koja sve svoje snage usmjerava na kvalitetnu primjenu reformskih rješenja. Zahvaljujući ulaganju u usavršavanje i motivisanje kadrova, Zavod danas funkcioniše u skladu sa dobrom praksom srodnih institucija u Evropi, što potvrđuju relevantni inostrani činioci koji su učestvovali u projektovanju novog obrazovnog sistema u Crnoj Gori (FOSI, Svjetska banka, PCCG, UNDP, Nansen dijalog centar, Unicef, Save the children, Savjet Evrope…), a prije svega škole i nastavnici.

Gdin Dragan Bogojević, osim što je cijenjen i uspješan direktor Zavoda za školstvo, ujedno je i univerzitetski profesor (doktorirao u Francuskoj, istražujući putopisnu literaturu francuskih autora o Crnoj Gori u XIX vijeku), predstavnik Crne Gore u Nadzornom komitetu za obrazovanje Savjeta Evrope, organizator i prevodilac većeg dijela ključne publikacije Savjeta Evrope o politici izučavanja stranih jezika – Zajednički evropski okvir za žive jezike – (to je inače prvi prevod na crnogorskom-srpskom-hrvatskom-bosanskom govornom području), aktivni učesnik u mnogim programima i projektima realizovanim prije i tokom tekuće obrazovne reforme.

Gdin Bogojević je unaprijedio komunikaciju Zavoda sa školama stvarajući mogućnosti za stalne susrete, kako na seminarima i savjetovanjima, tako i putem aktuelnih publikacija neophodnih za primjenu reformskih rješenja. Službenike Zavoda uputio je da budu stručni servis škole, insistiranjem na činjenici da je škola centralna institucija obrazovnog sistema. Na taj način implementacija rješenja obrazovne reforme kao jedne od mnogih reformi na putu Crne Gore ka Evropskoj uniji, odvija se u skladu sa dokumentima koje je usvojila Vlada Crne Gore.

Kao moderna i slobodna ličnost, sa dokazanim demokratskim kapacitetima, u više navrata je javno pružio otpor pokušajima birokratskog prekrajanja reformskih rješenja, prenoseći tako dosljedno i mišljenje ljudi iz institucije kojom rukovodi. U tom smislu, „najveći grijeh” gdina Bogojevića jeste u tome što je dosljedno i odvažno prenosio mišljenje i stav svoga kolektiva, koji zajedno sa njim slijedi politiku Vlade u reformi obrazovnog sistema.

Moramo reći da je gdina Bogojevića, kao ličnost koja predstavlja sinonim za prosperitet obrazovnog sistema Crne Gore, teško porediti sa sadašnjim rukovodiocima obrazovnih institucija na centralnom nivou. Tim prije, ne možemo vjerovati da gdin Bogojević, koji ima apsolutnu podršku svog kolektiva, kao i škola, institucija i organizacija sa kojima godinama uspješno sarađujemo, treba da napusti mjesto direktora Zavoda, i to bez ikakvog obrazloženja, osim pozivanja na istek mandata.

Iz Ministarstva prosvjete i nauke, nama nadležne institucije, na čelu sa ministrom prof. dr Sretenom Škuletićem, do sada, nije stigao nikakav poziv niti reakcija na sve što se, od pominjanja ostavke preko medija do donošenja rješenja o razriješenju, dogodilo. To nas, doduše, donekle i ne čudi, jer komunikacija sa ovom institucijom, nažalost, posljednjih godinu dana gotovo da i ne postoji, bez obzira na naše uporno insistiranje, što potvrđuju dopisi na koje nikada nijesmo dobili odgovor. Zar nečije nečinjenje ili inertnost treba da dovede do paralisanja rada institucije poput Zavoda za školstvo?

Zato, neka javnost ne začudi što smo se, nakon obraćanja sličnim pismom predsjedniku Vlade, odlučili da, zajedno sa organizacijama i institucijama sa kojima sarađujemo, javnosti predstavimo našeg direktora, iako znamo da je, posebno u obrazovnim krugovima, on odavno poznata i cijenjena ličnost.

O pozitivnim iskustvima u saradnji sa Zavodom za školstvo, na čelu sa direktorom, dr Draganom Bogojevićem, govore i institucije i organizacije čija se pisma mogu naći na sajtu Zavoda (www.zavodzaskolstvo.gov.me).

Što se dešava sa znanjem danas? Čini se da je potpuno nestalo poštovanje prema znanju i da se znanje kao i sve ostalo pretvorilo u robu koju se može mjeriti, procjenjivati, omalovažavati, te naposljetku kupiti i prodati. Taj poremećen odnos može se osjetiti u prosvjeti gdje se stalno kalkulira s kompetencijama. Roditelji ulaze u škole, učenici statiraju, a profesore se stalno nadgleda… Aktualni slučaj iz IV Gimnazije  u kojem su roditelji tužili profesoricu pravobraniteljici za djecu zbog njezine procjene u razredu čini se istovremeno smješnim, uvredljivim i zabrinjavajućim jer ukazuje na potpuno pomaknute kriterije u društvu. Postavlja se pitanje – što se desilo s autoritetom profesora – osobe koja bi trebala tranferirati znanje? Sve su učestaliji slučajevi prozivanja, ali ono što mene zanima je – kako se u to uklapa znanje? Dueli uvrijeđenih ili povrijeđenih strana  unutar obrazovnog sistema spuštaju  obrazovanje na razinu žute štampe, a nitko se ne pita – gdje je nestalo znanje?