pjesma « WordPress.com Tag Feed

NIJE LJUBAV STVAR - ZELJKO JOKSIMOVIC

sestica — Sat, 20 Oct 2012 09:39:38 +0000

NIJE LJUBAV STVAR tekst

Vise srece drugi put,
kazes mi to tako lako,
vidim da nam ne ide, a jos kako moglo je.
I ako odes ti, nesto tvoje, znaj, tu ce ostati.

Refren:
Nije ljubav stvar, da bi ti je vratio,
gledaj to sam samo ja, uvek sam te voleo.
Nije ljubav stvar, pa da ne znam sta su s njom,
zelim ti sve najbolje,
ova ljubav samo moj je brodolom.

Nije tvoja ljubav stvar, da bi ti je vratio,
gledaj to sam samo ja, uvek sam te voleo.
Nije moja ljubav stvar, pa da ne znam sta cu s njom,
zelim ti sve najbolje, to moj je brodolom.

Idi samo, samo idi tamo,
leti, pevaj, srce drugome daj,
al’ znaj da zbogom nije kraj.

Nije moja ljubav stvar, pa da ne znam sta su s njom,
zelim ti sve najbolje, ova ljubav samo moj je brodolom!

izvor:(tekstovi-pesama.com)

Himna RNK Split

slavenzuzul — Wed, 05 Sep 2012 09:08:15 +0000

RNK Split navijačka pjesma
Za sve navijače “Crveni Đavoli” i one koji bodre RNK Split – nekadašnji nogometni klub Anarh, poslušajte himnu i navijajte na slijedećim utakmicama za naše!

Kako se zove ona stvar...?

stilovanje — Wed, 02 Sep 2009 14:25:41 +0000

Koliko vam se puta dogodilo da imate neku melodiju u glavi, ali se ni pomoću filmskih trikova ne možete sjetiti naziva pjesme, ili ste čuli neku dobru stvar a nemete pojma tko je izvodi ni kako se zove? Ovaj uvod sliči na uvod reklama TV prodaje, sad bi vam trebala uvaliti neko nepotrebno sranje za 199,99 koje ćete držati ispod kreveta sedam godina i naposlijetku baciti.

Dotičnu misterioznu melodiju najčešće odmumljam svim ljudima za koje mislim da bi mogli imati tu informaciju, posjedovanje koje nekim čudom odjednom postane najbitnija stvar u univerzumu i šire. Komu se okrenuti u trenucima blaženog neznanja po bilo kojem pitanju? Naravno, internetu. Muke svih nas mumljatora egzotičnih melodija su rješene, jer sada na webu postoji servis koji će vam skratiti muke (tražila-našla).

Zove se Midomi i to je ustvari glazbena tražilica koju pokreće vaš glas. Sve što vam treba je neka vrsta mikrofona, ugrađenog ili onog na slušalicama, i sposobnost da bar približno pogodite melodiju. Napomena: ne prepoznaje narodnjake, ako otpjevušite neku Breninu piše: Please use only songs composed by humans.

Sve smo mogli, mi ...

taboovoice — Fri, 08 May 2009 12:49:15 +0000

Jadranka Stojaković

Sve smo mogli mi

Sve smo mogli mi
da je duži bio dan
da si našao
za me malo vremena

Sve smo mogli mi
da si samo htio ti
biti nježan kao nekada

Kako naći put
koji vodi do tebe
kako naći mir
kad je svega nestalo

Sve smo mogli mi
da si samo htio ti
biti nježan kao nekada

Nikoga nema u sivom gradu
ulice moje korake kradu
i ja kao sjena sad lutam

U tvome srcu padaju kiše
i sve se naše polako briše
iz svijeta tog

Jadranka Stojaković je poznata bosanskohercegovačka i ex-yugo kantautorica zabavne muzike i autorica brojnih urbanih šansona i šlagera intimnijeg muzičkog izraza iz kasnih 1970-ih i 1980-ih godina.

Rođena je 24. jula 1950 u Sarajevu, gdje je i počela sa svojom jedinstvenom muzičkom karijerom. Tokom kasnih 1970-ih počela se baviti obradom bosanskih sevdalinki starih gradskih ljubavnih pjesama, kao i obradom poezije srpske pjesnikinje Desanke Maksimović u novom muzičkom aranžmanu. Radila je i primjenjenu muziku za televiziju (Dječije emisije Televizije Sarajevo), te napisala uvodnu temu 14. Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine. Od 1988. živi u Japanu.

Nastupala je od ranih 1970-ih na brojnim domaćim festivalima zabavne muzike u Sarajevu (Vaš šlager sezone), Opatiji, Zagrebu i Beogradu.

Najpoznatije njene šansone su: “Sve smo mogli mi”, “Ima neka tajna veza”, “Muzika je svirala”, “Čarobnjaci”, “Tijesno doba”, “Na drumovima Srema”, “Vjerujem”, “Nedovršeni valceri”, “Što te nema”.

Diskografija:

1. Svitanje LP 8018, 18.06.1981., Diskoton Sarajevo

2. Da odmoriš malo dušu, LP 8052, 1982., Diskoton Sarajevo

3. Sve te više volim, LP 3149, 1985., Sarajevo disk

4. Vjerujem, LP 2122677 03.02.1987., PGP RTB

(Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije)

Pjesme

stella2310 — Fri, 17 Apr 2009 14:09:41 +0000

Haven Came Down

PJESMA U SJENI KRSTA

teopempt — Wed, 22 Oct 2008 03:58:46 +0000

SVETI IGNjATIJE BRJANČANINOV
ASKETSKI OGLEDI

PJESMA U SJENI KRSTA

(UZETO IZ XV GLAVE IZLASKA)

Sedam u svetu senu krsnog drveta, pocinjem pesmu hvale, pesmu blagodarenja Tvorcu mome i Spasitelju.

Ne bezim u senu krsta zbog vrelih zraka vestastvenog sunca: bezim od znoja grehova, od znoja sablazni. Avaj, svet je prepun opasnih sablazni.

Prohladno je, radosno u seni svetog krsta! Ispod njegovih zila izbija izvor vode zive: ucenje Hristovo.

Ne cuje se glas moje pesme u sujetnom svetu. Moj um i srce pevaju tajanstveno. Neka ih cuje moj Spasitelj.

Isao je nekada kroz vazduh pred skupom ljudi Izrailjevih stup od oblaka i stup od ognja, i vodio ih kroz surovu, strasnu pustinju. Za mene nevidljivi i ujedno vidljivi promisao Boga moga vodio me je teskom i zalosnom stazom zemaljskog zivljenja.

Ranije sam ziveo u Egiptu. Faraon, car njegov, potrudio se da stalno budem zauzet pravljenjem opeka, ili drugim teskim poslovima, da budem zauzet neprekidnim staranjem o materijalnom. Kada mi je dolazila misao o sluzenju mome Bogu, faraon mi je prebacivao da besposlicim, umnozavao moje staranje o prolaznom, zemaljskom, sujetnom, da ne bih mogao cak ni da pomislim na Boga.

Mojsije – tim imenom i likom izobrazava se zakon Duha – izvukao me je na neobican nacin iz Egipta: iz zivljenja za telo, za svet, u pustinju.

Tezak je put kroz pustinju! Tamo je uzareni, zivi pesak pod nogama, tamo ostro kamenje i bodljikavo trnje ozledjuje noge; tamo vrelo sunce przi putnika, tamo je zedj nepodnosljiva; tamo nema egipatskih kotlova i mesa; tamo su satori, tamo nema udobnog i spokojnog sklonista; tamo mrtva priroDa mori, muci misao i oci.

Cim sam stigao do Crvenog mora, ugledao sam iza sebe neprijateljske konjanike i zatutnjala kola. Preda mnom je bilo more; ispred mene i iza mene bila je smrt, uzasna, neizbezna.

No bio je tu i Bog moj. On je izvor zivota, i smrt je u njegovoj vlasti. Usred mora otvorio se meni put: u zivotu unutar sveta neocekivano se preda mnom pojavila staza spasenja.

Konjanici su jurnuli za mnom, kola su se ustremila ka meni: svi su oni izgubili zivot u moru. Pjevacu Gospodu, jer se slavno proslavi; konja i konjika vrze u more.[1]

Pomahnitali konj – to su beslovesne teznje, zelje moga tela; konjanik na njemu – to je gresna pomisao.

Zatutnjala kola – to je sujetna slava sveta, ono njegovo veliko. Proci ce ono, i umuknuce, potonuce u more zaborava. Sta je tako beznacajno kao lupa i skripa tockova i gvozdjurije na kolima!

Jedino blago, jedino bogatstvo covekovo jeste Bog, njegov Tvorac i Spasitelj, njegov zivot i naslada, njegovo vecno imanje. Njemu hvala, Njemu slava! Gospod je velik ratnik; ime mu je Gospod. Sto je ljudima nemoguce Bogu je moguce. Kola faraonova i vojsku njegovu vrze u more; izbrane vojvode njegove utopise se u Crvenom moru,[2] u placu coveka zbog njegove gresnosti.

Stade u gomilu voda koja tece; stinuse se vali usred mora.[3] Sablazni sveta ostale su bez svoje sile, baceno je u okove njihovo dejstvo, nisu one pokorile sebi moje srce; ono je prema njima postalo neosetljivo, proslo je kroz vlazne vode, kao izmedju kamenih hridina. Desnica tvoja, Gospode, proslavi se u sili; desnica tvoja, Gospode, satr neprijatelja,[4] ona mi je darovala silu, oduzela silu od greha, koji se uzdizao nada mnom kao zid od talasa. Ti si skamenio talase, pune strasne zelje da me progutaju, da uvuku moje bezivotno telo u nedokucive bezdane pakla.

Pomocnice moj i pokrovitelju.[5] Na mom putu prema Tebi, zemlji mojoj obecanoj, jos me cekaju neprijatelji, sinovi inoplemenika. I oni su poznali da je nada mnom Tvoj sveti promisao, da me Tvoja ruka vodi i cuva, da se bori za mene; oni znaju da je ruka Tvoja silna. Oni se boje Tvoje ruke, a meni zavide, skrgucu na mene zubima.

Cuce narodi milosti Tvoje prema meni, i zadrhtace: muka ce spopasti zitelje Filisteje; prepasce se staresine edomske; junake moavske spopasce drhtanje, uplasice se svi koji zive u zemlji hananskoj.[6] Spasi me, Boze moj, od svih sinova inoplemenskih, od svih i od svakoga koga se Sveti Duh Tvoj kloni, koji zato za hriscanina i jeste sin inoplemeni. Neka se moja noga ne zaplete ni u kakve mreze, neka se ne stropostam ni u kakav meni nevidljivi, meni nepoznati, za mene nedokucivi kobni bezdan.

Oduzmi silu svim neprijateljima moje duse, kako si je oduzeo kolima i konjanicima faraonovim; skameni ih, da ne bi mogli da ucine nikakav pokret, nikakvo dejstvo, onako kako si skamenio more. Spasi me, Gospode, Boze moj! Jaki su i veliki neprijatelji moji! Prepustis li me meni samome – oni ce me ubiti, kao sto lav ubija slabasno jagnje; samlece me, kao sto zrvanj melje zrno psenicno.

Od velicine ruke Tvoje neka zamuknu kao kamen[7] svi koji mrze moje spasenje, svi koji se protive mome hodu prema Tebi, dokle ne prodje narod Tvoj, Gospode, dokle ne prodje narod koji si zadobio. Odvesces ih i posadices ih na Gori nasljedstva svojega, na mjestu koje si sebi za stan spremio, Gospode, u svetinji, Gospode, koju su Tvoje ruke utvrdile.[8]

Kada su vode Crvenog mora prekrile i potopile vojsku faraonovu, njegove konjanike, i kola njegova, tada je Marija prorocica – sestra Aronova, prvosvestenika Izrailjaca, i Mojsijeva, zakonodavca njihovoga – pracena mnostvom zena Izrailjevih, uzela bubanj u svoje ruke i otpevala im pesmu: Pjevajte Gospodu, jer se slavno proslavi; konja i konjika vrze u more.[9]

Dusa koja prebiva u sluzenju Bogu, koja se dan i noc poucava Zakonu Bozijem, sjedinjuje se u jedan duh sa Gospodom,[10] orodjava se sa Njegovim svetim Zakonom, postaje sestra njegova, prorocica, jer iz njega uzima blagodatno nadahnuce. Kada ona uvidi svoje izbavljenje od smrti, te plate za greh, od potapanja u sujetne brige i zanimanja sveta, od vlasti i nasilja faraona, tada ona podesava osecanja srca za cudesni svet Hristov, i cim ih, kao strune, dotakne bozanskim pomislima, proizvodi cudesne, prorocke zvuke, peva hvalu Bogu, tajanstveno, duhovno, s nasladjivanjem.

O vi, zene Izrailjeve, duse vernih slugu Gospoda Isusa! Uzmite svoje bubnjeve, pridruzite se pevanju nadahnute prorocice! Sedimo u skladni hor u svetoj seni krsta, raspevsi tijelo sa strastima i zeljama,[11] umom i srcem cistim, ustima cistim zapjevajmo Gospodu, Bogu velikome, Spasitelju nasem, jer se slavno proslavi neiskazivim dobrim delima svojim nama i svemu hriscanskom i ljudskom rodu. Amin.

NAPOMENE:

1. Izl 15, 1.

2. Izl 15,3,4.

3. Izl 15, 8.

4. Izl 15, 6.

5. Autor tako navodi Izl 15, 2.

6. Izl 15, 14, 15.

7. Izl 15, 16.

8. Izl 15, 16, 17.

9. Izl 15,21.

10. 1Kop 6, 17.

11. Gal 5,24