Pitanja koja mi ljudi najcesce postavljaju su vezana za ljubav. Da li me on/a voli? Da li cemo biti skupa? Kakav ce biti nas odnos? Sto trebam znati o nasem braku, i kako ga poboljsati? Zasto sam sam/a ? Da li ce mi se vratiti ?
Pitanje ljubavi je “vjecno” pitanje koje nas kopka uvijek iznova. Kao da nismo nikada zadovoljni, kao da nam treba nesto vise od onoga sto imamo (ili nemamo). Kao da nismo dovoljni sami sebi.
Postoji mit o tome kako je potrebno naci svoju drugu polovicu da bi bili potpuni. Imati brak i djecu je nesto sto se podrazumjeva, nesto sto mora biti prisutno u zivotu covjeka da bi bio potpun i sretan.
Da li je to zaista tako?

Statistike govore da je vise razvoda nego uspjesnih brakova. Jedan dio brakova se odrzava samo zbog djece i zbog sigurnosti, a u biti, svi su u njemu nesretni. Mnogi i glume da imaju uspjesne i sretne brakove, da ne bi slucajno drugi pomislili kako njima nije dobro. Treba odrzati dobar imidz.
Mnoge kada predju tridesete godine uhvati panika. Kazu, kuca im bioloski sat. Prije bi rekla da je to panika u njihovoj glavi nego bioloski sat. Vecina ljudi je u braku, kakav god taj brak bio, pa vide da moraju i oni. Onda posto-poto traze partnera da ispune svoju misiju, vaznije im je da se udaju/ozene, nego da taj brak bude sretan i ispunjavajuci.
Kako uopce imati uspjesan i sretan brak, ili vezu ? To sigurno nije onaj odnos koji je samo zasnovan na pocetnoj strasti. Cak i ako uz strast ljudi imaju nesto zajednicko, ni to nije dovoljno. Takvi odnosi se obicno zasnivaju na potrebitosti – potreba da se ne bude sam, potreba za financijskom sigurnosti, potreba za seksom. I kada prodje inicijalna zaljubljenost, onda naglo pocinju imati zelju da promjene partnera onako kako bi oni htjeli da taj partner bude. To nije ljubav. To je jednostavno – potrebitost, a potrebitost je najbolji put kako unistiti odnos.

Tamo gdje je potrebitost, nema ljubavi. Ljubav je kada volimo osobu onakva kakva je, kada joj dopustamo da bude takva kakva je, kada ju ne zelimo mijenjati nego ju volimo bas onakvu kakva jeste. Ljubav sama po sebi budi u covjeku promjenu, i on/a se mijenja zbog sebe, a samim tim i odnos se mijenja i napreduje.
Mnogi druge zele mijenjati na silu. Kakav je to samo egoistican stav i nedostatak ljubavi za drugog. Sto je najgore, takve osobe ni ne primjecuju da to rade, i kada ih drugi upozore na to, oni negiraju. Greske traze u drugima, umjesto u sebi. Ne preispituju sebe. Ne pitaju se – sta ja mogu uciniti da nas odnos bude bolji? Ne komuniciraju sa partnerom dovoljno (ili uopce), a ako i komuniciraju, vecinom takvi razgovori zavrse svadjom i agresijom. I tako, malo po malo, ljudi se udaljuju jedni od drugih. Umjesto da se zblizavaju, da si vjeruju – da zive ljubav.

Kako ostvariti sretan odnos? Pa tako da mi sami po sebi budemo sretni, da imamo ljubav u sebi, da imamo razumjevanje za drugu osobu, prihvacanje te osobe kakva je. Sretni i ispunjeni ljudi na kraju krajeva i privlace sretne i ispunjene ljude. To su oni ljudi koji imaju mir u sebi, i zrace smirenom pozitivnom energijom.
Naravno, takvih ljudi je malo, sto nije ni cudno s obzirom u kakvim vremenima zivimo. Ljudi zrace iz sebe stres, nervozu, zele dobiti sve na silu, trce za materijalnim i ne obaziru se na svijet oko sebe. Nemaju vise ni lijepu rijec za svog bliznjeg, nemaju blagosti, ne zele davati nego samo uzimati. Misle da se u odnosima njima sve treba dati, a ne razmisljaju o tome da davanje JE ljubav, i ako dajemo, primit cemo visestruko.
Znaci, ljubav je davanje bez zelje da moramo nesto primiti od te osobe. To znaci da imamo suosjecanje, koja je jedna od najvecih ljudskih vrlina.
Ljubav je isto – ne ocekivati. Ljudi su po prirodi slobodni, sve je nestalno i mijenja se. Ne mozemo ocekivati da cemo osobu zadrzati za cijeli zivot protiv njene volje. Nista nije “za cijeli zivot”. Takvi odnosi su zaista rijetki.

Kako poboljsati odnose?
Pa tako da “poboljsamo” sami sebe. Tako da postanemo zadovoljni sa sobom, da se prihvacamo onakvima kakvi jesmo, kakvi god da jesmo, jer svi mi imamo i dobrih i losih osobina. Ne mozemo prihvacati druge ljude ako ne mozemo prihvatiti sami sebe.
Tako da nadjemo mir u sebi, da pronadjemo ljubav u sebi. Ljubav nije izvan nas, u drugim ljudima, u stvarima. Ona se nalazi – u nama.
Kako to napraviti?
Moramo krenuti u potragu sta nam moze pomoci da “poboljsamo” sebe, da osvjestimo sebe. Da li je to mozda meditacija ili yoga, Reiki, odlazak u prirodu, dobra knjiga ili nesto slicno, to zapravo nije vazno. Ljudi su razliciti, i odgovaraju im razlicite tehnike, no trebamo ih isprobati da vidimo sta nam odgovara.
Kada pocinjemo istrazivati i eksperimentirati sa tehnikama i svojom svijescu, tada smo krenuli na duhovni put koji nam zivot moze promjeniti zauvijek i pomoci nam da postanemo mirniji i stalozeniji, da vratimo blagost, ljubaznost i konacno “pronadjemo” ljubav u sebi i oko sebe, te shvatimo da MI JESMO ljubav. Samo nemojte zaboraviti – duhovni napredak covjeka je vrlo spor, pa zato imajte strpljenje za sebe … a i za druge.

DIJETE – baby, Kind, bebe, bambino, gyermek

Kljucne rijeci:
Novi pocetak, rodjenje djeteta, pocetak odnosa, novi posao, pocetak projekta, nove ideje, trudnoca, abortus, nezrelost, odgovornost, naivnost, ovisnost o nekome ili necemu, emocionalna povezanost, nerazvijenost, potrebitost.

Karta Dijete govori o novim pocecima – u ljubavnom, poslovnom ili duhovnom aspektu naseg zivota. Mozemo zapoceti novi projekt ili novi posao, uci u novi ljubavni ili prijateljski odnos. Takodjer moze oznacavati trudnocu, rodjenje djeteta, ili nekoga kome treba pomoc, tko je u slabijoj situaciji i ovisan je o nama.
U svakom slucaju imamo emotivnu povezanost na situaciju ili covjeka.

To je karta koja bas i nije ozbiljna – skloni smo zabavi i izbjegavanju odgovornosti, no ona ipak oznacava povoljne okolnosti za nas. Postoji i mogucnost da ce nam netko pomoci.
Svi mi imamo dijete u sebi, i ova karta nam govori da ne zaboravimo na njega, i da ga ponekad pustimo da bude zaigran i bezbrizan.

Slika: Zigeuner Wahrsage-karten, published by Piatnik