Uče vas da ste ovce, pa se date štrigati… no, dolazi li tome kraj?

Stranica ChurchOuting.org kreirana je s namjerom da LGBT vjernici konačno progovore protiv mržnje koju sipaju crkveni vođe, te time predstavljaju prepreku, a ne poveznicu (kako si sami vole tepati) tih istih vjernika s Bogom.

Site je orjentiran na Washingtonsku nadbiskupiju, no predstavlja i dobar odgovor našim vjernicima koji tako rado sliježu ramenima uz komentar “a što ja tu mogu?”. Eto, možete se organizirati i glasno reći što vam ne valja. Ili vam ovakva maćeha ipak odgovara, pa prigovarate samo zato jer vas je ipak sram priznati da vam se ta i takva Crkva zapravo sviđa?

A da nisu jedini, pokazuju i linkovi s njihovog sitea:

• Catholics United for Marriage Equality,
• Clergy United for Marriage Equality,
• About the Interfaith Alliance,
• …

Svaka od ovih organizacija je zanimljiva na svoj način. Naglasio bih posljednju (About the Interfaith Alliance), na čijoj “O nama” stranici između ostalog piše (prijevod, uz moje naglašavanje):

Kako se borimo?
Međuvjerska alijansa je jedina nacionalna međuvjerska organizacija posvećena čuvanju integriteta i religije i demokracije u Americi. Borimo se za vjeru i slobodu.

• Nacionalna politika – Borimo se za zakone koji bi štitili granicu između religije i vlasti, kako se politika ne bi miješala u vašu vjeru i kako se vjerske stvari ne bi miješale u vaše slobode.
• Temeljni aktivizam – Naši lokalni suradnici mobiliziraju pojedince u zajednici koji će donijeti promjenu vlastitim zajednicama. Pružamo osnovu za borbu protiv fanatizma i obranu religijskih sloboda vezanih uz lokalna pitanja, uključivo edukaciju kandidata, religiju u javnoj sferi i međureligijske odnose.
• Izbori – Pomažemo religijskim vođama i političarima da upravljaju granicom između politike i religije na način koji jamči odvojenost crkvi i države.
• Edukacija – Pokrećemo međuvjerski dijalog kako bismo unaprijedili uzajamno razumijevanje i poštivanje vjerskih razlika.

E sad, meni je to malo previše religije, ali moram priznati da ovdje vidim napore koji su za svaku pohvalu. Ljudi hoće vjerovati i hoće što normalniji (su)život s okolinom. Ne žele se opterećivati mržnjom prema onima koji nisu njihove kopije.

Zašto je to tako još uvijek tako teško “vladajućima”? (ovo je retoričko )

I, bolje pitanje (upućeno vjernicima), na kojoj strani mislite (o)stati? Onoj koja vas/nas svakodnevno zasipa mržnjom i lažima ili onoj koja se ne zamara “sitnicama”, nego traži dobro u ljudima?

Za kraj, jedna simpatična pričica:

Nekada davno stari indijanac ispriča svome unuku jednu životnu istinu:

“U duši svakog čovjeka se vodi neprestana borba. Kao borba između dva vuka. U duši svakoga od nas.
Jedan vuk predstavlja ZLO.
Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, mržnju, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, laž, krivicu, grijeh, srdžbu, pakost, lažni ponos, sebičnost, podsmijeh…
Drugi vuk predstavlja DOBRO.
Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, ljubaznost, dobrotu, srdačnost, darežljivost, istinu, saosjećanje, sreću, vjeru…”

Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa ga upita:

“I koji vuk će na kraju pobijediti?”

Stari indijanac, pogleda unuka pravo u oči i bez ijedne emocije na svom izbrazdanom licu odgovori:

“Uvijek pobjeđuje onaj kojeg hraniš…”

(izvor)

Nemojte mi sad tu da zašto je “vjera” u dobrim osobinama. Postoje razne vjere, npr. vjera u prijatelje i druge bliske osobe, vjera u ljude, vjera u znanost,…

Švedska luteranska crkva ima novog biskupa u Stockholmu.

Ona je lezbijka.

U stabilnoj vezi.

I imaju trogodišnje dijete.

Ne naročito veliko iznenađenje od crkve koja omogućuje i homoseksualne crkvene brakove.

I dok će se razni “pravovjerni” križati da kuda svijet ide, ja ću samo reći da se meni čini jako logično na vodeće mjesto “religije ljubavi” smjestiti ženu koja voli, voljena je i pruža birgu i ljubav djetetu. Sigurno takva može kvalitetnije propovijedati o obitelji i ljudima nego gomila mizantropa u haljinama koji nikad nisu imali obitelj (osim eventualno zabranjenih avantura i krevete žena (djevojčice i dječake da ne spominjem) koje nisu “njihove”).

Čestitam švedskoj luteranskoj crkvi što im “ljubav prema čovjeku” i “jednakost svih ljudi pred Bogom” nisu samo prazne fraze.

A čestitam i novoj biskupici (ili kako bi se ta “blasfemija” zvala na hrvatkom) Evi Brunne i njenoj obitelji.

Izvor

Ne, niste zalutali na neki tehnički site koji promovira “Linux svetinju” (iako ja odavna radim samo na Linuxu). Riječ je o spin-offu (distribucija nastala na temelju druge distribucije) Ubuntua, maštovitog naziva Ubuntu Christian Edition. Popis stvari koje su tu dobiju je solidno očekivan:

1. Xiphos — software za proučavanje Biblije,
2. Dansguardian — sustav za “roditeljski nadzor” pristupa webu,
3. GnuCash — sustav koji pomaže pri baratanju s novcem,
4. GnomeOffice — solidno kvalitetna zamjena za M$ Office,
5. OpenSong — sustav za note, textove pjesama i sl.,
6. Wine — emulator Windowsa za one koji žele pokretati i Windows aplikacije,
7. E-sword — još jedan biblijski software,
8. i još mnogo toga!

Eh, sad, zlobnici bi odavde mogli komentirati prioritete: prvo Biblija, a odmah zatim cenzura (smatram da bi na djecu trebali paziti roditelji i dobar odgoj, a ne cenzorski programi!); na trećem mjestu, očito ciljajući na svećeničku populaciju ove antimaterijalne religije, nalazi se baratanje novcem.

Bilo kako bilo, ako se već nalazite na religijskoj Mračnoj Strani, evo Vam prilike za iskupljenje, da barem kompjuterski dođete na Svjetlu Stranu.

P.S. Baš me zanima imaju li i Amish edition…

Na službenim web stranicama Vatikana dostupan je tekst kojeg je sastavio Herr Ratzi povodom prve opće kongregacije 2. specijalnog Biskupskog sinoda za Afriku. Tekst je trenutno dostupan samo na talijanskom jeziku, no vrijedi izdvojiti sljedeću tvrdnju njemačkog ovčara:

Le cose della scienza, della tecnica comportano grandi investimenti: le avventure spirituali e materiali sono costose e difficili. Ma Dio si dona gratuitamente.

Prijevod: Stvari koje se odnose na znanost i tehniku zahtijevaju velike investicije. Duhovni i materijalni pothvati su skupi i naporni, ali se zato Bog daje besplatno.

Ako se Bog daje besplatno, a znanost je toliko teška, zahtjevna i skupa, onda:

a) Crkvi ne treba sva ta lova iz Državnog proračuna.

b) neka se Papa odrekne inovacija na području medicine i tehnologije, s obzirom da je…

c) …Božja pomoć dovoljna.

Neka Ratzi sad to pokuša objasniti pacijentima koji leže u odjelima onkologije.

No, serija komičnih izjava iz Vatikana se nastavlja izjavom nadbiskupa Silvana Tomasija, stalnog promatrača Svete Stolice pri Uredu UN-a. Charon je već pisao o njegovoj pajtonovskoj izjavi kako je pedofilija učestalija pojava u drugim vjerskim skupinama i ustanovama.

Tomasi sada pak tvrdi kako su katolički svećenici-zlostavljači prije svega homoseksualci sa sklonostima efebofilije (muški homoseksualizam prema dječacima od 16 do 18 godina), a ne pedofili.

Zaključak: pedofilije ima više među muslimanima i židovima, dok u Katoličkoj crkvi postoje saaaaaaaamo sporadični slučajevi istospolne ljubavi prema pubertetlijama. I time se, naravno, opet trpa homoseksualnost na crnu listu.

Zar se meni samo čini, ili Tomasi brka lagano pojmove? Jedna je stvar kada odrasla osoba spolno zlostavlja dijete; druga je stvar homoseksulanost, odnosno kada dvije osobe istoga spola svjesno prihvaćaju (i primjenjuju) vlastitu seksualnu orijentaciju.

Izvor:

UAAR- Il papa: “Dio è gratis, la scienza costa, le analisi empiriche prescindono da Dio”

UAAR- Onu, Vaticano: “Preti colpevoli di violenze non sono pedofili ma omosessuali”

Dosta je da ste mladi, pa da vas jako volim

Zanimljiva je to poruka katoličkog sveca Don Bosca, prenesena na stranicama zagrebačke crkve “Sveta Mati Slobode” (u narodu, zbog svoje prekrasne arhitekture, poznata i kao BUC — Big Ugly Crkva).

E sad, to što je netko prije 150 godina kao kriterij svoje ljubavi postavljao mladost, a ne — recimo — dobrotu… ok, bilo, pa prošlo.

Ali što danas netko to ponavlja kao veliki citat, pogotovo ako se uzmu u obzir pedofilski skandali zadnjih 10ak godina…

P.S. Ako sami “skočite” do sitea da nađete poruku, one se mijenjaju. Tako umjesto navedene, možete još vidjeti i “Daj mi duše, drugo uzmi” (od kad duša spada u kvantificirajuću kategoriju?! ja mislio da svatko ima jednu, a ne — ne znam — na kile) i “Igrajte se, skačite, vičite, samo nemojte griješiti” (griješiti je ljudski, čika Bosco!).

P.P.S. Da, u Zagrebu postoji i SUC (Small Ugly Crkva). Ostavljam čitateljima na mozganje koja je to. Znam da ima podosta kandidata, no SUC je — kao i BUC — samo jedna.

Počnimo s Wikipedijom:

The phrase “What would Jesus do?” (often abbreviated to WWJD) became popular in the United States in the 1890s and again in 1990s as a personal motto for thousands of Christians who used the phrase as a reminder of their belief that Jesus is the example to be followed in daily life, and to act in a manner of which Jesus would approve. The initialism WWJD is sometimes used by Christians to mean “Walk with Jesus daily”. Many Christians still use this phrase today, especially with young children.

Prvo bi pitanje koliko onih koji na usnama nose “WWJD?” stvarno i žive život u tom stilu…

“Would Jesus Discriminate (bi li Isus diskriminirao)?”, pitaju se organizatori akcije “Why Would We?” iz Metropolitan Community Church (MCC). Riječ je o crkvi koja ima župe u 20 država, te zagovara ljudska prava (pogotovo gay prava, uključivo i homoseksualne brakove), a inicijativa je — još čudnije od same akcije — krenula iz Texasa!

Iako je osnovna premisa jednostavna, ekipa ju je dodatno razvila i potrudila se citatima iz Biblije argumentirati stvari onima koji se kunu u ljubav živeći mržnji. Više možete naći na njihovom siteu.

Kad netko zapili s religijskim homofobnim pričama, sada znate gdje ćete ga/ju poslati…

(Pronađeno na Pink News)

U svijetu religijski indoktriniranog terorizma (9/11, napadi u Britaniji, napadi na pogrebne povorke “zbog homoseksualnosti”,…), ljudskih prava zabranjenih referendumima uz inicijativu i podršku religijskih organizacija (Kalifornija, Arkansas, Florida,…), progona i umorstava baziranih na drugačijim vjerovanjima ili jednostavno zbog “grijeha” (diljem Afrike, Indija,…),… što mislite, što je to Zlo gore od grijeha?

Da Vam olakšam pogađanje: pričam o stavu kojeg je prezentirao stari, a zdušno prihvatio i novi nadbiskup Westminstera…

Naravno, Zlo svih Zala su – ateizam i sekularizam! Riječima ove dvojice genija, “ateizam je kriv za ratove i destrukciju”.

Zanimljivo je podsjetiti se kako je nedavno mlađi od ove dvojice, nadbiskup Vincent Nichols, novi poglavar Katoličke crkve Engleske i Walesa, izazvao buru u medijima. U jeku skandala oko zlostavljanja djece pod okriljem te iste crkve, dotični je izjavio kako su oni koji priznaju da su bili zlostavljači – “hrabri”, jer “moraju biti svjesni kako će ta priznanja afektirati i sve dobro što su napravili”. Errrr… “sve dobro” je kompenzacija za utherivanje Duha Svetoga djeci analnim putem?!

I tako, veće je zlo tvrditi da nema Boga ili jednostavno tražiti da se momci u haljama ne petljaju u svjetovnu politiku, nego malo zlostavljati djecu. A zlostavljanja su bila, danas je to poznato i dokazano, i fizičke i psihološke prirode, a radili su ih i svećenici i redovnice i “časne” sestre (konkretno, navode se redovi “Kršćanska braća” i “Sestre milosrdnice”… kako prikladno!).

Eto, za kraj, da izdvojim zrnca mudrosti kojima je veselo aplaudiralo 2000 ljudi na svečanoj in-a-uguraciji:

For Jesus, the inability to believe in God and to live by faith is the greatest of evils.

You see, the things that result from this are an affront to human dignity, destruction of trust between peoples, the rule of egoism and the loss of peace.

One can never have true justice, true peace, if God becomes meaningless to people.

Baš dobre poruke od nekoga tko vidi dobrotu u zlostavljačima djece…

Izvori:

• Archbishop of Westminster attacks atheism but says nothing on child abuse
• New Archbishop of Westminster Vincent Nichols attacks secularists
• Church failed to act on child sex abuse – report
• Clergy who admit child abuse ‘courageous’, claims Catholic leader Vincent Nichols
• Men in fancy hats set their priorities

Prije četiri dana, u članku Dozvola za čedomorstvo (2) pisali smo o trinaestogodišnjem Danileu Hauseru oboljelom od Hodginsonove bolesti, a čiji roditelji (i on) odbijaju liječenje. Državni tužitelj pokrenuo je spor i sudstvo je – u samo četiri dana – odgovorilo: roditelji  moraju Daniela podvrgnuti terapiji ako liječnici procijene da ima nade da mu spase život!

Odgovor obiteljskog odvjetnika? “Ova je odluka udarac na obitelji (primijetite množinu, op. Charon). Ona marginalizira odluke koje roditelji svakodnevno donose o liječenju svog djeteta, promovirajući stav da velika vlada bolje od nas zna što je za nas dobro.”

Hmda… velika vlada (zapravo sud… zanimljivo da odvjetnik to ne razlikuje) je odlučila da su život i zdravlje za dječaka bolji od mučne smrti od raka. Pametna neka vlada…

Cijeli tekst možete pročitati ovdje.

Izvalio je to i ostao živ kardinal Cardinal Cormack Murphy-O’Connor:

(filmić traje samo minutu)

U prošlom članku pisali smo o roditeljima koji brane liječenje za svoju smrtno bolesnu djecu, naravno, uz religijske izgovore.

Danas sam nabasao na novi slučaj, koji je utoliko gori da dijete i samo odbija liječenje, okrečući se “prirodnim lijekovima” poput ljekovitog bilja i vitamina. Bolest? Hodginskova bvolest, jedan od najlakše liječivih rakova.

Stvar se pokušava riješiti sudskim putem: državni tužitelj tuži roditelje za zanemarivanje djeteta i ugrožavanje njegovog života. Obrana? Tretman narušava njihova religijska uvjerenja.

Ajde… imaju ljudi 8 klinâca, pa im je valjda statistički zanemarivo ako propadne experiment s biljem i vitaminima (i molitvama, siguran sam, iako ih ne spominju u tekstu).

Za one koje zanima cijela priča, originalni članak na engleskom možete naći ovdje.

Ja ove slučajeve nisam tražio. Nabasao sam na njih u sredstvima javnih priopćavanja. Koliko takvih slučajeva stvarno ima ako slučajno naletim na dva komada u dva dana?!

Članak u New York Timesu donosi priču o još jednom djetetu ubijenom uskraćivanjem liječničke pomoći:

WESTON, Wis. — Kara Neumann, 11, had grown so weak that she could not walk or speak. Her parents, who believe that God alone has the ability to heal the sick, prayed for her recovery but did not take her to a doctor.

After an aunt from California called the sheriff’s department here, frantically pleading that the sick child be rescued, an ambulance arrived at the Neumann’s rural home on the outskirts of Wausau and rushed Kara to the hospital. She was pronounced dead on arrival.

The county coroner ruled that she had died from diabetic ketoacidosis resulting from undiagnosed and untreated juvenile diabetes. The condition occurs when the body fails to produce insulin, which leads to severe dehydration and impairment of muscle, lung and heart function.

“Basically everything stops,” said Dr. Louis Philipson, who directs the diabetes center at the University of Chicago Medical Center, explaining what occurs in patients who do not know or “are in denial that they have diabetes.”

About a month after Kara’s death last March, the Marathon County state attorney, Jill Falstad, brought charges of reckless endangerment against her parents, Dale and Leilani Neumann. Despite the Neumanns’ claim that the charges violated their constitutional right to religious freedom, Judge Vincent Howard of Marathon County Circuit Court ordered Ms. Neumann to stand trial on May 14, and Mr. Neumann on June 23. If convicted, each faces up to 25 years in prison.

“The free exercise clause of the First Amendment protects religious belief,” the judge wrote in his ruling, “but not necessarily conduct.”

“Tamo neki amandman nas štiti od zakona ako s religijskim izgovorm (mal)tretiramo dijete” — koji glupi izgovor! Toga se samo ludi Ameri mogu sjetiti, ne?

Paaaaa… ne. Nešto slično zaista imaju u zakonu:

Wisconsin law, he noted, exempts a parent or guardian who treats a child with only prayer from being criminally charged with neglecting child welfare laws, but only “as long as a condition is not life threatening.” Kara’s parents, Judge Howard wrote, “were very well aware of her deteriorating medical condition.”

Halo! Sloboda da pod religijskim izgovorima djetetu radite što hoćete?! Ok, dok mu život nije ugrožen… A zdravlje? Psihičko, na primjer?!

Da stvar bude gora, pobrinule su se statistike:

About 300 children have died in the United States in the last 25 years after medical care was withheld on religious grounds, said Rita Swan, executive director of Children’s Health Care Is a Legal Duty, a group based in Iowa that advocates punishment for parents who do not seek medical help when their children need it. Criminal codes in 30 states, including Wisconsin, provide some form of protection for practitioners of faith healing in cases of child neglect and other matters, protection that Ms. Swan’s group opposes.

Ako nekome matematika baš ne leži, 25 godina puta 12 mjeseci u godini je 300 mjeseci. Dakle, u toj bajnoj i slobodnoj Americi MJESEČNO UMRE JEDNO DIJETE ZBOG RELIGIJSKI ONEMOGUĆENE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE! To su, naravno, samo slučajevi za koje se zna…

I, ne, to nisu “naštimane statistike”, u smislu “nekad je bilo jako često, a sada rijetko, pa u prosjeku izgleda često”. Ne, evo još iz tog članka:

In the last year, two other sets of parents, both in Oregon, were criminally charged because they had not sought medical care for their children on the ground that to do so would have violated their belief in faith healing. One couple were charged with manslaughter in the death of their 15-month-old daughter, who died of pneumonia last March. The other couple were charged with criminally negligent homicide in the death of their 16-year-old son, who died from complications of a urinary tract infection that was severely painful and easily treatable.

Sunce mu njihovo! Dijete umire od upale pluća ili jednostavno izlječive infekcije urinarnog trakta (ovaj drugi u mukama), a roditelji kleče na podu i čekaju, ne obazirući se na pogoršanje stanja vlastitog djeteta!

Moraju li djeca glavama plaćati učenje roditelja? Čini se da moraju.

“Many types of abuses of children are motivated by rigid belief systems,” including severe corporal punishment, said Ms. Swan, a former Christian Scientist whose 16-month-old son, Matthew, died after she postponed taking him to a hospital for treatment of what proved to be meningitis. “We learned the hard way.”

“Kršćanska znanstvenica” Vam zvuči kao ox i moron? Ne misli ona to bukvalno… “Christian Scientist” zapravo označava pripadnicu kulta The Church of Christ, Scientist, legalne organizacije koja promovira “liječenje molitvom”!

Sad očekujem neki komentar da “nemaju crkve veze s tim; to zu zabludjele budale”. Yeah, right. Čak i ako zanemarimo navedenu sektu, evo što je Gđa Swan rekla o svom “prosvjetljenju” (koje je, jelte, glavom platilo njen 16 mjeseci stari sin) i utjecaju religijskih vođa u cijeloj priči:

All states give social service authorities the right to go into homes and petition for the removal of children, Ms. Swan said, but cases involving medical care often go unnoticed until too late. Parents who believe in faith healing, she said, may feel threatened by religious authorities who oppose medical treatment. Recalling her own experience, she said, “we knew that once we went to the doctor, we’d be cut off from God.”

Inače, Neumannovi (čedomorci s početka ovog teksta) pripadnici su jedne druge (on-line) religijske organizacije (moje boldanje):

The Neumanns, who had operated a coffee shop, Monkey Mo’s, in this middle-class suburb in the North Woods, are known locally as followers of an online faith outreach group called Unleavened Bread Ministries, run by a preacher, David Eells. The site shares stories of faith healing and talks about the end of the world.

Štono bi se reklo, čini se da “Kršćanski znanstvenici” nisu jedini fanatici. A za slučaj da očekujete kajanje i/ili prosvjetljenje od fanatika iz “Unleavened Bread Ministries”, varate se:

An essay on the site signed Pastor Bob states that the Bible calls for healing by faith alone. “Jesus never sent anyone to a doctor or a hospital,” the essay says. “Jesus offered healing by one means only! Healing was by faith.”

A link from the site, helptheneumanns.com, asserts that the couple is being persecuted and “charged with the crime of praying.” The site also allows people to contribute to a legal fund for the Neumanns.

Yeah, oni su se jadni samo molili i sada ih tuže… zbog molitve, naravno, nema to veze što im je jedno dijete možda malo cicikrepnulo…

Za kraj, što kaže zajednica? Članak tvrdi kako mnogi okreću očima na spomen “brižne” majke Kare, ali…

In the small town of Weston, many people shake their heads with dismay when Kara Neumann is mentioned. Tammy Klemp, 41, who works behind the counter at a convenience store here, said she disagreed with the Neumanns’ passive response to their daughter’s illness but said she was not sure they should go to prison.

“I’ve got mixed feelings,” Ms. Klemp said. “It’s just such a terribly sad case.”

Chris Goebel, 30, a shipping department worker for a window maker, said many people in the area felt strongly that the parents should be punished.

“That little girl wasn’t old enough to make the decision about going to a doctor,” Mr. Goebel said. “And now, because some religious extremists went too far, she’s gone.”

Aha, “ne slažem se, ali ne znam baš treba li ih kazniti”… Pa da, to je samo dijete… malo skakutanja u krevetu i da’ će Bog novo… Odvratno!

Interesantno, nigdje se ne spominje odgovornost “pastora” Boba. Kad se desio Columbine, cijela se američka javnost digla protiv Mansona “jer su ubojice slušale njegovu glazbu” (n.b. kasnije je pokazano da kreteni uopće nisu slušali njegovu muziku). No, kada “čovjek od religije” direktno propagira i brani čedomorstvo molitvom, njegovu itekako stvarnu odgovornost nitko čak niti ne spominje, a njegovo djelovanje ostaje javno i pod zaštitom zakona formalno sekularne države…

Strašno!

Malo smo posustali zadnjih dana, jer su svi autori Irreverent impietyja malo zauzeti. Evo, da prekinemo tišinu, prenosimo text iz Business.hr-a:

Vojni ordinarij Juraj Jezerinac uputio je uskrsnu poruku vjernicima, pripadnicima Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj u kojoj ističe da se ulaskom u NATO-savez “pruža još veća mogućnost ostvarenja našeg katolištva”.

“Poštujući svačije uvjerenje, mi kršćani u vojno-redarstvenim snagama po svom krštenju želimo s radošću živjeti svoje poslanje u svijetu izvršavajući sve svoje obveze ne poradi straha, nego po savjesti jer smo povjerovali Isusu Kristu svjesni da time njemu služimo”, navodi u poruci Jezerinac.

Kako napominje upravo “u tome vidimo i radost našeg ulaska u NATO asocijaciju, gdje nam se pruža još veća mogućnost ostvarenja našeg katolištva jer upravo u tim asocijacijama otkrivamo, na opipljiv način, pripadnost velikoj obitelji naroda”.

Po njegovim riječima, to je prisutno u mirovnim misijama gdje sudjelujemo, gdje, služeći se istom crkvom, svatko na svojem jeziku slavi Boga i stvara zajedništvo i bratstvo “sinova Božjih”.

Vojni ordinarij Juraj Jezerinac zaželio je svim pripadnicima Vojnog ordinarijata sretan i blagoslovljen Uskrs te da pridonesu dobru Oružanih snaga i redarstvenih služba Republike Hrvatske.

Baš me zanima kakvu bi facu Isus složio da mu netko kaže da se u jednom vojnom savezu “lakše ostvaruje katolištvo”. A mi, zlobnici, ionako se s Jezerincom slažemo.

Dodatak: Simpatičan komentar dao je Dragutin, putem karikature objavljene na stranicama Nika Titanika:

Neka nam dugo živi Katolička Republika Turska!

Nedavno smo pisali o svetoj cenzuri, no taj “slučaj” je benigni prema onome što se pokušava progurati kao rezolucija UN-a 62/154. Iz pera Christophera Hitchensa, poznatog anti-teista (tekst prenosimo u cijelosti jer ga je šteta cjepkati na dijelove):

The Muslim religion makes unusually large claims for itself. All religions do this, of course, in that they claim to know and to be able to interpret the wishes of a supreme being. But Islam affirms itself as the last and final revelation of God’s word, the consummation of all the mere glimpses of the truth vouchsafed to all the foregoing faiths, available by way of the unimprovable, immaculate text of “the recitation,” or Quran.

If there sometimes seems to be something implicitly absolutist or even totalitarian in such a claim, it may result not from a fundamentalist reading of the holy book but from the religion itself. And it is the so-called mainstream Muslims, grouped in the Organization of the Islamic Conference, who are now demanding through the agency of the United Nations that Islam not only be allowed to make absolutist claims but that it also be officially shielded from any criticism of itself.

Though it is written tongue-in-cheek in the language of human rights and of opposition to discrimination, the nonbinding U.N. Resolution 62/154, on “Combating defamation of religions,” actually seeks to extend protection not to humans but to opinions and to ideas, granting only the latter immunity from being “offended.” The preamble is jam-packed with hypocrisies that are hardly even laughable, as in this delicious paragraph, stating that the U.N. General Assembly:

Underlining the importance of increasing contacts at all levels in order to deepen dialogue and reinforce understanding among different cultures, religions, beliefs and civilizations, and welcoming in this regard the Declaration and Programme of Action adopted by the Ministerial Meeting on Human Rights and Cultural Diversity of the Movement of Non-Aligned Countries, held in Tehran on 3 and 4 September 2007.

Yes, I think we can see where we are going with that. (And I truly wish I had been able to attend that gathering and report more directly on its rich and varied and culturally diverse flavors, but I couldn’t get a visa.) The stipulations that follow this turgid preamble are even more tendentious and become more so as the resolution unfolds. For example, Paragraph 5 “expresses its deep concern that Islam is frequently and wrongly associated with human rights violations and terrorism,” while Paragraph 6 “[n]otes with deep concern the intensification of the campaign of defamation of religions and the ethnic and religious profiling of Muslim minorities in the aftermath of the tragic events of 11 September 2001.”

You see how the trick is pulled? In the same weeks that this resolution comes up for its annual renewal at the United Nations, its chief sponsor-government (Pakistan) makes an agreement with the local Taliban to close girls’ schools in the Swat Valley region (a mere 100 miles or so from the capital in Islamabad) and subject the inhabitants to Sharia law. This capitulation comes in direct response to a campaign of horrific violence and intimidation, including public beheadings. Yet the religion of those who carry out this campaign is not to be mentioned, lest it “associate” the faith with human rights violations or terrorism. In Paragraph 6, an obvious attempt is being made to confuse ethnicity with confessional allegiance. Indeed this insinuation (incidentally dismissing the faith-based criminality of 9/11 as merely “tragic”) is in fact essential to the entire scheme. If religion and race can be run together, then the condemnations that racism axiomatically attracts can be surreptitiously extended to religion, too. This is clumsy, but it works: The useless and meaningless term Islamophobia, now widely used as a bludgeon of moral blackmail, is testimony to its success.

Just to be clear, a phobia is an irrational and unconquerable fear or dislike. However, some of us can explain with relative calm and lucidity why we think “faith” is the most overrated of the virtues. (Don’t be calling us “phobic” unless you want us to start whining that we have been “offended.”) And this whole picture would be very much less muddied and confused if the state of Pakistan, say, did not make the absurd and many-times discredited assertion that religion can be the basis of a nationality. It is such crude amalgamations—is a Saudi or Pakistani being “profiled” because of his religion or his ethnicity?—that are responsible for any overlap between religion and race. It might also help if the Muslim hadith did not prescribe the death penalty for anyone trying to abandon Islam—one could then be surer who was a sincere believer and who was not, or (as with the veil or the chador in the case of female adherents) who was a volunteer and who was being coerced by her family.

Rather than attempt to put its own house in order or to confront such other grave questions as the mass murder of Shiite Muslims by Sunni Muslims (and vice versa), or the desecration of Muslim holy sites by Muslim gangsters, or the discrimination against Ahmadi Muslims by other Muslims, the U.N. resolution seeks to extend the whole area of denial from its existing homeland in the Islamic world into the heartland of post-Enlightenment democracy where it is still individuals who have rights, not religions. See where the language of Paragraph 10 of the resolution is taking us. Having briefly offered lip service to the rights of free expression, it goes on to say that “the exercise of these rights carries with it special duties and responsibilities and may therefore be subject to limitations as are provided for by law and are necessary for respect of the rights or reputations of others, protection of national security or of public order, public health or morals and respect for religions and beliefs.” The thought buried in this awful, wooden prose is as ugly as the language in which it is expressed: Watch what you say, because our declared intention is to criminalize opinions that differ with the one true faith. Let nobody say that they have not been warned.

Što još dodati? UN, osmišljen kao organizacija za čuvanje svjetskog mira (nije da im ide, ali ajde) pokušava se upregnuti u borbu protiv svakog kritičkog propitivanja Islama, jednostavno zato što taj isti Islam — bez trunke dokaza! — tvrdi da je aktualna i jedina ispravna riječ Božja. Može li im ovo “proći”? Možda još ne, ali u bližoj budućnosti… tko zna?

Teror religija nad Čovjekom napreduje punom parom.

Ako ste, pročitavši naslov ovog posta, na trenutak pomislili da je Katolička crkva odlučila sankcionirati ili čak sudskim vlastima prepustiti nekog svog pedofila, pogriješili ste i ja se ispričavam što sam Vas naveo na pogrešan zaključak.

Ne, nije riječ o tako benignim stvorovima poput pedofila, čak niti o širiteljima fašističkog (vjero)nauka uz negiranje Holokausta,… riječ je o daleko goroj i devijantnijoj spodobi: o svećeniku koji je, sakloni me Bože, podržavao besplatno dijeljenje kondoma kao mjeru prevencije AIDSa! Još gore, tip je protiv diskriminacije, pa je tako podržavao (ne i propagirao) ravnopravnost homoseksualnih osoba!

Ne vjerujete da postoji tako izopačeno biće i to još u svećenićkim redovima? Evo, pročitajte sami:

(Brasilia) A Catholic priest serving in the Brazilian congress has been temporarily suspended from his priestly duties for supporting the free distribution of condoms to prevent the spread of AIDS.

The Rev. Luiz Couto has been suspended from his work in the northeastern state of Paraiba.

Archdiocese spokesman Eisenhower de Albuquerque says the church took the action because of Couto’s public stance “in favor of the use of condoms, his support of gay marriage and his opposition to priestly celibacy.”

Couto spokesman Jose Moreira says the priest is not a gay-marriage advocate but is an opponent of discrimination “including discrimination against homosexuals.”

Kako ono vjernici vole reći? Da “možda Crkva nije u redu, ali u njenim redovima ima dobrih ljudi” (ili tako nekako). Eto, Crkva uzvraća, pokazujući kako je oduvijek znala, a zna i danas, obračunati se s tim dobrim ljudima i ukloniti ih da ne bi slučajno više radili nešto dobro, nešto u suprotnosti s tradicionalnim Zlom koje Crkva tako zdušno širi svijetom.

Počelo je svjetsko prvenstvo u rukometu, a portal Križ života predlaže custom molitvu koja bi mogla pomoći igračima hrvatske reprezentacije:

Bože, budi bliz svojim Duhom hrvatskim rukometašima na Svjetskom prvenstvu koje se ove godine održava u našim gradovima i našoj Domovini. Daj da oni igrom, a navijači navijanjem, svjedoče o tvojoj stvoriteljskoj svemoći i ljubavi prema čovjeku. To te molim po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Zanima me tko će biti glavni krivac u slučaju da repka ne osvoji prvo mjesto: sudac, slaba kondicija, Božja aljkavost, Sotona, Lino Červar, ili negativan aspekt Marsa?

Nadalje, autor članka veli da “Molitva ne smije biti takva da Boga pretvara u hrvatskog navijača, već bi trebala biti zahvala Bogu na daru sporta i sportskih natjecanja.” Ne bi bilo loše sjetiti se organizatora i poreznih obveznika koji su svojim novčanim doprinosima omogućili da se umjesto škola i bolnica grade rukometne dvorane za ovaj sportski kermesse. Oprostite ako sam pomalo prozaičan i ako uzimam previše u obzir ljudski faktor, no koliko je meni poznato, Bog nije sufinancirao ovo prvenstvo (a Kaptol i Vatikan još manje).

Kako god bilo, mislim da Lino Červar može mirno živjeti i bez molitvi.

Sve najbolje njemu i svim igračima, uz najbolju nadu da na idućim parlamentarnim izborima ne koriste svoj lik i djelo za tuđe (tuđe?) političke svrhe.

Bože, budi bliz svojim Duhom Paklenim momcima…

Na portalu Glasa Koncila možete naći odgovor na pitanje iz naslova. Ovdje ćemo prenijeti samo dio odgovora koji govori o obrezivanju žena:

Kad je pak riječ o obrezivanju žena, koje se još vrši u nekim, osobito muslimanskim sredinama, to nema znakovne veze s biblijskim ni kuranskim obrezanjem, nije obred nego samo običaj. I nije riječ ni o kakvom obrezivanju kožice nego o čupanju dražice djevojčicama prije početka puberteta da se tako budućoj ženi onemogući doživljaj spolne naslade. Žena tako ostaje manje zahtjevna, samo vrijedna i vjerna supruga i majka. Možda je to bilo posebno prikladno muškarcima koji su morali imati više žena.

Nigdje u tekstu se taj čin izuzetno okrutnog sakaćenja djece (djevojčice se obrezuju prije ulaska u pubertet!) ne osuđuje, nego se na njega čak i gleda s razumijevanjem, kao što je vidljivo iz boldanog dijela gornjeg citata.

Tekst na ovu temu objavio je i portal index.hr.

Pogledajte kako izgleda debata o obliku Zemlje na iračkoj televiziji. (Jezik: arapski s titlovima na engleskom)

Neke zanimljive tvrdnje iznesene u gore navedenom videu:

• postoji vidljiva udaljenost i zamagljena udaljenost.
• Sunce je dvostruko veće od Mjeseca, točnije dijametar Mjeseca je 1200000 km, a dijametar Sunca 2400000 km.
• Sunce kruži oko Zemlje jer je manje od Zemlje.