Izvor: Vijesti

Socijalistička narodna partija nije za ulazak Crne Gore u NATO i smatra da se povodom tog pitanja treba odlučivati na referendumu, kazao je sinoć predsjednik te stranke Srđan Milić. On tvrdi da je o organizovanju referenduma dobio potvrdu i od zvaničnika Vlade Crne Gore.

Na pitanje da li će podržati da se, na primjer 2013. godine, odluka o tome donese u parlamentu ako većina partija i više od polovine građana bude za to, Milić je negativno odgovorio.

“Možda te 2013. godine ni ovih 60 odsto (parlamentarnih stranaka koje podržavaju ulazak u NATO) neće biti u ovom komadu kao što su sad. Biće drugačije”, poručio je Milić sinoć na predavanju mladima Euroatlantskog kluba.

“Reforme u sektoru bezbjednosti i odbrane ne treba da radimo da bismo ušli u neku međunarodnu organizaciju, već da bi građani Crne Gore osjetili korist od toga”, rekao je Milić.

Najgore u cijeloj priči evroatlantskih integracija, smatra lider SNP-a, jeste bavljenje tačnim datumom ulaska zemlje u EU ili NATO.

“Investitorima iz zemlja članica NATO-a, da bi bili strateški investitori u Crnoj Gori, bitnije je da postoji vladavina prava, da su investitori zaštićeni i da nema velikih vaninstitucionalnih troškova nego da je zemlja članica Alijanse”, poručio je Milić i dodao da će investitor biti zaštićen kada ne bude postojao niko ko je iznad zakona.

U toku jednočasovne diskusije sa mladima, Milić je nekoliko puta naglašavao da je odluka o ulasku zemlje u EU i NATO politička i da nema veze sa stvarnim reformama koje se prije svega moraju raditi zbog dobra crnogorskih građana.

Povezane vijesti:
Poslanik SNP-a promoviše ulazak u NATO

Izvor: Mina

Poslanici crnogorskog parlamenta usvojili su večeras izmjene Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima je predviđeno da predsjednike opština biraju lokalni parlamenti, a ne kao do sada građani na neposrednim izborima.

“To rješenje je efikasnije, racionalnije i pruža veću povezanost lokalne uprave i predsjednika opštine”, ocijenio je ministar unutrašnjih poslova i javne uprave Ivan Brajović.

Izmjene zakona podržali su poslanici vladajuće koalicije, dok su opozicioni poslanici bili protiv.

Poslanik Socijalističke narodne partije Neven Gošović ocijenio je da izmjene Zakona predstavljaju korak unazad, jer se njima ne obezbjeđuje decentralizacija, niti veća efikasnost u radu lokalnih samouprava.

Njegova partijski kolega, Milan Knežević, smatra da je ovaj zakon već dobio naziv “sječa gradonačelnika“.

Zakonom je propisano da Vlada Crne Gore može razriješiti predsjednika opštine ako duže od šest mjeseci ne vrši svoje nadležnosti.

Zakonom je određeno da predsjedniku opštine prestaje mandat razrješenjem od Vlade, skupštine, podnošenjem ostavke i po sili zakona.

Predsjednike svih opština u Crnoj Gori, kako je propisano, biraće lokalni parlamenti, na vrijeme od četiri godine, većinom glasova odbornika.

Pravo predlaganja kandidata za predsjednika opštine ima najmanje četvrtina odbornika.

Funkcija predsjednika opštine više nije ograničena na dva mandata.

Nije prihvaćem amandman poslanika Demokratske partije socijalista Miomira Mugoše da predsjednik Opštine ne može biti lice koje nije bilo na izbornoj listi.

Mugoša je prokomentarisao da nigdje u Evropi ne postoji rješenje da se za predsjednika Opštine bira osoba koja se nije nalazila na izbornoj listi.

Izvor: RFE

Priča o formiranju demokratskog fronta protiv vlasti koji bi objedinio ljude raznorodnih političkih profila i profesija dobila je na aktuelnosti u Crnoj Gori, posebno nakon što je navedeno da je u front pozvan i Slavko Perović, lider Liberalnog saveza i osoba koja je ostala simbol suverenističkog projekta. Perović se tim povodom još nije oglasio, a kakve su ostale reakcije?

Potpredsjednik Pokreta za promjene Branko Radulović je u demokratski front, čije se formalno osnivanje najavljuje početkom naredne godine, otvoreno pozvao sve liberale i njihovog bivšeg političkog lidera Slavka Perovića.

Portparol Pokreta Koča Pavlović za RSE kaže da sa Perovićem nijesu obavljeni formalni razgovori, ali dodaje da vjeruje kako bi angažman Slavka Perovića bio veoma poželjan:

“Bilo bi potpuno prirodno da sastavni dio toga, čak po mom mišljenju da liderstvo tu preuzmu upravo oni koji su tu stvar dvadeset godina zagovarali, demokratsku, evropsku, suverenu državu Crnu Goru. Gospodin Perović i Liberalni savez Crne Gore mislim da bi trebalo da budu ne samo dio toga projekta nego i lideri toga projekta sa jedne strane. Sa druge strane, mi nijesmo imali nikakve formalne kontakte sa njima i nijesmo sebi stavili u zadatak da budemo na bilo koji način lideri toga procesa konstituisanja. Očekujemo da ovo raspoloženje o kome sam govorio porodi taj projekat, a vidjećemo u narednom periodu šta će se desiti i na koji način,” kaže Pavlović.

I u opozicionoj Novoj srpskoj demokratiji se nadaju da će se Perović odazvati apelu da se uključi u ovu priču. Slaven Radunović: “Naravno i gospodin Slavko Perović i bivši funkcioneri Liberalnog saveza su dobrodošli, kao što je rekao juče i gospodin Radulović. Koliko ja znam nijesu obavljeni nikakvi formalni razgovori. Mi smo samo izrazili dobru želju svi. Što se tiče onog najvažnijeg to je da naše kolege iz Socijalističke narodne partije uđu u taj front. Nije bitno na koji ćemo način da manifestujemo zajedništvo, ali je bitno da do njega dođe,” smatra Radunović.

Liberalni savez i lider te stranke Perović su početkom devedesetih bili simbol napredne, antiratne Crne Gore i otpora vlasti jedinstvene Demokratske partije socijalista koja je sa Slobodanom Miloševićem kovala i sprovodila ratne planove protiv susjeda.

Rad Liberalnog saveza zamrznut je 24. marta 2005., a njegov lider Slavko Perović danas živi u Pragu i političke poruke šalje uglavnom preko svog zvaničnog bloga.

U priči oko stvaranja demokratskog fronta, koja se zahuktala nakon neuspjelih pokušaja opozicije da zajednički bojkotuje lokalne izbore, pominjalo se više ljudi prepoznatnih po kritici Đukanovićeve vlasti, ali niko od njih još nije zvanično potvrdio svoje učešće u tom projektu.

Analitičar Srđan Vukadinović kaže da bi ideja o stvaranju demokratskog fronta koji bi se suprotstavio jednopartijskom monopolu Đukanovićeve stranke, bila dobra pod uslovom da je moguća:

“Ali očito ona nije moguća u uslovima Crne Gore. To je po meni jedna iluzija koju nije moguće ostvariti. Prvi razlog je taj su navodni intelektualci i neki nezavisni ljudi podijeljeni i organizovani po pojedinim grupacijama oko nekih listova, oko nacionalnih asocijacija, nacionalnih udruženja, tako da se ne može govoriti o jednom jedinstvenom intelektualnom frontu u Crnoj Gori. Vidjelo bi se kada bi se došlo do toga da on ne bi nastupao i ne bi istupao jedinstveno, nego da bi se, poznato je da je on podijeljen danas o određnim klanovima različitih opredjeljenja,” kaže Vukadinović.

U opozicionoj Novoj srpskoj demokratiji, koja skupa sa Pokretom za promjene promoviše ideju o stvaranju fronta, kažu da bi snaga te organizacije upravo počivala na političkoj i profesionalnoj raznorodnosti njenih članova koje povezuje svijest o neophodnosti smjene ove vlasti i dugogodišnjeg premijera Mila Đukanovića. Radunović kaže da se obrisi fronta već naziru:

“Neki su razgovori obavljeni. Uglavnom su svi dali pristanak sa kojima smo razgovarali.”

I iz Socijalističke narodne partije, koja još nije zauzela konačan stav oko demokratskog fronta, saopštili su da ne zatvaraju vrata nijednoj inicijativi koja ima za cilj rušenje Demokratske partije socijalista.

Both the SNP and Plaid Cymru are circling the wagons against the recently announced TV debates with the former threatening legal action as a result of their lack of representation. I have sympathy with their position; what more encouragement could you give to nationalism than the editorial in The Times? It contemptuously dismisses the SNP;

Much as this may surprise Mr Salmond, the rest of Britain is packed to the gunwales with people who have no interest in him whatsoever.

It may well be true that voters in England have no interest in the positions of both the nationalist point of view but that is barely the point from a democratic standpoint. Telling both Scotland and Wales that the nationalist parties that represent them don’t matter or that they are merely regions of the United Kingdom is unlikely to do anything but encourage the feeling that Westminster has no interest in their concerns and increase their sense of alienation.  

 The Guardian, which is more sympathetic, makes the point that Quebec nationalists are within Canada’s coast-to-coast federal election debates. Surely then a solution can be found that incorporates both the SNP and Plaid? It makes the distinction between the nationalist parties and ‘aspirant’ Parliamentary parties like UKIP and the Greens. However, this is a false distinction to some degree as while it is true that both do not represent people at Westminster they do at other levels such as council and European level. 

Given that the BBC recently justified the inclusion of the British National Party leader Nick Griffin  on Question Time on the grounds of their two MEP’s I feel that the ‘aspirant’ parties also have a legitimate grievance about the arrangement of these debates. They are partially the victims in this instance of the electoral system which means these aspirations can be denied with a degree of credibility.

As things stand these debates are a positive development whose potential to make a substantial contribution to our democratic life are curtailed by the terms under which they are being arranged.

Izvor: Mina

Socijalistička narodna partija ne zatvara vrata nijednoj opozicionoj inicijativi koja ima za cilj rušenje Demokratske partije socijalista, saopštio je predsjednik te stranke Srđan Milić. Iz Nove srpske demokratije i Pokreta za promjene juče je najavljeno formiranje demokratskog fronta početkom naredne godine.

“SNP nikada nije zatvarala vrata ni za jednu konkretnu inicijativu koja ima za cilj rušenje DPS-a. U proteklom vremenu taj front je slabio i jačao, ali je postojala jedna konstanta – SNP”, kazao je Milić Vijestima.

On je podsjetio da je u posljednjih 11 godina DPS doživio poraz samo na izborima 2001. godine, kada su u koaliciji bili SNP, Narodna stranka i Srpska narodna stranka zajedno sa Liberalnim savezom.

“Zbog toga pozdravljam izjavu potpredsjednika PzP, u kojoj on kaže da se nada da do promjene vlasti može doći kroz izbornu utakmicu”, kazao je Milić.

Komentarišući poziv iz PzP-a Slavku Peroviću da se priključi demokratskom frontu, Milić je rekao da ne sumnja da će se svi, koji smatraju da nešto treba da se mijenja u državi “naći na pravom mjestu onog trenutka kada bude trebalo”.

“Ne sumnjam da će u toj priči biti i glasači, ali i rukovodstvo bivšeg Liberalnog saveza, kao i sve parlamentarne i vanparlamentarne opozicione stranke”, rekao je Milić.

Izvor: Antena M (Ivana Drobnjak)

Predsjednik Nove, Andrija Mandić i potpredsjednik PZP Branko Radulović potvrdili su da početkom naredne godine planiraju stvaranje demokratskog opozicionog fronta, u koji bi pored parlamentarnih i vaparlamentarnih partija ušle i drugi oponenti vlasti.

U opoziciji ocjenjuju da je kriza u Crnoj Gori na vrhuncu i da je posljednji trenutak za zajedničku akciju rušenja vlasti.

Andrija Mandić vjeruje kako su sve ključne stranke iživjele pojedinačne sujete i da se mogu okrenuti smjeni vladajuće garniture.

No, smatra da bi inicijativa za objedinjenje ovoga puta trebalo da dođe izvan stranaka. Taj stav objašnjava ovako: “Uvijek je dolazila inicijativa od neke opozicione stranke i tu su se javljale sumnje da li je ta inicijativa iskrena da nije u pozadini samo vođenje računa o stanačkom interesu onoga koji inicira objedinjavanje. Po pravilu takvo objedinjavanje završavalo se sa nekom opozicionom svađom.”

Profesor Radulović saglasan je sa tom idejom.

“Ja sam već i formalno to potpisao u mom klubu. Napisao sam Demokratski front za smjenu vlasti, prazan prostor pa sebe na stotom mjestu.”

Lider Nove naglašava da projekat ima šansu za uspjeh samo uz učešće SNP-a: “I ako ne pronađemo formulu kako da u tom pokretu bude i SNP odmah to nije ono što bi se očekivalo.”
Mandić i Radulović tvrde da postoji platforma na kojoj se mogu okupiti raznorodne političke i društvene grupe i pojedinci. Potpredsjednik PZP ističe da je gotov i set mjera koje bi, u slučaju dolaska na vlast, preduzeli: „I postoje sve pretpostavke u svakom segmentu. Postoje sve pretpostavke danas i sjutra šta ćemo da uradimo, znamo projekciju šta će biti kroz godinu dana sa svakim od socijalnih i drugih struktura. Ta naša rješenja su u potpunosti u saglasnosti sa onim što znači pamet, struka.

Lider NOVE odbacuje mogućnost da neko iz inostranstva priskoči u pomoć opoziciji radi smjene vlasti: “Lično nikada ne bih prihvatio da budem sredstvo u bilo čijim rukama. Bila to velika sila, bila to mala sila ili sila koja bi eventualno sjutra mogla da nas dovede na vlast pod određenim uslovima koji bi značili nešto loše za građane Crne Gore. Ja sam siguran da nema nikog u opoziciji kobi to prihvatio.“

Branko Radulović pozvao je u opozicioni front liberale i Slavka Perovića: ”Ne zbog sentimenta već zbog istorijske činjenice u tom Frontu mjesto treba da pripane Liberalnoj partiji i njenom čelniku i očekujemo aktivno uključenje u njemu.”

Radulović se nada da je do promjene vlasti moguće doći kroz izbornu utakmicu.

Prime Minister Gordon Brown, Tory leader David Cameron and Nick Clegg of the Lib Dems have agreed to terms for a series of TV political debates, with the BBC, ITV and SKY to host one each in the lead up to the general election.

And though broadcasters have pledged to hold separate debates in Scotland, Wales and Northern Ireland – amongst all the respective main political parties – these national debates will also be aired in Scotland, which first minister Alex Salmond is quite rightly angry about.

The fact is SNP are in power in Scotland and Mr Salmond is the party leader, in a time when sound-bites and personality are increasingly important to an electorate, where Gordon Brown can be ridiculed for naming Arctic Monkeys his album of the year, and David Cameron hailed a hero for cycling a bike to work, a good TV performance could make a usually politically unengaged person sit up and take notice.

It would of course not be possible to include Mr Salmond in the national debate. For a start it would also mean the inclusion of his political counterparts in Wales and Northern Ireland, and also it would not be relevant for the majority English voter to hear the views of the leader of a Scottish ‘Nationalist’ party.

But a balance needs to be struck, which may mean the national debates not being aired on prime-time Scottish television.

Alex Salmond has said: “It is entirely unacceptable to Scotland as well as to the SNP for broadcasters to exclude the party that forms the government of Scotland, and indeed is now leading in Westminster election polls.

“If these debates are to be relevant to their audiences, they must reflect the demographic reality of Scotland and political diversity in the UK. And that must include SNP involvement in debates broadcast in Scotland.”

The SNP are considering lodging a legal challenge which could stop the debates from being shown on Scottish television, which would be a shame for those of us interested in what these leaders have to say, but he does have a point – this will be one of the most publicised (and watched) moments of the electoral campaign and would therefore surely put the SNP at a disadvantage.

The plot thickens in the search for the truth over Mark MacLachlan’s sleaze blog – did SNP ministers know about its existance? Did they condone his publishing of lies and rumours about MSPs and opposition leaders? According to the Herald yesterday, they did.

Emails between the new Education Secretary, Mike Russell and MacLachlan, his former constituency manager seem to suggest that not only did Russell know of the blog’s existance, he actively supported it by suggesting possible subjects. Russell was not the only elected official implicated in the sleaze scandal, the leader of the SNP on Dumfries and Galloway Council  was also revealed as a source of information.

How much did he know?

When asked whether Russell would come to the Scottish Parliament and confirm that he knew nothing about the blog, the hapless First Minister did his surely now trade-marked “huff and puff” response, believing that the louder he shouts and the faster he speaks the more his answer gains credibility. He claimed it wasn’t so different when Damian McBride was smearing from inside Number 10. But it was different. He was sacked the moment officials found out about the emails, and there was no suggestion, then or since, that anyone, let alone an elected official, had been involved in his actions.

However much the Education Secretary was involved with the blog, if the emails are proved to be accurate, clearly he didn’t think it was all that big a deal – “the party ‘resignation’ line is necessary because it forestalls any talk of expulsion” – in other words, lets find a way around this, but you have to go and stay quiet for a wee while.

There hasn’t been any polling done since the blog story broke, but this whole affair is likely to confirm the trend that the public are deserting the SNP in droves.

Izvor: Monitor

Višestruki premijer, povremeni predsjednik i vazdašnji kapo Crne Gore Milo Đukanović ponovo je najavio da će se povući sa mjesta premijera. ,,Ne mislim da je neohodno da ispunim sav premijerski mandat. Dao sam dovoljno politici, više od dvadeset godina”, rekao je Đukanović. Njegov najnoviji premijerski mandat ističe 2013. godine, špekuliše se da bi, ako stvarno riješi, mogao da ode oko partijskog kongresa planiranog za ljeto 2011.

Mediji su javili kako Đukanovićevi saradnici objašnjavaju da je šef ,,istrošen i zasićen”, on tvrdi da želi da se posveti i nekim drugim životnim planovima koji nijesu vezani za politiku i izvršnu vlast. Direktor slovenačkog Međunarodnog instituta za balkanske i bliskoistočne studije – IFIMES-a Zajid Bećirović, međutim, kaže da i pored najava, ne vjeruje da će se Đukanović povući jer se gubljenjem imuniteta omogućava da počnu sudski procesi protiv njega u Italiji i u ostalim zemljama EU. On smatra da Đukanović najavama o povlačenju samo sebi podiže cijenu.

Veliki odlazak Đukanović je već jednom priredio. Mjesto premijera bio je napustio od novembra 2006. do marta 2008. Sa prijestola u Demokratskoj partiji socijalista nije mrdao.

Davno je, sa drugovima, došao. Dok je u Evropi pucao i padao Berlinski zid, u Srbiji je na vlast dolazio Slobodan Milošević. Po receptu iz Srbije i našim brdima valjala se antibirokratska revolucija. Mitinzima u oktobru 1988. i januaru 1989. srušena je ,,odnarođena” vlast. Kao jedna od ozbiljnih zamjerki ,,starom rukovodstvu” ostalo je upamćeno to što su po crnogorskim selima pojeli previše jagnjadi. ,,Mladi, lijepi i pametni” – Momir Bulatović, Milo Đukanović i Svetozar Marović preuzeli su vlast u Crnoj Gori. Mjerila za pohlepu temeljno su se izmijenila, stupili su milioni, jagnjad su postala presmiješna.

Zaštita ugroženih Srba i Crnogoraca na Kosovu bila je jedna od najvažnijih ideja AB revolucije. ,,Na Kosovu je napadnuta Jugoslavija. Kosovo je bedem srpskog i crnogorskog naroda koji ne može pasti dok je nas i pokoljenja naših potomaka. Nebrojeno puta smo rekli: Kosovo se mora braniti svim sredstvima”, objašnjavao je Đukanović.

Pred kraj 1990. u Crnoj Gori su održani prvi višestranački izbori. Na njima je Demokratska partija socijalista učestvovala pod imenom Savez komunista Crne Gore. Iako je Prvi, osnivački, kongres Demokratske partije socijalista održan dva mjeseca ranije, ime partije promijenjeno je tek na drugom dijelu Kongresa održanom pola godine nakon izbora. Prosto – staro ime bila je sigurnija karta za dobijanje glasova. ,,Kad pobijedi Savez komunista, počinje vrijeme mira, slobode razuma i demokratije, razvoja i socijalne pravde”, obećavao je uoči izbora Milo Đukanović.

Savez komunista Crne Gore na prvim je, dakle, izborima osvojio 83 od ukupno 125 mandata u Skupštini Crne Gore. Koalicija pod nazivom Savez reformskih snaga Jugoslavije za Crnu Goru osvojila je 17, lista Narodne stranke 13, a lista Demokratske koalicije 12 mandata. Savez reformskih snaga Jugoslavije za Crnu Goru činili su: Liberalni savez Crne Gore, Partija socijalista, Socijaldemokratska stranka Crne Gore, Nezavisna organizacija komunista i Stranka nacionalne ravnopravnosti. Demokratsku koaliciju činile su tri partije koje su okupljale Muslimane i Albance – Stranka demokratske akcije za Crnu Goru, Stranka ravnopravnosti i Demokratski savez u
Crnoj Gori.

Tokom tog mandata DPS je, potpomognut Narodnom strankom, kao vjerni saveznik Slobodana Miloševića ,,čuvao Jugoslaviju”. Nas je zapalo da oslobađamo Dubrovnik i forsiramo Neretvu. Svaki pokušaj poziva na mir i suprotstavljanja ratnim trubama izazivao je bijes ratnika za mir. Nakon jednog od mirovnih skupova Svetozar Marović je zapisao: ,,Da li iz tih festivala mira treba zaključiti da je pred crnogorskim narodom i crnogorskim građanima danas obaveza da prihvate sve što im se nameće od hrvatskog vrhovništva, njihovih gardi i redarstvenika, da je dužan da mirno prati stradanja srpskog naroda u Hrvatskoj, da se mimo njegove volje ruši njegova država i njemu nameću nove granice, da bi dokazao da je za mir. Da li to znači da na minobacače treba odgovarati kontemplacijom i gandizmom”.

Bombardovali smo Dubrovnik, palili, pljačkali, oslobađali krave po Konavlima. Sad je moderno da se kaže kako je to radila JNA, kao da su tu vojsku činili vanzemaljci, a ne mi i naše komšije, osokoljeni većinom glasova u parlamentu.

Na brzinu sklepani referendum o državnom statusu Crne Gore održan je u proljeće 1992. Odgovaralo se na pitanje – Da li ste za to da Crna Gora kao suverena republika nastavi živjeti u zajedničkoj državi Jugoslaviji potpuno ravnopravno s drugim republikama koje to žele. Znalo se da to niko osim Srbije ne želi, glasalo se po kućama, automobilima, nije bio problem glasati umjesto sestrića ili unuka – rezultat je bi impresivan – 95 odsto izašlih bilo je ZA. Te godine Crna Gora je dobila novi Ustav i još jedne parlamentarne izbore. Demokratska partija socijalista osvojila je 46 od 85 mjesta u Skupštini; lista Narodne stranke 14 mandata; Liberalni savez Crne Gore 13, Srpska radikalna stranka osam i lista Socijaldemokratske partije reformista četiri mandata.

Uoči izbora 1996. vlast se našla pred neočekivanim izazovom. Liberalni savez i Narodna stranka formirali su koaliciju Narodna sloga. Tokom predizborne kampanje Milo Đukanović je govorio o ,,isključivosti i banalnosti” Narodne sloge: ,,Ovom čudnom mješavinom dominiraju dvije političke ličnosti – bivši Crnogorac i bivši Srbin, nepostojeći program i prevareni birači…”. Dužnu pažnju, pred te izbore, vlast je posvetila i preračunavanju – za razliku od ostalih izbora, za ovu priliku je Crna Gora podijeljena na deset izbornih jedinica. To je bio jedan od načina da se prelivanjem glasova oslabi opasni protivnik, drugi je, prema kasnijim svjedočenjima, bila – brutalna krađa.

Tokom 1997. slomio se DPS. Prema Đukanovićevoj verziji , zato što je Bulatović htio da ostane sa Miloševićem, prema Bulatovićevom viđenju jer se više nijesu mogli tolerisati Đukanovićevi duvanski i ostali tranzitni i tranzicioni ,,poslovi”. Reklo bi se da su obojica govorili istinu. U partijskom sukobu i kasnije na predsjedničkim izborima pobijedio je Đukanović. I u jednom i u drugom slučaju – na jedvite jade.

Đukanovićevo otkriće da je Milošević ,,prevaziđen političar”, donijelo mu je podršku Zapada koja manje više traje do dana današnjeg. Mnogi misle – nedopustivo.

Izbori 1998. donijeli su nam parolu Da živimo bolje. Koalicija
DPS-a ,SDP-a i Narodne stranke pod tim imenom osvojila je ponovo apsolutnu vlast – od 78 mjesta u skupštini njima su pripala 42. SNP Momira Bulatovića dobio je 29, LSCG pet, a DSCG i DUA po jedan mandat.

Prijevremeni izbori 2001. održani su zato što je Narodna stranka, nezadovoljna DPS-ovim preobraćenjem u partiju koja se zalaže za nezavisnu Crnu Goru, napustila vladu. Koalicija DPS-a i SDP-a dobila je 36 mandata, Zajedno za Jugoslaviju na čelu sa SNP-om 33, Liberalni savez je imao šest, DUA i DSCG ponovo po jedan mandat. To je jedini put da DPS, sa više ili manje satelita, nije osvojio apsolutnu vlast. Vladu je podržao Liberalni savez. Nakon što je Milo Đukanović, u martu 2002. potpisao Beogradski sporazum kojim je projektovano formiranje Državne zajednice Srbija i Crna Gora, a mogućnost održavanja referenduma u Crnoj Gori odgođena za tri godine, LSCG je prestao da podržava vladu, a SDP izašao iz iste. Pokušaj saradnje Liberalnog saveza i koalicije Zajedno za Jugoslaviju vlast je nazvala ,,neprincipijelnom koalicijom”, njihova saradnja u parlamentu službeno se zvala privremena parlamentarna većina”. Pobornici ideje nezavisne Crne Gore masovno su se priklonili Đukanoviću. Pristup – referendum, pa demokratija, nije dao slavne rezultate. Danas se mnogi čude – otkud ovo?

Na izborima u oktobru 2002. godine “Demokratska lista za evropsku Crnu Goru – Milo Đukanović” sa 39 mandata nastavila je da nad nama vlada – apsolutno. Koalicija “Zajedno za promjene – SNP-SNS -NS” imala je 30, liberali četiri, “Albanci zajedno” dva mandata.

DPS-ova apsolutna vlast nastavila se i nakon prvih izbora u nezavisnoj Crnoj Gori u septembru 2006. Od 81 mjesta u parlamentu koalicija DPS-a i SDP-a osvojila je 41, Srpskoj listi pripalo je 12, a koaliciji oko SNP-a 11 mandata, koliko je osvojila i tada nova partija – Pokret za promjene. Koalicija Bošnjačke stranke i liberala Miodraga Živkovića imala je tri, a koalicija DSCG i PDP, kao i DUA i Albanska alternativa po jedan mandat.

U međuvremenu je usvojen Ustav Crne Gore, a podršku tom dokumentu Pokret za promjene uslovio je održavanjem izbora do kraja 2009. Vlast je malo požurila sa ispunjavanjem obećanja, neki su tvrdili kako bi izbori bili održani prije nego se osjete efekti ekonomske krize. Ponovo su apsolutno pobijedili.

Sve izbore u Crnoj Gori karakterisala je zloupotreba državnih dobara u partijske svrhe. Važan faktor DPS-ovih upornih i ubjedljivih pobjeda je broj ljudi koji direktno zavise od novca iz budžeta. DPS je do savršenstva doveo sistem ,,siguran glas”, nema sela u kojem babe ne znaju da im socijalna pomoć zavisi od glasačkog listića. Opozicija posljednjih mjeseci govori kako se na izborima ne bori protiv DPS-a nego protiv organizovanog kriminala. To, međutim, nije dovelo do stvaranja jedinstvene opozicione strategije, naprotiv.

U to nam život prođe.

Protiv pregnuća crnogorske vlasti u ratu borili su se Liberalni savez Crne Gore, Socijaldemokratska partija, partije koje su okupljale manjinske narode, nekoliko udruženja i nezavisnih ličnosti.

Na ljude koji su se suprotstavljali ratu bila je usmjerena čitava državna mašinerija. Protivnici rata javno su i jasno proglašavani izdajnicima, Anti Markoviću, osnivaču Reformskih snaga, patriotske snage nijesu dopustile da ruča na Virpazaru. Na meti vlasti posebno je bio Liberalni savez. ,,Srbija i Crna Gora u svjetskoj javnosti postaju sinonim za agresiju, a naši očevi, sinovi, braća, prijatelji i rođaci svakodnevno ginu ili se trajno osakaćuju u besmislenoj dubrovačkoj ratnoj avanturi… Crna Gora prima na sebe sramotu nedostojnu vjekovne i časne oslobodilačke istorije, nedostojnu svojih slavnih predaka”, poručivali su liberali. Vlast je odgovarala bjesomučnom medijskom hajkom, barikadama po crnogorskim putevima, svim udbaškim sredstvima. ,,Glave svih nas bile su u torbi, svaka džukela je mogla da nas sretne na ulici i ubije i to bi naišlo na sveopšte odobravanje”, svjedočio je kasnije lider liberala Slavko Perović. Devedesetih, prosrpske partije bile su sa vlastima u istom frontu, njihovo je bilo da daju podstrek kad vlast nije bila dovoljno žustra. Rat koji je vodila da nestane Crna Gora je, srećom, izgubila.

Svako ko je u Crnoj Gori stariji od dvadeset godina živio je u četiri države, a da iz svog sokaka nije morao mrdnuti. Nakon što je razbijena SFRJ, živjeli smo, ratovali i propadali u Saveznoj Republici Jugoslaviji. Potpisivanjem Beogradskog sporazuma 2002., uz svesrdnu pomoć visokog komesara EU Havijera Solane, nastala je Državna zajednica Srbije i Crne Gore. Ustavnom poveljom te čudesne tvorevine iz 2003. propisano je da države članice pravo da raspišu referendum o državno pravnom statusu stiču kroz tri godine. Iako je prije toga referendum gromoglasno najavljivala, vlast je tvrdila da nam Povelja ,,garantuje” a ne na tri godine suspenduje referendum. Uoči referenduma, ponovo smo dobili pomoć iz Evrope. Propisano je da je potrebna izlaznost od 50 odsto upisanih birača, pobjednička strana morala je osvojiti preko 55 odsto glasova. Imali smo specijalnog izaslanika za crnogorski referendum, slovačkog diplomatu Miroslava Lajčaka, predsjednik Republičke izborne komisije bio je takođe Slovak František Lipka. Referendumsko pitanje je glasilo: „Želite li da Republika Crna Gora bude nezavisna država sa punim međunarodno-pravnim subjektivitetom?”. Na referendumu, 21. maja, 2006, izašlo je preko 86 odsto građana sa pravom glasa. Za nezavisnost Crne Gore glasalo je 55,5 odsto, protiv se izjasnilo 44,5 birača.

Kosara K. BEGOVIĆ

Na crnogorsku političku scenu u prvom naletu kroz višestranačka vrata stupilo je 1989. i 1999. godine dvadesetak stranaka. Samo je jedan lider parlamentarne stranke preživio dvije burne decenije, pa i danas stoji na kormilu stranke. Riječ je o Mehmetu Bardhiju, predsjedniku Demokratskog saveza u Crnoj Gori, osnovanog 9. septembra 1990. Od prve postave stranačkih čelnika u političkim vodama još je jedino ostao Džavid Šabović, poslanik Socijaldemokratske partije. Prva partija zvala mu se Stranka nacionalne ravnopravnosti. Osnovana je 26. maja 1990. Šabović se nalazio na čelu Republičkog odbora.

Naredna godina protekla je u znaku osnivanja više političkih partija raznih orijentacija i ambicija. Prvi se pojavio Liberalni savez 26. januara, na Cetinju. Kada je registrovan imao je 3.700 članova. Predsjednik Skupštine LSCG bio je Velimir-Koko Vujović, a predsjednik Izvršnog odbora Slavko Perović.

„Shvatamo da istinski doprinos napretku Jugoslavije možemo dati samo tako što ćemo Crnu Goru učiniti pluralističkom, ekonomski efikasnom, pravnom i demokratskim državom”, navodi se Programskim osnovama. LSGC je zamrznuo rad 2005. godine.

Početkom aprila osnovana je Socijaldemokratska stranka. Predsjednik joj je bio dr Vidak Vujačić. Stranka je nestala s političke scene.

Narodna stranka, čiji je predsjednik bio dr Novak Kilibarda, osnovana je u maju. „Mladi lavovi” nekoliko godina kasnije smijenili su Kilibardu. Iz te stranke nastao je niz stranaka sa srpskim predznakom.

U maju je osnovana i Nezavisna organizacija komunista sa sjedištem u Baru. Predsjednik Predsjedništva NOK-a bio je Mićo Orlandić. Ta se stranka integrisala u SDP.

Jugoslovenska narodna stranka osnovana je 2. juna 1990. Predsjednik joj je bio Rade Bojović. Integrisala se u SDP.

Istog mjeseca crnogorsku političku scenu obogatila je Socijalistička partija sa predsjednikom dr Ljubišom Stankovićem . Integrisala se u SDP.

Mjesec kasnije (24. jula) registrovan je Savez komunista Crne Gore. U zvaničnom dokumentu SK Crne Gore naveden je kao datum osnivanja 4-7. oktobra 1948. godine (Prvi osnivački kongres Komunističke partije Crne Gore). Za predsjednika Predsjedništva izabran je Momir Bulatović, a za sekretara Milo Đukanović. Kasnije je stranka preimenovana u Demokratsku partiju socijalista. DPS se 1997. pocijepao, a Momir Bulatović je smijenjen.

„Crna Gora je suverena država i kao takva ne može biti predmet dogovora, nego jedino subjekt razgovora”, poručivao je Žarko Rakčević, predsjednik Partije socijalista Crne Gore, osnovane 27. jula 1990. Nastala je dijelom transformacijom tadašnjeg Socijalističkog saveza radnog naroda.
Rakčević će kasnije postati lider Socijaldemokratske partije, a potom iz politike otići u privrednike.

U julu je osnovana i Stranka ravnopravnosti – predsjednik Asim Đečević. Napustio politiku. Sljedećeg mjeseca pojavili su se Demokratski socijalistički savez, na čijem je čelu bio dr Novica Vujošević, dotadašnji predsjednik Socijalističkog saveza. Stranka se raspala. Crnogorski federalistički pokret – predsjednik Skupštine Sreten Zeković. Stranka još postoji. Nikad nije bila parlamentarna.

U septembru je osnovana u Titogradu Demokratska stranka. Predsjednik Glavnog odbora bio je advokat iz Herceg Novog Žarko Stanovčić. Stranka je nestala sa scene.

Tog mjeseca osnovana je i SDA za Crnu Goru. Predsjednik je bio Harun Hadžić, koji je smijenjen 1997. godine.

Na prve parlamentarne izbore u Crnoj Gori, održane 1990. godine, učestvovao je i Savez reformskih snaga sastavljen od partija i pojedinaca koje je predvodio tadašnji savezni premijer Ante Marković. Ante Marković je poražen na izborima u svim jugoslovenskim republikama, i ubrzo smijenjen. Ludilo je krenulo.

Tokom 1989. i 1990. godine osnovano je i nekoliko političkih udruženja koja nijesu imala ambiciju da izlaze na izbore.

Udruženje za unapređivanje demokratskih procesa osnovano je u Nikšiću 1. aprila 1989. Predsjednik je bio književnik Branko Janjušević.

Te godine (23. novembra) osnovano je u Titogradu Udruženje za jugoslovensku demokratsku inicijativu (UJDI) – podružnica Titograd. Predsjednik mu je bio dr Novak Jauković.

Malo kasnije, 12. decembra, takođe u Titogradu, osnovana je Demokratska alternativa kao pokret koji se opredijelio „za državu građana i federalnih jedinica”. Predsjednik Izvršnog odbora Demokratske alternative bio je dr Miodrag Perović.

U maju naredne godine osnovan je Ekološki pokret Crne Gore (sa „oko 10.000 pojedinaca i više organizacija”), čiji je predsjednik bio dr Branko Boljević.

Veseljko Koprivica

Anne McLaughlin has sent out this update:

“…

Yes they were released this afternoon and put on a train to Glasgow. It seems that their judicial review has been granted but it’s not clear yet if the Home Secretary intervened and dropped the objections or if the high court decided to throw those objections out.

Either way, I met two very happy people off the train just 45 minutes ago. Precious must be so confused by all of this but she was smiling and thrilled to be home, as was Florence who had been so scared earlier today.

I will update you when I know the details and then I’ll be looking at how we help them from here and also some of the broader issues this campaign has highlighted.

For now though I just want to say thank you very very much to every one of you for your support for Florence and Precious. As I’ve said before your support has made a huge difference and enabled them to cope with this awful situation.

But more than that, I have no doubt whatsoever that without your ongoing commitment to helping them, they would have been deported long ago.

I cannot say how much we appreciate each and every one of you.”

By Oliver Farrimond

THE number of NHS staff earning wages totalling £100,000 or more is costing the Scottish taxpayer a staggering £230 million a year.

Almost 2,000 Scottish health workers collected six-figure pay packets.

The vast majority work as clinicians but an investigation using FOI legislation reveals the total includes salaries paid to authority administrators.

Now Health Secretary Nicola Sturgeon has been accused of getting her priorities wrong and challenged to curb big bucks pay deals.

Scottish Labour Party health spokeswoman Jackie Baillie said: “These figures should give us pause for thought.

“As the Director of Public Health at NHS Greater Glasgow and Clyde has pointed out, we need action to tackle the unacceptable gap in health outcomes between rich and poor in Scotland.

“This week we learned that more money is being spent on a bonus scheme for high earning hospital consultants than tackling hospital superbugs like C. Difficile and MRSA.

“The Health Secretary Nicola Sturgeon is getting her priorities badly wrong.

“She needs to have a hard think about what is really important and start putting patients first.”

The figures, released under Freedom of Information, showed that most of the staff collecting £100,000-plus salaries have medical roles.

But more than 40 “Executive Board Members” on Scotland’s health authorities also took home more than £4 million between them.

Lion’s share

NHS Greater Glasgow and Clyde account for the lion’s share of the top-end pay packets.

Some 830 of the 44,000 staff working for Scotland’s largest health authority took home more than £100 million between them.

All but five work in a clinical capacity.

Shetland, one of the UK’s smallest health authorities, had just one member of staff collecting a £100,000 cheque for last year’s work.

NHS Lothian paid almost £55 million to staff last year.

While highly-paid workers at NHS Borders, Fife and Ayrshire and Arran each took home a total of roughly £15 million per authority.

Health secretary Nicola Sturgeon said the Government was already leading from the front to have others look at their wage structures, but she insisted NHS Scotland had the budget to cope.

She said: “The reality is that the NHS budget is rising next year in real terms to a record £11.347 billion – even as Scotland’s overall budget is falling in real terms because of Westminster cuts.

‘Pay freeze’

“As a government, we have prioritised and protected health in our draft budget for 2010/11, in the toughest financial circumstances since devolution, precisely because of the top priority we attach to Scotland’s NHS.

“On public sector pay, Scottish Ministers have already set an example by taking a pay freeze, which will also apply to senior civil servants, and the Cabinet has agreed to extend that approach to higher paid people across the public sector that comes under our remit.

“Further announcements will follow in due course.”

See more of our pictures at our Flickr site and videos at our dedicated channel,  Deadline TV.

Izvor: Mina

Odredbe predloga zakona o vojsci kojima se predviđa da Skupština nadzire oružane snage samo preko Savjeta za odbranu i bezbjednost neustavne su, ocijenili su u Socijalističkoj narodnoj partiji. Predlogom zakona o Vojsci koji je od prošle sedmice u skupštinskoj proceduri, izmijenjena je odredba o demokratskoj kontroli prema kojoj je parlament preko Odbora za odbranu i bezbjednost do sada nadzirao oružane snage.

Novo rješenje predviđa da Skupština to sada radi preko Savjeta za odbranu i bezbjednost, koji čine predsjednici države, parlamenta i Vlade.

Poslanik SNP-a Predrag Bulatović rekao je Vijestima da je neprijatno iznenađen potezom Vlade koja u novom zakonu »ustavnu i izvornu« nadležnost parlamenta prenosi na Savjet za odbranu i bezbjednost.

U Savjetu po mišljenju Bulatovića ne sjede predsjednici Skupštine, Vlade i države već tri partijska funkcionera.

On je pozvao Vladu da odustane od »karikiranja parlamenta« i prije rasprave na skupštinskim odborima i predloženom zakonu, izmijeni tu odredbu i vrati je na sadašnje rješenje po komjem je za nadzor oružanih snaga nadležna Skupština preko Odbora za odbranu i bezbjednost.

I za Socijaldemokratsku partiju neprihvatljiv je model demokratske kontrole koji je predviđen Predlogom zakona o Vojsci.

Poslanik te stranke Raško Konjević najavio je da će SDP uložiti amandman.

“Naš zahtjev će biti da ostane formulacija iz važećeg zakona, po kojem demokratsku kontrolu vojske vrši Skupština Crne Gore preko nadležnog radnog tijela«, rekao je Konjević.

Demokrataska partija socijalista (DPS) podnijeće amandmane na Predlog zakona o vojsci prema kojima bi nadzorna funkcija nad oružanim snagama pripadala parlamentu, a demokratska i civilna Savjetu za nacionalnu odbranu i bezbjednost.

Predlogom zakona o Vojsci, koji se nalazi u skupštinskoj proceduri, predviđeno je da Skupština demokratsku kontrolu nad Vojskom Crne Gore vrši preko Savjeta za odbranu i bezbjednost, koji čine predsjednici države, parlamenta i Vlade.

Poslanik DPS-a Dragan Kujović rekao je agenciji MINA da je izvorna ustavna funkcija parlamenta da vrši nadzornu funkciju nad Vojskom Crne Gore

“DPS će podnijeti amandmane koji će u tom smisli biti korekcija teksta predloga zakona o vojsci, odnosno da parlament vrši nadzornu funkciju nad Vojskom kako je to ustavom precizirano”, rekao je Kujović, koji je predsjednik Odbora za odbranu i bezbjednost.

U DPS, prema njegovim riječima, smatraju da kontrolnu funkciju nad Vojskom treba da vrši Savjet za nacionalnu bezbjednost i odbranu.

M&A activity picked up in the second half of 2009 as the market moved up and access to capital for big companies improved. Corporate debt offerings soared and banks began to make capital available for deals such as the proposed Kraft (NYSE:KFT) offer to buy Cadbury. Kraft has already lined up bridge loans for the potential buyout.

Every deal on the 24/7 Wall St. list of mega-mergers for 2010 faces regulatory challenges because of its size and scope. These hurdles would be present in both the US and EU. Antitrust issues are not a part of the calculus for any large deal. The Yahoo! (NASDAQ:YHOO) search partnership with Microsoft (NASDAQ:MSFT) will be reviewed as will almost any deal to buy Cadbury. The Oracle (NASDAQ:ORCL) buyout of Sun (NASDAQ:JAVA) may fall apart due to EU challenges. Exxon’s (NYSE:XOM) $41 billion buy-out of XTO Energy (NYSE:XTO) could draw scrutiny from regulators.

Many of the transactions on this list will be done with stock and need no cash component. Others can be done with the cash on the balance sheets of the purchasers. Some would be outright mergers of equals.

There are no transactions on this list that do not make immediate strategic sense. Some of the companies are weak enough so that a buyout will be necessary for them to remain viable businesses. Each deal was rated on a scale of 1 to 10 with 10 being the transactions most likely to close and 1 representing the least likely.

1). The Washington Post Company (NYSE:WPO) and The New York Times Company (NYSE:NYT). The newspaper industry’s demise may slow as the economy improves, but it will not stop. Many newspapers have already folded, or are on the brink of closing. The Times has already threatened to shut The Boston Globe, one of the largest and most respected dailies in the country. The Times has done a good job of pushing its debt obligations further into the future, but it still faces the threat that an outside investor like current bond-holder Carlos Slim may be able to make a bid for the company as its fixed income obligations mature. The Washington Post was unusually fortunate when it bought the Kaplan learning business. The Washington Post education group brought in $684 million in the last quarter. Advertising revenue for the entire company was only $195 million for the same period. The Post has a pristine balance sheet. Combining The New York Times and The Washington Post would involve the dissolution of the trust that controls the Times. That would be difficult but not impossible if it meant the Times would remain independent. One company with ownership of The Times, The Post, and The Globe would have a better chance of erecting a “pay wall” for content in all three publications in order to force subscribers to pay for the papers’ online editions, perhaps as a package. The new entity would probably have to close money losing operations like Newsweek and sell non-strategic assets like About.com which would raise several tens of millions of dollars. The New York Times has a market cap of $1.3 billion and The Washington Post’s is $4 billion. Rating: 9

2). Time Warner (TWX) and Viacom (VIA). Viacom is a fairly weak company among the entertainment business giants on its own and Sumner Redstone, its controlling shareholder, is 86. Viacom has two divisions, both of which dovetail almost perfectly with Time Warner now that it has spun-off AOL and its cable infrastructure operations. The first is a line-up of strong cable TV network brands. The other is a film studio. Viacom’s revenue in the last quarter was $3.3 billion. Over $2.1 billion came from media networks and $1.2 billion from studios. Both operations were profitable. Viacom has $6.7 billion in debt, but its maturity is spread over several years. Time Warner had revenue of $7.2 billion in the last quarter, with $777 million of that coming from AOL, which is gone. Jeff Bewkes has almost completely retooled the company and the spin-off of Time Warner Cable (NYSE:TWX) has improved Time Warner’s balance sheet so the firm has over $7 billion in cash. Bewkes wants to increase his company’s presence in the content industry and his strongest divisions are cable networks and film. Viacom is a perfect match. Time Warner’s market cap is $37 billion and Viacom’s is $19 billion. Rating: 9

3). Intel (NASDAQ:INTC) and Nvidia (NASDAQ:NVDA).  The regulatory hurdles to this transaction would be high. Intel just gave up its plan to build its own graphics chip. That gave Nvidia an important advantage by eliminating a possible competitor. Intel’s rival AMD already has a graphics chip operation. Nvidia and Intel both are critical suppliers to the global PC industry. Intel is embroiled in antitrust problems with the US and EU which would make approval of a Nvidia deal challenging. Nvidia still faces the prospect that AMD’s success in graphics chips could push down its market share and another processor company like Texas Instruments (NYSE:TXN) or Qualcomm (NASDAQ:QCOM) might move into the industry. Nvidia is a relatively small company with sales in the quarter ending October 25 of $903 million. Net income was $107 million. Nvidia has no significant debt, but its cash and securities balance is under $1.7 billion which among major tech companies makes it fairly balance sheet poor. Nvidia’s market cap is $8.4 billion. Intel controls over three-quarters of the core processor business in the PC and server markets. Its sales in the last quarter were $9.4 billion and net income was over $2.5 billion. Intel has close to $10 billion in cash. Intel and Nvidia both face a new challenge in computing devices because netbooks and smart phones are taking market share from PCs and laptops. Each company needs to rapidly develop a greater array of products for these devices. Intel has a market cap of $110 billion and could buy Nvidia without any outside help.  Rating: 7

3). Colgate (NYSE:CL) and Procter & Gamble (NYSE:PG) There were recently rumors that Reckitt Benckiser would buy Colgate. Colgate has a market cap of $42 billion which made that transaction unlikely. The war for global market share in the consumer products industry will get brutal over the next five years, if P&G comments about its determination to increase its market presence outside the US are any indication. A number of small companies will be competing in consumer niches and in small geographic regions around the world, but the firms with the scale to compete for sales across all these markets are Unilver, Colgate, and P&G. Unilever and Colgate get almost half of their sales from overseas markets. P&G’s number is closer to  34% even though it is the largest of the companies. P&G can “buy” or “build” its way into the markets outside the US. The firm had almost $20 billion in sales in the last quarter and $3.3 billion in net income. P&G has $23 billion in long-term debt and a market cap of $182 billion. Colgate’s sales in the last quarter were $4 billion and net income of $590. P&G was fairly successful integrating Gillette after buying the company. The Colgate product line is a nearly perfect fit with P&G. Antitrust issues would almost certainly force a combined company to sell some products lines. Unilever could be a bidder for Colgate as well.  Rating: 7

4). Kraft (NYSE:KFT) and Sara Lee (NYSE:SLE). Sara Lee sold its body care division to Unilever for $1.9 billion a year ago. It sold its air freshener business to P&G last month for $468 million. These transactions leave Sara Lee with a little over $2 billion in sales a quarter and a very modest $284 million in net income. Sara Lee has manageable debt of $2.7 billion. Kraft is facing an uphill battle to close its deal to buy Cadbury (NYSE:CBY) so it will almost certainly turn its attention somewhere else. Sara Lee’s market cap is down to down to $8.5 billon and Kraft has already gone through the process of lining up bank financing of $9 billion to support its Cadbury offer. The Sara Lee brand packaged meat products, fresh and frozen bakery line of foods, and roasted and ground coffee product lines are an almost perfect fit for Kraft. Rating: 8

5). GM and VW. The US government wants to return to taxpayers the $50 billion it put into GM. That is not likely anytime soon. GM would probably have to go public again and for the time being, its financial results are extraordinary weak. The decision of GM’s board to allow Ed Whitacre to take over as CEO and re-arrange most of the car company’s senior management almost certainly extends the time-table of any GM turnaround. There are simply too many new people in too many new jobs who will need months to gain experience in their assignments. VW made the mistake of not taking over management control of Chrysler which would have gotten it 10% of the US market for almost no risk. GM’s value is much greater to VW than Chrysler’s. VW must have a large part of the American market to be a worldwide success in the car business. GM has a US market share of 20%. VW has less 1% of the American market. GM and VW are the two leading car companies in China. Combined, the two firms would have a substantial lead among the car companies in the world’s largest and fastest growing auto market. A buyout of GM would make VW that largest car manufacturer in the world by a large margin. It would allow VW to cut costs in Europe by combining manufacturing operations with Opel, which GM has just elected to keep. VW has very little incentive to make job cuts in the US because that work has been done and what remains is enough factory capacity to keep manufacturing in North America at current levels and accommodate some modest growth. The US government would be more likely to approve a purchase by a foreign buyer if American jobs could be preserved. In the first nine months, VW had sales of over 77 billion euros. VW has taken over almost 50% of Porsche and intends to buy the balance. VW’s Audi division has done well. VW recently said it will buy 20% of Suzuki to increase its presence in Asia. Rating: 5

6. T-Mobile and Sprint (NYSE:S). This transaction has been discussed for more than two years and some analysts have argued that a merger would be too complex because the companies have incompatible technology platforms. As Sprint moves toward WiMax 4G, compatibility maybe less of an issue if T-Mobile elects to use the WiMax platform as well. The reason this merger is likely is simple. Sprint and T-Mobile are too small to compete with AT&T Wireless and Verizon Wireless. Each of the larger companies is still growing although some of the growth is due to acquisition. AT&T has already spent tens of millions of dollars with Apple to have an exclusive partnership to market the iPhone and to upgrade the AT&T Wireless network to make it more iPhone-ready. Verizon Wireless will probably begin to market the iPhone next year. Google (NASDAQ:GOOG) is coming to market with its own wireless handset which will not be sold in conjunction with any carrier. Holding the No.3 and No.4 spots in the American market, which is growing very slowly overall, is not tenable. Deutsche Telekom (NYSE:DT), T-Mobile’s parent, has the financial capacity to buy Sprint even if the deal is presented as a merger with T-Mobile. Rating: 9

7). Samsung and Research –In-Motion (NASDAQ:RIMM).  Samsung is larger than IBM (NYSE:IBM) with sales of well over $100 billion. Samsung’s handset business is the second largest in the world. For Samsung to make a real run at market leader Nokia (NYSE:NOK) it needs a premier smart phone operation.  RIM (NASDAQ:RIMM), which makes the Blackberry, is the most logical company to give Samsung that product line. From Wall St.’s perspective RIM is under siege from Apple and may quickly fall to the No.2 spot with the iPhone taking first place as the leading enterprise handset. Google has announced that it will enter the smart phone market with its own product. All handset manufacturers must know global sales were flat last year and may only rise 10% in 2010. RIM has a market cap of $36 billion and last quarter had revenue of $3.5 billion. Net income was $659 million. RIM can gamble that it can be successful in a world in which companies like Dell and Google, which are not established in the smart phone industry, are making inroads into the business. There is also competition from operations like Apple (NASDAQ:AAPL) and Nokia that will almost certainly do well either because of product popularity or the scale of their global marketing and sales businesses. RIM will not be independent in a year. Nokia and LG could also be bidders for RIM. Rating: 7

8. Amazon (NASDAQ:AMZN) and Ebay (NASDAQ:EBAY). These are the two most successful e-commerce companies to come out of the internet boom, Web 1.0 as some might call it. Recently, their fortunes have diverged as Amazon has become one of the most successful companies in the world and the Ebay core auction business has stagnated. Amazon’s market cap has risen to $57 billion and Ebay’s has fallen to $29 billion. There is a great deal for Amazon to like about Ebay now that the auction company has gotten rid of Skype. Ebay’s PayPal division is the dominant online payment system which dovetails nicely with Amazon’s e-commerce operations. PayPal’s revenue rose to $688 million in the third quarter, up from $597 million in the same period a year ago. Ebay’s auction business is no longer growing. Revenue in the third quarter was flat at $1.37 billion. But, Ebay’s auction operation could be a very strong compliment to Amazon’s e-commerce programs. The customer database information among Ebay, PayPal, and Amazon would run into the tens of millions of customers. The sites as a group would have tremendous traffic. Among the 50 most visited websites in the US in October, Amazon ranked 8^th with 70 million unique visitors and Ebay ranked 10^th with 67 million. The combined audience of the two sites without taking out duplicate visitors would be larger that AOL (NYSE:AOL) or Microsoft (NYSE:MSFT). If any company can breathe life back into Ebay’s auction business it is Amazon, which has the relationships with online retailers to help Ebay get more customers for its core business. Rating: 8

9. Berkshire Hathaway (NYSE:BRK.A) and American Express (NYSE:AXP) Warren Buffett proved two things with his buyout of railroad firm Burlington Northern (NYSE:BNI). The first is that he is willing to make a large bet on the industrial part of the economy. The other is that he is willing to buy all of a company in which he previously held a minority interest. Buffett’s next logical move would be to bet on the recovery of the financial services industry and consumer spending. The best proxy for this the in Berkshire Hathaway portfolio is American Express of which Berkshire owns 13%. It would cost Buffett about $50 billion to buy the balance of Amex which only trades at about two-thirds of its price before the credit crisis. Amex earned $ 640 million on $6.6 billion in revenue last quarter. Earnings should improve substantially as the trouble in the credit economy eases. In 2007, Amex had net income of over $4 billion. Buffett appears to be in the process of moving away from operating Berkshire Hathaway as primarily a mutual fund of disparate holdings. In its place he is creating an umbrella company with management control over fewer firms in which Berkshire expects to make large returns. American Express is the perfect bookend to Burlington Northern. Rating: 7.

10. IBM (NYSE:IBM) and Dell (NASDAQ:DELL). IBM (NYSE:IBM) may rue the day that it sold its PC operations to Lenovo. The PC/netbook/small server industry has become critical to large and medium-sized enterprises. Hewlett-Packard (NYSE:HPQ) has proven the value of an integrated hardware/software/consulting company. HP’s PC and printer businesses remain among the most successful parts of its operations even with the slowdown in global computer sales. The rise of the netbook and other inexpensive computing devices and the move towards server-side computing make PCs a strategic weapon in the fight to control IT relationships with enterprises and government clients. Dell is the most poorly run and weakest of the four largest PC companies. It has fallen well behind HP and IBM as a provider of consulting and software solutions. Dell’s stock price has dropped from $40 four years ago to $13 more recently and its market cap is down to $25 billion. At the end of the last quarter, Dell had $13 billion in cash and $3.4 billion in long-term debt. IBM’s current market cap is $171 billion, and over $10 billion in cash. IBM is also the most brutal cost cutter in the IT industry and could bring Dell’s operating cost substantially.  Rating: 6

11. Oracle (NASDAQ:ORCL) and Salesforce.com (NYSE:CRM) Oracle and Cisco (NASDAQ:CSCO) share the role as the most avaricious buyers of tech companies in their sectors of the IT industry. Oracle is near the end of a long process of buying Sun (NASDAQ:JAVA). The management of Salesforce.com has said publicly how little it thinks of Oracle founder Larry Ellison, but being disliked has not stopped Ellison from taking over companies in the past. The web-based sales management business that Salesforce.com has pioneered has become critical to many of the IT solutions being used by the world’s largest companies. The sector is so important that Oracle rival SAP (NYSE:SAP) will start a division to compete directly with Salesforce.com next year. Salesforce.com has a market cap of $7.9 billion. On an EPS basis the company is very expensive, but Oracle would look at this as a strategic transaction. Salesforce.com has no long-term debt. Its net income doubled last quarter to $21 million on revenue of $307 million. Oracle’s market cap is close to $120 billion. It has $20 billion in cash and short-term securities and no long-term debt. In the last quarter Oracle had net income of $1.1 billion on revenue of $5.1 billion. Oracle has elected to buy when faced with “build” or “buy” options of getting into new businesses in the past.  Rating: 8

12. Sinopec (NYSE:SNP) and ConocoPhillips (NYSE:COP) China appears to be willing to do almost anything to acquire oil reserves. So far that has included getting leases in oil rich and undeveloped fields and making loans for drilling costs to large countries like Brazil. The fastest way to get the reserves China desperately needs to keep up with the growth in its economy is to buy one of the world’s largest integrated energy companies. ConocoPhillips is the most likely target because of its market cap, which at $75 billion is lower than its peers. ConocoPhillips produces 725,000 barrels of oil a day with about a third of that coming from its fields in Alaska. The Chinese government has the capital to finance a Sinopec purchase of ConocoPhillips. The US government would probably block the deal because it is against the country’s strategic interests in the energy sector. Shareholders would fight for a deal if the premium was large enough. Rating: 2

Douglas A. McIntyre

Izvor: Mina

On je kazao da neučestvovanje na izborima nije samo po sebi cilj, već sredstvo koje može pomoći opoziciji da dođe do fer i slobodnih izbora.

“To sredstvo je 2000. godine uspješno koristila DPS i ono im je pomoglo čak i da bez neposrednih saveznih izbora preuzmu vlast u Državnoj zajednici Srbija i Crna Gora 2003. godine”, rekao je Mandić. On je kazao da je to sredstvo dalo ključni doprinos ostvarenju “političkog cilja Mila Đukanovića – uspostavljanje privatne porodične države”.

“Zamislite jednu vrlo plastičnu situaciju u kojoj se DPS jedina nalazi na nekoj izbornoj listi. Tada DPS nesmetano može da izvadi izborne kate i bori se sa zamišljenim protivnikom”, rekao je on. Mandić smatra da bi nakon takvih »izbora« vrlo brzo doputovali predstavnici međunarodne zajednice, koji bi ultimativno tražili od “diktatora da oslobodi zarobljenu državu”.

On je ocijenio da je pravilna upotreba bojkota izbora, kao sredstva pomoću koga može nešto da se postigne, dala dobre rezultate u svakoj zemlji gdje je opozicija primjenjivala.

“Uspješan bojkot izbornog procesa u Kotoru predstavljao je početak snažnog pritiska na vlast da pristane na demokratizaciju izbornog procesa. Nažalost, taj pritisak je kratko trajao, jer već na narednim izborima, u Mojkovcu, nijesmo imali jedinstvenu opozicionu akciju”, rekao je on.

Mandić je kazao da je da je, kao i mnogo puta do sada, vlast i na tim izborima upotrijebila “nedemokratska sredstva političku policiju, organizovani kriminal, državni aparat, prljavi novac”.

“Vlast je gotovo ukinula zakonsko finansiranje opozicionih stranaka, a istovremeno u mjestima gdje se vrše izbori glavni politički argument je vidno istaknuta reklama za blagajnu DPS”, rekao je Mandić.

On je podsjetio da se nakon žabljačkih izbora opozicija dogovorila da ubuduće ne daje legitmitet takvim »pobjedama« DPS-a. “Zašto bismo mi učestvovali na izborima koji nijesu slobodni i pošteni”.

“Cilj koji smo zacrtali dogovorom o neučestvovanju na izborima je da se izborimo za fer i demokratske izborne uslove”, rekao je on.

Mandić je kazao da izbori u Mojkovcu nijesu bili slobodni i da tu činjenicu opozicija treba da konstatuje.

“Vlast ima veliki interes da nas ubijedi da izbori nijesu namješteni i da u izbornim pravilima ne treba ništa mijenjati. Takvu »istinu« spremna je svuda da brani jer od tih »pravila« zavisi njen opstanak”, smatra Mandić.

Upitan koliko je realno da opozicija nastupa jedinstveno i u narednom periodu, Mandić je rekao da je opozicija obavezna da usaglašavamo poteze i da se ponaša, prije svega, ozbiljno.

“NOVA će u potpunosti ispoštovati ranije donijete odluke i neće učestvovati na izborima na Cetinju. Ne pristajemo na ulogu dekora koju je opoziciji namijenio DPS”, rekao je on.

Mandić je podsjetio na “relevantno ispitavanje javnog mnjenja” u kome je na Žabljaku konstatovana sigurna pobjeda opozicionog kandidata i to u prvom krugu.

On je rekao da je to istraživanje imalo snažno uporište i u ličnosti opozicionog kandidata, koji je u odnosu na konkurenciju bio nesumnjivi politički autoritet i apsolutni favorit.

“Međutim, kada su se prebrojali glasovi, on je mnogo zaostao za kandidatom DPS-a. Nepošteno bi danas bilo taj poraz opozicije pripisati neznanju ili nesposobnosti našeg kandidata”, rekao je on.

Mandić je kazao da treba biti pošten i javno saopštiti da je pobijedio kandidat iza koga je stajala “dobro reklamirana blagajna DPS-a i čitav set nedozvoljenih sredstava”.

“Dakle, izbori nijesu bili ravnopravni pa samim tim ni slobodni. Izbori u Mojkovcu su bili repriza izbora na Žabljaku. Ništa manje nijesu zloupotrebljavani državni resursi i korištene usluge organizovanog kriminala”, smatra on.

Mandić je rekao da mu naivno djeluju oni opozicioni političari koji kažu da je trebalo učestvovati na tim izborima jer je pobjeda bila sigurna.

“Strah me je da neko pokušava opoziciji nametnuti dosad nepoznatu stranu sagledavanja pobjeda i umjesto relalnog nametnuti apstraktno sagledavanje situacije”, kazao je on.

Mandić je ocijenio da je obaveza opozicije da obezbijedi demokratske i fer uslove za sve buduće izborne procese i da od njene istrajnosti i jedinstvenog nastupa zavisi da li će doći do tog cilja.

“Međutim, ukoliko u svaki izborni ciklus dio opozicije bude ulazio kao da je u Crnoj Gori sve u najboljem redu, onda je očigledno da se razlikujemo u viđenju stvarnosti”, rekao je on.

U NOVO-j su, prema njegovim riječima, optimisti da će narednih mjeseci doći do stvaranja određenih pretpostavki da se krene sa mrtve tačke i da i “Crna Gora izađe iz tog začaranog kruga namještenih izbora”.

Mandić je optimista da će opozicija na izborima, koju Crnu Goru očekuju naredne godine nastupati jedinstveno.

“Opozicija je dužna da pronađe formulu jedinstvenog nastupa. Mi moramo raditi zajedno, obraćati se našim biračima i koordinirati buduće poteze. Iskustvo nam govori da unutar opozicije postoje velike razlike, ali, svjesni toga, moramo ići na prevazilaženje tih razlika”, ocijenio je on.

Govoreći o mogućnosti da opozicioni predstavnici napuste i republički i lokalne parlamente i ostale institucije, Mandić je rekao da je NOVA spremna za sve opcije, pa i na one najodlučnije. “To naravno, ne smije biti individualna akcija već stvar dogovora unutar opozicije”.

Mandić je rekao da političari iz NOVE imaju jedno ružno iskustvo nakon prošlogodišnjeg napuštanja Skupštine, u trenutku kada je Vlada priznala nezavisnost Kosova.

“Jedino su sedam od dvanest poslanika tadašnje Srpske liste i poslanik Demokratske srpkse stranke ostali pri postignutom opozicionom dogovoru o napuštanju Skupštine, dok su se svi ostali vratili u parlament. Ne želimo i ne prihvatamo u budućnosti takav odnos”, poručio je Mandić.

Izvor: Monitor

Vijeće FPN-a je osudilo Filipa Kovačevića, koji se pobunio zbog toga što mu dekan Srđa Darmanović ukida nastavne predmete. Reakcija probranih glava odiše i prikladnim tonom uvrijeđenosti. „Vijeće Fakulteta političkih nauka sa indignacijom odbacuje optužbe i manipulacije koje je na račun našeg fakulteta u javnosti izrekao docent Filip Kovačević”. Ovako to odliježe: Filip Kovačević se nije pobunio protiv nepravičnih odluka, već protiv našeg fakulteta, što je izdaja; učinio je to javno umjesto da šuti kao sav normalan svijet. Treba im zapamtiti imena. Srđan Darmanović, kao takav, Miloš Bešić, desna ruka, Milan Marković sudija Ustavnog suda, Sonja Tomović-Šundić, Predsjednikova savjetnica, i Saša Knežević, generacija koja dolazi. Vlada u sjeni. Koliko samo ova rečenica sadrži podvala, pritisaka i prijetnji. To intelektualna baza režima pokazuje gazdi kako oni znaju biti pouzdani egzekutori.

Đukanović bije odsudnu bitku da Crnu Goru 21. vijeka oblikuje po vlastitom liku i interesu. On i njegovi hoće da trajno utemelje svoj vrijednosni svijet, da obesmisle i njihov odlazak s vlasti. Da budvanizuju, cementiraju duh i vladaju društvom i kad odu iz politike. I sa ovog svijeta. Zato učvršćuju sistem koji može sam sebe da reprodukuje, a oni tako da traju kroz generacije. To je ono što Milan Popović naziva – vampirizam. Filip Kovačević se grdno zamjerio univerzitetskim i ostalim vlastima, zato što podstiče sumnju, što legitimiše pravo na drugačiji, nesputan stav. Na Fakultetu političkih nauka školuju se budući novinari, diplomate, razni savjetnici, ljudi na kojima će počivati institucije Crne Gore. Stvarno je opasno dopustiti Filipu Kovačeviću da tamo nekontrolisano širi virus slobode. Zato ide čas permanentne nastave: evo draga djeco šta dobijate ako ste Srđa, a šta vas čeka ako hoćete da budete Filip. Cementiranje se odvija na svim sektorima.

Evo je opet Pobjeda krenula da spašava antifašizam. Na meti je udžbenik istorije za četvrti rezred gimnazije. Autori Šerbo Rastoder, Dragutin Papović i Sait Šabotić, počinili su strašan grijeh: Maturanti ove godine uče da su naši mirotvorci Đukanović i Marović sa svojim šefom Bulatovićem ili ratni Miloševićevi saveznici, a da su otpor ludilu pružali LSCG, SDP, Monitor, udruženja intelektualaca… To je danas na udaru režima, sve bajke o ugroženom antifašizmu su koprena. Djevojke i mladići podstaknuti takvim udžbenikom mogli bi jednom pitati ono čuveno: šta si radio tata dok je gorio Dubrovnik i izdisala Srebrenica? Možda bi im bilo jasnije šta to Monitor piše o krvnom srodstvu zločina rata i zločina pljačke Crne Gore? Možda bi lakše razumjeli ono što im govore nepokoreni profesori. Možda bi im bilo normalno da pohitaju da pruže podršku Slobodanu Pejoviću, koji trpi nasilje zbog svjedočenja o zločinu.

Sve je očitije kolike su posljedice nedonošenja zakona o lustraciji. To ohrabruje ono najgore u ljudima: neodgovornost za posljedice vlastitog djela. Jednom kad Đukanović ode, armija skutonoša satraće se da svu krivicu svale na njega. Samo, sve crnogorske srđe i njihova vijeća moraju znati da će doći dan kada će biti označeni kao ideolozi zla, stubovi režima u najgorem od svih njegovih poslova. Društvo tolerancije i slobode ne gradi se trpljenjem i popuštanjem nasilnicima. Biće kobno za ovu zemlju ako se dozvoli vlastima da ubiju sjećanje i tračak nade da se svaštočinstvo ipak ne isplati. Opasan je znak ova javna tišina dok režim i njegove ispostave udaraju na Filipa Kovačevića. Uz rijetke i očekivane izuzetke Univerzitet je reagovao – šutnjom. Ni sada ni ranije, nijesu ni prstom mrdnuli rektor Predrag Miranović i predsjednik Upravnog odbora Ljubiša Stanković. Tako su poslali poruku da je Srđa Darmanović na blagoslovljenom zadatku – uzimanja mjere Filipu Kovačeviću. Opozicione partije kad god zatreba – nijesu tu. Ona najjača ni poslije prošlonedjeljne mojkovačke bitke izgleda nije shvatila da nema tih izbora koje ova vlast neće dobiti dok god ih ona raspisuje. Ne oglašavaju se ni NVO. Slučaj Filipa Kovačevića izgleda nije predviđen njihovim projektima. Uvijek je vlastima najvažnije da izoluju žrtvu, da onom na kojeg krenu prirede lelejsku noć, da osjeti ledeni dah samoće. Srećom, ovaj put su se namjerili na majstora.

The SNP are a Scotland-only party. Labour are a UK-wide party.

This gives the SNP the unique and very effective advantage that they can claim – with some justification, it would seem – that Scottish Labour are a.) constrained in their actions by the party’s London HQ and b.) ignored by their party HQ on reserved issues when it really matters.

To observers of Scottish politics, the above will be an OBVIOUS point. It seems amazing to me, then, that there appears to be a lack of willingness in Labour ranks to do something about this issue, or at least to DISCUSS it.

Today offered another example of why Labour cannot go on like this in the long run.

The UK Chancellor gave no indication that he plans to repeat the accelerated capital spending programme, as demanded by the Scottish Government as well as Iain Gray, Labour’s leader in Scotland (or ‘LOLITSP’, as I learned from @twodoctors yesterday).

And the great thing, for the SNP of course, is that Gray can’t even openly disagree with Darling on this because it would be portrayed as a Labour Party split.

It must make the SNP feel so good to know that if UK Labour government decisions have a potentially negative impact on Scotland, their fiercest rivals up here have to actually defend these decisions because they’re coming from the same party. The irony…!

No wonder there’s a number of folk who think that the greatest beneficiary in Scotland from a UK Tory government would actually be SCOTTISH LABOUR, not the SNP…

I think it’s a given that Labour are still uncomfortable with the devolution set-up – despite having legislated for it themselves.

They must find a way of allowing the party up here to disagree with the party down south, even on reserved issues. The current system – in which the Scottish party is subordinate to the UK party – is unworkable in the long term.

A convincing case must be made that it IS consistent to, for example, oppose free school meals in Scotland but extend them in England.

I admit, I’m not sure what that case would be, but I imagine it would be along the lines of ‘unique local circumstances’ require different positions to be taken in different regions.

Similarly, the image being used so effectively by the SNP just now that Gray was ‘ignored’ by Darling and is lacking influence must be replaced by the image that it is simply a disagreement between two politicians and by conceding the right for the Scottish Labour leader to openly criticise the party down in England.

I realise that there is a whole host of problems with this and I also realise how important overall party unity is.

However, Scottish Labour needs more autonomy. It would be a shame if a Tory victory in Westminster allowed this issue to be covered up.

Now, to me, a really interesting question in all this is: what’s Iain Gray thinking?

I was reading Brian Taylor’s blog on the pre-budget report earlier (http://www.bbc.co.uk/blogs/thereporters/briantaylor) and this sentence really caught my eye:

‘But you can scarcely blame the Scottish Government for “picking a fight” when they thought they had Mr Gray onside on this issue [accelerated spending].’

Well, here’s a revolutionary idea: what if Gray actually IS still onside about this and gutted that Darling didn’t go for it? What if party unity dictated – yet again? – a change of course? How frustrating that would be…

I may be giving Gray A LOT more credit than he deserves here, but you have to admit, it’s at least POSSIBLE.

Seriously, I’d love to know what he REALLY thinks.

Izvor: Mina

Iz te stranke su naveli da analitika koju crnogorska opozicija, povodom lokalnih izbora u Mojkovcu, predstavlja javnosti liči na sve osim na ozbiljnu, objektivnu analizu izbora.

„Pouka i iz ovih izbora za crnogorsku opoziciju jeste da shvate, da se ozbiljnom političkom ponudom ne postaje spletkarenjem, plasiranjem sitnih podvala o političkoj konkurenciji i demagoškom galamom. Što prije to shvate, jedan dio opozicionih političkih partija će do narednih izbora možda i uspjeti da preživi“, kaže se u saopštenju iz DPS-a.

Portparol Rajko Kovačević tvrdi da opozicija doživljava sve ubjedljivije političke poraze zato što „nikada nije bila u stanju da realno sagleda razloge svojih izbornih neuspjeha“.

„Takvim pristupom ozbiljno prijeti da, do naredne izborne provjere, u potpunosti potopi, ne više brod, već čamac za spasavanje u kojem se trenutno nalaze“, ocijenio je on.

Kovačević navodi da je opozicija, „zbog mira u opozicionoj kući“ zajednički zaključila da je DPS pobjedila u Mojkovcu zbog učešća organizovanog kriminala.

„Znači li to da su oni punih 13 godina bili vlast u Mojkovcu zahvaljući tom kriminalu, koji im je ovog puta nakon više od deceniju i po partnerstva, okrenuo leđa?“, upitao je on.

Kovačević je ocijenio da je pravi razlog poraza opozicije što „oni kao politička ponuda vrijede taman toliko koliko su dobili na izborima“, a tako su ih vrednovali građani Mojkovca, a prethodnih godina i cijela Crna Gora.

„Bojkotovali izbore ili ne, išli u jednoj ili u pet kolona, sa jednim ili više predsjedničkih kandidata, potpuno je svejedno, jer se ovakva opozicija ni na koji način ne može maskirati u ozbiljnu alternativu, bar ne toliko dobro, a da je građani Crne Gore ne prepoznaju“, rekao je on.

Rast izbornog povjerenja u DPS, kaže Kovačević, je činjenica, „kao što je i činjenica da su nakon više od deceniju ubjedljivo pobijedili u jednom od poslednjih uporišta opozicije – Mojkovcu“.

On je rekao da je izlaznost od 70 odsto jasan odgovor građana Mojkovca pozivu na bojkot. „I prava mjera političke težine koju dva Mojkovčanina, (Nebojša) Medojević i (Andrija) Mandić, imaju u ovom gradu“.

Izvor: Pobjeda

Mojkovački izbori pokazali su da je mogućnost opozicionog jedinstva minimalna, a tim i šansa da se ograniči apsolutna vlast DPS, ocijenio je analitičar Centra za društvena istraživanja Srđan Vukadinović. On je istakao da dosadašnje djelovanje opozicionih partija još više produbljuje unutrašnji jaz i utiče na gubljenje povjerenja između njih.

- Međusobnim nepovjerenjem opozicione partije proizvode i nepovjerenje glasača, a trebalo bi da budu svjesne da je upravo povjerenje najskuplja stvar na crnogorskoj političkoj sceni. Deklarativno, opozicione partije nastavljaju da podržavaju jedna drugu, ali jedinstvo puca na operativnim stvarima, kada treba utvrditi zajedničku izbornu listu ili kada jedna od stranaka utvrdi da na taj način gubi dotadašnju snagu – kaže Vukadinović.

- Jedino se na izborima može provjeriti kredibilitet svake partije i oni su jedini instrument ograničavanja apsolutne vlasti DPS. Lokalni izbori pokazali su dvije stvari. Prvo, tamo gdje se omjer lomio u minimalnu korist DPS, ta stranka dobija apsolutnu većinu. Sa druge strane, umanjuje se mogućnost opozicionog jedinstva – komentariše Vukadinović.

On je ponovio da je bojkot izbora najgora politička opcija.

- Trebalo je da uzbori budu lakmus papir, a ovako i dalje nema odgovora da li opozicija može ograničiti vlast DPS i koalicionih partnera. Trebalo je da sve partije provjere svoju snagu i na osnovu izbornih rezultata prave buduću strategiju. Takvog epiloga nema, jer unutar opozicije prevladavaju uskostranački interesi i maksimalistički zahtjevi-kazao je Vukadinović.

- Ostaje aktuelno pitanje ograničavanja jednog partijskog monizma. DPS će i na sljedećim lokalnim izborima, kao i budućim parlamentarnim, ubjedljivo osvajati apsolutnu većinu – prognozira Vukadinović.

The poor Scots. Things just go from bad to worse for the folk in my homeland. Alex Salmond, first minister of the Scottish Assembly, has sucked the life and joy out of Christmas by commissioning this miserable effort of a secular seasonal greeting card:

Have a very merry Christmas Scotland! I hope your season is not as dour as your first minister would have it be.

And an angel of the Lord appeared to them, and the glory of the Lord shone around them, and they were filled with fear. And the angel said to them, “Fear not, for behold, I bring you good news of a great joy that will be for all the people. For unto you is born this day in the city of David a Saviour, who is Christ the Lord. Luke 2:9-11

For quotes from great and joyful Scottish ministers search this blog for “Ebenezer Erksine (Stirling) and Horatius Bonar (Kelso).

A New Journey, a painting by Gerard Burns

Frantically grasping at straws to divert attention from its latest embarrassing sleaze scandal, the Labour Party is claiming that the cross of Saint Andrew, which appears in the official Christmas card (pictured above) of the First Minister of Scotland, is a political symbol, although it plainly represents the martyrdom of Scotland’s patron saint, a disciple of Jesus Christ, whose birthday we are to be celebrating this month.

One understands, of course, that Unionists do not like the national flag of Scotland to be seen at any time of the year, but party-political backbiting about Christmas cards is hardly entering into the spirit of the season of goodwill . . . and of the New Journey which we are all invited to embark upon in the Christian faith, not excluding those of us who wish Scotland to embark on a New Journey too under the leadership of First Minister Alex Salmond. Oh, come all ye faithful:

Izvor: Nebojša Medojević FB

Umjesto da je opozicija bojkotovala izbore u Mojkovcu i poslala poruku EU i SAD da su izbori neregularni i nedemokratski, izlaskom SNP na izbore poslali su poruku da su izbori regularni, a SNP nesposoban da pobjedi DPS. Nijedan totalitarni režim nije pobjeđen na izborima koje je sam organizovao. Učešće na namještenim izborima sa unaprijed poznatim dobitnikom i gubitnicima je direktna podrška režimu.

Mi smo donijeli odluke za tri grada. Imali dogovor sa SNP da bojkotujemo Cetinje. Oni su prekršili dogovor. Izlaskom u Mojkovcu obesmisli su bojkot i pružili ruku režimu. Sada dogovoaramo jednu širu akciju sa nezavisnim intelektualcima i parvimo plan za demokratsku smjenu vlasti. Bojkot ima efekta ako ga sprovode makar parelamntarne opozicione partije. Bojkot je razbio SNP svojim izlaskom u Mojkovcu i najavom izlaska u CT. To je bila direktna usluga režimu i sada treba da vidimo sta ce biti njihovi sledeci potezi. Ovo su im drugi izbori gdje gube lokalnu vlast i vidjecemo koliko ce istarajavati na ovakvoj pomoci rezimu. Do izbora u PG je jos daleko, oni su u oktobru 2010. Sada smo skoncentrisani na pravljenje ove siroke akcije protiv rezima. Medjutim, ostaje najveci problem pozicija SNP.

CG je jedina postkomunisticka drzava koja nikada nije naparavila diskontinuitet sa totalitarnim sistemom vladanja. Sve dok na izborima aktivno ucestvuju drzavni organi, policija, ANB i mafija, ne postoji ni teorijska sansa za pobjedu. DPS ima spiskove sa svojim sigurnim glasovima i radi se o ljudima koji su direktno vezani interesom za DPS. Njih ne interesuju ni programi partija ni lideri ni izjave ni kandidati. Izbori su za njih radna obaveza. Ne postoje razocarani biraci DPS ni SDP. Sve to MORA da izadje i glasa. U 17 casova svi DPS clanovi birackih odbor daju inf o izlasnosti. Ako je veca od projektovane DPS angazuje rezerve koji dolaze od 18-21 i glasaju. S druge strane se kupovinom licnih karata smanjuje izlasnost onih koji nijesu sigurni biraci DPS. Dakle, prica o suverenistia, biracima LSCG, SDP uticaju srpskih stranaka su potpuno beskorisne u prici o smjeni rezima. Prvo se svi moramo izboriti za FER i POSTENE izbore, pa onda mozemo govoriti o politici, staregiji, taktici, programu i sl. Govorim na osnovu detaljnih analiza, anketa, i ucestvovanja na izborima gdje smo direktno vidjeli kako sistem funkcionise. Da ne govorimo o Romima sa Kosova, Makedonije i Albanije koje dovlace i daju im lazne licne karte. Njih su dovlacili za predsejndicke izbore jer im je kandidat slabo stajao.

Rezim smjenjuje zajednicka akcija svih demokratskih struktura u CG. Kao sto je to bio slucaj i u Ceskoj, Poljskoj, Madjarskoj, Sloveiniji, Srbiji. Mi imamo jos tezi zadatak jer je rezim povezan sa mafijom koja kontrolsie milijarde EUR prljavog novca. Dakle, nista ovde ne moze da uradi nijedna licnost. Samo siroki drustveni pokret za smjenu rezima. Ali SNP radi sve sto moze da razbije opoziciono jedinstvo. Naravno i rezim ne sjedi skrstenih ruku i cini sve da do objedinjavanja opozcionioh snaga ne dodje. SNP je vec odbio da napravimo zajednicku listu za izbore u martu i tako doprinio najubjedjlivoj pobjedi DPS u poslednjih 20 godina. Dakle, PzP i ja, od pocetka znamo sta nam je cilj – smjena rezima. I znamo da to ne mozemo sami, vec samo ako svi stanu u taj front. Na zalost, SNP uporno bjezi iz te price…

Lako je filozofirati i izgravati hrabrog opzoicionara skriven iza bloga i iz svoje sobice, ja sam svaki dan na prvoj liniji fronta i izlazem svoj zivot opasnosti. Imam neposredna iskustva iz komunikacije sa opozicionim strankama i na osnovi tih iskustava pravimo odredjene planove i akcije. Ne znam zasto stalno polemiste sa mnom oko bojkota. PzP je prva partija koja je donijela odluku o bojkotu. Sta jos treba. Bojkot sam po sebi ne donosi nikakva poseban efekat. Njega treba da prati ozbiljan plan aktivnsoti, i treba da ga podrze sve parlamentarne partije. Evo SNP je razbio ideju bojkota. SNP je razbio ideju jedinstvene liste. Problem je SNP. Mi iz PzP nemamo strategiju cekanja SNP, to je netacna konstatacija. SNP je najjaca opoziciona partija i ako oni izlaze na izbore, onda nema nista od bojkota. To se pokazalo u Mojkovcu. Mi nijesmo izasli u Mojkovcu, dakle ne cekamo SNP. Nova je takodje bojkotovala izbore u Mojkovcu i sada idemo dalje. DPS vjerovatno planira da pozove neke opozicione partije u Vladu na proljece pod izgovorom borbe protiv krize. Kako sam ja shvatio Sasu Damjanovica iz SNP na Zivoj istini, oni su izgleda spremni da preuzmu “dio odgovornsti”. Da zakljucim, obracas se na pogersnu adresu kada je u pitanju bojkot i smjena ovog rezima. Zna se ko je razbio citavu pricu.

SNP je znao mjeesec dana ranije da PZP i Nova nece ucestvovati na izborima. Ipak su odlucili da izadju. Sada smo mi krivi sto su izasli, iako su znali da ce DPS da pobijedi. Sta je bio cilj izlaska SNP onda…

1. da razbije Bojkot
2. da izgubi…

Sasa Damjanovic je lilpo rekao u Zivoj istini kod Darka Sukovica “SNP je spreman da preuzme svoj dio odgovornosti” nema nikakve sumlje da dio rukovodstav SNP sebe vidi u koalciji sa DPS-om. Pogledajte retoriku poslanika. Niko ne pominje Djukanovica u negativnom kontekstu. Nijedna rijec o mafji. Ujedinjenje je na pomolu. Naravno to ce filozof iz grblja nazvati “pomirenjem”. Cim je Sasa Damjanovic postao clan Upravnog odbora Atlantskog Kluba i poceo da javno promovise NATO pakt, znao sam koji je plan. On je Predsjednik odbora za budzet i najpovjerljiviji covjek Srdjana Milica. U politici se neke stvari citaju izmedju redova. Sasa pusta probne balone prema clanstvu da vidi moze li progutati NATO. Ne bi me iznenadilo da glasaju u Skupstini za pristupanje NATO paktu, a PzP je za referendum.

Izvor: Mina

Socijalistička narodna partija (SNP) učestvovaće na predstojećim lokalnim izborima na Cetinju koji će biti održani 7. februara, najavio je danas predsjednik Srđan Milić.

„SNP izlazi na izbore na Cetinju. Dakle, evo nas, 8. je decembar, molim sve da ne troše snagu i da nas pitaju hoćemo li izaći na izbore na Cetinju“, kazao je Milić nakon susreta sa šefom Delegacije Evropske unije (EU) u Crnoj Gori, Leopoldom Maurerom. On je pozvao kolege iz opozicije da „svoj dio priče koji javno iznose u saopštenjima i za skupštinskom govornicom, vezano za Demokratsku partiju socijalista (DPS), ovog puta, za promjenu, počnu da pričaju i na terenu“.

„Da ne pričaju o SNP, da se ne bave SNP-om, jer koliko oni više pričaju o SNP-u po terenu SNP bilježi samo sve veći i veći rast. I bez njihove priče imaćemo rast, ali ih molim da ovog puta, jednostavno, obezbijede da se, ako je zaista njihov cilj da se smijeni DPS, da se bave samo sa DPS-om“, kazao je Milić.

On je podsjetio da je SNP izašla na izbore u Mojkovcu i osvojila 27 odsto ukupnog biračkog tijela u tom gradu. Milić je naveo da je ostatak opozicije smatrao da se Demokratska partija socijalista može pobijediti „tako što se neće izaći na izbore“.

„To je narod Mojkovca i mislim, po onom što dobijam s terena, i u Crnoj Gori, prepoznao kao apsolutno pogrešnu taktiku i što se tiče mojih ocjena na tome bi se zadržao. Niti sam potencirao, niti želim da nastavim bilo kakav rat unutar opozicije“, kazao je Milić.

On je građanima poručio da ne prihvataju savjete sa strane da je nemoguće „srušiti“ vlast u Crnoj Gori i nešto promijeniti. „Moguće je, samo izađite na izbore. Izađite i napravite ono što su učinili 2002-je u Mojkovcu“.

Milić je naveo da su ti građani pokazali da se u teškoj materijalnoj i u situaciji „koja je opterećena sa svih strana“ može biti čovjek.

On je kazao da je s Maurerom razgovarao o poziciji SNP vezano za izborno zakonodavstvo, dodajući da je zvaničniku EU prenio stav svoje partije koja je za „održivo rješenje“ po tom pitanju.

„Moramo imati stalno, a ne privremeno rješenje, koje neće biti ostvareno na način kako da dođemo do dvije trećine glasova u Skupštini, već na koji način obezbijediti da se izborno zakonodavstvo usvoji konsenzusom ili najvećim mogućim stepenom podrške od strane parlamentarnih partija“, rekao je Milić.

On je podsjetio da je za sjutra zakazana sjednica Kolegijuma predsjednika parlamenta gdje će biti razmatran i vjerovatno predložen, od predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića, način rješavanja postojeće situacije vezano za izborno zakonodavstvo.

Milić je rekao i da 30. april nije daleko. “Čeka nas u idućoj godini 14 izbora za lokalni parlament i izbori za parlament Podgorice, kao i najmanje dvoje izbora za gradonačelnika u Budvi i Nikšiću“.

On je kazao da je sa Maurerom razgovarao i o predaji odgovora na Upitnik koji je priremila crnogorska Vlada u minimalnom „sadejstvu“ s parlamentom.

„Nadam se, s obzirom da smo danas u poziciji da ne znamo koji su odgovori na 99 odsto onih pitanja koja su postavljena od Evropske komisije, da se tamo niko nije igrao i da su ti odgovori ozbiljni kako bi Crna Gora zaista naredne godine dobila mogućnost da postane kandidat za članstvo u EU“, naveo je on.

Milić je kazao da je s Maurerom razgovarao i o ulozi parlamenta u evropskim integracijama, osnaživanjem njegove kontrolne i nadzorne funkcije.

On je rekao da je Maureru saopštio da je proces evrointegracija počeo da daje rezultate i da se „u određenom smislu mijenja sistem vrijednosti, da treba uraditi sve da se osnaži borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, da se treba pozabaviti pitanjima takozvane visoke korupcije“.

On je kazao da je upoznao Maurera sa sadržajem pisma predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice u kojem ona iznosi stav da nije zadovoljna opredjeljenim budžetom za sudstvo u narednoj godini.

„SNP će biti spremna da podrži inicijativu Medenice za izmjenu stavke kod te potrošačke jedinice kako ne bi smo došli u situaciju da nam se ponove ocjene o slaboj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala zato što nijesmo odvojili adekvatan iznos novca za sudstvo“, rekao je Milić.

On tvrdi da je Maureru kazao da mu je bila „vrlo siptomatična“ izjava Vrhovne državne tužiteljke Ranke Čarapić koja je „istakla da je zadovoljna sredstvima opredjeljenim za tužilaštvo“. „To za mene predstavlja svojevrstan skandal, ali je to nešto što će ostati zapamćeno“.

„Ostaće zapamćeno tako da nećemo doći u situaciju da čujemo one stare priče – da ste nam u parlamentu obezbijedili više novca, mi bi smo imali adekvatniju borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije“, naveo je Milić.

Povezane vijesti:
Branko Radulović: PZP će učestvovati na izborima u Podgorici

Izvor: Mina

Potpredsjednik SNP-a Vasilije Lalošević kazao je da su »zahvaljujući tvrdoglavoj odluci« pojedinih opozicionih lidera na takozvanoj antikampanji i neučešću na izborima, nedostojala samo tri odbornika.

»SNP ima 13 odbornika, ostali dio opozicije koji nije htio da učestvuje na izborima, morao je da osvoji samo tri mandata, i vlast u Mojkovcu bi bila sačuvana«, rekao je Lalošević. Prema njegovim riječima, »časna je uloga svih članova i simpatizera SNP-a koji su u nenormalnim uslovima kampanje uspjeli da odrade svoj dio posla«.

»Ostaje žal što opozicione kolege nijesu to shvatile i nijesu uspjele da dosegnu svoja tri mandata koje su nekad imale«, ocijenio je Lalošević.

On smatra da u Mojkovcu suštinskog pobjednika nema.

»Jer će pobjednika biti ne samo u Mojkovcu, nego i u cijeloj Crnoj Gori onda kada taj narod počne da živi životom dostojanstvenog čovjeka«, poručio je Lalošević.

Poslanik DPS-a Obrad Stanišić smatra da jedinstvena opozicija ne bi pobijedila na izborima.

»Da je opozicija bila jedinstvena i da su svi zajedno izašli na izbore, ne bi pobijedili. Pobijedila bi DPS sa Socijaldemokratskom partijom, jer su rezultati izbora rezultati rada DPS-a u četvorogodišnjem mandatu«, zaključio je Stanišić.

On se, kako je kazao, nada da SNP želi da im pomogne i da su morali da izađu u Mojkovac na izbore zato što je to bio pritisak njihovog opštinskog odbora.

Izvor: Mina

Demokratska partija socijalista pobijedila je na izborima u Mojkovcu zahvaljujući podršci ogranizovanog kriminala, ocijenio je danas poslanik Nove srpske demokratije, Goran Danilović. Prema njegovim riječima, Socijalistička narodna partija bi pobijedila da u Mojkovcu nije bilo kriminala. Danilović je rekao da bi, da nije bilo organizovanog kriminala, na izborima u Mojkovcu učestvovala i NOVA.

»Ali sad postoji ljutnja, a oni su rekli da su 75 odsto opozicije. Kako smo im mi, koji skoro nemamo ništa, mogli pomoći«, rekao je Danilović novinarima.

Kako je naveo, krivi su oni koji su rekli da se mogu takmičiti »iako su krenuli sa 30 metara zaostatka na startnoj poziciji«.

»Ko je uspio, pitam javnost. DPS, zato što je imao podršku organizovanog kriminala, i ovo je jedina istina, ako neko može da ispravi, neka kaže jesmo li mi krivi zbog toga što ljudi neće da učestvuju u utakmicama koje su unaprijed izgubljene«, rekao je on.

Komentarišući dalje djelovanje opozicije, Danilović je kazao da oni žele da sarađuju sa SNP, i treba da se dogovore postoje li uslovi za to.

»Na kraju ćemo opet morati da se okrenemo jedni drugima i da vidimo šta da radimo. Možemo da tražimo izgovor, ali bolje opozicije od nas nema, SNP ne može naći bolje saradnike od nas, ni mi od njih«, naveo je Danilović.