Medij kao pojam označava sustave javnog informiranja, a njegova primarna zadaća je da distribuira audio-vizualni sadržaj u svrhu: informiranja, obrazovanja i zabave najšireg sloja stanovništva. Dakle; medij kao takav u ulozi je posrednika između gledatelja i sadržaja koji se konzumentu servira?  Međutim kakva je  kvaliteta, kvantiteta i zanimljivost tog sadržaja te refleksija istog na pojedinca koji nije ni svjestan činjenice kako se sve to odražava na njegov privatni odnosno duševni svijet? U suvremenom svijetu javno se komuniciranje odvija posredstvom medija, a mediji koji participiraju u svakodnevnom procesu komuniciranja su: tisak, radio, internet i televizija. Iako sam spomenuo da su mediji u ulozi posrednika između komunikatora i komunikanta oni naime posreduju i između publike i njene prirodne i društvene okoline zbog čega se medijima često pripisuju značenja poput: prozora u svijet, ogledala putem kojeg zajednica upoznaje svoj kolektivni lik i sl..

Hrvatska je zemlja koja se trudi prati medijske trendove ali imam osjećaj da se u posvemašnjoj pomami za profitom domaći medijski prostor poprilično iskomercijalizirao, a to se najviše odrazilo na televizijski program tj. jednoličnu i škrtu ponudu zabavnih sadržaja. Obzirom na preference, afinitete i ukus hrvatske publike čini mi se da naš kolektivni lik sve više liči na jednog podcjenjenog malograđanina čij je kvocijent inteligencije nešto viši od sobne temperature. Poznato nam je da se danas ljudi o događajima u svijetu i svojoj sredini informiraju u prvom redu preko televizije; međutim gdje je granica između informiranja i komercijalizacije TV programa? Da li npr. svojedobno trakavica Pokos-Radeljak zaslužuje prostor u središnjem Dnevniku i to kao udarna vijest jedne državne televizije? Koliko je ta informacija relevantna i bitna u širem društvenom kontekstu? Prema mom osobnom mišljenju takav sadržaj trebao bi imati svoje vrijeme i mjesto međutim senzacija, skandaloznost i stupanj komercijalizacije postali su jedna od glavnih kriterija kada je riječ o selekcije vijesti i informacija.

Svi smo svjedoci trenutne popularnosti reality show-ova i njihove preplavljenosti TV programima. Krenemo li kronološki, prvi puta bili smo svjedoci ovakve vrste zabave s pojavom najkomercionalnije TV kuće u nas tj. nov@-e TV, koja se vrstom programa i terminima njegovog prikazivanja besramno povodila za američkim stilom upotrebe medija. S pojavom prvog reality show u Hrvatskoj ˝Story SuperNov@˝ započela je komercijalizacija domaćeg TV programa. Ova emisija bila je marketinški odlično osmišljenja i izuzetno profitabilna, a zadatak showa bio je pronaći televizijskog voditelja. Akteri showa i sam show dosegli su megapopularnost, a stvari su otišle toliko daleko da je za glavnu nagradu, automobil, bilo potrebno zaljepiti poster svog favorita na prozor vlastite sobe ili prostorije koja gleda na cestu jer je jedino na taj način patrola sa akterima showa mogla nekome dodijeliti nagradu tj. poster je bio uvjet za sudjelovanje u nagradnoj igri. Odličan marketing rekli bi ekonomski stručjaci. Nakon toga usljedila je audicija tj. show za franšiziranu verziju MTV-a tj. MTV Adriu pod sloganom ˝MTV TO SI TI˝, pa reality pod nazivom ˝BAR˝ u realiziaciji nov@ tv koji je u potpunosti podbacio, zatim se dogodio Survivor tj. ˝OPSTANAK˝ u produkciji AVA-e koji se prikazivao na HRT-u ali ni taj show nažalost nije polučio očekivani uspijeh. No to nije navelo naše TV kuće da izgube interes za ovakav format emisija. Naime; s početkom emitiranja showa Story SuperNov@ mogu reći da je otvorena svojevrsna ˝Pandorina kutija˝. Nakon nevjerojatnog uspjeha SSN-e, showovi ovakvog tipa počeli su se redati jedan za drugim: Story SuperNov@ MUSIC TALENTS, Story SuperNov@ MULTI TALENTS, a i druge TV kuće počele su sljediti taj primjer pa je tako HRT svojedobno lansirao show pod nazivom COCA-COLA MUSIC STAR. Zatim je usljedilo ˝zatišje pred buru˝ odnosno neko vrijeme nije postojala zabava ovog tipa ali s pojavom RTL-a; reality show-ovi vratili su se na velika vrata. Prvo je usljedila audicija i reality pod nazivom ˝NOVO LICE RTL-a˝, a nedugo nakon toga dogodio se ˝BIG BROTHER˝. Prvo izdanje ove emisije prikazano je u Nizozemskoj 1999. godine na TV postaji Veronica. Naziv programa potječe od imena diktatora iz romana ˝1984˝. Georgea Orwella, koji je sveprisutan i ima potpunu kontrolu nad svojim podanicima. Program prati grupu ljudi, koja živi u kući izoliranoj od vanjskog svijeta pod budnim okom televizijskih kamera i mikrofona. Kamere su uključene 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, a gledatelji imaju priliku pratiti živote stanara. Ovakav profil emisije i njena popularnost odaju zapravo ljudsku potrebu za voajerizmom ali i malograđanski duh. Pošto je RTL sa Big Brotherom polučio uspjeh; ta TV postaja odlučila je nastaviti sa emisijama ovog tipa pa smo tako imali prilike gledati: Dvornikove, Mjenjam ženu, Hrvatski TOP MODEL, Ljubav je na selu itd., a trenutni reality show s kojim RTL želi povećati gledanost i privući pozornost gledatelja zove se Hrvatska traži zvijezdu. Nov@ tv zabavlja nas je ralityjem Farma čij su glavni protagonisti bili domaće zvijezde i zvjezdice, a sada nas zabavlja hrvatskom verzijom “SUPERTALENTA”.  Zajednički nazivnik većini spomenutih reality show-ova je to da se o pobjedniku odlučuje televoting metodom što se pokazalo vrlo učinkovitim i profitabilnim modelom.

Osim reality emisija, hrvatskim TV eterom zavladali su i kojekakvi kvizovi, od Kunolovca na RTL-u preko Nov@-e love na nov@ TV do kvizova na lokalnim TV postajama. Ovo je još jedan podatak koji ide u prilog činjenici kako domaće TV postaje bez obzira na njihov javni ili komercijalni predznak ne prezaju pred profitom tj. urednici i vlasnici medija odlučuju o kreiranju medijskog prostora, a njihov glavni kriterij očigledno je novac. Novinar je u toj priči ˝najslabija karika˝. Naime; njegov utjecaj na komunikacijsko djelovanje medija poprilično je mali jer iza novinara stoje puno moćnije strukture i zato se mora prilagodit. Zapravo novinar je nemoćan, ukoliko želi zadržati svoj posao mora se prilagoditi poslodavcu.

Photo by: Tomislav Može

Elektronički mediji u brojinim zemljama od samog početka usko su povezani i uvjetovani komercijalnim sadržajima. Zbog sve veće komercijalizacije medija očit je opći pad kvalitete u novinarstvu  pa postaje vrlo teško štititi prava novinara jer nedovoljno obrazovane novinare poslodavci lakše zastrašuju i njima manipuliraju. Evidentno je da je TV program danas komercijalniji nego ikad prije ali isto tako tome su uvelike kumovali neobrazovani i neprofesionalni novinari. Međutim; ako ćemo se voditi prastarom ekonomskom devizom ponude i potražnje onda s punim pravom mogu konstatirati kako je jednim dijelom i publika koja konzumira ˝laki˝ sadržaj djelomično kriva za ovako poraznu sliku u današnjem TV eteru. Naime; takva publika ima ime i prezime, a zove se MASOVNA PUBLIKA. Za nju je karakteristično da više preferira zabavu i hedonizam od kritičkog reflektiranja poruka koje otkrivaju što se zapravo zbiva u društvenoj zbilji života. Takva publika ponaša se konformistički i više ju zanima senzacija nego informacija. Uzmemo li u obzir činjenicu da televizija, kao najdostupniji i najrašireniji medij, odgaja ljude onda je trenutna situacija u našem TV prostoru poprilično alarmantna i zabrinjavajuća. Mediji imaju veliku snagu i moć glede utjecanja na mase, na njihovo javno mnijenje. Zapravo, mediji danas formiraju mišljenja ljudi u društvu. Utjecaj medija na čovjeka današnjice zapravo je jako velik upravo iz razloga jer su mediji postali glavni odgajatelji djece i mladih. Time obitelj prestaje biti najvažnije i početno mjesto odgoja u društvu što se dakako kosi sa nekim elementarnim moralnim i etičkim načelim. U vremenu u kojem živimo mediji sa sobom nose pozitivnosti i negativnosti.

Prva pozitivnost medija jest ta što nam može približiti događaje bez obzira na njihovu ˝udaljenost˝, brzo smo informirani i vrijeme nam brže prolazi tj. nije nam dosadno. S druge pak strane negativnost medija krije se u tome što nam krade dragocjeno vrijeme. U današnjim medijima ima puno nasilja, a nasilje utječe na raspoloženje osobe koja gleda televiziju, sluša radio ili čita novine. Reakcije osobe na scene nasilja su: tjeskoba, zbunjenost i strah. Takvi programi koji se nude široj javnosti mogu izazvati neželjene posljedice kod mladih, a to su: agresivnost, drskost, okrutnost, ubojstvo i samoubojstvo. Sadržaj koji nam se servira kroz medije različito se reflektira na duševni svijet svakog od nas i zato treba razborito i promišljeno konzumirati medije. Međutim kakvu poruku dobivamo kroz najezdu reality show-ova, kako se oni odražavaju na nas? Držim da je poruku vrlo lako sublimirati kroz jednu dobro poznatu frazu, a ona glasi: kruha i igara! Kod mlađe populacije takav sadržaj izaziva želju za slavom, zvjezdanim statusom te daje lažnu nadu, nerealna očekivanja, instant slavu ili prolazni ˝sjaj˝, a s druge pak strane, obzirom da smo bombardirani takvim emisijama, podcjenjuje gledatelje koji imaju izgrađen sustav vrijednosti i svoje vlastito ja.

TV program prepravljen je gomilom amatera koji traže svojih pet minuta slave, i time nama uskraćuju pravo na nešto zanimljiviji program. Žalim mlađe generacije koje nemaju šansu kao što smo mi imali; da prate program koji je krojio komunizam. Današnja mladež  zapravo je žrtva koja je primorana hraniti se onime što joj nudi kapitalizam. A moja poruka za kraj bila bi: vratite nam ruske bajke i češke crtiće!