Dok civilizirani svijet izbjegava religijske simbole u uredima, a oni manje civilizirani se oko toga prepucavaju, Italija staje rame uz rame s Iranom i sličnim državama i — naplaćuje kazne ako u uredu nema raspela! Nezanemarivu svoticu od 500 EUR po svoj će prilici platiti Francesca Accardo, direktorica kombinirane škole Reina u općini Chiusa Sclafani. Njen je grijeh to što postoji raspelo u svakoj učionici i uredu, osim u njenom vlastitom.

Općinski su redari obilazeći lokalnu školu uočili kako križa nema u uredu direktorice

RIM – Na 500 eura globe bit će osuđena Francesca Accardo, direktorica kombinirane škole Reina u općini Chiusa Sclafani, jer općinska inspekcija nije našla raspelo istaknuto u njezinu uredu.

U toj maloj općini nedaleko od Palerma na Siciliji na vlasti je Puk slobode, vladajuća stranka Silvija Berlusconija.

Zašto sam ih pustila

Njezin vođa i načelnik u prošli petak je odaslao okružnicu u kojoj piše da “raspela moraju ostati u učionicama i javnim prostorijama općine Chiusa Sclafani”, da će “općinska policija u roku od 15 dana kontrolirati poštuje li se odluka” te da će “prekršitelji biti kažnjeni s 500 eura globe”. U utorak, dakle znatno prije isteka roka, općinski redari pokucali su na vrata škole.

Direktorica ih je pustila (“a nisam morala bez sudskog naloga”, kaje se sada), ušli su, brzo prošli kroza sve učionice, kroza sve kancelarije, raspelo je uredno svugdje bilo istaknuto – samo ga nije bilo u direktorice koja kaže da nije ni opazila da manjka.

Tek 1923. je Italija odlučila uvesti raspela u učionice, kraljevskim dekretom kojim je odlučeno da ondje uz Krista visi i portret Nj. V. Kralja.

Smeta i predsjednik

Bez ikakve odluke je poslije rata Kraljev portret zamijenjen Predsjednikovim. Sada pak Vittorio Messori, prijatelj i intervjuist prethodnog pape, polemički veli da bi iz učionica trebalo maknuti i predsjednika Napolitana, jer i on možda nekome smeta.

Izvor: Jutarnji.hr

Naravno, opet se brani tzv. “religijska sloboda” nametanja svojih stavova i zidnih ukrasa svima…

P.S. Možda nas Teomondo i Isis usreće s pokojim prijevodom iz talijanskog ustava…

Ivan Santo Subito Pavao II. daje povoda pričama o sebi i iz groba.

Dok je u toku proces za njegovu beatifikaciju, izlaze na vidjelo nova saznanja o ovom vještom populistu i marketinškom stručnjaku. Naime, časna sestra Tobiana Sobódka koja ga je njegovala, svjedoči o njegovoj sklonosti samokažnjavanju (flagelacija):

“Često se podvrgavao samokažnjavanju. Čule bi ga, ja i druge sestre, jer su nam sobe bile blizu njegove. Čuo bi se zvuk udaraca. Prakticirao je samokažnjavanje kada je još bio autonoman i u stanju kratati se samostalno”.

Samokažnjavanje je već samo po sebi morbozno, bilo bi još gore i u slučaju da je nastavio s tom odvratnom praksom i kada ga je i (fizičko) zdravlje napustilo.

Izgleda da časna sestra nije jedina svjedokinja – o Wojtylinoj bolesnoj sklonosti svjedoči i Emery Kabongo, njegov drugi tajnik.

“Činio bi pokoru naročito prije imenovanja novih biskupa i svećenika. Prije nego bi prenio sakramente na druge htio se pripremiti pokorom. Nisam nikada prisustvovao samokažnjavanju, no iz povjerljivih izvora znam da se tome podvrgavao”.

Izgleda da je papa imao ne samo bolestan odnos prema svome tijelu već i prema molitvi:

“Kada bi Wojtyla molio ništa ga nije smjelo ometati. Kada sam stupio u službu, objasnili su mi da, neovisno o važnosti neke vijesti, nije ga se smjelo prekidati. Za njega je molitva dolazila prije svega. Prvo je dolazio Bog, a nakon toga sve ostalo, uključujući i probleme svijeta”.

Baš dirljiv primjer mortifikacije tijela i uma

Izgleda da je njemu izlaz za sve probleme bila molitva i obraćanje vrhovnom šefu:

“Molio je kada je netko umirao: prijatelj, poznanik, žrtve nekog atentata. Molio je kada bi doznao o težini neke političke situacije u svijetu, kada bi negdje buknuo rat. Molio je kada bi imao problema, kada bi dobio lošu vijest ili imao problem koji je trebao rješiti. Išao bi u kapelu i ostao bi tamo dok ne bi rješio stvar”.

Kako se ikoji rat ili politički problem rješio molitvom – meni osobno to ostaje veliki misterij.

Da ne bi ispalo da je Wojtyla bio sebičan, molio je on i za zemlje koje je posjećivao:

“Smatrao sam da su njegove molitve bile molitve za probleme stanovništva posjećenog mjesta. Izgledalo je kao da se poistovjećuje s njima, sa njihovim patnjama. Sjećam se da je u Vilniusu molio šest sati bez prestanka.”

A konkretna pomoć od tih molitvi je…?

Izgleda da bog, unatoč bičevanju i gorljivim molitvama, nije bio baš raspoložen za pomoć. Sudeći po stanju u zemljama koje je Ivan Pavao II. posjetio (Afrika in primis) molitve i flagelacija ne služe ničemu.

Kao da nam je za tu tvrdnju trebao još jedan dokaz…

IZVOR: La Stampa

Uče vas da ste ovce, pa se date štrigati… no, dolazi li tome kraj?

Stranica ChurchOuting.org kreirana je s namjerom da LGBT vjernici konačno progovore protiv mržnje koju sipaju crkveni vođe, te time predstavljaju prepreku, a ne poveznicu (kako si sami vole tepati) tih istih vjernika s Bogom.

Site je orjentiran na Washingtonsku nadbiskupiju, no predstavlja i dobar odgovor našim vjernicima koji tako rado sliježu ramenima uz komentar “a što ja tu mogu?”. Eto, možete se organizirati i glasno reći što vam ne valja. Ili vam ovakva maćeha ipak odgovara, pa prigovarate samo zato jer vas je ipak sram priznati da vam se ta i takva Crkva zapravo sviđa?

A da nisu jedini, pokazuju i linkovi s njihovog sitea:

• Catholics United for Marriage Equality,
• Clergy United for Marriage Equality,
• About the Interfaith Alliance,
• …

Svaka od ovih organizacija je zanimljiva na svoj način. Naglasio bih posljednju (About the Interfaith Alliance), na čijoj “O nama” stranici između ostalog piše (prijevod, uz moje naglašavanje):

Kako se borimo?
Međuvjerska alijansa je jedina nacionalna međuvjerska organizacija posvećena čuvanju integriteta i religije i demokracije u Americi. Borimo se za vjeru i slobodu.

• Nacionalna politika – Borimo se za zakone koji bi štitili granicu između religije i vlasti, kako se politika ne bi miješala u vašu vjeru i kako se vjerske stvari ne bi miješale u vaše slobode.
• Temeljni aktivizam – Naši lokalni suradnici mobiliziraju pojedince u zajednici koji će donijeti promjenu vlastitim zajednicama. Pružamo osnovu za borbu protiv fanatizma i obranu religijskih sloboda vezanih uz lokalna pitanja, uključivo edukaciju kandidata, religiju u javnoj sferi i međureligijske odnose.
• Izbori – Pomažemo religijskim vođama i političarima da upravljaju granicom između politike i religije na način koji jamči odvojenost crkvi i države.
• Edukacija – Pokrećemo međuvjerski dijalog kako bismo unaprijedili uzajamno razumijevanje i poštivanje vjerskih razlika.

E sad, meni je to malo previše religije, ali moram priznati da ovdje vidim napore koji su za svaku pohvalu. Ljudi hoće vjerovati i hoće što normalniji (su)život s okolinom. Ne žele se opterećivati mržnjom prema onima koji nisu njihove kopije.

Zašto je to tako još uvijek tako teško “vladajućima”? (ovo je retoričko )

I, bolje pitanje (upućeno vjernicima), na kojoj strani mislite (o)stati? Onoj koja vas/nas svakodnevno zasipa mržnjom i lažima ili onoj koja se ne zamara “sitnicama”, nego traži dobro u ljudima?

Za kraj, jedna simpatična pričica:

Nekada davno stari indijanac ispriča svome unuku jednu životnu istinu:

“U duši svakog čovjeka se vodi neprestana borba. Kao borba između dva vuka. U duši svakoga od nas.
Jedan vuk predstavlja ZLO.
Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, mržnju, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, laž, krivicu, grijeh, srdžbu, pakost, lažni ponos, sebičnost, podsmijeh…
Drugi vuk predstavlja DOBRO.
Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, ljubaznost, dobrotu, srdačnost, darežljivost, istinu, saosjećanje, sreću, vjeru…”

Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa ga upita:

“I koji vuk će na kraju pobijediti?”

Stari indijanac, pogleda unuka pravo u oči i bez ijedne emocije na svom izbrazdanom licu odgovori:

“Uvijek pobjeđuje onaj kojeg hraniš…”

(izvor)

Nemojte mi sad tu da zašto je “vjera” u dobrim osobinama. Postoje razne vjere, npr. vjera u prijatelje i druge bliske osobe, vjera u ljude, vjera u znanost,…

Kissing Hank’s Ass zanimljiv je tekstić čiji prijevod nam je poslao Ajgor. Svaka sličnost sa stvarnim osobama i religijama je namjerna.

Jutros je netko pokucao na moja vrata. Kad sam ih otvorio ugledao sam uredan, pristojan par. Muškarac je prozborio prvi:

Josip: “Dobro jutro! Ja sam Josip, a ovo je Marija.”

Marija: “Dobro jutro! Došli smo te pozvati da ljubiš Franjino dupe s nama.”

Ja: “Molim?! O čemu pričate? Tko je Franjo i zašto bih želio ljubiti njegovo dupe?”

Josip: “Ako poljubiš Franjino dupe, On će ti dati milijun kuna, ako nećeš On će ti razbiti nos.”

Ja: “Ha? Što ste vi, neki bizarni mafijaši?”

Josip: “Franjo je milijarder, čovjekoljubac. Franjo je sagradio ovaj grad. Franjo posjeduje ovaj grad. On može raditi štogod On poželi, i On ti želi dati milijun kuna, ali ne može dok ne poljubiš Njegovo dupe.”

Ja: “To baš i nema nekog smisla. Zašto…”

Marija: “Tko si ti da propituješ Franjin dar? Ne želiš milijun kuna? To ne vrijedi jedne puse u dupe?”

Ja: “Pa možda, kad bi bilo za stvarno, ali…”

Josip: “Pa onda dođi i poljubi Franjino dupe s nama.”

Ja: “Ljubite li vi Franjino dupe često?”

Marija: “O, da, stalno…”

Ja: “I on vam je dao milijun kuna?”

Josip: “Pa, ne. Ne dobiješ novac dok ne odeš iz grada.”

Ja: “I zašto vi dvoje niste otišli iz grada?”

Marija: “Ne možeš otići dok te Franjo ne pozove, ili ne dobiješ novac i još ti On razbije nos.”

Ja: “Znate li ikoga tko je ljubio Franjino dupe, otišao iz grada i dobio milijun kuna?”

Josip: “Moja je mama ljubila Franjino dupe godinama. Otišla je iz grada lani i siguran sam da je dobila novce.”

Ja: “Što niste razgovarali od tad?”

Josip: “Naravno da nismo, Franjo to ne dozvoljava.”

Ja: “I na temelju čega mislite da će vam On zaista i dati te novce kad niste nikad razgovarali ni sa kim tko je te novce dobio?”

Marija: “Pa, On ti daje malo tu i tamo prije nego odeš. Možda dobiješ povišicu, možda dobiješ malo na lotu, možda pronađeš sto kuna na pločniku.”

Ja: “Kakve to veze ima s Franjom?”

Josip: “Franjo ‘zna ljude’.”

Ja: “Žao mi je. ali ovo mi izgleda kao bizarna prijevara.”

Josip: “Ali to je milijun kuna, možeš li zaista propustiti takvu priliku? I zapamti, ako ne ljubiš Franjino dupe On će ti razbiti nos.”

Ja: “Možda da odem vidjeti Franju, porazgovaram s Njim, pa da mi On kaže…”

Marija: “Nitko nije vidio Franju, nitko ne razgovara s Franjom.”

Ja: “Pa kako onda ljubite Njegovo dupe?”

Josip: “Ponekad Mu samo pošaljemo pusu i mislimo na Njegovo dupe. Inače ljubimo Alojzijevo dupe, pa on prenese.”

Ja: “Tko je Alojzije?”

Marija: “Naš prijatelj. On nas je naučio svemu što znamo o ljubljenju Franjinog dupeta. Sve što smo trebali napraviti je bilo odvesti ga na večeru par puta.”

Ja: “I vi mu vjerujete na riječ kad vam kaže da ima neki Franjo, i da Franjo želi da ljubite Njegovo dupe, i da će vas Franjo nagraditi?”

Josip: “O, ne! Alojzije ima Franjino pismo koje je dobio prije puno godina koje sve to objašnjava. Evo ti kopija, uvjeri se sam.”

Alojzijev memorandum

1. Ljubi Franjino dupe i On će ti dati milijun kuna kad napustiš grad.
2. Pij alkohol umjereno.
3. Razbij nos onima koji nisu kao ti.
4. Hrani se zdravo.
5. Franjo je ovo izdiktirao osobno.
6. Mjesec je napravljen od zelenog sira.
7. Sve što Franjo kaže je ispravno.
8. Operi ruke nakon što koristiš zahod.
9. Ne pij alkohol.
10. Jedi svoje hrenovke u pecivu, bez dodataka.
11. Ljubi Franjino dupe ili će ti On razbiti nos.

Ja: “Ovo izgleda kao da je pisano na Alojzijevom memorandumu.”

Marija: “Franjo nije imao papira.”

Ja: “Imam osjećaj da kada bi provjerili rukopis ustanovili bi da je Alojzijev.”

Josip: “Pa naravno, Franjo je diktirao.”

Ja: “Mislio sam da si rekao kako nitko ne može vidjeti Franju?”

Marija: “Ne sada, ali prije puno godina On je govorio nekim ljudima.”

Ja: “Mislio sam da ste rekli da je čovjekoljubac. Kakav to čovjekoljubac razbija nos ljudima jer su drugačiji?”

Marija: “To Franjo želi a Franjo je uvijek u pravu.”

Ja: “Otkud ti to?”

Marija: “Stavka broj 7 kaže ‘Sve što Franjo kaže je ispravno’ i to je meni dovoljno!”

Ja: “Možda je vaš prijatelj Alojzije to sve izmislio.”

Josip: “Nema šanse! Stavka broj 5 kaže ‘Franjo je ovo izdiktirao osobno’. Osim toga stavka broj 2 kaže ‘Pij alkohol umjereno’, stavka broj 4 kaže ‘Hrani se zdravo’ i stavka 8 kaže ‘Operi ruke nakon što koristiš zahod’. Svatko zna da su te stvari ispravne, stoga i ostatak mora također biti ispravan.”

Ja: “Ali stavka 9 kaže ‘Ne pij alkohol’ što se ne slaže sa stavkom 2, a stavka 6 kaže ‘Mjesec je napravljen od zelenog sira’ što je jednostavno pogrešno.”

Josip: “Nema kontradikcije između stavki 9 i 2, stavka 9 samo pojašnjava stavku 2. A što se tiče stavke 6, nikad nisi bio na Mjesecu pa ne možeš biti siguran.”

Ja: “Znanstvenici su prilično pouzdano utvrdili da je Mjesec napravljen od stijenja…”

Marija: “Ali nisu sigurni da li je to stijenje sa Zemlje ili se formiralo u svemiru, stoga isto tako može biti i od zelenog sira.”

Ja: “Zaista nisam stručnjak, ali mislim da je teorija o formiranju Mjeseca u svemiru napuštena. Osim toga, ne znati otkud je stijena neće ju pretvoriti u sir.”

Josip: “Ha! Upravo si priznao da znanstvenici griješe, a mi znamo da je Franjo uvijek u pravu!”

Ja: “Znamo?”

Marija: “Naravno da znamo, stavka 7 tako kaže.”

Ja: “Kažete kako je Franjo uvijek u pravu zato jer tako piše u popisu, a popis je ispravan jer ga je Franjo diktirao, a to znamo zato jer i to piše u popisu. To je cirkularna logika, nimalo drugačije nego reći ‘Franjo je u pravu zato jer On kaže da je On u pravu.’”

Josip: “Konačno počinješ shvaćati! To je pravi blagoslov kad netko počne shvaćati Franjin način razmišljanja.”

Ja: “Ali… ma nema veze. A što je to sa hrenovkama?”

Marija (porumene joj obrazi)

Josip: “Hrenovke, u pecivu, bez dodataka. To je Franjin način. Sve ostalo je pogrešno.”

Ja: “Što ako nemam pecivo?”

Josip: “Nema peciva, nema hrenovke. Hrenovka bez peciva je pogrešna.”

Ja: “Bez kečapa? Bez senfa?”

Marija (izgleda potpuno šokirana)

Josip (viče): “Nema potrebe za takvim izrazima! Prilozi bilo koje vrste su pogrešni!”

Ja: “Znači ako uzmem kiselog kupusa i unutra nasjeckam hrenovke, to ne dolazi u obzir?”

Marija (zabije si prste u uši): “Ovo ne želim čuti. La la la, la la, la la la.”

Josip: “To je odvratno. Samo bi neki zli perverznjak to mogao jesti…”

Ja: “Ali to je dobro! Ja to jedem stalno.”

Marija (onesvijesti se)

Josip (uhvati Mariju): “Da sam samo znao da si ti jedan od tih ne bi ni trošio svoje vrijeme. Kad ti Franjo bude razbijao nos, bit ću tamo, brojati novce i smijati se. Poljubit ću Franjino dupe za tebe, ti bezpecivni, rezanohrenovkasti kupusojedaču!”

Nakon toga je Josip odvukao Mariju do auta koji ih je čekao, te su se odvezli.

Hvala, Ajgore!

Švedska luteranska crkva ima novog biskupa u Stockholmu.

Ona je lezbijka.

U stabilnoj vezi.

I imaju trogodišnje dijete.

Ne naročito veliko iznenađenje od crkve koja omogućuje i homoseksualne crkvene brakove.

I dok će se razni “pravovjerni” križati da kuda svijet ide, ja ću samo reći da se meni čini jako logično na vodeće mjesto “religije ljubavi” smjestiti ženu koja voli, voljena je i pruža birgu i ljubav djetetu. Sigurno takva može kvalitetnije propovijedati o obitelji i ljudima nego gomila mizantropa u haljinama koji nikad nisu imali obitelj (osim eventualno zabranjenih avantura i krevete žena (djevojčice i dječake da ne spominjem) koje nisu “njihove”).

Čestitam švedskoj luteranskoj crkvi što im “ljubav prema čovjeku” i “jednakost svih ljudi pred Bogom” nisu samo prazne fraze.

A čestitam i novoj biskupici (ili kako bi se ta “blasfemija” zvala na hrvatkom) Evi Brunne i njenoj obitelji.

Izvor

Prenosimo dio članka iz The Jakarta Posta:

Homosexuals and homosexuality are natural and created by God, thus permissible within Islam, a discussion concluded here Thursday.

Moderate Muslim scholars said there were no reasons to reject homosexuals under Islam, and that the condemnation of homosexuals and homosexuality by mainstream ulema and many other Muslims was based on narrow-minded interpretations of Islamic teachings.

Siti Musdah Mulia of the Indonesia Conference of Religions and Peace cited the Koran’s al-Hujurat (49:3) that one of the blessings for human beings was that all men and women are equal, regardless of ethnicity, wealth, social positions or even sexual orientation.

“There is no difference between lesbians and nonlesbians. In the eyes of God, people are valued based on their piety,” she told the discussion organized by nongovernmental organization Arus Pelangi.

“And talking about piety is God’s prerogative to judge,” she added.

“The essence of the religion (Islam) is to humanize humans, respect and dignify them.”

Musdah said homosexuality was from God and should be considered natural, adding it was not pushed only by passion.

Aleluja da je netko shvatio i javno rekao! Naravno, ovo je kap… još će mnogo vode proći ispod Savskog mosta dok stvari u muslimanskim zemljama krenu na bolje, no čestitam na inicijativi.

Naravno, našlo se tamo i “pravednika”:

Condemnation of homosexuality was voiced by two conservative Muslim groups, the Indonesian Ulema Council (MUI) and Hizbut Thahir Indonesia (HTI).

“It’s a sin. We will not consider homosexuals an enemy, but we will make them aware that what they are doing is wrong,” MUI deputy chairman Amir Syarifuddin said.

Rokhmat, of the hardline HTI, several times asked homosexual participants in attendance to repent and force themselves to gradually return to the right path.

Vjernicima, naravno, ostaje izbor između onih koji propovijedaju da njihov bog voli jednako sve koje je stvorio i onih koji uče da taj isti bog mrzi sve koji su različiti od njih (propovjednika). I ne zaboravite: šutnjom također radite izbor (za one koji su glasniji).

Primijenjivo i na druge velike religije, a ne samo Islam.

Nekim crkvenim dužnosnicima izgleda nije jasno da bi ponekada, za očuvanje nekakvog ugleda njihove organizacije, bilo bolje da ne izriču svoja mišljenja o svemu.

Da Crkva voli biti poklopac za svaki lonac opet dokazuju i izjave Mons. Mariana Crociata, tajnika CEI (Conferenza episcopale italiana – Talijanska biskupska konferencija). Stanoviti je nedavno izvalio, na presici koja je održana nakon skupštine CEI, kako

“temeljne vrijednosti Francuske revolucije “Liberte’, Egalite’, Fraternite’” (sloboda, jednakost, bratstvo)  sigurno vuku daleke  korijene u velikoj tradiciji kršćanskog nauka”.

OK, sad tko je ovdje lud? Izgleda da je tipu promaknulo kako je sam papa Pio VI. prijeko gledao na produkte Francuske revolucije, odnosno nacionalizaciju crkvenih imanja sa svrhom saniranja javnog duga, a polaganje zakletve Naciji, Zakonu i Kralju (dok i njega nisu sredili ) od strane svećenstva je oštro osuđivao. Uostalom, to je bio produkt Revolucije koja se rodila zahvaljujući idejama Prosvjetiteljstva i borbe protiv apsolutističke moći, a kako je ovaj zaključio da to spada u nekakvu kršćansku tradiciju meni ostaje enigma, naročito kada pomislim na sam simbol Francuske kojeg je izrodila Francuska revolucija – Marianne, personifikacija francuske Republike, kći Iluminizma i laicizma koja predstavlja Ustav i samu republiku. Hrvatska bi eventualno mogla imati Baricu

Nadalje, mons. Crociata prenosi i zanimljivo stajalište u vezi mafije i mafijaša:

“Nema potrebe za eksplicitnim izopćenjem (ekskomunikacijom) jer tko živi i djeluje unutar kriminalne organizacije je izvan općinstva s Crkvom iako se pokušava ogrnuti vjerom”.

Ma da, ni Hitlera nije trebalo ekskomunicirati, valjda se za njega znalo da je loš

Ni riječi niti o svećenicima koji blagoslivljaju i sklapaju mafijaške brakove, idem i glede zanimljive privrženosti religijskoj komponenti od strane mafijaša.

Izgleda da je teži grijeh i veće zlo za društvo prodati ili koristiti kondom nego biti član organizacije čije se djelovanje kosi za Zakonom (onim pravim zakonom, koji vrijedi za sve građane jedne države)

IZVOR: UAAR, UAAR

…a i tijelo. Temperature su pale, troškovi ogrijeva rastu, stoga treba pronaći alternativne izvore grijanja. Baptisti iz mjesta Canton (North Carolina) odlučili su riješiti problem na specifičan i pomalo hitlerovski način, izvještava Daily Telegraph.

Njemačka, 1933- nacističke šaljivdžije slave Noć vještica paležom knjiga

Marc Grizzard, pastor baptističke Crkve Amazing Grace Baptist Church, najavio je da će za Halloween paliti Biblije u društvu svojih vjernika. Razlog? Dotični su nezadovoljni  prijevodima novijih izdanja Svetoga pisma:

Marc Grizzard, of Amazing Grace Baptist Church in Canton, North Carolina, says that the first King James translation of the Bible is the only true declaration of God’s word, and that all others are “satanic”.

The New Revised Version Bible, the American Standard Version Bible, and even the New King James Version are all pronounced to be works of the Devil by Pastor Grizzard and his followers.

Razumno, zar ne? Mislim, pa tko od nas nije barem jedanput u životu organizirao palež knjiga zbog nezadovoljstva u svezi prijevoda? Ono što mi je zanimljivo u toj priči je činjenica da su iz njihove perspektive ostale verzije Biblije ni više ni manje nego “satanic”.

No, dobro, i to je znak napretka. Gledajmo pozitivnu stranu: nekada su kršćani na lomaču slali i autore, dok sada šalju samo njihova djela.

No, Biblija kao takva nije dovoljna za ogrijev. Treba tu dodati i druge stvari koje se nalaze na crnom popisu piromanskih baptista:

As well as inappropriate translations from the original Hebrew and Aramaic, the pastor and his associates will be burning books by various Christian authors, as well as music of every genre.

“[We will be burning] books by a lot of different authors who we consider heretics, such as Billy Graham, Rick Warren… the list goes on and on,” Pastor Grizzard told reporters.

Mother Teresa is also on the list of Satanic authors.

Ne znam vama, ali meni majka Tereza ne izgleda kao nekakva strastvena sljedbenica Sotone.

Za kraj, Grizzardova inicijativa ima i svoj gurmanski dio, a to je roštilj. Čovjek se umori nakon silnog paljenja knjiga i CD-jeva:

The book-burning is hoped to be a social event, with a barbecue laid on for attendees. It is not clear whether the meat will be grilled over the heat of burning Gospels.

Tko zna, možda će se i albumi britanske skupine Iron Maiden naći na baptističkoj lomači. Ne bi im bio prvi put. Uostalom, stihovi njihove pjesme Holy Smoke najbolje opisuju narav takvih fanatika: Burning records, burning books / Holy soldiers, nazi looks…

Dallin H. Oaks, “prorok” je i jedan od vođa crkve Latter Day Saints. Zvuči poznato? To su oni koji su predvodili bitku za ustavnu zabranu gay brakova u Kaliforniji (iako su pretežno locirani u obližnjem (no čak ne niti susjednom!) Utahu). Spominjali smo ih već.

Od kad su progurali tu ustavnu zabranu, našli su se na udaru javnosti, pogotovo gay aktivista i prijatelja. Bilo je ponešto nasilja i vandalizama, no najviše ih je pogodio bojkot biznisa pobornika i sponzora zabrane, a koji je poprilično masovno prihvaćen među gay-friendly populacijom.

Naš dragi Dallin 13.10.2009. održao je govor o religijskim slobodama u Sveučilištu Birminghama Young u Idahu. Iz tog nadahnutog govora — ponavljam: o religijskim slobodama — izdvajamo zanimljive dijelove (naravno, moje boldanje).

An 1833 revelation to the Prophet Joseph Smith declared that the Lord established the United States Constitution by wise men whom he raised up for that very purpose (Doctrine and Covenants 101:80). The Lord also declared that this constitution “should be maintained for the rights and protection of all flesh” (Doctrine and Covenants 101:77; emphasis added).

In 1833, when almost all people in the world were still ruled by kings or tyrants, few could see how the infant United States Constitution could be divinely designed “for the rights and protection of all flesh.” Today, 176 years after that revelation, almost every nation in the world has adopted a written constitution, and the United States Constitution profoundly influenced all of them. Truly, this nation’s most important export is its constitution, whose great principles stand as a model “for the rights and protection of all flesh.” On the vital human right of religious freedom, however, many constitutions fall short of the protections that are needed, so we are grateful that the United States government seeks to encourage religious freedom all over the world.

…

“For the rights and protection of all flesh” the United State Constitution includes in its First Amendment the guarantees of free exercise of religion and free speech and press. Without these great fundamentals of the Constitution, America could not have served as the host nation for the restoration of the gospel, which began just three decades after the Bill of Rights was ratified.

The First Amendment reads: “Congress shall make no law respecting an establishment of religion, or prohibiting the free exercise thereof.” The prohibition against “an establishment of religion” was intended to separate churches and government, to prevent a national church of the kind still found in Europe. In the interest of time I will say no more about the establishment of religion, but only concentrate on the direction that the United States shall have no law “prohibiting the free exercise” of religion.

…

The inherent conflict between the precious religious freedom of the people and the legitimate regulatory responsibilities of the government is the central issue of religious freedom. Here are just a few examples of current controversial public issues that involve this conflict: laws governing marriage and adoption; laws regulating the activities of church-related organizations like BYU-Idaho in furtherance of their religious missions – activities such as who they will serve or employ; and laws prohibiting discrimination in employment or work conditions against persons with unpopular religious beliefs or practices.

…

Unpopular minority religions are especially dependent upon a constitutional guarantee of free exercise of religion. We are fortunate to have such a guarantee in the United States, but many nations do not. The importance of that guarantee in the United States should make us ever diligent to defend it. And it is in need of being defended. During my lifetime I have seen a significant deterioration in the respect accorded to religion in our public life, and I believe that the vitality of religious freedom is in danger of being weakened accordingly.

…

Religious freedom has always been at risk. It was repression of religious belief and practice that drove the Pilgrim fathers and other dissenters to the shores of this continent. Even today, leaders in all too many nations use state power to repress religious believers.

The greatest infringements of religious freedom occur when the exercise of religion collides with other powerful forces in society. Among the most threatening collisions in the United States today are (1) the rising strength of those who seek to silence religious voices in public debates, and (2) perceived conflicts between religious freedom and the popular appeal of newly alleged civil rights.

…

Atheism has always been hostile to religion, such as in its arguments that freedom of or for religion should include freedom from religion. Atheism’s threat rises as its proponents grow in numbers and aggressiveness. “By some counts,” a recent article in The Economist declares, “there are at least 500 [million] declared non-believers in the world – enough to make atheism the fourth-biggest religion.”

…

Such forces – atheists and others – would intimidate persons with religious-based points of view from influencing or making the laws of their state or nation.

…

For example, a prominent gay-rights spokesman gave this explanation for his objection to our Church’s position on California’s Proposition 8:
“I’m not intending it to harm the religion. I think they do wonderful things. Nicest people… My single goal is to get them out of the same-sex marriage business and back to helping hurricane victims.”

Aside from the obvious fact that this objection would deny free speech as well as religious freedom to members of our Church and its coalition partners, there are other reasons why the public square must be open to religious ideas and religious persons. As Richard John Neuhaus said many years ago, “In a democracy that is free and robust, an opinion is no more disqualified for being ‘religious’ than for being atheistic, or psychoanalytic, or Marxist, or just plain dumb.”

Religious Freedom Diluted by Other “Civil Rights”

A second threat to religious freedom is from those who perceive it to be in conflict with the newly alleged “civil right” of same-gender couples to enjoy the privileges of marriage.

We have endured a wave of media-reported charges that the Mormons are trying to “deny” people or “strip” people of their “rights.” After a significant majority of California voters (seven million – over 52 percent) approved Proposition 8’s limiting marriage to a man and a woman, some opponents characterized the vote as denying people their civil rights. In fact, the Proposition 8 battle was not about civil rights, but about what equal rights demand and what religious rights protect. At no time did anyone question or jeopardize the civil right of Proposition 8 opponents to vote or speak their views.

The real issue in the Proposition 8 debate – an issue that will not go away in years to come and for whose resolution it is critical that we protect everyone’s freedom of speech and the equally important freedom to stand for religious beliefs – is whether the opponents of Proposition 8 should be allowed to change the vital institution of marriage itself.

The marriage union of a man and a woman has been the teaching of the Judeo-Christian scriptures and the core legal definition and practice of marriage in Western culture for thousands of years. Those who seek to change the foundation of marriage should not be allowed to pretend that those who defend the ancient order are trampling on civil rights. The supporters of Proposition 8 were exercising their constitutional right to defend the institution of marriage – an institution of transcendent importance that they, along with countless others of many persuasions, feel conscientiously obliged to protect.

Woo-hoo! Odakle početi?

Pa, prvo, kad je riječ o religijskim slobodama, onda piše da su to ljudska prava; ostale slobode su tobožnja i “ljudska prava” (pod navodnicima!). Licemjerno i omalovažavajuće? Procijenite sami.

Zatim hvali američki ustav, višestruko naglašavajući da mu je glavna uloga “prava i zaštita živih bića” (“for the rights and protection of all flesh”). I još objašnjava kako je svrha ustavnog jamstva religijskih sloboda  — odvajanje države i crkve. I onda krene kako se religijske slobode narušavaju kad se netko protivi da pripadnici jedne ili više religija nameću zakone (stvar države, čiju se odvojenost od crkve hvali samo nekoliko pragrafa prije) svim građanima države — i pripadnicima te/tih religija i onima koji to nisu!

Zgodna je i primjedba da vlade diljem svijeta nasiljem napadaju religije… Hmpf… Bliski Istok, Filipini, Malezija, Poljska, Bugarska,… ja vidim vladu kako napada sve one koji ne žive u skladu s većinskom religijom. Ionako ateisti, koliko je meni poznato, niti u jednoj državi na svijetu nisu u većini.

A kad smo već kod ateizma, i njega se g. Oaks dotiče, objašnjavajući kako je taj ateizam zao jer tvrdi da religijske slobode ne uključuju samo prakticiranje religije i obreda po volji, nego i — saklonimebože! — neprakticiranje nikakve religije!

I onda dolazimo na ono što ovog proroka, kao pravo duhovno biće, zapravo muči: tretman Mormonske crkve nakon Prijedloga 8 (ustavne zabrane gay brakova u Kaliforniji). Saznajemo da zabrana ljudima da se vjenčavaju “nije stvar ljudskih sloboda, nego onoga što ljudska prava traže, te prakticiranja religijskih sloboda”. Jer, je l’ te, već smo vidjeli da se religijskim slobodama (uz odvojenost države i crkve) smatra nametanje zakona svima, neovisno o religijskom opredjeljenju.

Također smo saznali da je 52% “značajna većina”. Uzmemo li u obzir da je na te izbore/referendum (organizirano je paralelno s predsjedničkim izborima prije skoro godinu dana) izašlo sitno ispod 80% glasača, ova “značajna većina” zapravo predstavlja oko 41% svih glasača u Kaliforniji. Također, razlika onih koji su podržali Prijedlog 8 i onih koji su mu se usprotivili iznosti 600.000 glasača — otprilike jedna šezdesetina ukupnog broja stanovnika u Kaliforniji. Stvarno “značajna većina”. (podaci preuzeti s Wikipedije: 1, 2)

Simpatično je i kako kršćani već “tisućljećima” naučavaju da je brak zajednica muškarca i žene… a poznato je da u ranom kršćanstvu brak nije imao veze s crkvom. Nadam se da će Isis to malo raspisati u komentarima.

Kao šlag na kraju, pročitajte zadnje poglavlje (VI) g. Oaksovog govora, da vidite kako se LDS nosi sa svim ovim stravičnim napadima na religijske slobode. Saznat ćete da to čine propovijedanjem ljubavi, inzistiranjem na svom samoproglašenom “pravu” da nameću drugima svoje zakone (naravno, on je to malo drugačije sročio), te još kojekakvim ljepotama. Ima ukupno pet stavki.

Za kraj, g. Oaks nas podučava da je najvažnije od svega sačuvati religijske slobode (na način kako ih je opisao). Ništa nije važnije od toga da se ne dira u “kršćanske temelje Amerike”…

Religious values and political realities are so interlinked in the origin and perpetuation of this nation that we cannot lose the influence of Christianity in the public square without seriously jeopardizing our freedoms. I maintain that this is a political fact, well qualified for argument in the public square by religious people whose freedom to believe and act must always be protected by what is properly called our “First Freedom,” the free exercise of religion.

Na službenim web stranicama Vatikana dostupan je tekst kojeg je sastavio Herr Ratzi povodom prve opće kongregacije 2. specijalnog Biskupskog sinoda za Afriku. Tekst je trenutno dostupan samo na talijanskom jeziku, no vrijedi izdvojiti sljedeću tvrdnju njemačkog ovčara:

Le cose della scienza, della tecnica comportano grandi investimenti: le avventure spirituali e materiali sono costose e difficili. Ma Dio si dona gratuitamente.

Prijevod: Stvari koje se odnose na znanost i tehniku zahtijevaju velike investicije. Duhovni i materijalni pothvati su skupi i naporni, ali se zato Bog daje besplatno.

Ako se Bog daje besplatno, a znanost je toliko teška, zahtjevna i skupa, onda:

a) Crkvi ne treba sva ta lova iz Državnog proračuna.

b) neka se Papa odrekne inovacija na području medicine i tehnologije, s obzirom da je…

c) …Božja pomoć dovoljna.

Neka Ratzi sad to pokuša objasniti pacijentima koji leže u odjelima onkologije.

No, serija komičnih izjava iz Vatikana se nastavlja izjavom nadbiskupa Silvana Tomasija, stalnog promatrača Svete Stolice pri Uredu UN-a. Charon je već pisao o njegovoj pajtonovskoj izjavi kako je pedofilija učestalija pojava u drugim vjerskim skupinama i ustanovama.

Tomasi sada pak tvrdi kako su katolički svećenici-zlostavljači prije svega homoseksualci sa sklonostima efebofilije (muški homoseksualizam prema dječacima od 16 do 18 godina), a ne pedofili.

Zaključak: pedofilije ima više među muslimanima i židovima, dok u Katoličkoj crkvi postoje saaaaaaaamo sporadični slučajevi istospolne ljubavi prema pubertetlijama. I time se, naravno, opet trpa homoseksualnost na crnu listu.

Zar se meni samo čini, ili Tomasi brka lagano pojmove? Jedna je stvar kada odrasla osoba spolno zlostavlja dijete; druga je stvar homoseksulanost, odnosno kada dvije osobe istoga spola svjesno prihvaćaju (i primjenjuju) vlastitu seksualnu orijentaciju.

Izvor:

UAAR- Il papa: “Dio è gratis, la scienza costa, le analisi empiriche prescindono da Dio”

UAAR- Onu, Vaticano: “Preti colpevoli di violenze non sono pedofili ma omosessuali”

Dosta je da ste mladi, pa da vas jako volim

Zanimljiva je to poruka katoličkog sveca Don Bosca, prenesena na stranicama zagrebačke crkve “Sveta Mati Slobode” (u narodu, zbog svoje prekrasne arhitekture, poznata i kao BUC — Big Ugly Crkva).

E sad, to što je netko prije 150 godina kao kriterij svoje ljubavi postavljao mladost, a ne — recimo — dobrotu… ok, bilo, pa prošlo.

Ali što danas netko to ponavlja kao veliki citat, pogotovo ako se uzmu u obzir pedofilski skandali zadnjih 10ak godina…

P.S. Ako sami “skočite” do sitea da nađete poruku, one se mijenjaju. Tako umjesto navedene, možete još vidjeti i “Daj mi duše, drugo uzmi” (od kad duša spada u kvantificirajuću kategoriju?! ja mislio da svatko ima jednu, a ne — ne znam — na kile) i “Igrajte se, skačite, vičite, samo nemojte griješiti” (griješiti je ljudski, čika Bosco!).

P.P.S. Da, u Zagrebu postoji i SUC (Small Ugly Crkva). Ostavljam čitateljima na mozganje koja je to. Znam da ima podosta kandidata, no SUC je — kao i BUC — samo jedna.

Opet ga Charon pretjeruje s naslovima…

Sorry, people, ovaj put ne. Ovaj put, naslov doslovno kaže ono što treba.

Kako biste se osjećali da svoje četverogodišnje dijete odvedete u crkvu na uskršnju predstavu, pa to završi vrištanjem i plačem vašeg djeteta koje u agoniji pita da “zašto bičuju uskršnjeg zeku?!”?

Upravo to desilo se prije nekoliko godina Melissi Salzmann, kad je svog, tada četverogodišnjeg sina odvela na točno takvu predstavu.

Promicatelji ljubavi, kako se kršćani često vole prikazivati, odlučili su “podučiti ljude o (Isusovom) razapinjanju” bičevanjem uskršnjeg zeca, gaženjem uskršnjih jaja, prikazom pijanca i žene koja se samoozljeđuje. Na Uskrs, naravno. Tako se valjda slave uskrsnuće i život vječni (samo ja, gad sekularistički, ne razumijem duboke metafore ovdje).

Čak i sami kažu: “predstava je za sve uzraste, a ne samo za djecu“. Ili, ako ćemo ispravno pročitati tu izjavu, “predstava je predviđena za sve, pa i za djecu”.

Zločin protiv djece i čovječnosti? Sama predstava možda i ne, ali praksa i tradicija psiholoških (a i fizičkih) tortura koja stoji iza ovakvih gadarija… definitivno da! A sitnozubani trpe od Maćehe, što od nikog drugog ne bi…

(Izvor: The Seattle Times)

Na ovim smo stranicama već pisali o odnosu između vjerskih institucija i tehnoloških, odnosno IT inovacija. Nakon katoličke Internet tražilice Cathoogle, red je na muslimansku verziju ImHalal.

Cilj navedene islamske tražilice je taj da postane omiljeni search engine svih muslimana, a sudeći po broju klikova, stvari su krenule u dobrom smjeru za njezine ideatore. U prva dva tjedna ImHalal je zabilježio 500 tisuća posjeta, odnosno prosjek od 30 tisuća klikova dnevno. Svrha ImHalala je ujedno ta da poslušni muslimanski vjernici ne nalete na stranice koje su haram, tj. zabranjene.

Ideator ImHalala je Reza Sardeha, dvadesetogodišnji student iransko-kuvajtskog podrijetla koji živi u Nizozemskoj, gdje ujedno studira Business Management. Zanimljivo je njegovo obrazloženje vezano uz ideju i koncepciju spomenute tražilice:

Dobio sam inspiraciju nakon dugih razgovora sa svojim prijateljima u svezi pretraživanja putem Googlea. Mnogi su naletjeli do eksplicitnih stranica, stoga smo pomislili kako ne bi bilo loše kreirati tražilicu koja poštuje islamske vrednote.

ImHalal je osmišljen na takav način da upozorava korisnike na “opasnosti” određenih pretraživanja. Naime, postoje tri stupnja harama. Ako utipkate izraze poput pork (svinjetina), alcohol, Satan, pojavit će vam se sljedeća poruka:

Oops! Your search inquiry has a Haram level of 1 out of 3. This means that the results fetched by ImHalal.com could be haram!

Izrazi poput sex, gay sex, homosexuality, lesbian, sodomy, cannibalism, Satanic bible spadaju u ‘opasniju’ kategoriju 2/3. Za kraj, odnosno u klasu 3/3 spadaju izrazi kao npr. stoning, zoophilia, paedophilia ili necrophilia.

Izrazi poput 9-11 (terrorist attacks), coprophagia, Al Qaeda i taleban nisu haram. Izgleda da su homoseksualnost, svinjetina i alkohol daleko opasnije stvari od atentata, terorizma, vjerskog ekstremizma i konzumiranja govana.

E sad fale samo Židovi.

Jedva čekam da izađe njihov Kosheroogle.

Izvor: La Repubblica-ImHalal, il Google dei musulmani con filtro per le parole “proibite”

Australska Scijentološka crkva- ili sekta, if you prefer- za svoje je djelovanje našla uzor u kineskom modelu slobode govora i demokracije. Naime, u zemlji klokana, koala i hard rock skupine AC/DC, dotična se ‘crkva’ obratila Vladi (odnosno Povjerenstvu za ljudska prava) s molbom da se pod hitno zabrani anonimno korištenje Interneta, pogotovo kada su u pitanju komentari i kritike upućene samoj Scijentološkoj crkvi.

Pod “anonimno korištenje Interneta” smatra se web-komentiranje koje ne potrebuje nikakve registracije od strane usera.

Iz perspektive sljedbenika Rona Hubbarda (osnivača Scijentološke crkve), Anonimna grupa web korisnika definirana je kao “grupa mrzitelja” koju čine “cyber-teroristi” čiji su jedini ciljevi “zlonamjerna kampanja mržnje” i “anatema protiv demokracije”.

Blimey, kao da čujem Berlusconija.

Anonimni useri udružili su se kako bi zaštitili slobodu govora na Internetu i pružali još veći otpor kultu za kojim sline poznate ličnosti poput Toma Cruisea, Johna Travolte, Becka, Julliette Lewis i Kirstie Alley. Karakteristika članova Anonymous grupe je nošenje maske iz filma V for Vendetta (vidi sliku gore).

Portal The Inquistr prenosi glavne ciljeve inicijative Scijentološke crkve:

Whether you’re sympathetic to the cause of Anonymous or not, what comes next in the submission is truly disturbing: Scientolgy wants the Internet and media in Australia censored to prevent any negative stories being told about the church, and more, including:

-Banning the use of domain name registration anonymity tools such as WhoisGuard by sites who talk about the church

-The introduction of criminal sanctions for “vilification of religion,” including jail time for “serious religious vilification.”

-The prohibition of concealing ones indenty with a mask by “people engaged in campaigns of harassment and vilification against religions” (which they specifically mean Guy Fawkes masks.)

Znači, ljudi koji definiraju Anonimce kao “anatemu protiv demokracije” predlažu zatvorsku kaznu za klevetu. Hell yeah, that’s a bloody good lesson of democracy! K vragu, pa toga se bi sjetili ni zakonodavci u Irskoj!

E, ali ima toga još. Scientology se ne srdi samo na Internet, nego i na druge medije, te upravo zbog toga traže “RESTRIKCIJU u svezi dizinformiranja i netočnog tumačenja scijentološke religije”. Slijedi citat iz njihove zamolbe:

It is recommended that a law be enacted to prevent the dissemination of antireligious propaganda in the media, which is based on unfounded hearsay and either known or reasonably known to be untruthful. Such dissemination shall be the subject of a civil penalty provision in favour of the defamed Church, and/or its individual parishioners if they are individually named or otherwise identified.

Yipeeee! Živjela sloboda govora! Nego, tko će određivati i odlučivati što je istinito, a što neistinito u svezi scijentološke religije? Tom Cruise? Katie Holmes?

Kako god bilo, na portalu The Inquistra možete pročitati cijeli dokument kojeg je Scijentološka crkva uputila australskoj Vladi.

A sada bacite oko na web stranicu Anonymous grupe. Isplati se. Osobno mi je zanimljiv dio “Why do we protest?”

Anonymous originally chose Scientology as a campaign target because of the events surrounding the now infamous Tom Cruise Scientology video. While the video itself was not enough to spark interest, the untamed aggression of the Church of Scientology to remove it did. Since our campaign began, Anonymous has uncovered or brought into the public eye hundreds of illegal actions, fraudulent activities, and human rights violations perpetrated by the Church of Scientology.

Da sada ne kvotam sve što je meni osobno zanimljivo na toj stranici Anonimaca (inače bih jednostvano copy/pasteao cijeli sadržaj iste), preporučam svima da pročitaju malo o nastanku i povijesti Scijentološke crkve te druge zanimljivosti u svezi kulta koji u SAD-u i drugim zemljama elegantno zaobilazi plaćanje poreza. Nešto poput našeg Kaptola…

Počnimo s Wikipedijom:

The phrase “What would Jesus do?” (often abbreviated to WWJD) became popular in the United States in the 1890s and again in 1990s as a personal motto for thousands of Christians who used the phrase as a reminder of their belief that Jesus is the example to be followed in daily life, and to act in a manner of which Jesus would approve. The initialism WWJD is sometimes used by Christians to mean “Walk with Jesus daily”. Many Christians still use this phrase today, especially with young children.

Prvo bi pitanje koliko onih koji na usnama nose “WWJD?” stvarno i žive život u tom stilu…

“Would Jesus Discriminate (bi li Isus diskriminirao)?”, pitaju se organizatori akcije “Why Would We?” iz Metropolitan Community Church (MCC). Riječ je o crkvi koja ima župe u 20 država, te zagovara ljudska prava (pogotovo gay prava, uključivo i homoseksualne brakove), a inicijativa je — još čudnije od same akcije — krenula iz Texasa!

Iako je osnovna premisa jednostavna, ekipa ju je dodatno razvila i potrudila se citatima iz Biblije argumentirati stvari onima koji se kunu u ljubav živeći mržnji. Više možete naći na njihovom siteu.

Kad netko zapili s religijskim homofobnim pričama, sada znate gdje ćete ga/ju poslati…

(Pronađeno na Pink News)

Torinska biskupija svečano najavljuje javno prikazivanje Torinskog platna i pristizanje prvih financijskih sredstava za tu manifestaciju koja će se održati od 10. travnja do 23. svibnja 2010. godine. Sredstva su namijenjena organizacijskom odboru, a izložbu će financirati regija Piemonte, te Grad Torino s pripadajućim općinama.

Poglavarstvo regije Piemonte donijelo je Odluku kojom se za organizaciju spomenutog događaja dodijeljuje svota od 750 tisuća eura. Poglavarstvo Grada Torina dodijeljuje sveukupno milijun eura: 650 tisuća eura za tekuću godinu, dok je za 2010. već sada planirana još jedna donacija u vrijednosti od 350 tisuća eura.

Ukupan iznos: 1.750.000 eura.

Sasvim solidna svotica za izložbu jedne stare krpe čija vjerodostojnost još uvijek nije utvrđena, unatoč mnogobrojnim studijama i vještačenjima. Dok s jedne strane Ratzi u svojoj zadnjoj enciklici poziva na racionalniju i društveno pravedniju preraspodjelu novca i drugih dobara u ovim kriznim vremenima, s druge strane se iz necrkvenih blagajni  šamaraju bezobrazne svote za izložbu kanovace s likom čovjeka koji bi u načelu trebao simbolizirati poniznost i skromnost.

Torinska biskupija je obrazložila troškove organiziranja jednom jedinom rečenicom:

I maggiori capitoli di spesa per organizzare l’ostensione riguardano l’allestimento del percorso, la comunicazione, il sistema di prenotazione.

Prij.: Najveći dio organizacijskih troškova odnosi se na pripremu prostora, izvješćivanje i sustav rezervacija.

Jako iscprno i detaljno argumentirano, nema šta!

Izgleda da svota od 1.750.000 eura nije dovoljna. Možda treba nadoplatiti koju sitnicu kako bi se PR djelatnici Torinske biskupije udostojili sastaviti detaljniji troškovnik.

Izvor: UAAR- Torino: da Comune e Provincia quasi due milioni di euro per l’ostensione della Sindone

Za sada, na žalost, samo za Irce. No, kako Alice reče na kraju Resident Evila 2: “But it’s a start!”

Na stranicama Count Me Out Irci imaju priliku odreći se krštenja i time jasno dati do znanja da (više) nisu dio Katoličke crkve. Stvar je detaljno razrađena, s odgovorima na relevantna pitanja i upozorenjima o posljedicama.

Kako stvar funkcionira u praksi možete pročitati ovdje.

Provjerih i, na žalost, stvar tangira samo Irce (nudi se “okrug”, ali ne i “država”). Ipak, “it’s a start”… nadam se da će se proširiti i po drugim državama.

(moj bold, izvor: business.hr)

Milinović, kao veliki turbokatolik zaboravlja da prema Bibliji, odnosno prema evanđelju po Mateju, Josip i Marija nisu bili u braku prije nego što je ova zatrudnjela zahvaljujući intervenciji arhetipskog modela potpomognute oplodnje koja je u crkvenim kuloarima poznatija pod nazivom “Duh Sveti”.

Za one koji ne znaju: Duh Sveti je božanstvo u obliku labuda koji bi povremeno znao povaliti mlade djeve. Pardon, fulao sam bajku: to je grčki bog Zeus koji je imao snošaj s Ledom.

Vratimo se našem hebrejskom nevjenčanom paru i pogledajmo što kaže evanđelje po Mateju, 1:18-20:

A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: “Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga.”

Slijedi verzija na talijanskom jeziku koja još jasnije dokazuje da su Josip i Marija bili nevjenčani par u trenutku začeća. Sljedeći pasus preuzet je iz službene verzije talijanske biskupske konferencije CEI (moj bold):

Ecco come avvenne la nascita di Gesù Cristo: sua madre Maria, essendo promessa sposa (prij. obećana mladenka) di Giuseppe, prima che andassero a vivere insieme si trovò incinta per opera dello Spirito Santo. Giuseppe suo sposo, che era giusto e non voleva ripudiarla, decise di licenziarla in segreto. Mentre però stava pensando a queste cose, ecco che gli apparve in sogno un angelo del Signore e gli disse: «Giuseppe, figlio di Davide, non temere di prendere con te Maria, tua sposa, perché quel che è generato in lei viene dallo Spirito Santo.

Biblija kralja Jamesa veli isto:

Now the birth of Jesus Christ was on this wise: When as his mother Mary was espoused to Joseph, before they came together she was found with child of the Holy Ghost.

Engleska i talijanska verzija Wikipedije potvrđuju status nevjenčanog para:

There is only an allusion to the first event, namely Joseph’s betrothal to Mary, which made her his wife according to Jewish law. The clarification has been added that they were not yet living together, from which follows that they had not yet conducted the wedding rite known as the “home taking”, which is the legal ceremony that permits Jewish couples to begin conjugal relations.

I Vangeli e la dottrina cristiana affermano che il vero padre di Gesù fu Dio stesso: Maria lo concepì miracolosamente senza aver avuto rapporti sessuali con alcuno, per intervento dello Spirito Santo. Giuseppe, messo al corrente di quanto era accaduto da una visione avuta in sogno, accettò di sposarla e di riconoscere legalmente Gesù come proprio figlio. Perciò la tradizione lo chiama padre putativo di Gesù (dal latino puto, “credo”), cioè colui “che era creduto” suo padre (sulla scorta di Lc3,23)

OK, znači ni Josip i Marija nisu bili klasična obitelj koja je dobila potomka standardnom metodom, a nisu niti bili vjenčani kada je Isus začet. Kao što možete zaključiti iz gore navedenih citata, Biblija kaže da je djevica zatrudnjela prije stupanja u brak, i to metodom koja nije baš jako prirodna i uobičajena. Tako barem veli Sveto pismo koje naš voljeni ministar toliko obožava i (po)štuje. Da je kojim slučajem Milinović bio ministar u doba starih rimljana, vjerojatno bi krenuo u lov Svetog Duha pomoću birokratsko-moralističkog kurtona kojim bi spriječio da blažena djevica ostane bremenita, a time bi ujedno i onemogućio rođenje Isusovo uz posljedično širenje kršćanstva.

Koja šteta. Milinović je pravi čovjek koji se pojavio u krivo vrijeme. Da je tada spriječio Marijinu trudnoću, ušao bi u anale kao Antikrist; no s obzirom da živi u Hrvatskoj u 21. stoljeću, mora se zadovoljiti ministarskom foteljom. Možda neće ući u anale, ali sada kao sada uspješno ulazi u vagine onih žena koje nisu još rekle sudbonosno da.

Milinović smatra da je bračna zajednica ključni preduvjet za odgovarajuću i optimalnu brigu o djetetu. Ovaj bračni par dokazuje da ta njegova tvrdnja ne drži baš vodu, ali koga briga uostalom: kada u ovoj zemlji imate podršku Crkve i glasača s kratkim pamćenjem, možete izvaliti najveću glupost na svijetu da ćete na idućim izborima svejedno pobijediti. U zemlji u kojoj ljudi izlaze na ulice jedino kada nogometna ili rukometna repka dobiju neku utakmicu (pa makar protiv Pizdikistana), vlast, političari, premijeri u abdikaciji i raznorazni Kerumi mogu mirno spavati.

Slijedi primjer odvojenosti Crkve od države, plus dvije simpatične sličice preuzete sa webstranice Nika Titanika . Razmislite kada idući put čujete da se maćeha Crkva ne želi miješati u državne poslove, te da nipošto ne želi utjecati na odluke državnih dužnosnika i političara:

Dakle, institucija koja vjeruje u bajku o mističnom golubu koji je prije 2009 godina oplodio hebrejsku djevicu tvrdi da je umjetna oplodnja apsolutno neadekvatna s obzirom da je ista nedopustiva jer se njome uvelike narušavaju dostojanstvo osobe, dostojanstvo braka i prenošenja života u braku. Zanimljivo je kako ljudi u celibatu savršeno znaju kako treba planirati obitelj.

Doesn’t make very much sense, does it?

George Orwell je tvrdio da u totalitarnim sustavima sve što nije zabranjeno postaje obavezno. Imajte to na umu kada vas (odnosno nas) bude zadesila sljedeća restrikcija vladajuće garniture.

]]> http://impious.wordpress.com/2009/07/09/feroda-nzvana-ateizam/ Thu, 09 Jul 2009 06:46:39 +0000 Teomondo Scrofalo http://impious.wordpress.com/2009/07/09/feroda-nzvana-ateizam/

U Vatikanu je u utorak predstavljena treća enciklika pape Benedikta XVI pod naslovom Caritas in veritate (Ljubav u istini). Osim standardnih i po tko zna koji put prožvakanih tema (obitelj, ljubav, and so on), Herr Ratzi obrađuje aktualnosti kao što su npr. ekonomsko-gospodarska kriza, globalizacija, prava radnika i opasnost od daljnjeg širenja ateizma i relativizma. Cijelu encikliku možete pročitati na ovoj lokaciji.

Dakle, ako je Crkva donedavno uporno i naporno tupila protiv grijeha, danas izgleda da najveća prijetnja cjelokupnom čovječanstvu leži u ateizmu. Katolički portal optimističkog naziva Križ života djelomice prenosi tu papinu opsesiju:

Dok se s jedne strane, posljednjih dvadesetak godina, uslijed pada suprotstavljenih političkih blokova, bilježi povratak religije na javnu svjetsku scenu, s druge strane sve je prisutniji militantni, i katkad pretjerani laicizam koji želi religiju isključiti iz javne sfere, što ima negativne, a ponekad i razorne posljedice po opće dobro.

Same ol’ story. Crkva ima pravo miješati se u domene koje nisu u njenoj nadležnosti: znanost, školstvo, rad nedjeljom, umjetna oplodnja, ekonomija i mnoge druge stvari koje jednostavno neću nabrajati jer smo ih brdo puta obrađivali na ovim stranicama. No, čim neka javna osoba izjavi da se Crkva ipak mora držati svojih gabarita, odnosno da se već jedanput primjeni ona stara Bogu božje, caru carevo, odmah se iz crkvenih redova zaori žalopojka o ugnjetavanju i ušutkivanju, odnosno o “pretjeranom laicizmu” (btw, čisto me zanima na temelju kojih kriterija autor gore navedenog članka razlikuje umjereni laicizam od pretjeranog). Kod nas, neki pak idu korak dalje tvrdeći da je prozivanje Crkve teška povreda ustavnosti.

Kako god bilo, pretpostavljam da je autor gore spomenutog članka imao na umu papin napad na ateizam, koji je u novoj enciklici definiran kao “prepreka ljudskom razvoju”:

Yet it should be added that, as well as religious fanaticism that in some contexts impedes the exercise of the right to religious freedom, so too the deliberate promotion of religious indifference or practical atheism on the part of many countries obstructs the requirements for the development of peoples, depriving them of spiritual and human resources.

Znači, ateizam je de facto strpan u istu vreću s vjerskim ekstremizmom. Po toj logici, ispada da je Zapatero jako blizak Ahmadinejadu ili Ayatollahu Khomeiniju. Nadalje, ateizam tobože opstruira razvoj čovječanstva (odnosno “ljudi”, cfr. pl. n. “peoples”), zbori prvi čovjek institucije koja je proganjala znanstvenike i umjetnike. Jedine stvari koje ateizam kao takav sprječava (ili barem nastoji spriječiti) su praznovjerje i nekontrolirani klerikalizam.

U zaključku enciklike, Ratzinger još jedanput naglašava korelaciju između ateizma i sprječavanja ljudskog razvoja. Stari je očigledno gadno zabrijao:

On the other hand, ideological rejection of God and an atheism of indifference, oblivious to the Creator and at risk of becoming equally oblivious to human values, constitute some of the chief obstacles to development today.

Predsjednik udruge talijanskih ateista, agnostika i racionalista (UAAR) Raffaele Carcano odgovara na papinu tvrdnju da su ateizam i razvoj u obrnuto proporcionalnoj vezi:

“Dokazano je da zemlje s najvećim postotkom ateista i agnostika zauzimaju vrh ljestvice u Izvješću o ljudskom razvoju. S druge strane, na začelju se nalaze zemlje u kojima je religiozna komponenta izrazito jaka i u kojima je broj nereligioznih osoba zanemarivo malen- kao što uostalom dokazuju podaci nezavisnih organizacija, počevši od UN-a.”

No, Ratzi  tvrdi da ateizam sam po sebi nije jedina opasnost:

A humanism which excludes God is an inhuman humanism.

Ehm, sama etimologija riječi humanizam stavlja naglasak na čovjeka, a ne Boga, s obzirom da je humanizam ‘učenje da se sve mora počivati na čovjekovoj prirodi i na čovjeku kao mjeri svih stvari’ (Anić).

Crkva je oduvijek bila pravi majstor u semantičkoj distorziji. Riječi se daju tako lako iskriviti i (pre)oblikovati, te na kraju ispadne da sve što nije integrirano u crkveno poimanje morala, etike, dobrote i razvoja jednostavno ne dolazi u obzir, ne može postojati, nema svoj raison d’etre. Kada Crkva govori o moralu, govori o katoličkom moralu; kada govori o istini, govori o katoličkoj istini; kada govori o dobrobiti, govori o dobrobiti Crkve, i tako u nedogled. Ergo, oni koji ne slijede crkveno poimanje morala i istine, odnosno “morala” i “istine”, vrijede malo ili ništa. I tako, postavlja se jedan aut-aut uvjet: ili prihvatiš vrijednosti katoličkog nauka, ili jednostavno nisi u stanju doprinijeti društvenom boljitku. Štoviše, subverzivan si.

When the State promotes, teaches, or actually imposes forms of practical atheism, it deprives its citizens of the moral and spiritual strength that is indispensable for attaining integral human development and it impedes them from moving forward with renewed dynamism as they strive to offer a more generous human response to divine love.

Iz toga proizlazi da je npr. jedan George Bush (Senr) bio savršen državnik. Kako zaboraviti njegovu izjavu “I don’t know that atheists should be considered citizens, nor should they be considered patriots.” Crkva dalje inzistira na tome da opiše ateizam kao da je riječ o životnom vakuumu ili o nečemu što sadrži ništa drugo nego beznađe, strah, tjeskobu i muku – karakteristike koje se inače pripisuju Paklu, koji mi ne izgleda baš kao nekakav artefakt ateizma.

Nevjerojatno je koliko će sada ljudi nekritički prihvatiti riječi jednog teutonca čiji je spektar tretiranih tematika neopisivo širok, skoro pa i bezgraničan. I to sve na temelju knjige koja je napisana prije nešto manje od 2000 godina, a koja danas, u 21. stoljeću, i dalje se koristi kao izvor rješenja za sve probleme.

Napravite sada jednu stvar. Pročitajte za početak Eddu Snorrija Strulsona, nastavite s drugim tekstovima o vikinškim sagama i legendama, te na kraju napišite encikliku koja nudi rješenja za izlazak iz ekonomske krize. Ako ste dovoljno razboriti, umiješajte svoje prste u prijedloge odluka zakonodavnog tijela države u čijem Ustavu izričito piše da su sve vjerske zajednice odvojene od te iste države. Za kraj, nemojte zaboraviti jednu ključnu stvar: obavezno napomenite da su vas inspirirali Thor, Odin, Heimdall i Freya, te da je jedino njihov put jedini pravi put ka istini.

Očekujete li da će vas netko ozbiljno shvatiti?

Ne tako davne 2005. godine Marilyn Manson održao je koncert u Puli, preciznije u Areni, nekadašnjem bojnom polju gladijatora, te smaknuća raznih nepodobnika poput, recimo, Kršćana (najpoznatiji je, čini mi se, Sv. Germanus). Na takvom “tuđem” terenu, današnja djeca nekoć proganjanih Kršćana, sjetila su se u maniri tadašnjih progonitelja pokušati zabraniti koncert. Fizičkom nasilju nisu pribjegli, no tome ću prije zahvaliti postojanju policije, sudova i zatvora, kao i brojnosti “nas” naspram “njih”. Pokušaj propao i koncert je održan (uz, po mom mišljenju, najkulturniju publiku koju sam doživio u Hrvatskoj, unatoč tome što sam bio i na premijeri nečega po Verdiju u HNK prije puno godina).

Dvije godine kasnije, Manson je došao u Ljubljanu. Nastupio je u Križankama, kompleksu koji je kroz povijest bio daleko prijateljskiji prema Kršćanima (bio je to samostan do kraja Drugog svjetskog rata). Začudo, tamo i tada nije bilo pokušaja zabrane. To je ta dekadentna Europa…

Da Europa ne završi kolektivno u Paklu, pokušali su ju spasiti mađarski Katolici. Naime, jučer je Manson održao koncert u Sopronu u Mađarskoj, na četverodnevnom VOLT festivalu sedamnaestogodišnje tradicije. Mađarski Katolici zaključili su da šta tu ima pjevati neki tamo nafarbani tip za kojeg su im rekli da je zao, te su zatražili zabranu. Europska dekadentnost, ona ista zbog koje ćemo svi u Pakao, nije popustila i Manson je nastupio.

U Puli, Katolici su se dovinuli masovnoj molitvi koja je navodno održana u obližnjoj crkvi tijekom cijelog trajanja koncerta.

U Ljubljani… errr… koliko znam, ništa.

U Sopronu, a poučeni Pulskim poučkom da molitva ne daje željene rezultate, pojačali su aktvnosti i pozvali na molitvu i post, uz poruku da “kako češnjak i sveta voda djeluju na vampire, tako post i molitva djeluju na Marilyna Mansona”. Ja bih dodao: “dakle, nikako”. No, ipak, pozdravljam inicijativu mađarskih Katolika, jer bi mnogim svećenicima, otežalim od svega otetog (pretežno siromašnim) ljudima, dobro došla dijeta. Još će zahvaljivati Mansonu za spas od kolesterola. Sv. Marilyn Manson, zaštitnik pretilih.

Čule su se tu uobičajene gluposti poput one “da koncert i pjesme američkog pjevača potiču na mržnju prema kršćanima te zloupotrebljavaju Crkvu i sakramente”. Naravno, dobre ovčice ne idu na takve događaje, ali oni “znaju” što se tamo događa. Kao što “znaju” da si je Manson izvadio nekoliko rebara (koliko, ovisi o tome tko priča) da bi si mogao popušiti, da je ritualno ubio pilića na pozornici, da je… onima željenima dobre zabave preporučam njegovu knjigu “Long Hard Road Out of Hell”, gdje ćete — između ostalog – naći te i druge tračeve.

Pričicu o mađarskom propalom spasenju Europe možete pročitati na stranicama Križa života (nekako mi morbidno to zvuči, kad znamo čemu je križ služio). A ako vas zanima odakle pričica — jer dobar Kršćanin, za razliku od Irreverent Impiousa, neće navesti izvor; samo će uzeti što želi jer “njihovo je carstvo nebesko, pa mažnjavaju kako na nebu tako i na zemlji” — bacite oko ovdje.

Za kraj, evo misao Kršćanima: vi se ne slažete s nama (to bi bili svi koji nisu Kršćani, a i dobar dio Kršćana drugih denominacija), pa se molite svom Bogu za nas. Ok, dok ne pozivate na odstrijel, kao što to radite homoseksualcima ili dok ne optužujete za terorizam, što vaš trenutni gazda radi ateistima i ljevičarima. No, kako bi bilo da se, recimo, Đavolopoklonici okupe, traže zabranu polnoćke i onda se kroz cijelu polnoćku mole Vragu za vaše duše (ili da dođe po njih, svejedno)? Nije isto? A po čemu to? Jer vi tvrdite da ste u pravu? Siguran sam da i Đavolopoklonici tvrde isto…

Preporuka: bavite se zlostavljačima djece i pljačkašima i reketarima naroda; pjevače pustite da pjevaju… ionako vas nitko ne tjera na njihove koncerte.

Mnogo smo puta čuli od samog Benedikta XVI. kako je Isus živio skromno i jednostavno. Ističe se kako je baš takav skroman i jednostavan život put prema vječnom blaženstvu.

Crkva je možda te stvari tokom svoje povijesti i zaboravila (možda češće nego bi se moglo nazvati slučajnošću), no mnogi su se pripadnici same Crkve bunili protiv raskoši. Jedan od njih je bio i Sveti Franjo Asiški, koji je u 13. stoljeću pokušao vratiti kršćanstvo korjenima istinske skromnosti i skrušenosti. Njegova jednostavna poruka je odjeknula daleko, osnovan je red franjevaca koji djeluju i dan danas i kojima je glavni moto upravo taj jednostavan i skroman život.

Franjevac je bio i poznati Pio iz Pietrelcine kojeg je 2005. papa Ivan Pavao II. proglasio svetim. Kontroverzni franjevac Pio (i sama Crkva je sumnjala u njegove stigme i čuda) je bio miljenik naroda već za života, no u smrti se sve to pretvorilo u morbidnu lakrdiju. Toliko morbidnu da su se prodavali i pamučni zavoji kojima je on brisao krv sa navodnih stigma.

Nezadovoljni time što je Piovo tijelo daleko od očiju (i valjda od srca) vjernika, odlučeno je da će biti izloženo 40 godina nakon smrti. Prošle je godine tijelo izvučeno iz kripte, restaurirano, balzamirano i izloženo vjernicima. Tisuće i tisuće ljudi svake godine dolazi u San Giovanni Rotondo kako bi se klanjalo lešu.

Od ove godine, ne samo da će se vjernici moći klanjati truplu, moći će se klanjati i pompoznoj građevini od čistog zlata. Možda je i red da mu se klanjaju, budući da je to zlato njihovo.

Naime, od svih donacija u zlatu koje su prikupljene u zadnjih 20 godina, sagrađena je grandiozna kripta za smještaj mrtvog objekta obožavanja vjernika. Struktura se sastoji od rampe koja vodi do kripte u kojoj s lijeve strane imamo 36 niša koje prikazuju život Svetog Franje Asiškog dok je na desnoj strani prikazan život Svetog Pia. Na kraju rampe, stiže se do male crkve u kojoj je prikazan Kristov život. Mozaici obuhvaćaju površinu od oko 2000 kvadratnih metara.

Kako sve to izgleda možete pogledati ovdje (klikom na bilo koju od sličica otvara se galerija).

Možda sam Pio ne bi imao ništa protiv toga da leži okružen zlatom – za života su ga često optuživali (čak i crkvene ličnosti) da njegove stigme i čuda nisu ništa drugo nego farsa za stjecanje financijske koristi. Ali…

Tko zna kako bi na to gledao Sveti Franjo, čovjek koji je odustao od bogatstva svojeg oca kako bi propovjedao o siromašnom životu kao putu prema Kristu.

Tko zna kako bi na to gledao sam Isus, čovjek koji je navodno propovjedao skromnost i nije posjedovao ništa osim jednostavne odjeće, a naglasio je da će lakše deva proći kroz ušicu igle nego bogataš kroz  vrata koja vode u Carstvo nebesko.

Da, propovjedao je o siromašnom životu. Šteta što nije dao naputke o tome kako mora izgledati smrt.

Izvor: UAAR

Gay pokret ovih dana navršava 40 godina starosti. Od dekriminalizacije, preko priznavanja do gay brakova, prošli su dugi put (a mnogi se još i bore da ga prođu). U tom procesu, mnoge homoseksualne obitelji imale su i djecu (npr. putem umjetne oplodnje). Danas, ta djeca su odrasla i pričaju o svom djetinjstvu, te o tabuima i besmislicama koje o njima laprdaju kojekakvi “stručnjaci”. Prenosimo dijelove iz članka na stranicama CNN-a (moje boldanje):

Jesse Levey is a Republican activist who says he believes in family values, small government and his lesbian mothers’ right to marry.

Levey is part of the “gayby boom” generation. The 29-year-old management consultant is the son of a lesbian couple who chose to have a child through artificial insemination. He’s their only child.

Critics of same-sex marriage say people such as Levey will grow up shunned and sexually confused. Yet he says he’s a “well-adjusted heterosexual” whose upbringing proves that love, not gender, makes a family.

“You can imagine what my parents thought when I was 13 and listening to Rush Limbaugh everyday,” Levey says. “But my family had strong family values. I was raised in a loving, caring household that let me be a free thinker.”

Zanimljivo, gay prava — u potpunosti svjetovno pitanje — stalno se isprepliću s religijom, jednostavno zato jer se razni religijski “autoriteti” osjećaju pozvanima suditi o tome, a da često nemaju blage o čemu se radi:

The modern gay rights movement began 40 years ago this weekend during the Stonewall Riots in New York City. While much of the controversy surrounding gay rights today has centered on same-sex marriage, a battle is brewing over another family issue: Is it bad for children to be raised by gay or lesbian parents.

It damages the children, says Dale O’Leary, author of “One Man, One Woman: A Catholics Guide to Defending Marriage.” She says that all children have a natural desire for a parent of each gender.

But children of same-sex couples are forced to repress that desire because their parents won’t accept it, she says. Their parents won’t acknowledge their children’s needs because they don’t want to admit that they have caused their children to suffer.

“A baby is not a trophy — the child’s welfare has to be considered,” she says. “These children are more likely to experiment with same-sex relationships. They’re more likely to be confused and hurt.”

O’Leary says she doesn’t personally know any same-sex parents or their children. That’s the problem, some children of same-sex children say. So many people are talking about them; not enough are talking to them, they say.

Dakle, velika kršćanska “stručnjakinja” ne pozna niti jednu gay obitelj, ali “zna” da takve obitelji nisu dobre za djecu. Zanimljivo je i što stvara probleme djeci gay parova: ne njihoa obitelj, nego homofobija oko njih, dobrano širena “stručnjacima” i drugim religijskim nakazama.

Some gayby boomers say they are tired of hearing that their family isn’t legitimate. It’s an argument many have heard since they were children. They learned that they didn’t fit the definition of the “right” family, and worried how others would react if they found out about their parents.

The result: the children of same-sex couples often lived lives that were more closeted than their parents.

“Many of us were so closeted that we didn’t know others like us were out there,” says Danielle Silber, a 26-year-old fundraiser for the International Rescue Committee, who was raised by lesbian mothers and gay fathers in Takoma Park, Maryland.

“In middle school, because of pervasive homophobia and taunting, I didn’t tell any of my new friends in school about my family to the point where I wouldn’t invite them to my birthday parties,” Silber says.

Silber says she didn’t tell her parents about her fear of harassment because she was afraid to stand up for her family in school even though she was proud of them.

“Although I would normally turn to my family, I couldn’t because I was ashamed that I was ashamed of them,” she says.

Naravno, postoje i uobičajena pitanja koja im ljudi postavljaju: “Kome kažeš ‘mama’ (kad ih imaš dvije)?”, “Je s’ i ti peder?” i “Ne fali li ti otac?”. Evo što kažu na to:

The more the children of same-sex couples come out, though, the more questions outsiders have about their unusual upbringing. Some common ones: Who do you call mom when you have two mothers? Did you ever miss not having a mom or dad?

And the most tedious for most gayby boomers: What’s your sexual orientation?

The answers to these questions are as varied as the lives of gayby boomers themselves.

Take the question about missing a mom and dad. Jeff DeGroot, 23, was raised by two lesbian mothers in Oregon. He doesn’t buy the argument that there’s a void in his life because he never had a dad toss a baseball to him.

“My parents can throw a baseball and take me hiking just as well as any man could,” DeGroot says. “I’ve always had a plethora of male role models. I never felt that I was missing anything by not having that dad for me.”

DeGroot does periodically share one struggle with other same-sex children — what do call his parents.

Since he’s raised by two lesbians, who does he call mom? Other same-sex children address the same linguistic challenge by either calling their parents by their first names, or by using expressions like, “my other dad,” or “kind-of-my mom,” same-sex children researchers say.

“If I’m on one side of the house and I want to talk to my biological mom, I’ll yell, ‘Mother,’ ” DeGroot says, chuckling. “If Meg [one of his mothers] says, ‘Yes?’ I’ll say, ‘No, other mother.’ “ [tako jednostavno, ne? op. Charon]

Dealing with teasing from classmates and the community isn’t so easy, same-sex children say. It’s not unusual to hear children of same-sex couples say that they were teased by classmates, but some of that may depend on their age and where they grew up.

DeGroot, for example grew up in Corvallis, Oregon. The city is in a college town and in a liberal state. DeGroot’s age may help, too. He didn’t grow up in the 1970s, but came of age recently when gay couples were generally more accepted.

DeGroot’s biological mother, Elisabeth, says her community didn’t criticize her or her partner for raising their son. Some of her son’s friends actually thought their son was cool for having two lesbian moms, she says.

“It was so in being gay and lesbian,” she says. “Some of Jeff’s classmates would say, ‘Oh, you got two moms? I got to meet them!’ ”

Elisabeth’s partner, Meg Grear, says she gets upset when she hears critics say that children of same-sex will grow up physiologically damaged.

“That makes me mad. I know better. There’s Jeff,” she says.

Slično djeci u poliamornim obiteljima, i djeca gay roditelja odrastaju psihički jača:

Some children of same-sex couples say their upbringing actually makes them psychologically stronger.

Abigail Garner, author of “Families Like Mine: Children of Gay Parents Tell It Like It is,” calls her upbringing a “fabulous gift.” She is the daughter of two gay dads and a straight mom.

She says her interviews with other children of gay or lesbian parents showed that those who shared her upbringing tend to be more empathetic and unafraid to take unpopular stands.

“I’m not surprised when I hear gay parents say their child stood up for the kid who was bullied in class or reached out to the one with a disability,” Garner says.

Istini za volju, vjerujem da ta prednost ne potječe od “superiornosti” gay obitelji, nego od činjenice da je pritisak okoline jači, da je selekcija roditelja “podobnih” za roditeljstvo jača (barem kod posvajanja ta kontrola je jaka, dok je kod tradicionalnih heteroseksualnih (bioloških) obitelji uopće nema). No, poanta ovog članka i je u tome da su gay obitelji podjednako dobre za djecu kao i tradicionalne obitelji (za razliku od poliamornih koje se pokazuju boljima) i samo zadrtost priječi veći broj nezbrinute djece da dobiju obitelj koja bi ih voljela.

Homofobija, predrasude,… sve to stavlja stvarni (i jedini) pritisak na “gay djecu”:

Some of the same children, though, face more difficulties dealing with questions about their sexual orientation. Garner, 37, who identifies as heterosexual, says some repress their sexuality because they don’t want to give ammunition to their parents’ critics.

“I know story after story of children who started to question their sexuality but stayed quiet about it out of fear that the truth would reflect poorly on their parents,” Garner says.

Science has already weighed in on the question of whether same-sex couples tend to raise gay children — and if there’s something wrong if they do.

According to the American Psychological Association, numerous research shows that most kids of same-sex households describe themselves as heterosexual in roughly the same proportion as conventional families. The association also says that homosexuality is not deviant behavior but a normal expression of human sexuality.

Znanost je svoje rekla; zakoni, naravno, lipšu za znanošću, udovoljavajući zadrtosti:

The APA also concludes that gay parents are just as capable as straight parents, and that laws barring same-sex couples from adopting have no scientific basis.

Those laws, however, do exist. At least six states have explicit restrictions on adoptions by gays and lesbians: Florida, Mississippi, Arkansas, Utah, Nebraska and Minnesota, according to the National Gay and Lesbian Task Force.

I opet religija, kobajagi “za obitelj”, radi protiv djece i obitelji. Ako mislite da religija tu nema svoje prste… od nabrojanih 6 država, četiri su dio tzv. Biblijskog pojasa (Florida (istina, bez Miamia-ja), Mississippi, Arkansas i Nebraska), dok je jedna (Utah) praktički mormonska država.

Zaključak republikanca (u nama bliskoj terminologiji, to bi bio “desničar”) s početka priče:

The laws may have been passed to protect the family, but allowing gay people to marry could actually strengthen the family, says Jesse Levey, the Republican activist who was raised by two lesbians.

“The conservative argument for family values is that we should be in married couples; I agree,” Levey says. “If we want to see children raised by married couples, then we should let gay people get married.”

A Republican lobbying for same-sex marriages might seem odd, but Levey says he embraces the conservative notion of individual freedom. He became a Republican at 12. Once, he sought permission for his middle school class to listen to Rush Limbaugh (he says he no longer listens to Limbaugh).

“When you grow up with Lesbian mothers, you can’t get your ears pierced to rebel,” he says. “I became a Republican.”

Today, Levey sees his parents’ choice not as an expression of rebellion, but as a desire for something that’s actually a conservative virtue — a loving family.

“I believe in family values, but family is about taking care of your children and respecting one another,” he says. “It doesn’t matter what your sexual orientation is.”

Za kraj: alternativa gay (i svakom drugom) posvajanju su domovi za napuštenu djecu… Može li itko dati makar jedan jedini argument da su ti domovi za djecu zaista “bolji”, “zdraviji” ili išta takvog od tople obitelji ispunjene ljubavlju?

Ako ste mislili da su Ante i Simona Gotovac ljudski hemeroidi na rektumu civilizacije, ako ste smatrali da je Big Brother ogroman repozitorij gluposti galaktičkih dimenzija pred kojim bi sam Cthulhu cvilio poput male bebe, ako ste bili uvjerenja da je Farma emisija za retardirane besposličare, znajte da postoje gore stvari. Naime, iz Turske dolazi novi reality show u kojem katolički svećenik, muslimanski imam, židovski rabin i budistički svećenik imaju zadatak preobratiti ekipu od deset ateista. Cilj emisije je, dakle, plasirati svoju religiju što većem broju sudionika reality showa Tövbekarlar Yarışıyor (prij. takmičenje pokajnika), koji će biti  emitiran na turskom programu Kanal T. Pobjednici, odnosno sudionici emisije koji se budu konvertirali  osvojit će besplatno putovanje u grad, odnosno centar odabrane religije: Rim, Jeruzalem ili Tibet.

Pitanje: kako će uspijeti dokazati to da su prihvatili Boga?

Zanimljiva je izjava turskog novinara Hakkıja Devrima:

“Religion is not a science, and it is not open to discussion.”

Oh, pa to je općepoznata stvar. O religiji se ne diskutira. Taj obrambeni mehanizam karakterističan je za mnoge vjernike: s obzirom da vjera nema nikakve čvrste argumente kako bi dokazala da je u pravu i da u sebi sadrži istinu, te joj logička i znanstvena uporišta kao takva ništa ne znače, najlakše je podići zid kojeg treba poštovati i koji se ne smije dovoditi u pitanje. Not open to discussion. Full stop.

Kao i svaka TV emisija, i ova mora imati neki pompozni slogan u cilju što veće gledanosti:

The advertisements for the program read, “You will find serenity in this competition,” “We give you the biggest prize ever; we represent the belief in God,” “Believe, repent, God will forgive you” and “We reconcile opposite poles.” The TV channel claims “Penitents Compete” is a gift for Turkey.

Ne znam ako su producenti predvidjeli mogućnost da vjerski vođe pređu na ateizam. Bilo bi zanimljivo, zar ne?

Izvor

Ken Pagano, the pastor at New Bethel Church, prepared to try a Heckler & Koch MP5 submachine gun at a shooting range.

Eto, Muslimani se razmahali i neki dan dogurali i do svog trećeg dijela serijala “Miroljubivi i tolerantni”. Da Kršćani ne bi previše zaostali, današnjom pričom pobrinuo se svećenik Ken Pagano u Louisvilleu (savezna država Kentucky). On je svoje vjernike pozvao da u crkvu, kojoj ponekad ljudi tepaju “Božja kuća”, ponesu svoje oružje. Bez perverznih primisli, molim, riječ je o pištoljima, puškama i sličnim igračkama koje tako vesele sve brojnije pripadnike naroda i narodnosti inače miroljubive Amerike.

Kaže svećenik Pagano: “Ne vidim kontradikciju u ovome. Nisu sve kršćanske denominacije miroljubive”, te dodaje da su “Bog i oružje u temeljima američke državnosti” i da ovime “svoja prava kao Amerikanci”!

Dakle, ako radite kao sluga nečiji u nečijoj kući, savršeno je logično pozvati ljude naoružane do zuba u tu kuću da proslave nešto svoje, što s Vama veze nema. Pogotovo ako Vi već 2000 godina propovijedate “okretanje drugog obraza”, “ljubav prema bližnjemu”, “ne suđenje drugome” i sl.

Da ne prepričavam dalje, članak na dvije stranice možete pročitati na engleskom, na stranicama The New York Timesa.

Kad sam prije par godina na jednom forumu pročitao nešto u stilu da ljudi nisu homoseksualni, nego neke ljude “opsjedne homoseksualni demon”, drapao sam se od smijeha. No, danas mi je to prestalo biti smiješno. Prenosim tekst iz Jutarnjeg (moje boldanje):

BRIDGEPORT – Američku je javnost sablaznio video koji prikazuje pripadnike jedne male crkve u Connecticutu kako istjeruju “homoseksualnog demona” iz tijela 16-godišnjeg dječaka koji leži pred njima.

“Istrgni mu ga iz vrata!” viče jedna žena. “Izađi, ti homoseksualni demone! Ti duše homoseksualni, smjesta te pozivamo da izađeš pred nas! Popusti svoj stisak, ti Lucifere!”

Taj 20-minutni video pojavio se na YouTubeu zahvaljujući dotičnoj crkvi (Manifested Glory Ministries). Razne gay udruge i zagovornici individualnih prava nazvali su ga napadom na svoja prava i zatražili istragu u vezi s njim. No jedan od dužnosnika Crkve utvrdio je da tinejdžer nije bio ozlijeđen.

“Mi vjerujemo da bi muškarac trebao biti sa ženom, a žena s muškarcem”, izjavila je svećenica te crkve Patricia McKinney novinarima. “Mi nemamo ništa protiv homoseksualaca. Ja se samo ne slažem s njihovim stilom života”, dodala je.

Premda je sama Crkva dokazanog veličanstva postirala ovaj videouradak na YouTube, ona ga je u međuvremenu povukla s njega. Zadržao se na nekim internetskim stranicama koje su ga kopirale u cjelini ili dijelovima. Istovremeno, Crkva je odbila pustiti video u širu distribuciju. Na snimkama se vidi kako članovi Crkve stojeći drže pod rukama dječaka i viču na njega, dok u pozadini svira orguljaška glazba.

“Izađi iz njegova trbuha”, zapovijeda jedan glas na snimci. “Sakrio se u trbuhu, guraj ga van”. Potom vjernici vraćaju dječaka na pod. On teško kašlje i potom povraća u vrećicu za tu svrhu. “Dodaj mu još jednu vrećicu, ali pazi da nosiš rukavice”, govori nepoznati glas drugome.

Kako bespomoćni dječak leži na podu, vjernici ga prekrivaju bijelom plahtom.

Analitičari ne mogu procijeniti koliko se često slični egzorcizmi događaju diljem Amerike. No Kamora Herrington, koja radi za True Colors, procjenjuje da se to događa gotovo svakodnevno i da se, takoreći, uobičajilo.

Druga predstavnica Istinitih boja, koje brane gay prava, ističe da je proteklih godina bilo pet slučajeva u kojima su mladi ljudi iz njihova programa bili podvrgnuti egzorcizmu ili su mu izbjegli. Neki su bili i ozlijeđeni.

Eto, kad se ne slažete s nečijim stilom života, što je logičnije nego da nabacite egzorcizam, psihički i fizički maltretirajući izop(a)čenika? Da pustite dotičnog da živi svoj život?! Svašta…

Zanimljivo, nešto ne čitam o egzorcizmima ubojica, silovatelja, pedofila i sl. Bit će da ti demoni, prema shvaćanju tih nadobudnih vjernika, nisu toliko bitni da ih treba ukloniti…

Filmić od cca devet i pol minuta možete vidjeti ovdje:

Ovdje ponekad zalutaju i pobornici zvjerstava o kojima pišemo, pa prije nego se oglase evo jedno pitanje: da slučajno homoseksualnost postane masovnija pojava od heteroseksualnosti, biste li željeli da vas netko (egzorcizmom ili bilo kako drugačije) prisilno pretvara u gayeve? I nemojte mi reći da “to nije isto” jer je… nasilje većine nad manjinom.