I ove godine, po tradiciji, organizujemo prevoz do Dubrovnika, na docek Nove 2010. godine.

Ucesnici novogodisnjeg programa: Milo Hrnic, grupa Da Riva i Teatar.

Vise pojedinosti….. uskoro.

INFORMACIJE I REZERVACIJE:

TURISTICKA AGENCIJA LABOSTA

HERCEG NOVI, NJEGOSEVA 176

00 382 31 322 923, 00 382 69 777 575

e-mail: labosta@t-com.me

Poslovni Salon - edukativna i savjetodavna konferencija za malo i srednje poduzetništvo

Poslovni Salon je nova i jedinstvena edukativna i savjetodavna konferencija za malo i srednje poduzetništvo koje podržava Hrvatska udruga poslodavaca malog i srednjeg poduzetništva te Privredni vjesnik koji zajedno sa Poslovnim učilištem filaks i event management agencijom Marketing odjel organiziraju ovu konferenciju.

Poslovni Salon programski vodi direktor programa Goran Šikić. Više o konferenciji Poslovni Salon možete saznati kroz ovaj press-clipping:

• Poslovni.hr: Poslovni Salon 2009 – Opstanak: Učiti brže i primijeniti odmah
• tportal.hr: Poslovni salon 2009 – Opstanak
• Profitiraj.hr: Učiti brže i primijeniti odmah

Jahorina.at

Skupstine opstine (SO) Pale donijela je na danasnjoj sjednici odluku o ulaganju oko 300.000 KM za 320 novih parking mjesta na Jahorini. Predsjednik Skupstine opstine Miroslav Brckalo rekao je da su analize  pokazale da na Jahorini neodstaje prostora za parking. “Posto su ove godine na planini ulozena znacajna sredstva, ocekuje se i povecanje broja turista, pa se mora povecati i broj parking mjesta”, naveo je Brckalo.
On je naglasio da su vec odredene cetiri nove lokacije na kojima ce biti izgraden parking prostor. “Od ove godine bice uvedena i kontrola izlaza i ulaza na Jahorini, sa javnim nadzorom i naplatnim rampama”, rekao je Brckalo i dodao da je opstina preuzela obavezu da obezbijedi ciscenje snijega i da ce od naplatnih rampi koje ce biti postavljene na ulazu imati odredene prihode. On je istakao da za sada nije poznato kolika ce biti cijena na naplatnim rampama, ali da ce studija koja treba da bude uradena pokazati koliko će kostati ulazne karte za dan, sedmicu ili mjesec. Brckalo je napomenuo da u prvoj godini opstina Pale nece moci da vrati ulozena sredstva, ali će u buducem periodu sigurno imati finansijske koristi.

Zahvaljujući brojnim pozitivnim razvojnim trendovima turistička delatnost se svrstala među najdinamičnije i najpropulzivnije privredne grane, sa višestrukim multiplikativnim efektima (u periodu 1990 – 2000. god. međunarodni turistički promet povećan je za preko 50%, dok su ukupni prihodi uvećani za skoro 80%) To turizmu daje snažnu generatorsku funkciju u širokom spektru delatnosti, koji se sve više uključuje u prioritete privrednog razvoja brojnih receptivnih zemalja i njihovih pojedinih delova.

Strategijom razvoja turizma u Srbiji utvrđen je selektivni pristup, pri čemu se seoski turizam tretira kao prioritetan u okviru onih vidova turizma koji su vezani za posebna interesovanja (naročito se potencira razvoj eko-turističkih sela na brdsko-planinskim područjima, koja nude zdravu sredinu, ekološku hranu, ugodan ambijent, aktivan odmor u prirodi, etnografske i druge kulturno-istorijske vrednosti).

U dosadašnjem razvoju brdsko-planinskih sela dominantnu, a često i jedinu funkciju privređivanja imala je poljoprivreda (uglavnom stočarstvo i ratarstvo). Brojne druge delatnosti i aktivnosti domicilnog stanovništva, zasnovane na raznovrsnim i vrednim prirodnim i antropogenim lokalnim resursima, uglavnom su ostajale na marginama razvojnih događanja. Među njima je i turistička delatnost koji je važan faktor prosperitetnijeg razvoja ovih sela u Srbiji.

Srbija je država koja se nalazi u jugoistočnoj Evropi (na Balkanskom poluostrvu) i u srednjoj Evropi (Panonskoj niziji). U sastavu Republike Srbije se nalaze i dve autonomne pokrajine Vojvodina i Kosovo i Metohija. Republika Srbija je demokratska država svih građana koji žive na njenoj teritoriji.

Putovanje prstom po atlasu od Toronta do Rodosa se prekida na ivici desne strane, usred Atlantika, saceka okret lista, prelazi na sledecu stranu i nastavlja ka donjem desnom uglu Evrope. Prst je nesrazmerno veliki prema svetu zbijenom na stranice jedne knjige.  I sam kao da je izasao iz neke knjige, i pokazuje velicinu poduhvata.  Ni komercijalni letovi ni nebo izukrstano avio linijama ne umanjuju velicinu, prst istice.  Vazne su takve perspektive. Velicina sveta i velicina pojedinih poduhvata zahtevaju malo tisine i refleksije s vremena na vreme.

Beograd je glavni i najveći grad Srbije. Jedan je od najstarijih gradova u Evropi. Prva naselja na teritoriji Beograda datiraju iz praistorijske Vinče, 4.800 godina pre nove ere. Sam Beograd su osnovali Kelti u 3. veku pre n. e, pre nego što je postao rimsko naselje Singidunum.^[1][2] Slovensko ime „Beligrad“ prvi put je zabeleženo 878. godine. Beograd je glavni grad Srbije od 1403. godine i bio je prestonica raznih južnoslovenskih država od 1918. pa do 2003, kao i Srbije i Crne Gore od 2003. do 2006.^[3]

Grad leži na ušću Save u Dunav u centralnom delu Srbije, gde se Panonska nizija spaja sa Balkanskim poluostrvom. Broj stanovnika u Beogradu prema popisu stanovništva iz 2002. je iznosio 1.576.124.^[4] Najveći je grad na teritoriji bivše Jugoslavije i po broju stanovnika četvrti u jugoistočnoj Evropi posle Istanbula, Atine i Bukurešta.

Grad Beograd ima status posebne teritorijalne jedinice u Srbiji sa svojom lokalnom samoupravom.^[5] Njegova teritorija je podeljena na 17 gradskih opština, od kojih svaka ima svoje lokalne organe vlasti.^[6] Beograd zauzima preko 3,6% teritorije Republike Srbije, a u njemu živi 21% ukupnog broja građana dela Srbije na kome je izvršen popis 2002. godine (bez podataka za Kosovo i Metohiju). ^[7] Beograd je takođe ekonomski centar Srbije i središte srpske kulture, obrazovanja i nauke.

Najpoznatije mondensko letovaliste Egipta, nalazi se na 480 km od Kaira, na samom jugu sinajskog poluostrva, u azijskom delu Egipta. Obala je duga 15 km i čine je tri koralna zaliva Nama Bay, Sharks Bay i Nabqa Bay, okružena beduinskim naseljima, planinama i pustinjom. Zaliv Nama Bay je najpoznatiji centar Sharm El Sheikha u kojem se duž šetališta nalazi veliki broj hotela, kafića, restorana, prodavnica, što ga čini srcem događaja i večernjih provoda. Mesto koje obiluje čarobnim, gotovo nestvarnim plažama i koralnim grebenima, uz raznovrsni morski podvodni svet, posebno interesantan ljubiteljima ronjenja.

Prepustite se toplim sučanim zracima, prelepom moru, neprocenjivoj lepoti prirode, ljubaznosti domaćina i poželećete da Vaš odmor traje večno.

Rodos je najveći u arhipelagu Dodekaneza. Daleko na jugu Mediterana na raskrsnici glavnih pomorskih puteva, između Egejskog mora i obale Male Azije, na mestu susreta tri kontinenta i velikih civilizacija, Rodos danas predstavlja muzej na otvorenom. Zahvaljujući blagoj medite-ranskoj klimi, sa više od 300 sunčanih dana u godini, i stalnom osvežavajućem povetarcu, ostrvo krase zeleni vrtovi i bašte retkih vrsta biljaka. Ono što ovu destinaciju čini vodećom na turističkoj mapi sveta su peskovite i šljunkovite plaže sa kristalno bistrim morem, veliki broj hotela svih kategorija, kao i obilje mogućnosti za noćni provod. Istorija Rodosa povezana je sa mitologijom. Rodos je još bio sakriven u dubinama Egejskog mora kada je vrhovni bog Zevs odlučio da podeli zemlju među bogovima sa Olimpa. Helios, bog Sunca, tada nije bio prisutan, pa je Zevs predložio novu podelu. Helios je zatražio od Zevsa da mu pripadne prvo ostrvo koje se bude pojavilo iz mora. To je bio Rodos, ostrvo opčinjavajuće lepote. Ime je dobilo po nimfi Rodi, Posejdonovo kćeri, koja ga je, izronivši iz mora, obasjala večnom svetlošću.

Sajt grada Rodosa

Rodos

Krf je jedno od sedam Jonskih ostrva. Zbog blage klime i velike vlažnosti poznat je po smaragdnim uvalama, kristalno čistom moru, luksuznim hotelima, lepim plažama okruženim zelenilom i nepreglednim brdima obraslim maslinjacima.
Ostrvo je dobilo ime po nimfi Korkira, kćerki reke Assopos u koju se Posejdon zaljubio, kidnapovao je i doveo na Krf.
Glavni grad ostrva je grad Krf, jedan od najlepših gradova u Grčkoj, prepun zelenila, divnih trgova, uskih uličica u kojima preovlađuje venecijanska i engleska arhitektura, dobro sačuvane znamenitosti ranijih osvajača. Grad ima dve tvrđave, staru i novu, obe se nalaze u centralnom delu grada. Jedna od najposećenijih je svakako Liston ulica, sa mnogobrojnim fenjerima, pruzice Vam poseban ugodjaj u toku večernjih šetnji.

Pogled na Krf iz aviona

Na samom početku to je bilo ribarsko naselje koje je preraslo u veliku trgovačku luku između Mesopotamije i Indije, i konačno dolazi do transformacije, do velikog biznis centra ,zahvaljujući nafti, i moderne turističke destinacije dans poznate kao ‘City of Gold’. Dans su Dubai trgovački grad prepun oblakoderi i ekskluzivnih hotela, shoping centara. Grad se deli u dva dela, Deira na severu i Bur Dubai na jugu.
Usled velikog standara i luksuza, posetioci su u mogućnosti da osete egzotičnu Arabiju u užurbanim ulicama ili u noći pod šatorima beduina sa trbušnim plesačicama pod zvezdanim pustinjskim nebom. Atrakcija samog mesta leži u kontrastu između ultra modernog i drevnog, tradicionalnog, koje daje jak pečat gradu. Od pustinjskih oaza i predivnih plaža, trka kamila i starih vetrenjača, do top shoping centara, avangardne arhitekture, Dubai daje i pruža zadovoljstvo i najnezgodnijim i najzahtevanijim turisima.
Jedna od top atrakcija je shoping u gradu. Tu možete pronaći neverovatno velik broj svetskih brand imena po povoljnijim cenama od japanske tehnike do pariske garderobe. Godišnji -Shopin festival- privlači milione turista ka kupovini -dok ne padneš s nogu-.

Shopping

Od najvećeg shopping centra na svetu do očaravajućih juvelirnica, velikih sokaka, arapske umetnosti do najčudnijih začina, Dubai nemaju konkurenta na Srednjem Istoku.

Nema marke koju ne možete naći u ovom gradu. Očekujte da ćete naći baš sve, od predivnih tepiha iz cele Azije, dijamanata, zlata i drugih ekskluzivnih kamenja, odličnog porcelana, parfema i elektrike a povlastice koje ima UAE prilikom uvoza vam omogućava da kupujete stvari koje su inače jeftinije nego u zemlji porekla.

Dubai Mall, deo Burj Dubai će biti najveći tržni centar na svetu 2008. godine.
Zlato i nakit možet pronaći u Bur Dubai a neki od najznačajih centara luksuzne robe su Wafi Mall, The Village na Jumeriah Beach Road kao i Twin Towers na Beniyas Road i BurJuman Centre na Trade Centre Road.
Al Bustan i Abu Hail šopping centri, Galleria i Hamarain prodaju vodeće modne marke, satove, nakit i sportsku opremu.
Al Ghurair Retail City je najstariji šoping cetar sa preko 100 prodavnica koje nude egzotične parfeme, elegantnu odeću i elektroniku.
Još jedna važna šoping oblast je Jumeirah oblast koja uključuje centre Magrudy’s Shopping Mall, Beach Centre, Markaz Al Jumeirah, Town Centre, Jumaira Plaza.
Odmah izvan grada nalazi se drugi najveći cetar UAE Ibn Battuta Mall.

Specijalizovani centri:

Gold Souk prodaje visoko kartatni zlatni nakit, zlatne novčiće, narukvice, minđuše, satove i ogrlice.
Spice Souk je poznat po aromatičnim začinima.
Ukoliko želite da kupujete parfeme posetite Perfume Souk.Al Fahidi ulica poznata je po elektronici.

Davor Stipanić

(Objavljeno u tiskanom izdanju Zadarskog lista, 14.10.2009.)

ISTRAŽIVANJA: «ČEKAJ MALO …»

Uvijek sam, valjda naivno, mislio kako istraživanja služe napretku. Kako mjerodavni ljudi provode istraživanja nekih područja znanja i djelatnosti koje dobro poznaju s nekim unaprijed postavljenim ciljem. A taj bi trebao biti usmjeren prema poboljšanju kvalitete života, proizvoda ili barem neke vrste olakšanja. U najmanju ruku, kako da neki teški posao postane lakši. Tako su nas svih učili, a svi smo i svjedoci ogromnih promjena koje se svakodnevno događaju i svjedoče o napretku i mnogim načinima olakšavanja nekada vrlo teških poslova.

Kada je riječ o turizmu, istraživanja bi trebala imati za cilj poboljšanje kvalitete usluge, napredak u ponašanju i odnosima prema gostima, bolje i isplativije korištenje postojećih resursa i promišljena ulaganja u nove. Trebala bi služiti kao jedno od temeljnih polazišta u stvaranju (nikad zaživjele) nacionalne strategije razvoja. Trebali bi ih osmišljati ljudi sa znanjem, iskustvom i vizijom. Poput onih koji su uspjeli krenuti u svemir, sagraditi interkontinetalne avione, mamut tankere, smisliti pametne lijekove i sve ostale suvremene medicinske metode, elektronski premrežiti svijet i sve tako redom. Nabrajanje bi predugo trajalo. Vjerojatno su u svojim istraživanjima puno puta ušli u slijepu ulicu. Kada bi to vidjeli krenuli su nekim drugim putem i uspjeli. Znali su što hoće, imali su viziju kojoj su u službu stavili svoje znanje i iskustvo. Komunikacijski svijet je omogućio, ali i učinio gotovo nužnim, da se većina istraživanja javno prati. Tako ćemo uvijek, kada čitamo o nekom novom otkriću, pročitati i s kojim se to ciljem radi. Dakle, otkriveno je nešto novo s ciljem da se postigne još više. I kada ne razumijemo detalje svakog pojedinog otkrića, a to nam je većini sve češće jer se već sve više radi o vrlo sitnim detaljima, jasan nam je konačan cilj. Neovisno o našem nepoznavanju sitnih i presitnih detalja jasno nam kako je cilj gotovo pa uzvišen i služiti će napretku ljudskog roda.

Dok je to tako sve je u redu. Ako će nam nove spoznaje donijeti dobrobit nikome ne pada teško spoznaja kako ta istraživanja redovito jako puno koštaju. I sve do jednog trenutka. Kada je o turizmu riječ taj trenutak je došao. Onaj trenutak u kojem treba zastati i rečenicu započeti sa: «Čekaj malo….»

Ovih su dana u svim medijima osvanuli rezultati istraživanja na temu koje goste Hrvatski turistički djelatnici (valjda im, bože pomozi, tu spadaju i rentijeri apartmana) najviše vole. Sve to ilustrirano grafikonom u boji i vječno samozodovoljnim likom Ministra nam turizma. Ispalo je tako da su nam Nijemci najdraži i najomiljeniji gosti, a Slovenci i Srbi su nam najomraženiji. Osjećaji prema Talijanima su nam podijeljeni pola-pola, Amerikanci i Japanci su zauzeli zlatnu sredinu i sve tako redom.

Pitanje koje mi se odmah nametnulo i nije me napustilo, je što je zapravo bio cilj ovoga istraživanja.

Na koji ćemo način unaprijediti svoju ponudu, bolje i isplativije koristiti ono što imamo, pametnije uložiti novac u ono što još nemamo ako goste podijelimo po nacionalnoj pripadnosti i javno (makar pojedinačno anonimno) iznesemo skrivene osjećaje koje prema njima gajimo? Odgovor je jasan. Baš nikako.

Meni su u mladim danima tuvili u glavu kako postoje samo dvije vrste gostiju. Zadovoljni i nezadovoljni. Sasvim je pri tom nevažno odakle dolaze. Treba ih dočekati, primiti, smjestiti i ugostiti u skladu s onim što im je obećano i što su platili. Treba im posvetiti pažnju dok su tu, ispratiti ih i reći kako ih očekujemo ponovno. Organizacija i sadržajnost njihovog boravka nemaju nikakve veze s osobnim osjećajima prema bilo kojem od njih.

Pokušajmo zamisliti sljedeću situaciju po jednostavnom i svima jasnom kriteriju zadovoljnog i nezadovoljnog gosta. Nezadovoljan Nijemac sazna da je zapravo najomiljeni gost. Istovremeno, zadovoljan Slovenac sazna da je najomraženiji gost. Talijan je zdvojan saznavši da ga podjednako i volimo i mrzimo. Amerikanac dolazi iz zemlje koja dominira svijetom, Japanac je pak svjestan ogromnih potencijala svoje zemlje i obojica vide da su negdje u mlitavoj sredini. Američka i japanska mlitava sredina ima pozitivan predznak, a kao odraz u ogledalu na istom grafikonu češka i arapska mlitava sredina imaju negativan predznak. Tako je naime pokazalo istraživanje kojeg su proveli mjerodavni ljudi s nekim (valjda, da barem) određenim ciljem. Zbunjeni novim spoznajama pođu popiti pivu, globalno muško piće, da bi pokušali shvatiti kakvu im poruku šaljemo.

Raspravljaju oni tako i mozgaju, ali nikako da se nečemu i domisle. Sjede u udobnim foteljicama, pijuckaju pivu ohlađenu na pravu temperaturu, gledaju čisti štekat i brze konobare pokušavajući shvatiti kakve veze ljubav ima s tim.

Ljubav zapravo nema s tim baš nikakve veze. Ali zato ima s nečim drugim, tipičnim za nas. Ako istraživanje treba imati neki cilj mi se toga ne bi trebali niti doticati. Jer mi nemamo jasnog cilja i očito je kako ne znamo što hoćemo. Smušenost dominira na svim razinama. Mi jednostavno plaćamo cijenu svih grešaka koje su počinjene. Razvoja bez sustavnosti i «sustava» bez znanja i iskustva u podlozi. Ta glupost ide toliko daleko da, bez ikakve potrebe, zbunjujemo ljude koji kod nas troše novce, a rođeni su i odrasli u sređenim, sustavima određenim sredinama. Nas to, naravno, nimalo ne spriječava da ih dijelimo i množimo po svom trenutnom nahođenju i potpuno paušalnim kriterijima.

Pametnome dosta.

]]> http://alex84.wordpress.com/2009/10/14/anketa/ Wed, 14 Oct 2009 09:27:18 +0000 sandra09lab http://alex84.wordpress.com/2009/10/14/anketa/

Venecija, Padova, Verona – put pod noge

Ukoliko sanjate Veneciju, potrudite se da taj san pretvorite u javu i krenite čarobnim putevima Veneta, pitome italijanske regije i njenih besmrtnih gradova ljubavi, greha, vina, igre i karnevala, umetnosti i raskošne arhitektur

Neko je rekao da „zaboli, koliko je lepote smeštene na jednom mestu u gradu na kanalima“.

Venecija… Zovu je La Serenissima, „najuzvišenija“, aludirajući na njenu golemu snagu, veličanstvenost, vekovnu mudrost, a tako su je doživljavali oni koji su je pohodili svih ovih vekova, pa i mi. Najlepši grad na svetu, onako nepokolebljivo pluta na svojoj mirnoj plavoj laguni, a uzbuđenje ne može da vas ne ophrva ma koji put da joj hitate, jer smireno se ne prilazi gradu karnevala, gondola, velikih palata, raskoši kojom pleni i kupuje vas zauvek.

Bila je uteha, izazov i inspiracija umetnika, pustolova, književnika, pesnika, razlog da iznikne „Smrt u Veneciji“ Tomasa Mana, dela koje je maestralno u film pretočio Lučijano Viskonti, da zazvone stihovi Laze Kostića „Santa Marija de la Salute“ u ime ljubavi i lepote grofice Dunđerski. I sve što ste pročitali, videli, najednom je pod vrelim avgustovskim suncem tu pred vama u plavetnilu izmaglice Grand kanala…

Tiskamo se sa mnoštvom turista sa svih meridijana, u žagoru svih mogućih jezika, najvećim venecijanskim mostom Rijalto, i kao da koračamo stopama nekih prošlih ljudi, duždeva i plemstva, trgovaca koji su spajali Evropu i Orijent i istovremeno bili postojan bedem hrišćanstva sa svojim gradom–državom odolevajući turskoj ekspanziji. Iz maštarenja u stvarnost nas vraća bezbrojno škljocanje fotoaparata i pozivi gondolijera koji uporno prizivaju turiste „avanti, avanti kvi“…

Vožnja gondolom jeste nešto posebno, ali ne i jeftino, a srećni su oni koji uspeju da se iscenjkaju sa složnom gondolijerskom braćom. Polako plovimo uzanim kanalom koji deli Duždevu palatu od nekadašnjeg zatvora. Iznad naših glava „Most uzdisaja“ koji spaja ova dva zdanja, a njime su nakon presude dužda zatvorenici odvođeni u tamnice. Kažu da su to bili njihovi poslednji jecaji koji su dopirali u spoljni svet dok su prelazili most, iz slobode u mrak zatočeništva, pa je u 19. veku most dobio to ime. Po legendi jedini beg iz tog zatvora izveo je zavodnik Kazanova.

Jedna druga gradska legenda govori da zaljubljeni par koji u gondoli prođe ispod mosta zauvek ostaje zajedno, pa birajte zato pratnju. Gledajući svu tu raskoš i neverovatnu arhitekturu, palate u kojima se danas uglavnom ne živi sve do trećeg sprata, naravno zbog vlage, neumitno nam se nameće pitanje kako su bili hrabri ljudi koji su se u prošlim stolećima usudili da se suprotstave moru i izgrade Veneciju na 118 malih ostrva, sa 400 mostova na 170 kanala, i napravili grad koji ne nalikuje nijednom drugom na svetu.

Ono što ste videli na malim ekranima i fotografijama nije ništa, jer uživo izgleda kao iz mašte. Tragedija je što kako nivo mora raste, ova istorijska zdanja Venecije polagano tonu, a mišljenje je mnogih da će svet, ako slučajno ovo dragoceno mesto potone, ostati siromašniji za jednu posebnu i neponovljivu lepotu. Ali dok je obilazimo, razmišljamo optimistički, jer Venecija nam je otvorila vrata danas, kao i milionima drugih turista planete i zove nas da joj se divimo, jer „La Serenissima“ može biti samo jedna.

Krstarenje po manjim kanalima u gondoli je bolji i skuplji način ulaska u srce Venecije, a postoji i jeftiniji. Naime, odmor od gužvi na ulicama i novu perspektivu grada možete doživeti i vožnjom vaporettom br. 1, u koji se ukrcavate na Pjacale Roma, a plovi ukrug po najvećem, četiri kilometra dugom kanalu Grande. Jedna od stanica je crkva San Zakarija u kojoj je predivan oltar, delo Đovanija Belinija.

Iskrcavamo se na poseban način, jer tako se ulazi, plovi i izlazi iz gondole i molom kojim se šepure maškare u srednjovekovnim kostimima sa kojima se za po koji evro svako neizbežno uslika, pa i mi, stižemo do čuvenog Markovog trga koji je ophrvalo na hiljade golubova, postavši njegov zaštitni znak koliko i monumentalna zdanja.

Najpoznatije građevine su Basilica di San Marko (crkva Sv. Marka) i Palaco Ducale (Duždeva palata) koje svojim izgledom jedva da pripadaju Italiji. One su egzotična mešavina vizantijskog, gotičkog i renesansnog stila, a tu je i najviša građevina Zvonik, sa koje se pruža pogled na ceo grad na vodi.

Jedinstveni prizor, ali morate strpljivo čekati u redu, ponekad satima, da biste imali taj užitak, koji možete nadomestiti penjanjem na terasu bazilike i obilaskom blaga koje ona skriva. Zahvaljujući raskošnoj arhitekturi, vizantijskim mozaicima i tome što je smatrana statusnim simbolom venecijanskoga bogatstva i moći od 11. veka nadalje, dobila je nadimak Chiesa d’Oro („zlatna crkva“).

Sa njenih teresa pod vama je jedinstven pogled na kanal, gondole, trg… Inače, najveći evropski karneval odigrava se upravo tu na Trgu svetog Marka i pozornica je za plejadu maštovitih kostima. Kako objašnjava naš vodič, u danima karnevala između ˝plemstva i građanstva˝ nema razlike. Iza maske svi su jednaki, iako i danas na dekadentne privatne kostimirane zabave koje se održavaju u palatama širom Venecije pristup imaju samo odabrani. Ipak, i u takvim uslovima Trg sv. Marka, sa svojim 175 metara dugim i raskošnim prostorom, impresionira bez zadrške, a bal pod maskama obeležio je karneval u Veneciji kao najekstravagantniji na svetu.

Karnevalske svečanosti vezane su usko za istoriju samog grada osnovanog u 5. veku, a interesantno je da je vek i po tradicija prerušavanja bila zabranjena, a obnovljena je pridruživanjem Venecije Italiji.

No, ako ste u njoj kada nema karnevala, kao mi, Veneciju ćete najbolje upoznati lutajući, jer sve možete razgledati pešice, uz povremenu vožnju vaporetom, koji koristi i lokalno stanovništvo. Prošetajte se obavezno niz Campo San Trovaso, u kojoj je jedna od poslednjih radionica za proizvodnju gondola, pokraj mosta Rialto posetite staru ribarsku pijacu, na kojoj se riba prodaje već hiljadu godina. Najmirisniji italijanski espreso ili kapućino ne pijte u hotelu, već na nekom od trgova, a obavezno se odmorite i uz čašicu čuvenog vina „kianti“. Nije jeftino, jer mala čašica od pola deci „teži“ pet evra, ali doživite Veneciju „izgubljeni na ulicama“.

Ako ste duže u gradu, obavezno rezervišite sto u „Harry’s“ baru, biće skupo, ali tu je sedeo veliki Belini. A ako ste sa istanjenim novčanikom, izbegavajte i to čuveno mesto, ali i sve restorane koji imaju muziku u bašti, ispred kojih vas konobari na više jezika ljubazno zovu da uđete. Papreno je. Kada ogladnite, a ljubitelji ste plodova mora, preporučujemo vam da ih probate u restoranima oko Kampo San Luka ili Kampo Santa Margarita, a Veneciju ne napuštajte dok ne probate njen tradicionalni specijalitet „sarde in soar“ pečene sardele na grilu u izuzetno ukusnom slatko–kiselom sosu, u kome su i luk i suvo grožđe. Najbolji zalogaj venecijanske kuhinje uključuje i klasično predjelo bigoli u sosu, a reč je o domaćim špagetama serviranim sa sosom od inčuna i specijalnog luka.

Pitomom ravnicom dalje grabimo ka Padovi, prelepom gradu sa veoma dobro očuvanim starim gradskim jezgrom sa nizom crkava i palata. Divan grad na reci Bračinjone, čijim obodom protiče i Brenta i kanalom ga povezuje sa Jadranskim morem. Neverovatno je šetati specifičnim polukružnim kamenom popločanim najvećim i jednim od najlepših u Italiji, Trgom Prato, koji je jedan od simbola grada. Palate su u lučnim prolazima sa kanonadom stubova, što daje poseban šmek, a za slučaj da vas zadesi kiša ovde nećete pokisnuti.

Kada u ovom gradu sednete da popijete kafu u nekom od živopisnih restorana, imajte na umu da je taj napitak tu ispijalo mnogo čudnih umetnika, ili kako neko reče – ludaka, poput lorda Bajrona. Ako se pitate gde, pićete je u kafe Pedroki, jednom od najvećih kafea u Evropi. Osnovan je početkom XIX veka i diči se posetama Balzaka, Stendala i Bajrona, koji su, navodno, svi pili specijalitet kuće – kafu pedroki. Kafa košta 4,5 evra i fantastična je. Ovaj grad je naprosto umetnička Meka, koja se diči i jednim od najstarijih univerziteta, osnovanim 1222. godine.

Najvažnije što u Padovi treba obići su: kapela Skrovenji, kafe Pedroki, bazilika Il Santo uz koju se nalazi konjička statua plaćenika Gatamelate, koju je izradio Donatelo, velelepna palata Rađone i krstionica katedrale. Đotove freske u Kapeli Skrovenji su jedno od najvećih remek-dela italijanske renesanse. Kapela se nalazi u parku u blizini železničke stanice. Kako je sastav vazduha u kapeli strogo kontrolisan, prvo se provede 15 minuta u sobi za aklimatizaciju, gde se pušta poučan film, a potom se dobija isto toliko vremena u samoj kapeli.

Padova je, videćete, grad koji smiruje, nakon uzburkanosti Venecije, a iz njega, kao i mi, nemojte otići da ne probate specijalitet, jer nešto morate jesti. To je “porketo” ili naše svinjsko pečenje, a u istom sendviču je i specijalna domaća, padovska kobasica. Sve to začinjeno, prava je poslastica za ljubitelje mesa. Ako Padovljane upitate o znamenitim ljudima njihovog grada, s ponosom će vam nabrojati Đovanija Marija Falkoneta, Kopernika, Galilea Galileja, Donatela, braću Bergamasko, Frančeska Petrarku, Aleksa Zanardija, Rikarda Patreze, Mikela Sanmikela, Đota, te Valtera Zengu.

Što bi Italijani rekli, adio Padova, krećemo dalje u našoj turneji Venetom, ka gradu najpoznatije i najtragičnije ljubavi planete, u kome su dom i grob Romea i Julije.

Verona, jedna od sedam metropola severne Italije, grad prepun istorijskog, umetničkog nasleđa, poznatih opera i svetskih sajmova, jedan od najmoćnijih gradova tokom romanske vladavine, koji je sam Julije Cezar birao za mesto odmora, što nije loša preporuka, zar ne? Ali bar pola miliona turista godišnje se u ovaj istorijski grad slije samo da bi odalo poštu večnim ljubavnicima i njihovoj ljubavi, koju je još besmrtnijom napravio veliki Šekspir.

Svi turistički autobusi se zaustave na parkingu u blizini rimske Arene, koja je monumentalna, jedna od najlepših i najbolje očuvanih, ali se u startu samo baci pogled i „ostavlja za posle“. Jer svi žure da preko trgova, kroz male ulice načičkane palatama i prodavnicama, dobrim za šoping, koje vam se u prvi mah učine lavirintskim, pronađu „onu“ koja nosi naziv Via Kapelo, a nalazi se u blizini Trga del Erbe, i uđu kroz kapiju broja 23 u dom Kapuletijevih sa čuvenom baštom i najpoznatijom svetskim balkonom.

Julijin balkon, koji je preskakao Romeo i uzdisao: Oh Julija, zašto si Julija… Tu se ona sastajala sa mladim neprijateljskim Montegijem. U bašti legendarne kuće iz 13. veka, ispod balkona nalazi se bronzana statua Julije, čija je desna dojka sjajna, ispolirana od dodira miliona ljudi. Svi se fotografišu i dodiruju je jer to „donosi sreću“ i svako zamišlja želju… Dok razgledamo kuću od tamnocrvenih cigala pretvorenu u muzej, s pažnjom pratimo kako zaljubljeni iz čitavog sveta ostavljaju poruke kao i svi njihovi prethodnici. Zidovi i prozori oko terase izlepljeni su hiljadama poruka ljubavi, koje zaljubljeni turisti ostavljaju za sobom.

Romeova kuća nije daleko od ove u kojoj je bila izabranica njegovog srca, ali je trošna i nema šta da se vidi. Verona inače svake godine obeležava rođendan svoje slavne stanovnice Julije i to 16. septembra, a sam datum je izveden iz prve knjige pisane o ovoj tragičnoj ljubavi, koju je napisao Luiđi da Porto. Pravim ljubiteljima romantike i Šekspira preporučujemo obilazak i Julijinog groba, mesta gde je ovo dvoje mladih i završilo svoje živote.

Verona je, kada na miru potom prošetate i vidite, predivan starinski, romanički grad na obali reke, dom lepote i umetnosti. Tokom boravka nemojte zaobići ni Fontanu istine, spomenik Danteu, koji je tu živeo nakon bega iz Firence, Stub srama… ali i brojne crkve među kojima je i Santa Marija Antika, velika romanička crkva koja je bila i župna crkva klana Skaligeri i poznata je po njihovim grobovima, sarkofazima u gotskom stilu. Budući da je Verona spoj duha prošlosti i modernog doba, u bilo koje doba da je posetite, nećete pogrešiti. U ovom večnom gradu ljubavi, nadomak čuvenog mondenskog jezera Lago di Garda, uvek ćete se osećati prijatno i dobrodošlo.

Takav osećaj smo imali i mi, krstareći Venetom uz zvuke italijanskih kancona, izvrsne italijanske kuhinje, pogleda na zavodljive i doterane Italijanke, jer Italija jeste za mnoge jedna od najlepših zemalja sveta i njenu prestonicu ne zovu džabe „večni grad“.

U centru Zabljaka, u privatnoj kuci, izdaju se  sobe: jedna dvokrevetna sa francuskim lezajem, trokrevetna soba – francuski + poseban lezaj, jednokrevetna soba s terasom.

U istoj kuci, u prizemlju dvije trokrevetne sobe. Grijanje- uljani radijatori.

INFORMACIJE I REZERVACIJE:

TURISTICKA AGENCIJA “LABOSTA” HERCEG NOVI

NJEGOSEVA 176

00 382 31 322 923, 00 382 69 777 575

e-mail:labosta@t-com.me, labosta.travel@gmail.com

Jahorina.at

Izgradnja dvije sestosjedne zicare na Jahorini, koja bi trebalo da bude zavrsena do kraja godine, je kapitalan projekat koji će doprinijeti poboljsanju usluga i povecanju broja turista. Rekao je to “Glasu Srpske” direktor Olimpijskog centra Jahorina Branko Koroman i dodao da se radovi izvode planiranom dinamikom i da bi trebalo da budu zavrseni prije početka turisticke sezone.

- Trenutno se dopremaju stubovi i ostali dijelovi koji su u sklopu zicare. S obzirom na trenutnu situaciju na terenu, radovi ce najvjerovatnije biti zavrseni do predvidenog roka, odnosno do kraja decembra – istakao je Koroman.

On je rekao da je gradnja sestosjednih zicara kapitalan projekat koji ce imati izuzetno veliki znacaj za planinu sa najboljim ski-stazama u regionu. Koroman kaze da je projekat veoma bitan i zbog cinjenice da Jahorina posljednjih nekoliko godina biljezi znacajan pad u broju turista.

- Taj pad je posebno dosao do izrazaja kada je u zemljama u okruzenju doslo do investiranja odnosno do projekata kakav je ovaj koji se trenutno realizuje na Jahorini. Zbog toga je ova velika investicija jos znacajnija i predstavlja ogroman iskorak za Jahorinu. Realizacijom ovog projekta ocekujemo da će nasu olimpijsku ljepoticu posjetiti mnogo veci broj turista nego sto je to do sada bilo – naglasio je Koroman. Dodao je da samo potpisivanje ugovora, koje je u avgustu upriliceno u pet do 12 casova, govori da je ovo bio posljednji trenutak da se nesto uradi kako bi se turisti zadrzali na Jahorini ali i privukli novi gosti. Izgradnjom ovih zicara, kaze, Jahorina ce ici u korak sa skijaskim centrima u regionu.

- S obzirom na to da ce Srbija vjerovatno od 1. januara naredne godine imati liberalizaciju viznog rezima, smatram da moramo imati dodatni kvalitet i usluge kako bismo zadrzali turiste – naglasio je Koroman.

Projekat vrijedan 18.300.000 KM

Projekat izgradnje zicara vrijedan je 18.300.000 maraka, a novac za izgradnju zicara obezbijeden je dokapitalizacijom. Pustanjem u rad dva sestosjeda, kapaciteti vertikalnog transporta bice udvostruceni. Osim postavljanja novih zicara na Jahorini ce se raditi i generalni remont postojecih instalacija.

Jahorina.at

Jahorinski hotel “Bistrica” promovisao je danas na Medunarodnom sajmu turizma u Novom Sadu cjenovnik usluga za predstojecu zimsku sezonu 2009/2010. godine. Rukovodilac prodaje i marketinga Olimpijskog centra “Jahorina” Dragan Sokolovic rekao je Srni da ce cijena polupansiona u dvokrevetnoj sobi tokom sezone biti od 69 do 99 KM, odnosno od 35,28 do 50,62 evra. “Najskuplje ce biti od 26. decembra ove godine do 2. januara naredne godine, kada ce polupansion u `Bistrici` u dvokrevetnoj sobi kostati 99 KM /50,62 evra/. Od 2. januara do 16. januara naredne godine isti polupansion bice 89 KM /45,50 evra/”, rekao je Sokolovic.

On je dodao da ce najjeftiniji polupansion u dvokrvetnoj sobi, od 69 KM /35,28 evra/, biti od 19. do 26. decembra ove godine. “Ista cijena polupansiona bice i u periodima od 16. januara do 13. februara naredne godine, potom od 13. februara do 6. marta, kao i od 6. marta do 31. marta naredne godine”, dodao je Sokolovic. Prema njegovim riječima, doplata za jednokrevetnu sobu je 50 odsto na pomenute cijene, dok djeca do 12 godina imaju popuste od 30 odsto na posebnom i 50 odsto na zajednickom lezaju.”Doplata za novogodisnju veceru u `Bistrici` iznosice 100 KM. Nazalost, u ovom trenutku jos nismo utvrdili cijenu ski-pasa, ali se nadam da ce to biti veoma brzo”, rekao je Sokolovic.”Bistrica” je hotel sa cetiri zvjezdice, a nalazi se na Jahorini na nadmorskoj visini od 1.620 metara i raspolaze sa 152 soba i sest apartmana.Od olimpijskih skijaskih staza “Bistrica” je udaljena 150 metara. Hotel ima bazen sa saunama, nacionali restoran, kongresnu salu, fitnes-klub, ambulantu, ski-garderobu, kao i ski-rental.U Master centru Novosadskog sajma u toku je 42. medunarodni sajam turizma, na kojem svoju turisticku ponudu, osim Srbije, predstavljaju i BiH i RS, kao i drzave regiona, Evropske unije i svijeta. Medunarodni sajam turizma traje do subote, 10. oktobra.

Davor Stipanić

(Objavljeno u tiskanom izdanju Zadarskog lista, 7.10.2009.)

Bio sam jako mlad kada sam prvi čuo izreku koja kaže da na svijetu postoje tri vrste inteligencije: životinjska, ljudska i vojna. Jako mi se svidjela kada sam je prvi put čuo, a tako je ostalo i do dan danas.

Upravo me zato jako razveselila vijest kako je vojska konačno i u potpunosti napustila Šepurine, nekada jako veliku vojnu bazu na jednom od najatraktivnijih dijelova zadarskog priobalja. Kilometri, borovom šumom zaklonjenih, pješčanih plaža bili su nedostupni i domaćima i gostima zato jer je tamo carevala vojska. Ograđena žičanom ogradom, zakriljena rampama s naoružanim stražarima, spremnima na paljbu. Već smo pomalo i zaboravili kako je izgledao Zadar s onim nebrojenim kasarnama, kapijama s vojnicima na straži i stotinama ljudi u vojnim odorama na ulicama u svako doba dana, vojnim avionima koji nas nadlijeću također u svako doba dana. Među nama ima već itekako radno sposobnih koji te prizore nikada nisu niti vidjeli. Ili su barem bili toliko mali da ih ne pamte. Samo su im pričali o tome. Ali ima zato puno nas koji to itekako pamtimo. Pogotovo nas koji smo stasali u turizmu. Nebrojeno puta su nas gosti pitali zašto su vojni avioni u zraku. Vjerujem kako će se svatko složiti kako baš nije najugodnije čovjeku koji objašnjava najznačajnije očuvano iz naše povijesti (a time i sadašnjosti) dok ga prelijeće jato jastrebova ili galebova u niskom letu i svojom bukom i neopravdanom nazočnošću svu pažnju svraća na sebe. Nije ugodno niti kada na običnom transferu do ili od hotela prolazite kraj visoke ograde iza koje stoje uniformirani ljudi s dugim cijevima na ramenu. Razloge za taj osjećaj neugode nije baš teško shvatiti. Koliko god uniforme bile više manje slične, postoje velike razlike. Svaka odora mora zadovoljiti određene uvjete, a jedan od glavnih je uvijek praktičnost. Zato i jesu sve vrlo slične. Razlike su uvijek u našoj glavi. Pa tako, policijska odora budi osjećaj sigurnosti. Pogotovo kada oni koji ih nose onako ležerno, s noge na nogu, prolaze ulicama s izrazom lica koji sugerira da se baš ništa značajno ne događa. Naprotiv, vojna odora na ulici, u civilnom okruženju, izaziva nesigurnost i napetost. Policijski helikopter na nebu kontrolira i obuzdava promet. U svakom slučaju radi nešto za opće dobro. Vojne letjelice izazivaju uznemirenost i slutnju kako se nešto gadno iza brda valja. Policiji i policijskim vježbama je mjesto u civilnom okruženju. Vojsci i vojnim vježbama ne, nikako ne i još jednom ne.

Zato me i razveselilo kada sam pročitao da je vojska napustila Šepurine, ali me niti malo nije razveselilo da Zemunik ostaje vojna baza, pa još kao dio NATO mreže, pa makar i kao rezervna. Bila ona stalno aktivna ili rezervna kad tad će biti poprište nekakve vojne vježbe. Nekakvog treninga koji će za pretpostavku imati idealne ljetne vremenske uvjete. Vježbati će letenje, vježbati će koordinaciju zrakoplovstva i mornarice, zrakoplovstva i prašinara ili svih skupa zajedno. Nema nikakve veze što će to oni vježbati, ali nas u svakom slučaju, po svemu sudeći, čekaju vojne vježbe usred turističke sezone. Neke buduće i ne tako daleke.

Zato se bunim unaprijed, poučen starim iskustvima. Vojsci u građanskom, civilnom okruženju nema mjesta. Koliko god bio svjestan da moraju postojati, znam isto tako kako je jedino ispravno da ostanu neprimjetni. U svim zapadnim zemljama vojne baze su udaljene, jako udaljene, od gradskih središta. Ako Hrvatska nije dovoljna velika za to, to samo može značiti da joj ne trebaju velike vojne baze. Svjestan sam da se ljudska inteligencija ovdje sukobljava s vojnom, ali ne hajem pretjerano za to. A imam i dokaz koji ilustrira da znam što govorim.

Zamislite sljedeće. Usred duge i hladne kontinentalne zime kratite vrijeme listajući kataloge ili okrećući stranice portala turističkih agencija. Pogled vam privuku prelijepe valice naših otoka. Zeleno do samog mora, malko bjeličasto u kratkom plićaku, pa zatim sve plavije i plavije. Uz mul neka barčica, nekoliko kuća uz more i u njima apartman koji čeka samo na vas. Gledate, zovete svoje, zajedno gledate, vadite karticu i mjesecima unaprijed rezervirate svoje mjesto u raju.

Dođete na odredište, prosvirali ste autoputem i jedva osjetili vožnju. Sve oko vas je toliko lijepo i tako zove na opuštanje da ste već davno zaboravili kako vas je nadrkani slovenski državni službenik zajebavao s kupovinom vinjeta. Niste pravo shvatili što hoće, osim da traži harač za prolaz preko teritorija. Zbunjeno ste platili i dalje ne shvaćajući kako se to najmanji teritorij na vašem putovanju pretvorio u najskuplji. Ali nema veze. Vala iz snova je tu i vi u njoj. Djeca odmah skaču u kristalno čisto more. Domaćini vam diskretnu skreću pažnju da budete štedljivi s vodom. Smještate se u sobu. I lancuni mirišu po moru i čistoći. Zaspete od umora sanjajući sljedeći dan. E, sad dolazi ono pravo. Negdje pred zoru se prenete jer mislite kao je netko, tik kraj vašeg uha, na škabelinu, punom brzinom uključio multipraktik pun orašastih plodova. Avioni vam naravno, u prvi mah, ne padaju na pamet. Ali, baš to se ovog ljeta dogodilo. Pilotići Lufthansine škole letenja su iznad zapadnog zadarskog otočja pred samu zoru počinjali sa svojom obukom. Nisu baš vojska, ali njihov režim života i ciljeva se od onih drugih baš i ne razlikuju. Ponirali su, uzdizali se, vrtili po zraku i trovali zore i jutra svima ispod sebe. Sumnjam, jako sumnjam, kako bi i vojnom pilotu na odmoru krmelji sami ispali iz oka dok razdragano gleda u vedro jutarnje nebo po kojem se živahno koprcaju neki njegovi nasljednici. I kada sam vidio da i one odlaze obradovao sam se još jednom.

Jedino što me na tu temu brine je to što je Zemunik tako blizu.

 !!!

Obale Ohridskog jezera bile su nastanjene još u prastarim vremenima.Prvi poznati stanovnici bili su Iliri , ili po Herodotu narod koji se granicio sa Ilirima. Kao prva spominju se plemena Brigijaca, Enhalejaca i kasnije Desareta.

Punih osam vjekova ,od XII do IV vijeka pre nove ere ,na desetak kilometara od Ohrida oni su imali svoje naselje nepoznatog imena.Vjerovatno je to bio centar oblasti Desaretije,koja je obuhvatala šire područje Ohridskog i Prespanskog jezera. Stanovnistvo je jos u VI vijeku pre nove ere upoznalo arhaičnu grčku kulturu i umjetnost,za koje su bili blisko vezani o čemu svjedoče mnogobrojni arheološki nalazi(zlatne maske,zlatne sandale i dr.) u knezevskim grobnicama kod sela Trebeništa. Ipak, najnovije otkrice jos jedne posmrtne zlatne maske u samoj gradskoj tvrdjavi 2002.godine baca novu svetlost i dokazuje da anticki Lihnidos nije bio Ilirski centar, vec metropola anticke makedonske aristokratije.

Sredinom IV vijeka pre nove ere grad Lihnidos (nekadašnji naziv Ohrida) i naselja na obalama Ohridskog jezera osvaja od Ilira Filip II Makedonski.Lihnidos je u to vrijeme bio pod snažnim uticajem helenističke kulture i umjetnosti.Kad su Rimljani osvojili ove krajeve sagradili su put Via Egnatia,koji je preko Lihnidosa ,povezivao današnji Drač sa Solunom i Carigradom.

Prodiranjem hrišćanstva ,koje se ovdje širi od kraja III vijeka ,antički hramovi su srušeni i zamjenjeni brojnim monumentalnim ranohrišćanskim crkvama.

Ohrid nije bio pošteđen ni napada varvara.Ali pljačkaši su se, često nemoćni ,zaustavljali ispred gradskih zidina.

U VI vijeku se grad Lihnidos nalazio u okviru Vizantijskog carstva.Tada preko rijeke Dunav na Balkansko poluostrvo prodiru Sloveni.

Prvi put se naziv Ohrid spominje u protokolu Carigradskog sabora 879.godine.Smatra se da je grad ovo ime dobio od slovenskih riječi “vo hrid”-na brdu,jer se stari dio Ohrida nalazi na brdu.

Kliment i Naum ,najpoznatiji učenici braće Ćirila i Metoda iz Soluna,nakon progonstva iz Moravske dolaze u Ohrid .Stižu u oblast Kutmičevica koja se nalazi na tromeđi republike Makedonije i republika Albanije i Grčke.Ohrid postaje žarište slovenske pismenosti i kulture,centar Ohridske književne škole.Ovdje Kliment i Naum rade na crkvenom i književnom jeziku.

Kliment je među makedonskim Slovenima proveo 30 godina.Pri njegovoj manastirskoj crkvi Sv.Pantelejmon u Ohridu,sagrađenoj 893.godine ,bio je formiran dva vijeka prije osnivanja Bolonjskog univerziteta,prvi Slovenski univerzitet,sa koga je izašlo više od 3500 učenika,koji su širili slovensku pismenost i kulturu.

Jedan od značajnih rariteta Ohridske književne škole iz XIII vijeka jeste Bolonjski psaltir,pisan između 1230. i 1240. godine .

Počeci Samuilovog carstva ,prve države makedonskih Slovena,vezani su za krajeve oko Ohrida .Jezgro ovog carstva čini Makedonija .Skoro četiri decenije Samuilove vladavine ispunjeno je osvajanjima i neprekidnim sukobima sa Vizantijom.

Poslje poraza cara Samuila na planini Belasici 1014.godine,vizantijski car Vasilije II zarobio je 14000 vojnika ,koje je ,osljepivši ih ,vratio caru.Car Vasilije II 1018.godine zauzima gradske bedeme ,a Samuilovu rezidenciju na vrhu brda spaljuje.

Nakon zauzimanja Carigrada od strane krstaša1204.godine,poglavari ohridske crkve postaju crkveni velikodostojnici iz domaće sredine.U ovim uslovima ohridski arhiepiskop Dimitrije Homatijan, poznati srednjovijekovni govornik i pisac ,kruniše vizantijskog despota Teodora Komnena za cara.

Od 1334. godine do kraja XIV vijeka Ohrid se nalazio pod vlašću cara Dušana i njegovih nasljednika i sljedbenika .To je period kada u Ohridu ,veoma razvijenom trgovačkom centru ,sagrađeno najviše crkava od kojih se najveći broj sačuvao do danas.

Turci su držali Ohrid od 1395. do 1912. godine. U početku su turski sultani pomagali Ohridsku arhiepiskopiju da proširi svoje granice,ali 1466 . godine nekoliko tadašnjih uglednih Ohriđana pomoglo je ustanak legendarnog albanskog borca Skender-bega protiv Turaka,šta je poprilično izmjenilo stvari u Ohridu.U značajan ekonomski i kulturni centar Ohrid izrasta krajem XVIII i početkom XIX vijeka. Tada ohridske kožarske radionice svoje prizvode izvoze u više balkanskih i evropskih gradova (Beč,Carigrad,Solun,Lajpcig). U to vrijeme oživljava i građevinarstvo.

Poslije ukidanja i pripajanja Ohridske arhiepiskopije Carigradskoj patrijaršiji 1767. godine ,jača uticaj jelinizma.

Poslije Berlinskog kongresa (1878. godine) ,Makedonija nije dobila najavljenu autonomiju ,već je i dalje ostala pod stegom otomanske vlasti.U isto vrjeme pojačavaju se borbe između bugarske,srpske i grčke buržoazije.

Prekretnica u istoriji makedonske revolucionarne djelatnosti nastaje početkom devete decenije XIX vijeka.Tada se širom Makedonije razvija snažna revolucionarna aktivnost radi pripreme naroda na ustanak.

Od 1912. godine ,kada je konačno odbačena turska vlast,pa do 1915. godine Ohrid se nalazio pod vlašću srpske države.Od 1918. do 1941. godine pripada staroj Jugoslaviji .Za vrijeme prvog (1915-1918) i drugog svijetskog rata Ohrid je bio pod bugarskom vlašću.

Danas se Ohrid nalazi u republici Makedoniji koja je proglasila nezavisnost na referendumu 1991.Razvio se u značajan turistički centar ,zabeležio ogromna dostignuća u oblasti privrede i razvio široku mrežu obrazovnih,kulturnih,zdravstvenih i dr. institucija.